Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-4566/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Dijani Filipčić, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Stanić, u upravnom sporu tužitelja KNK, rođenog **.**.1994. u mjestu Tiwary Chakiya, Republika Indija, državljanin Republike Indije, zastupanog po opunomoćeniku Franji Ribiću, odvjetniku u Zagrebu, Gajeva 59, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, III policijske postaje Zagreb, Zagreb, Dubrava 137, OIB: 36162371878, radi povratka stranca, 8. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, III policijske postaje Zagreb, KLASA: UP/I-216-04/25-01/1433, URBROJ: 511-19-29-25-2 od 5. studenoga 2025.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/I-216-04/25-01/1433, URBROJ: 511-19-29- 25-2 od 5. studenoga 2025. utvrdio nezakonit boravak tužitelja u Republici Hrvatskoj te je odredio da je tužitelj dužan dragovoljno napustiti EGP u roku od 7 (sedam) dana računajući od dana dostave rješenja, uz upozorenje na prisilno udaljenje u Republiku Indiju, ili po njegovom pristanku, u drugu treću zemlju, te dužnost prijave na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno Konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.
2. Tužitelj u tužbi i tijekom upravnog spora osporava zakonitost pobijanog akta smatrajući kako pobijano rješenje nije dobro obrazloženo te je stoga nejasno i protivno članku 98. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku i načelu pomoći neukoj stranci. U rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Tužitelju nije jasan razlog protjerivanja jer je našao novog poslodavca te ima namjeru raditi u Republici Hrvatskoj i ispunjavati porezne i sve druge obaveze prema Republici Hrvatskoj. Također, u procesu je učenja hrvatskog jezika i ima namjeru ostanka u Republici Hrvatskoj. Pobijano rješenje smatra protivnim načelu razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa jer je nerazmjerno nametati stranci obveze utemeljene na neživotnim i nelogičnim pretpostavkama i nedovoljno utvrđenom činjeničnom stanju. Napominje da bi prijevremeni povratak u zemlju podrijetla za njega i njegovu obitelj imao teške egzistencijalne posljedice zbog financijskih obveza kojima je opterećen. Ujedno ističe kako je tuženik bio dužan odabrati onu mjeru koja je nužna i primjerena cilju pri čemu mora vagati težinu povrede propisa i ponašanje stranke, što uključuje postojanje dobre vjere i namjere zakonitog postupanja te posljedice koje mjera ima za stranku. Predlaže poništiti osporavano rješenje uz naknadu troškova postupka tužitelju.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani jer su u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je doneseno osporavano rješenje. Posebno napominje da je predmetno rješenje doneseno po zahtjevu tužitelja sukladno članku 184. stavku 1. Zakona o strancima. Tužitelju je dozvola za boravak i rad ukinuta 22. svibnja 2025. kada je sporazumno raskinut ugovor o radu sklopljen s poslodavcem Apex limited d.o.o., od kada se tužitelj nalazi u nezakonitom boravku, do dana zatjecanja 5. studenoga 2025 ukupno 167 dana. Postupak je vođen na engleskom jeziku za koji je tužitelj izjavio da ga razumije i na kojem je iznio sve činjenice koje su od značaja za postupak, što je potvrdio svojim potpisom na zapisniku na koji nije imao primjedbi.
4. Sud je 1. travnja 2026. održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti tuženika.
5. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Člankom 183. stavak 2. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.) propisano je da državljanin treće zemlje koji nezakonito boravi dužan je bez odgađanja napustiti Republiku Hrvatsku.
8. Člankom 184. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da će se rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrditi da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak) i da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a te će se zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP i odrediti država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti.
9. Prema tome, sud nalazi kako je osporavano rješenje od 5. studenoga 2025. doneseno u skladu s navedenim zakonskim odredbama jer je utvrđen nezakonit boravak tužitelja u Republici Hrvatskoj, koji u postupku nije niti sporan, radi čega je rješenjem o povratku tužitelja određeno napuštanje EGP-a, za to mu je određen rok od 7 (sedam) dana, uz prijetnju prisilnog udaljenja i obvezu prijave u smislu citiranog članka 184. stavka 2. Zakona o strancima.
10. Navod tužitelja o želji za ostankom u Republici Hrvatskoj, učenju hrvatskog jezika, traženju novog poslodavca te o financijskim obvezama tužitelja ne utječu na drukčije rješenje ove upravne stvari imajući na umu kako je u sporu nesporna odlučna činjenica nezakonitog boravka u Republici Hrvatskoj od 22. svibnja 2025., a radi čega je sud i odbio dokazni prijedlog za saslušanje tužitelja.
11. Slijedom izloženog, sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je stoga na temelju članka 116. stavak 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev, kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora s obzirom da tužitelj nije uspio u sporu (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
U Zagrebu 8. travnja 2026.
Sutkinja:
Dijana Filipčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
3. U spis
