Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Pr-84/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB 14828046348, po sutkinji toga suda Lidiji Krašek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari po tužbi tužiteljice EK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d. Zagreb, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, OIB 52966791065, Zagreb, Ulica Ivana Dežmana 6, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu 16. veljače 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice te objave presude 8. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatski zavod za socijalni rad, Ulica Ivana Dežmana 6, OIB: 52966791065, da tužiteljici EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike neisplaćene plaće isplati bruto iznos od 49,31 EUR (četrdeset devet eura i trideset jedan cent) sa zakonskim zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu, tekućim od 16. lipnja 2023. pa do isplate, a to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice da bi joj tuženik pored iznosa iz toč. I. izreke ove presude bio dužan isplatiti još i daljnji iznos od 105,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 31,15 eura počevši od 16. travnja 2023. te na iznos od 74,40 eura počevši od 16. svibnja 2023. pa sve do isplate, kao neosnovan.

III. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovome sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je bila zaposlenica Centra za socijalnu skrb Varaždin od 3. listopada 2006. (u tužbi je pogrešno napisano Čakovec-listovi 19-21 spisa) time da je ugovorom o radu od 16. studenog 2015. raspoređena na radno mjesto administrativnog referenta. Nadalje da je od 1. siječnja 2023. zaposlenica tuženika. To radi donošenja novog Zakona o socijalnoj skrbi. Naime prema odredbama novog Zakona je upravo i osnovan sada tuženik kao javna ustanova te da je njegov osnivač Republika Hrvatska, dok je odredbom iz čl. 175. tog Zakona propisano da osnivačka prava i dužnosti ostvaruje Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi. Isto tako odredbom iz čl. 317. st. 1. istog Zakona je određeno da Centri za socijalnu skrb koji su osnovani prema odredbama dotadašnjeg Zakona prestaju s radom s danom 31. prosinca 2022., a odredbom iz čl. 317. st. 5. tog Zakona je propisano da dana 1. siječnja 2023. upravo tuženik preuzima taksativno navedene poslove Centra za socijalnu skrb te razmjerno tim poslovima i imovinu, radnike, financijska sredstva, sredstva za rad, dokumentaciju i arhivu počevši od 1. siječnja 2023. Dakle upravo od tog dana je tuženik isplaćivao tužiteljici plaću bez obzira što je ugovor o radu između tužiteljice i tuženika zaključen tek dana 1. lipnja 2023. za radno mjesto Stručni referent I. Tužiteljica tvrdi da se u razdoblju od 11. ožujka 2023. do 1. lipnja 2023. na njezin radno -pravni status primjenjivao Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, Temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, Zakon o radu, Zakon o plaćama u javnim službama te drugi opći propisi. Prema odredbi iz čl. 9. st. 3. Zakona o radu ukoliko su pojedina prava iz radnog odnos različito uređena ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo. U istom razdoblju je plaća tužiteljice bila regulirana Zakonom o plaćama u javnim službama jer tuženik prema odredbi iz čl. 2. tog Zakona predstavlja javnu službu. Prema čl. 6. st. 2. tog Zakona određeno je da se nazivi pojedinih radnih mjesta i stručni uvjeti za raspored na radna mjesta utvrđuju posebnim zakonom i uredbom Vlade, a u čl. 7. st. 1. je određeno da se vrijednost koeficijenata radnih mjesta utvrđuje uredbom Vlade. Temeljem navedenih propisa je Vlada Republike Hrvatske dana 2. ožujka 2023. donijela Uredbu o izmjenama i dopuni Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, a ta je uredba objavljena u Narodnim novinama 3. ožujka 2023. i stupila na snagu osmog dana od objave tj. dana 11. ožujka 2023. U čl. 8. a. d) radna mjesta III vrste Uredbe su definirani i posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenti složenosti poslova kod tuženika te je radno mjesto tužiteljice prevedeno na radno mjesto Stručni referent I sa koeficijentom 0,920. No, tuženik je do mjeseca lipnja isplaćivao tužiteljici manju plaću od propisane Uredbom, a to za mjesece ožujak, travanj i svibanj 2023. te joj je tako isplatio u tom razdoblju manju plaću za ukupno 154,91 euro specificirano po mjesecima i tužiteljica ovom tužbom potražuje upravo taj iznos od tuženika sa pripadajućom zateznom kamatom kao i naknadu troškova ovog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice time da je priznao u odgovoru navode iz tužbe koji se odnose na ugovor o radu tužiteljice koji je imala zaključen sa Centrom za socijalnu skrb Varaždin za radno mjesto administrativnog referenta i koji je prestao s radom dana 31. prosinca 2022. temeljem čl. 317. st. 1. novog Zakona o socijalnoj skrbi, a koji je donesen tijekom 2022. Također je priznao da je doista tuženik s danom 1. siječnja 2023. prema odredbi iz čl. 317. st. 6. preuzeo kako poslove tako i imovinu, radnike, financijska sredstva, sredstva za rad, dokumentaciju i arhivu te da je radno mjesto tužiteljice prema čl. 8. a. Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama prevedeno na radno mjesto Stručni referent I s koeficijentom 0,920. No tuženik ističe da je odredbom iz čl. 317. st. 9. Zakona o socijalnoj skrbi propisano da stručni i drugi radnici raspoređeni na radna mjesta u Centrima za socijalnu skrb nastavljaju raditi na tim radnim mjestima i nakon osnivanja Zavoda odnosno Obiteljskog centra do rasporeda na odgovarajuća radna mjesta utvrđena općim aktom Zavoda odnosno Obiteljskog centra, što znači da se odgovarajuće radno mjesto utvrđuje Općim aktom. Slijedom toga je tuženik osporio i navode tužbe koji se odnose na značaj odredbe iz čl. 9. st. 3. Zakona o radu u odnosu na plaću tužiteljice jer je tuženik prije donošenja odgovarajuće Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću tužiteljici tek od donošenja općeg akta tj. Pravilnika o unutarnjem redu. Sa druge strane Zakon o plaćam u javnim službama je također posebni prisilni propis koji ima prednost pred Zakonom o radu jer isti je i obvezujući za tuženika u pogledu primjene Uredbe kao i usklađivanje visine plaće njegovih radnika i isplate prema koeficijentima. Stoga da bi tuženik mogao postupiti u skladu s Uredbom te čl. 317. st. 9. Zakona o socijalnoj skrbi je prvotno trebao donijeti pravilnik o unutarnjem redu pa i sistematizirati radna mjesta sukladno uredbi, a odredba iz čl. 11. st. 3. Zakona o plaćama u javnim službama propisuje da su nadležna tijela javnih služba dužna uskladiti pravilnike u unutarnjem redu u roku od 60 dana nakon donošenja uredbe Vlade iz čl. 7. st. 1. tog Zakona. Tuženik je i donio Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta dana 24. svibnja 2023., a koji je stupio na snagu dana 1. lipnja 2023., a kada je i sistematizirao radno mjesto tužiteljice na Stručni referent I te s tim u vezi i zaključio novi ugovor o radu tužiteljice od 1. lipnja 2023. za to radno mjesto. Stoga tuženik i smatra da nema mjesta prim jeni čl. 9. st. 3. Zakona o radu, a plaća tužiteljice se utvrđuje prema Zakonu o plaćama u javnim službama i sukladno tome donesenim pravilnicima. Prema tome se tuženik u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice.

3. Ovdje se ističe da je sud dostavio tuženiku tužbu tužiteljice na odgovor, a to sukladno odredbi iz čl. 284. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 i 146/25- dalje: ZPP) i pozvao ga na davanje odgovora na tužbu u roku od 15 dana te je tuženik poziv za davanje odgovora na tužbu primio dana 7. studenog 2024. (list 24/I spisa) te u pozvanom roku nije dostavio odgovor na tužbu. Međutim bez obzira na tu činjenicu sud nije donio u ovom predmetu presudu zbog ogluhe sukladno odredbi iz čl. 331. b. ZPP-a smatrajući da ne postoje uvjeti iz čl. 331. b. st. 1. ZPP-a, a uostalom niti tužiteljica u tom razdoblju nije tražila donošenje presude zbog ogluhe.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju uz tužbu sa listova 5-21 spisa te u dokumentaciju uz odgovor na tužbu sa listova 31-335 spisa.

5. Na temelju tako provedenih dokaza ocjenjujući sve zajedno i svakog posebno, a to sukladno odredbi iz čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan, a djelomično neosnovan.

6. Iz provedenih dokaza sud je kao nesporno utvrdio slijedeće:

- da je tužiteljica zaposlenik tuženika i to na radnom mjestu Stručni referent I, a to temeljem Ugovora o radu od 1. lipnja 2023. (listovi 5-6 spisa),

- da je tužiteljica do zaključenja Ugovora o radu od 1. lipnja 2023. bila zaposlena kod Centra za socijalnu skrb u Varaždinu temeljem Ugovora o radu od 16. studenog 2015., a to na radnom mjestu administrativnog referenta (listovi 19-21 spisa),

- da je tužiteljici od siječnja 2023. do zaključno lipnja 2023. bila isplaćivana plaća za radno mjesto administrativnog referenta (listovi 7-16 spisa), a od lipnja 2023. za radno mjesto Stručni referent I (listovi 17-18 spisa),

- da je dana 24. svibnja 2023. tuženik donio Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta Hrvatskog zavoda za socijalni rad kojim je ustrojio svoje službe kao i sistematizirao radna mjesta kod sebe, a to sukladno unutarnjem ustroju (listovi 31-335 spisa),

- da je tužiteljičino radno mjesto prema navedenom Pravilniku o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta prevedeno na radno mjesto Stručni referent I te je temeljem navedenog zaključen Ugovor o radu od 1. lipnja 2023. sa tuženikom,

- da je dana 2. ožujka 2023. Vlada Republike Hrvatske donijela Uredbu o izmjenama i dopuni Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama koja je objavljena dana 3. ožujka 2023. (Narodne novine 26/2023-dalje Uredba) i koja je Uredba stupila na snagu osmog dana od objave 11. ožujka 2023.,

- da je tužiteljica sada zaposlena na radnom mjestu Stručni referent I sa koeficijentom složenosti poslova 0,920.

7. Sporno je između stranaka da li tužiteljici pripada plaća za sadašnje radno mjesto Stručni referent I od dana donošenja odluke ili tek od dana zaključenja ugovora o radu sukladno Pravilnika o ustroju i sistematizaciji radnih mjesta od 24. svibnja 2023.

8. Prije svega valja reći da je tuženik formiran sukladno odredbama Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine 18/2022, 46/2022, 119/2022, 79/2023 i 61/25-dalje ZSS) radi obavljanja djelatnosti socijalne skrbi koja se obavlja kao javna služba i obavljanje koje djelatnosti nadzire Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi (čl. 17. ZSS). Nadalje da je sukladno odredbi iz čl. 176. ZSS-a osnivač tuženika Republika Hrvatska te da je prema odredbi iz. čl. 176. st. 2. ZSS -a tuženik javna ustanova s pravima, obvezama i odgovornošću utvrđeno ovim Zakonom i statutom, da da joj je sjedište u [adresa], te prema odredbi iz čl. 175. st. 2. ZSS-a osnivačka prava i dužnosti u ime osnivača ostvaruje Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi. Konačno u odredbi iz čl. 317. st. 1. ZSS-a je propisano da Centri za socijalnu skrb koji su osnovani prema odredbama dotadašnjeg Zakona prestaju s radom 31. prosinca 2022. te prema odredbi iz čl. 317. st. 5. ZSS-a poslove Centara za socijalnu skrb preuzima upravo tuženik. Nadalje prema odredbi iz čl. 317. st. 6. ZSS-a tuženik preuzima od 1. siječnja 2023. razmjerno preuzetim poslovima i imovinu, radnike, financijska sredstva, sredstva za rad, dokumentaciju i arhivu, a prema odredbi iz čl. 317. st. 9. ZSS -a stručni i drugi radnici raspoređeni na radna mjesta u Centrima za socijalnu skrb nastavljaju raditi na tim radnim mjestima i nakon osnivanja Zavoda odnosno Obiteljskog centra do rasporeda na odgovarajuća radna mjesta utvrđena općim aktima Zavoda odnosno Obiteljskog centra. Navedeni Zakon je stupio na snagu prema odredbi iz čl. 333. ZSS- a dana 1. siječnja 2023. Dakle iz prednjeg proizlazi da djelatnost tuženika predstavlja javnu službu, a što znači da se na plaće djelatnika tuženika primjenjuje i Zakon o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/2001, 39/2009-dalje ZPJS), a prema čl. 1. ZPJS-a je određeno da se tim Zakonom određuju načela za određivanje plaća službenika i namještenika u javnim službama. Nadalje prema odredbi iz čl. 6. st. 2. ZPJS-a nazivi pojedinih radnih mjesta i stručni uvjeti za raspored na ta radna mjesta se utvrđuju posebnim zakonom i Uredbom Vlade. Čl. 7. st. 1. ZPJS-a je određeno i da se vrijednost koeficijenata radnih mjesta utvrđuje Uredbom Vlade dok je odredbom iz čl. 11. st. 3. ZPJS-a propisano da nadležna tijela javnih službi će uskladiti pravilnike u unutarnjem redu javnih službi u roku od 60 dana nakon donošenja Uredbe Vlade iz čl. 7. st. 1. ovoga Zakona. Uredba koja je i donesena dana 2. ožujka 2023. je i donesena upravo temeljem odredbi iz čl. 6. st. 2. i 7. st. 1. ZPJS -a. Prema tome po mišljenju ovoga suda se na postupanje nadležnih tijela po toj Uredbi odnosi i odredba iz čl. 11. st. 3. ZPJS-a. To znači da su nadležna tijela imala rok od 60 dana za usklađivanje svojih općih akata i pravilnika sa odredbama te Uredbe. Pa tako i izvršiti prevođenje dotadašnjih radnih mjesta na radna mjesta sukladno sada važećem ZSS, a slijedom toga i važećoj Uredbi. Tuženik je dakle trebao izvršiti usklađivanje svog pravilnika najkasnije do 3. svibnja 2023., a tuženik je to učinio tek dana 24. svibnja 2023., dakle nakon proteka roka naznačenog u čl. 11. st. 3. ZPJS-a. S tim u vezi sud smatra da je ustvari tuženik bio u obvezi isplaćivati plaću tužiteljici sukladno Uredbi obzirom na zakašnjenju u donošenju Pravilnika o unutarnjem redu najkasnije počevši od 3. svibnja 2023., a to znači da je ustvari joj je isplatio manju plaću za mjesec svibanj 2023. Ne može se prihvatiti da joj je isplaćena manja plaća i za ožujak i travanj 2023. budući po mišljenju suda do povećanja plaća radnicima ne dolazi po novoj Uredbi automatizmom nego za takvo povećanje treba donijeti i prateće pravilnike, a na što upućuje konačno čl. 11. st. 3. ZPJS-a.

9. Slijedom navedenog sud smatra da ustvari se u ovom ne mogu primijeniti niti odredba iz čl. 9. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 ~ dalje ZR), a to iz razloga što ustvari u ovom spornom razdoblju ne postoji različitost u određenim pravima što bi u ovom slučaju značilo da postoje za isto radno mjesto različiti koeficijenti već je postojao samo jedan koeficijent i to onaj prema ranijem Zakonu odnosno Uredbi jer se za primjenu koeficijenta po novoj Uredbi trebalo ipak donijeti određene propise, a što se u ovom slučaju donijelo tek Pravilnikom od 24. svibnja 2023. Doduše taj Pravilnik je donesen nešto kasnije, ali je sukladno odredbi iz čl. 11. st. 3. ZPJS imao vremena za postupiti po novoj Uredbi te se taj dozvoljeni rok od 60 dana ne može uzeti kao razdoblje za njegovu obvezu isplaćivanja plaće po novom koeficijentu kako je to već prethodno naznačeno. Isto tako se ističe da se u ovom slučaju ne mogu primijeniti niti odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi (Narodne novine 61/2018, 3/2019 i 60/2022-dalje KU) te odredbe Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 56/2022 i 127/2022-dalje TKU) jer su tim propisima određena tek daljnja materijalna prava vezana za isplatu plaća i ne dira se u određivanje koeficijenta.

10. Ovdje se posebno dodaje da tuženik u svom odgovoru na tužbu pa niti nastavno tijekom postupka nije osporio samu visinu potraživanja tužiteljice s tim da je doista tužiteljica uz tužbu i dostavila i obračunske isprave za isplatu plaća za sporno razdoblje (listovi 7-18 spisa), a prema kojim ispravama je svakako bilo moguće i izračunati njeno potraživanje. Kako je sud utvrdio da je tužiteljici trebalo plaću po novom koeficijentu obračunavati tek za plaću za svibanj 2023. to znači da je osnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 49,36 eura dok je dakle neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razliku plaće za mjesece ožujak i travanj 2023. u ukupnom iznosu od 105,55 eura. Prema tome je tužiteljica sa tim dijelom tužbenog zahtjeva i odbijena kao s neosnovanim, a iz razloga kako je to naznačeno prethodno u ovoj odluci. Iznos koji je dosuđen je dosuđen upravo iz razloga što je upravo tuženik propustio svojim zakašnjelim donošenjem pravilnika o ustroju isplaćivati plaću tužiteljici prema novoj Uredbi ranije iako je za to imao propisan rok u čl. 11. st. 3. ZPJS. Također se ovdje dodaje da dokaze koje sud posebno ne obrazlaže smatra irelevantnim za ishod ovog postupka.

11. Obzirom na prednje presuđeno je kao u izreci.

12. Što se tiče odluke o troškovima se napominje da je ista temeljena na odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a. Naime tužiteljica je uspjela u ovom postupku tek djelomično i to u omjeru od 31,86%, dok je tuženik uspio u omjeru od 68,14% te bi slijedom odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP-a upravo tuženik imao pravo na naknadu troškova ovog postupka, a to u omjeru od 36,28%, koji postotak predstavlja razliku između uspjeha tuženika i uspjeha tužiteljice. Dakle iz prednjeg proizlazi da tužiteljica nema pravo na naknadu troškova, a tuženik nije tražio naknadu troškova. Stoga je sud i odbio tužiteljicu sa zahtjevom za naknadu troškova ovog postupka kako je to naznačeno u toč. III. ove presude.

U Varaždinu 8. travnja 2026.

Sutkinja

Lidija Krašek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka. Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e -oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dostaviti:

1/ OD Rački i kolege j.t.d., Zagreb (za tužiteljicu)

2/ Hrvatski zavod za socijalni rad