REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1496/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Imon Choudhury, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gajski, Grlić, Prka i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Speed Fit Zagreb j.d.o.o., Zagreb, Rudeška cesta 234, OIB: 81762021671, kojeg zastupa punomoćnica Una Zečević Šeparović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Zečević i dr. u Zagrebu, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i vraćanja na rad, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika ER, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika Une Zečević Šeparović, odvjetnice, dana 8. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1) Utvrđuje se da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu koji je tuženik Speed Fit Zagreb j.d.o.o. iz Zagreba, Rudeška cesta 234, OIB: 81762021671, dao tužiteljici VR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 16.09.2023. godine.

2) Utvrđuje se da tužiteljici VR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nije prestao radni odnos kod tuženika Speed Fit Zagreb j.d.o.o. iz Zagreba, Rudeška cesta 234, OIB: 81762021671 te se nalaže tuženiku Speed Fit Zagreb j.d.o.o. iz Zagreba, Rudeška cesta 234, OIB: 81762021671 vratiti tužiteljicu ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na posao.

3) Nalaže se tuženiku Speed Fit Zagreb j.d.o.o. iz Zagreba, Rudeška cesta 234, OIB: 81762021671 nadoknaditi tužiteljici VR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] prouzročeni parnični trošak, uvećan za pripadajuću zateznu kamatu.“

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove od 1.175,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kod tuženika bila zaposlena temeljem ugovora o radu od 22. rujna 2022. na radnom mjestu trenera, te da joj je 16. rujna 2023. izvanredno otkazan ugovor o radu zbog navodne osobito teške povrede radne obveze i gubitka povjerenja. Protiv navedene odluke pravodobno je podnijela zahtjev za zaštitu prava, na koji se tuženik, prema njezinim navodima, nije očitovao. Smatra da je otkaz nezakonit jer obrazloženje odluke nije jasno ni konkretno, niti su navedene okolnosti i šteta koja bi nastala tuženiku. U bitnome ističe da joj se stavlja na teret zakašnjelo obavještavanje o bolovanju te zlouporaba bolovanja zbog sudjelovanja na utrci tijekom privremene nesposobnosti za rad. Navodi da je postupala sukladno zakonskim obvezama jer je doznake dostavila u propisanom roku, te da samo javljanje neposredno prije smjene ne predstavlja razlog za izvanredni otkaz. Također ističe da spornog dana nije bila raspoređena za rad, kao i da je postojala mogućnost pogoršanja ili ponovne ozljede, što tuženik nije uzeo u obzir. Osporava i postojanje poremećaja u poslovanju i štete, kao i navode o zlouporabi bolovanja. Nadalje navodi da joj nije omogućeno iznošenje obrane, niti su navedene okolnosti koje bi to opravdale. Ističe i da joj nije pravilno obračunat neiskorišteni godišnji odmor. Zaključno smatra da nisu ispunjeni uvjeti za izvanredni otkaz sukladno članku 116. Zakona o radu. Tužbenim zahtjevom predlaže otkaz utvrditi nedopuštenim i naložiti tuženiku vratiti tužiteljicu na posao.

2. Tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti te prvenstveno ističe prigovor prekluzije, navodeći da tužba nije podnesena u zakonskom roku. Ističe da se očitovao na zahtjev za zaštitu prava odlukom od 16. listopada 2023., koja je dostavljena punomoćniku tužiteljice 19. listopada 2023. U bitnome navodi da je odluka o izvanrednom otkazu zakonita i donesena sukladno Zakonu o radu, jer je tužiteljica zlouporabila bolovanje i izbjegavala izvršavanje radnih obveza, čime je narušila povjerenje poslodavca. Ističe da je zbog takvog ponašanja nastavak radnog odnosa postao nemoguć, te da je odluka bila krajnja mjera. Tuženik također navodi da je zakonitost bolovanja prijavio nadležnom tijelu, koje je pokrenulo odgovarajući postupak, što dodatno potvrđuje osnovanost sumnje u zlouporabu. Smatra da su u konkretnom slučaju postojale osobito važne činjenice koje opravdavaju izvanredni otkaz, neovisno o postojanju krivnje radnika. Zaključno ističe da u postupku donošenja odluke nije bilo povreda zakonskih odredbi, te predlaže da sud tužbu odbaci zbog prekluzije, odnosno podredno odbije kao neosnovanu.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka ČR, ĐR, FR, tužiteljice i zz tuženika UR i BR te medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku medicine rada dr. Damiru Vodopivcu. Odbijen je prijedlog tužiteljice za saslušanjem svjedoka ZR predloženog na okolnost održavanja utrke i sudjelovanja tužiteljice u istoj te karaktera utrke. Ovo stoga jer nije sporno da je tužiteljica sudjelovala u utrci a karakter utrke nije od utjecaja na značaj povrede zbog koje je tužiteljici otkazan ugovor o radu.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao bivše radnice od tuženika kao bivšeg poslodavca za utvrđenjem nedopustivosti izvanrednog otkaza ugovora o radu od 16. rujna 2023. te zahtjev za vraćanjem na rad kod tuženika.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu trener na temelju ugovora o radu iz 2022. kojeg je tuženik otkazao Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16. rujna 2023.,

- da je tužiteljica u zakonskom roku od 15 dana po punomoćniku podnijela Zahtjev za zaštitu prava preporučenom poštom kojeg je tuženik zaprimio 3. listopada 2023. te je isti odbio Odlukom od 16. listopada 2023. a navedena Odluka je dostavljena punomoćniku tužiteljice preporučenom poštom 19. listopada 2023., dok je tužiteljica podnijela tužbu 18. listopada 2023. dakle prije zaprimanja Odluke tuženika od 16. listopada 2023.,

- da je tužiteljica bila na bolovanju zbog bolova u kralježnici od srijede 30. kolovoza 2023. do ponedjeljka 4. rujna 2023., te da se vratila na posao u utorak 5. rujna 2023.,

- da je tužiteljica u subotu 2. rujna 2023. za vrijeme trajanja bolovanja sudjelovala na Žumberačkoj utrci od 15 km na kojoj je osvojila 1. mjesto u svojoj kategoriji,

- da kod tuženika ne postoji radničko vijeće niti sindikalni povjerenik.

7. Sporno je da li je osnovan prigovor prekluzije, te da li je tužiteljica zloupotrijebila bolovanje i time počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, da li se radi o povredi koja opravdava poslodavcu da radniku ne omogući iznošenje obrane, odnosno da li je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu zakonita i dopuštena.

8. U odnosu na istaknuti prigovor prekluzije, sud nalazi da isti nije osnovan. Naime, iz nespornih činjenica proizlazi da je tužiteljica u zakonskom roku podnijela zahtjev za zaštitu prava, o kojem je tuženik odlučio 16. listopada 2023., a odluka je dostavljena punomoćniku tužiteljice 19. listopada 2023. Budući da je tužba podnesena 18. listopada 2023., dakle prije dostave odluke o zahtjevu za zaštitu prava, ista je pravodobna, slijedom čega nije osnovan prigovor tuženika.

9. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16. rujna 2023. proizlazi da je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i to zbog činjenice što je 30. kolovoza 2023. neposredno prije smjene javila da zbog bolesti nije u mogućnosti taj dan doći na posao, večer prije smjene koju je trebala raditi ujutro od 31. kolovoza 2023. javila je porukom da i dalje ne može doći, ponedjeljak 4. rujna 2023. 20 minuta prije početka smjene tek na inicijativu voditeljice studija javila je da će i taj dan izostati s posla, doznake za bolovanje dostavila je tek 7. rujna 2023., a poslodavac je 14. rujna 2023. dobio saznanja putem Facebooka da je radnica 2. rujna 2023. sudjelovala na utrci i osvojila 1. mjesto iako je bolovanje bilo otvoreno od 1. rujna 2023. do 4. rujna 2023., a radnica se žalila na bolove u leđima te informirala voditelja studija da se „jedva kreće“. Navodi se da je radnica takvim ponašanjem počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, zloupotrijebila je bolovanje, a nedolaskom na posao poremetila je poslovne procese poslodavca i time počinila dodatnu štetu uz troškove osobnog dohotka.

10. Na utvrđenje valjanosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu primjenjuje se odredba čl. 116. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR) kojim je propisano da poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, bez poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (čl. 116. st. 2. ZR), te je na tuženiku, prema čl. 135. st. 3. ZR, teret dokazivanja opravdanog razloga za otkaz.

11. Radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja sud sadržaj više iskaza svjedoka i stranaka nije prepisao u obrazloženje već će u nastavku navesti i istaknuti ključne dijelove prihvaćenih iskaza u korelaciji s ostalim materijalnim dokazima.

12. Iz iskaza svjedoka ČR proizlazi da je tužiteljica u spornom razdoblju imala zdravstvene tegobe te da je navodila kako neće trenirati u školi trčanja zbog bolova u kralježnici. Svjedokinja ĐR potvrdila je da tužiteljica u vrijeme bolovanja nije obavljala trenerske aktivnosti u školi trčanja, ali i da je sudjelovala na predmetnoj utrci duljine oko 13-15 km, koju je trčala više od sat vremena, pri čemu se žalila na bolove.

13. Svjedok FR iskazao je da je tužiteljica u vrijeme bolovanja bila odsutna iz aktivnosti udruge te da je sudjelovala na utrci na kojoj je ostvarila zapažen rezultat.

14. Tužiteljica je potvrdila da je za vrijeme bolovanja sudjelovala na utrci, navodeći da joj je kretanje pomagalo te da utrka za nju nije predstavljala značajan fizički napor, iako je bolovanje otvoreno zbog bolova u kralježnici.

15. S druge strane, zakonske zastupnice tuženika UR i BR suglasno iskazuju da je tužiteljica nepravodobno obavještavala poslodavca o izostancima, da nije došla na posao prema ranijim najavama te da je njezino sudjelovanje na utrci tijekom bolovanja dovelo do gubitka povjerenja i poremećaja u organizaciji rada jer studio zbog njezine odsutnosti nije radio.

16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicine rada dr. Damira Vodopivca kao stručno, jasno i argumentirano, a na koje stranke nisu imale primjedbi. Iz istog nedvojbeno proizlazi da je tužiteljici bolovanje bilo medicinski opravdano, ali da je tijekom trajanja bolovanja bila dužna mirovati i izbjegavati fizičke napore, dok je sudjelovanjem na utrci postupila protivno uputama liječenja, čime je produžila tijek oporavka.

17. Ocjenjujući sve provedene dokaze, sud nalazi da su iskazi svjedoka u bitnim dijelovima međusobno suglasni te potvrđuju odlučnu činjenicu da je tužiteljica za vrijeme bolovanja sudjelovala u fizički zahtjevnoj aktivnosti. Iskaz tužiteljice u dijelu u kojem umanjuje značaj takve aktivnosti sud ne prihvaća, jer je u suprotnosti s objektivnim medicinskim nalazom i ostalim provedenim dokazima.

18. Sud je izvršio uvid u dostavljenu WhatsApp komunikaciju između tužiteljice i zakonske zastupnice tuženika te istu prihvatio kao vjerodostojan pisani dokaz, budući da među strankama nije bilo spora u pogledu njezine autentičnosti. Iz sadržaja komunikacije proizlazi da je tužiteljica obavještavala poslodavca o otvaranju bolovanja i zdravstvenim tegobama, pri čemu je navodila da se teško kreće, da trpi bolove te da nije sigurna kada će se moći vratiti na posao. Također proizlazi da je povratak na posao uvjetovala subjektivnim poboljšanjem zdravstvenog stanja, bez jasnog i pravodobnog definiranja trajanja odsutnosti.

19. Sud ističe da navedena komunikacija, sagledana u kontekstu ostalih provedenih dokaza, dodatno potvrđuje proturječnost tužiteljičinih navoda. Naime, dok u komunikaciji prema poslodavcu ističe izražene bolove i otežano kretanje, istodobno je utvrđeno da je za vrijeme istog bolovanja sudjelovala u fizički zahtjevnoj utrci znatne duljine, što je u očitom neskladu s opisanim zdravstvenim stanjem. Takva nedosljednost u ponašanju tužiteljice dodatno dovodi u pitanje vjerodostojnost njezinih navoda.

20. Slijedom svega navedenog, sud zaključuje da je tužiteljica svojim ponašanjem postupila protivno svrsi bolovanja, čime je narušila odnos povjerenja s poslodavcem. Takvo postupanje, uzimajući u obzir prirodu posla tužiteljice i organizaciju rada kod tuženika, predstavlja osobito važnu okolnost zbog koje nastavak radnog odnosa nije bio moguć. Stoga sud nalazi da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu iz članka 116. ZR, pa je tužbeni zahtjev kao neosnovan trebalo odbiti.

21. U odnosu na prigovor tužiteljice da joj nije omogućeno iznošenje obrane prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu, sud nalazi da isti nije osnovan. Naime, iz provedenih dokaza, osobito iskaza zakonskih zastupnica tuženika, proizlazi da je tužiteljica bila upoznata s okolnostima koje joj se stavljaju na teret te da je od nje zatraženo očitovanje o sudjelovanju na utrci za vrijeme bolovanja, pri čemu je ista odbila dati objašnjenje. Stoga se ne može prihvatiti tvrdnja da joj uopće nije dana mogućnost obrane.

22. Nadalje, i neovisno o navedenom, sud smatra da su u konkretnom slučaju postojale okolnosti zbog kojih od poslodavca nije bilo opravdano očekivati omogućavanje obrane u smislu odredbi ZR. Tužiteljica je za vrijeme trajanja bolovanja, koje je bilo otvoreno zbog bolova u kralježnici i uz preporuku mirovanja, sudjelovala u fizički zahtjevnoj utrci znatne duljine, pri čemu je ostvarila i natjecateljski rezultat. Takvo ponašanje predstavlja očitu i tešku povredu obveza iz radnog odnosa, koja je bila lako provjerljiva i utvrdiva, a istodobno je dovela do potpunog gubitka povjerenja poslodavca u rad i odgovornost tužiteljice.

23. Sud posebno ističe da se u ovakvim situacijama, kada je povreda obveze očita, dokumentirana i po svojoj naravi takva da neposredno narušava temelj odnosa povjerenja, ne može od poslodavca zahtijevati provođenje dodatnih formalnosti koje ne bi mogle utjecati na drugačiju odluku. Time bi se svrha instituta izvanrednog otkaza, koji pretpostavlja hitnost i nemogućnost nastavka radnog odnosa, dovela u pitanje.

24. Ujedno, imajući u vidu utvrđeno ponašanje tužiteljice, njezino kasno i nepravodobno obavještavanje poslodavca o izostancima, kao i činjenicu da je sudjelovanjem na utrci postupila suprotno uputama liječenja, sud nalazi da je došlo do trajnog i potpunog narušavanja odnosa povjerenja između stranaka. Upravo povjerenje predstavlja temelj radnog odnosa, osobito na radnom mjestu tužiteljice koje uključuje rad s klijentima i odgovornost za organizaciju treninga.

25. Slijedom svega navedenog, sud ocjenjuje da je tuženik imao opravdani razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu bez prethodnog omogućavanja obrane tužiteljici, jer bi takva obrana bila bez stvarnog utjecaja na drugačiju odluku poslodavca.

26. Sud je posebno cijenio i načelo razmjernosti pri ocjeni zakonitosti izvanrednog otkaza, odnosno je li u konkretnom slučaju postojala mogućnost primjene blaže mjere. U tom smislu sud nalazi da, imajući u vidu prirodu i težinu utvrđene povrede, kao i sve okolnosti konkretnog slučaja, blaža mjera nije dolazila u obzir. Naime, tužiteljica je za vrijeme bolovanja, koje je bilo određeno zbog zdravstvenih tegoba koje zahtijevaju mirovanje i izbjegavanje fizičkog napora, svjesno sudjelovala u fizički zahtjevnoj sportskoj aktivnosti natjecateljskog karaktera. Takvim ponašanjem nije samo postupila protivno svrsi bolovanja, već je svjesno i grubo povrijedila svoje obveze iz radnog odnosa te narušila osnovu povjerenja koja je nužna za nastavak radnog odnosa.

27. Sud pritom posebno ističe da se ne radi o jednokratnom, beznačajnom ili nehotičnom propustu, već o svjesnom i voljnom postupanju tužiteljice koje je u izravnoj suprotnosti s razlozima zbog kojih joj je odobreno bolovanje. Dodatno, takvo ponašanje ima i širi značaj u kontekstu radnih odnosa, jer zlouporaba instituta bolovanja predstavlja osobito tešku povredu radne discipline i povjerenja, neovisno o tome je li poslodavcu nastala konkretna materijalna šteta.

28. Slijedom navedenog, sud nalazi da nastavak radnog odnosa između stranaka, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nije bio moguć, te da je izvanredni otkaz predstavljao jedinu primjerenu i zakonitu mjeru.

29. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan.

30. U odnosu na navode tužiteljice koji se odnose na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, sud ističe da to pravo radniku pripada ex lege, neovisno o vrsti i načinu prestanka radnog odnosa, pa tako i u slučaju izvanrednog otkaza. Riječ je o samostalnom imovinskom pravu radnika koje dospijeva trenutkom prestanka radnog odnosa, a koje poslodavac nije dužan utvrđivati niti o njemu odlučivati u samoj odluci o otkazu. Slijedom navedenog, eventualni nedostaci, netočnosti ili izostanak odlučivanja o tom pravu u odluci o otkazu ne utječu na zakonitost i dopuštenost iste, niti mogu dovesti u pitanje postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu.

31. Sud je odbio prijedlog tužiteljice za ponovnim saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka zbog izmjene raspravnog suca, jer isti nije osnovan. Naime, iako je tijekom postupka došlo do izmjene raspravnog suca, iz sadržaja spisa proizlazi da su svi provedeni dokazi uredno zapisnički evidentirani, a osobito iskazi stranaka i svjedoka, koji su jasni, potpuni i podobni za ocjenu bez potrebe njihovog ponovnog izvođenja. Sud je, sukladno načelu slobodne ocjene dokaza, ovlašten ocijeniti izvedene dokaze na temelju zapisnika i cjelokupnog spisovnog materijala. Tužiteljica pritom nije učinila vjerojatnim postojanje okolnosti koje bi opravdavale ponovno izvođenje ovih dokaza, niti je ukazala na konkretne nedostatke u ranije provedenom saslušanju ili razloge zbog kojih zapisnici ne bi bili dostatna osnova za donošenje odluke. Stoga sud nalazi da ponovno saslušanje stranaka i svjedoka ne bi doprinijelo razjašnjenju odlučnih činjenica, već bi predstavljalo nepotrebno odugovlačenje postupka, zbog čega je prijedlog odbijen.

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužiteljica izgubila parnicu, njezin zahtjev za naknadom troška je odbijen te je dužna, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP, tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka. Tuženiku je, u smislu odredbe čl. 155. ZPP, a prema Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7.2) koja obuhvaća četiri radnje (sastav odgovora na tužbu, pristup ročištu 10.9.2024., sastav podneska od 23.1.2025., pristup ročištu 12.5.2025.), pristup ročištu 2.10.2025. od 100,00 eura (Tbr.7/2), pristup ročištu 10.3.2026. od 100,00 eura (Tbr.7/2), sve uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46) i trošak vještačenja od 300,00 eura što sve ukupno iznosi 1.175,00 eura.

33. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 8. travnja 2026.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku