Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-299/2025-18

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužitelja VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Slavici Orehovec, odvjetnici u Čakovcu, Ulica kralja Zvonimira 7A, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupane po punomoćnicima OD Leko i partneri, Zagreb, Domagojeva 18, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave održane dana 26. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja te z. punomoćnika tuženika Gorana Ficko, odvjetnika u Varaždinu, 8. travnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredaba čl. 4.1 i 4.2 Ugovora o kreditu broj 9011158533 od 18. travnja 2006. godine, solemniziran od strane javnog bilježnika broj OU-494/06-1, u dijelu u kojem je utvrđena promjenjiva kamatna stopa na osnovu jednostrane odluke Banke.

II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, da tužitelju : BN, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.218,62 EUR (slovima: tisućudvjestoosamnaesteura i šezdesetdvacenta) sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća do isplate i to od 1.3.2009. do 30.6.2011. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011.god. pa do 31.07.2015.god. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. god. pa do 31.12.2015.god. po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016.god. pa do 30.06.2016.god. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016.god. pa do 31.12.2016.god. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017.god. pa do 30.06.2017.god. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.god. do 31.12.2017.god. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018.god. do 30.06.2018.god. po stopi od 7,09% godišnje, od 01.07.2018.god. do 31.12.2018.god. po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019.god. do 30.06.2019.god. po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2019.god. do 31.12.2019.god. po stopi od 6,30% godišnje, od 01.01.2020.god. do 30.06.2020.god., po stopi od 6,11% godišnje, od 01.07.2020.god. do 31.12.2020.god. po stopi od 5,89% godišnje, od 01.01.2021.god. do 30.06.2021.god. po stopi od 5,75% godišnje, od 01.07.2021.god. pa do 31.12.2021.god. po stopi od 5,61% godišnje, od 01.01.2022.god. do 30.06.2022.god. po stopi od 5,49% godišnje, od 01.07.2022.god. do 31.12.2022.god. po stopi od 5,31% godišnje, od 01.01.2023.god. do 30.06.2023.god. po stopi od 5,50% godišnje, od 01.07.2023.god. do 31.12.2023.god. po stopi od 7,00% godišnje, od 01.01.2024.god. do 30.06.2024.god. po stopi od 7,50% godišnje, od 01.07.2024.god., do 31.12.2024.god. po stopi od 7,25% godišnje, od 01.01.2025.god. po stopi od 6,15% godišnje, a u sluča ju promjene po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 13,40 eur od 01.09.2008.,

- na iznos od 32,26 eur od 01.10.2008.,

- na iznos od 32,26 eur od 01.11.2008.,

- na iznos od 32,26 eur od 01.12.2008.,

- na iznos od 32,26 eur od 01.01.2009.,

- na iznos od 32,26 eur od 01.02.2009.,

- na iznos od 18,76 eur od 01.03.2009.,

- na iznos od 32,26 eur od 01.04.2009.,

- na iznos od 32,26 eur od 01.05.2009.,

- na iznos od 32,26 eur od 01.06.2009.,

- na iznos od 32,26 eur od 01.07.2009.,

- na iznos od 32,26 eur od 01.08.2009.,

- na iznos od 32,26 eur od 01.09.2009.,

- na iznos od 32,26 eur od 01.10.2009.,

- na iznos od 32,26 eur od 01.11.2009.,

- na iznos od 32,26 eur od 01.12.2009.,

- na iznos od 32,26 eur od 01.01.2010.,

- na iznos od 32,26 eur od 01.02.2010.,

- na iznos od 32,26 eur od 01.03.2010.,

- na iznos od 32,26 eur od 01.04.2010.,

- na iznos od 32,26 eur od 01.05.2010.,

- na iznos od 32,26 eur od 01.06.2010.,

- na iznos od 32,26 eur od 01.07.2010.,

- na iznos od 32,26 eur od 01.08.2010.,

- na iznos od 32,26 eur od 01.09.2010.,

- na iznos od 32,26 eur od 01.10.2010.,

- na iznos od 32,26 eur od 01.11.2010.,

- na iznos od 26,33 eur od 01.12.2010.,

- na iznos od 26,33 eur od 01.01.2011.,

- na iznos od 26,33 eur od 01.02.2011.,

- na iznos od 26,33 eur od 01.03.2011.,

- na iznos od 26,33 eur od 01.04.2011.,

- na iznos od 26,33 eur od 01.05.2011.,

- na iznos od 22,24 eur od 01.06.2011.,

- na iznos od 22,24 eur od 01.07.2011.,

- na iznos od 22,24 eur od 01.08.2011.,

- na iznos od 18,23 eur od 01.09.2011.,

- na iznos od 18,23 eur od 01.10.2011.,

- na iznos od 18,23 eur od 01.11.2011.,

- na iznos od 18,23 eur od 01.12.2011.,

- na iznos od 18,23 eur od 01.01.2012.,

- na iznos od 18,23 eur od 01.02.2012.,

- na iznos od 18,23 eur od 01.03.2012.,

- na iznos od 18,23 eur od 01.04.2012.,

- na iznos od 18,23 eur od 01.05.2012.,

- na iznos od 18,23 eur od 01.06.2012.,

- na iznos od 18,23 eur od 01.07.2012.,

- na iznos od 18,23 eur od 01.08.2012.,

- na iznos od 18,23 eur od 01.09.2012.,

- na iznos od 18,23 eur od 01.10.2012.,

- na iznos od 18,23 eur od 01.11.2012.,

- na iznos od 18,23 eur od 01.12.2012.,

- na iznos od 18,23 eur od 01.01.2013.,

- na iznos od 18,23 eur od 01.02.2013.,

- na iznos od 7,08 eur od 01.03.2013.,

u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.676,54 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o j e

I. Konstatira se da je povučen tužbeni zahtjev preko iznosa od 1.218,62 EUR do iznosa od 1.412,08 EUR.

II. Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 14. listopada 2019.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 4.000,00 HRK sa zakonskom zateznom kamatom te radi utvrđenja ništetnosti odredaba čl. 4.1. i 4.2. Ugovora o kreditu broj 9011158533 kojeg su stranke sklopile 18.4.2006. U bitnome navodi da mu je odobren kredit koji odgovara protuvrijednosti u kunama iznosa od 54.976,25 CHF po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,35%. Potom da je 17.12.2015. između stranaka zaključen Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je proveden postupak konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u kredit CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Tvrdi da ga tuženik nije informirao niti prije niti u vrijeme zaključenja Ugovora o riziku ugovaranja promjenjive kamatne stope, time da je tuženik bez prethodnog pregovaranja, mijenjao visinu ugovorne kamatne stope i time povećavao obveze tužitelja, a sama ugovorna odredba o kamati ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Pri tome se tužitelj poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P -140/2012 od 4.7.2013., Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7192/13 od 13.4.2014. i Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14 od 9.4.2015. Zbog promjene kamatne stope da je tužitelj platio znatno veći novčani iznos nego da je tuženik primjenjivao kamatnu stopu koja je bila na snazi na dan sklapanja Ugovora o kreditu od 4,35%. Nakon toga, u podnesku od 14. listopada 2019. (list 96-98 spisa), tužitelj postavlja tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 19.206,36 HRK/2.549,12 EUR sa zateznom kamatom po pojedinim mjesečno preplaćenim iznosima. Konačno, nakon u ovom postupku provedenog financijskog vještačenja, traži isplatu iznosa od 1.412,08 EUR, a na ročištu za glavnu raspravu 26. veljače 2026. povlači tužbeni zahtjev za iznos od 193,46 EUR, čime tužbeni zahtjev glasi na isplatu iznosa od 1.218,62 EUR.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je postupio sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju i dostavio tužitelju izračun konverzije nakon čega je tužitelj potpisao Dodatak predmetnom Ugovoru o kreditu. Iz tog razloga da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, tim više što niti navedenim zakonom, a niti drugim pozitivnim propisima nije zabranjeno ugovaranje promjenjive kamatne stope, dok je sklapanje Dodatka Ugovora o kreditima za tuženika državna prisilna mjera i ne radi se o ispunjenju ili priznanju tužbenog zahtjeva na bilo koji način. Sama konverzija da je izvršena sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i ta plaćanja preračunaju kao da je kredit početno bio u EUR, uključujući i kamate, slijedom čega je početni kredit u CHF prestao postojati nakon što je konvertiran u EUR i tužitelj s tog osnova ne može imati više nikakva potraživanja. Nadalje, primjećuje da tužitelj traži utvrđenje ništetnosti cijele odredbe čl. 4 Ugovora o kreditu, a što za sobom povlači utvrđenje ništetnosti i početno ugovorene kamatne stope. Osim toga, tvrdi da su tužitelju bile jasne ugovorne odredbe kao i njegova prava i obveze, a iluzorno da je očekivati da banka pregovara o pojedinačnim odredbama Ugovora o kreditu sa svakim potrošačem što zbog specifičnosti usluge nije moguće. Smatra da tužitelj pogrešno tumači citiranu presudu Visokog trgovačkog suda RH jer zaključuje da je temeljem te presude ustanovljena fiksna kamatna stopa, a što iz te odluke ne proizlazi. Konačno ističe prigovor zastare tražbine.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao Ugovor o kreditu , Dodatak Ugovoru o kreditu, z.k. podatke, izračun konverzije kredita na dan 30. rujna 2015., plan otplate kredita, dospijeća sukladno novom planu otplate, knjigovodstvena kartica predmetnog Ugovora o kreditu, provedeno je financijsko vještačenje i pročitan nalaz vještaka Danijele Podbojec, saslušan je tužitelj i pročitani su Opći uvjeti poslovanja s građanima.

4. Nije sporno između stranaka da su 18.4.2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 9011158533 koji je solemniziran kod javnog bilježnika Ivana Marodi iz Čakovca pod brojem OU-494/06-1 od 20.4.2006., da je svrha tog kredita bila izgradnja i dovršenje stambenog objekta i refinanciranje postojećeg stambenog kredita sklopljenog između stranaka broj 9011162238, da je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos od 54.976,25 CHF (u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita), da je ugovorena godišnja kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana i koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,35%. Nije sporno da je Ugovor sklopljen sa rokom otplate od 276 mjeseci. Nadalje, da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu 17.12.2015. temeljem Zakona o izmjeni i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15). Također da je u vrijeme trajanja ugovornog odnosa između stranaka, tuženik u više navrata mijenjao visinu ugovorene kamatne stope čime su se povećavale obveze tužitelja.

5. Sporno je pravno pitanje zastare tražbine tužitelja, da li se presude na koje se poziva tužitelj mogu primijeniti na konkretni predmet, da li je provedenom konverzijom tužitelj izgubio pravo tražiti puno obeštećenje preplaćenih iznosa kao razlike između kamatne stope koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora od 4,35% godišnje u odnosu na kamate koje je tuženik tokom otplate kredita jednostrano mijenjao.

6. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

7. U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedene presude ne mogu primjenjivati jednako na sve potrošače, već od slučaja do slučaja nakon utvrđenja prave volje ugovornih strana i utvrđenja informiranosti primatelja kredita o svim parametrima eventualnih rizika, tuženiku kratko treba reći da se prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka US RH, 84/08, 96/08 - Odluka US RH, 123/08 - Ispravak; 57/11; 148/11 - Pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka US RH; dalje: ZPP), fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP -a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva u tužbi.

8. Točno je da sve naprijed izloženo nikako ne znači automatsku primjenu pravnih stavova iz kolektivnog spora i u konkretnoj parnici već je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor. Dakle, tuženik je trebao dokazati činjenice iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz citiranih presuda donesenih u kolektivnom sporu, odnosno da ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate odlukom kreditora te odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nisu identične onima koje je razmatrao sud u kolektivnom sporu. Tuženik je morao dokazati da su sporne odredbe ugovora bile razumljive za tužitelja kao potrošača i da je s njim pregovarao o tim odredbama, a zbog čega se one ne bi mogle smatrati nepoštenima. Na tu okolnost tuženik nije predložio saslušanje svjedoka. O pojedinačnom pregovaranju ne može se zaključivati niti iz spisu priloženih isprava od strane tuženika u vidu Općih uvjeta poslovanja tuženika niti informacija o promjeni kamatne stope po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela banke jer tuženik niti ne tvrdi da je te pisane informacije dao tužitelju. Tužitelj naprotiv navodi u stranačkom iskazu da mu je djelatnik banke objasnio samo pojam promjene kamatne stope u smislu da postoji mogućnost povećanja iste, a time i rate kredita i da to povećanje ne bi trebalo biti značajno. Međutim, da nije dobio informaciju na temelju koje bi sam mogao doći do saznanja koliko u određenom trenutku može iznositi kamatna stopa. Također navodi da je ugovor bio unaprijed pripremljen od strane banke, a što tuženik i sam priznaje već u odgovoru na tužbu.

9. Kao što je rečeno, tuženik nije dokazao niti ponudio dokaze kojima bi se moglo utvrditi kako su tužitelju pri sklapanju ugovora kreditorovi zaposlenici protumačili i objasnili značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi i da su mu te odredbe učinili razumljivima, ne samo formalno i gramatički, već i suštinski, a kako to razmatra i sud u sporu za zaštitu kolektivnih interesa, a jednako tako i Sud Europske unije u predmetu C-186/16, prema kojem razumljivost odredbe podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

10. U vrijeme podnošenja ove tužbe 12.6.2019. važile su odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19), a prema odredbi čl. 118. tog zakona, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a identično je bilo propisano i odredbom čl. 138.a. ZZP/07. U prilog takvom zaključivanju govori i odredba čl. 120 . ZZP/14, prema kojoj pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog na temelju čl. 106. st. 1. tog zakona, ne sprječava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama ovoga zakona i drugih propisa koji su navedeni u članku 106. st. 1. ovoga zakona, prouzročena šteta, da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv trgovca koji joj je nedopuštenim postupanjem prouzročio štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u ovom ili drugim zakonima.

11. S obzirom na direktni učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (za kamatnu stopu), donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a imajući u vidu da se spomenuta presuda odnosi i na tuženika, ništetne su sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika. Tužitelj ne traži utvrđenje ništetnih cijelih ugovornih odredaba o kamatnoj stopi već samo o promjenjivoj kamatnoj stopi kako je i naznačio u tužbenom zahtjevu. Obzirom na djelomičnu ništetnost ugovornih odredaba predmetnog ugovora o kreditu, tužitelju bi pripadalo pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, konkretno, razliku između kamatne stope od 4,35% prilikom sklapanja Ugovora i onih koje je jednostrano u daljnjem periodu mijenjao tuženik u smislu povećanja. Takvo pravo tužitelja proizlazi iz čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO).

12. Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju koji je na snazi od 30.9.2015. (NN 102/15 – dalje: Novela), u odredbi čl. 19.b. propisano je načelo konverzije kredita tako da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

13. Kao način konverzije kredita, u odredbi čl. 19.c. st. 1. toč. 1. i 2. Novele propisano je da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se: 1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

14. Učinak prihvata konverzije propisan je, između ostalog u odredbi članka 19.e stavak 7. i 8. tako da ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita:

– učinak konverzije iz članka 19.c stavka 1. točke 8. ovoga Zakona snosi vjerovnik, a ona se u poslovnim knjigama vjerovnika iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. podtočaka 1. i 2. ovoga Zakona,

– razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točke 1. ovoga Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova iz članka 19.c stavka 1. točke 4. ovoga Zakona, iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona snosi potrošač. Ako su ugovorom o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama u valutnoj klauzuli u CHF potrošaču bile odobrene pogodnosti u vidu smanjene kamatne stope, posebnog tečaja ili druge specifične pogodnosti po odluci vjerovnika, vjerovnik ih nije dužan primijeniti na izračun konverzije iz članka 19.c ovoga Zakona, već one padaju na teret potrošača. Pritom se pogodnostima ne smatraju posebna smanjenja kamatnih stopa, posebni tečaj ili povoljniji uvjeti odobreni određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

15. Iz Dodatka Ugovora o kreditu od 17.12.2015. proizlazi da su stranke prihvatile konverziju te su mijenjale odredbe iz osnovnog ugovora i to valutu kredita, kamatnu stopu i iznos neotplaćenog kredita te postigle sporazum o preplaćenom iznosu od 2.150,92 EUR, a utvrdile su i preostalu neotplaćenu glavnicu nakon provedene konverzije na dan 30.9.2015. u iznosu od 25.877,21 EUR.

16. Dodatak Ugovoru o kreditu nije ništetan kao što je to zaključio u istovjetnom predmetu Vrhovni sud u svojoj odluci Gos-1/2019. Naime, u citiranoj odluci zauzet je pravni stav po kojem Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

17. Tako Vrhovni sud u citiranoj odluci ističe kako Novelu ("Narodne novine" broj 102/15) Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske te u svojem rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – "Narodne novine" broj 102/15).

18. U svojoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske pored formalne i materijalne ustavnosti istaknuo je da osporeni ZIDZPK/15 ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera. Njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima.

19. U takvim okolnostima, a imajući nastavno na umu da je ZIDZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 11/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO/05) te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK, o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

20. Međutim, Vrhovni sud apostrofira da je sporazum trebao biti sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK, odnosno Novele.

21. Razlozi za preuzimanje obveze u vidu sklapanja sporazuma o konverziji na strani potrošača nisu otpali naknadnim utvrđenjem ništetnosti valutne klauzule u subjektivnom smislu, a ni u objektivnom smislu – cilju u vidu izjednačavanja njihovog položaja s položajem svih onih mnogobrojnih korisnika kredita koji su izvorno sklopili ugovore vezane uz EUR-e.

22. U presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 V protiv Erste Bank Hungary Zrt od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

23. Točno je da je tužitelj kao korisnik kredita mogao odbiti konverziju koju mu je banka prethodno bila dužna ponuditi. Tužitelj ne osporava da je izračun prilikom provođenja konverzije napravljen temeljem spomenute Novele, odnosno da je izračun tuženika točan, dakle da mu je tuženik obračunao sve uplaćene iznose kao da je Ugovor o kreditu otpočetka bio sklopljen u valuti EUR.

24. Sklapanje Dodatka Ugovora o kreditu između stranaka ne znači da su istovremeno s njegovim sklapanjem stranke riješile pitanje ugovornih odredaba kojima se u ugovoru o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa niti se tim Dodatkom rješava pitanje ništetnosti utuženih dviju odredaba ugovora koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Okolnost da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu i utvrdile preplate, ne upućuje na zaključak da je provedenom konverzijom tužitelju vraćen iznos kao razlika između plaćenih ugovornih kamata na temelju utvrđene ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i onoj početno ugovorenoj kao niti razlika u tečaju CHF na dan isplate kredita i na dan plaćanja daljnjih rata kredita. Jednako i prema odredbi čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu, koja propisuje da se potrošač ne može odreći, niti mu se mogu ograničiti prava ko ja ima temeljem citiranog zakona.

25. Kako je sud utvrdio da su ništetne spomenute odredbe Ugovora o kreditu, to takvo utvrđenje ništetnosti mora ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredaba nije bilo. Kako je provedenim vještačenjem po vještaku Danijeli Podbojec, a na koji nalaz u smislu matematičkog izračuna stranke nisu imale primjedbe, utvrđeno da je tužitelj do konverzije, ukoliko se primjeni kamatna stopa koja je bila na snazi na dan sklapanja Ugovora o kreditu od 4,35% godišnje i obveze izraze u kunama po tečaju na dan korištenja kredita, tužitelj je do 30.9.2015. više uplatio 1.412,08 EUR. Vještakinja navodi u nalazu da je proporcionalnim dijelom preplate utvrđene u konverziji od 632,00 EUR koji iznos se odnosi na preplatu s osnova promjene kamatnih stopa, zatvorene su preplate u ukupnom iznosu od 322,02 EUR i pripadajuća kamata na te preplate u iznosu od 310,06 EUR. Dakle uzela je u obzir iznose preplata koji se odnose na promjenu kamatne stope i za taj iznos je umanjila ukupnu tražbinu tužitelja kako je pobliže prethodno navedeno. Također je navela da je konverzija provedena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju . Slijedom iznijetog sud je obvezao tuženika isplatiti tužitelju iznos od 1.218,62 EUR jer je tužitelj povukao tužbeni zahtjev uz pristanak tuženika za iznos od 193,46 EUR . Naime, ističe da je u nalazu utvrđena negativna razlika u kamati u iznosu od 193,46 EUR i traži da se uzmu u obzir i tako utvrđene negativne razlike kamate te ističe prigovor radi prebijanja na način da se utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u navedenom iznosu i da se potom tražbina tužitelja umanji za navedeni iznos kako je tužitelj za iznos predloženog prijeboja povukao tužbu odnosno smanjio tužbeni zahtjev, to tuženik ističe da nema prigovor na matematički izračun vještaka i ne predlaže saslušanje vještaka. Obzirom na navedeno, sud prihvaća nalaz objektivnim i izrađenim prema pravilima struke pa je visina tužbenog zahtjeva utvrđena upravo prema nalazu vještaka. Tužitelju je dosuđen iznos od 1.218,62 EUR jer je tužitelj povukao tužbeni zahtjev za iznos od 193,46 EUR (1.412,08-193,46). Međutim, kako tužitelj nije naveo za koje razdoblje povlači tužbeni zahtjev, to je tužbeni zahtjev umanjen za najstarije tražbine od 1.9., 1.10., 1.11., 1.12.2008., 1.1. i 1.2.2009. i za iznos od 13,50 EUR od 1.3.2009. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev i uz pripadajuću zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa do isplate jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, bez valjane osnove, zbog čega se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.

26. U odnosu na prigovor zastare, zastarni rok po stjecanju bez osnove, kako pravilno ističe tuženik, iznosi 5 godina. Međutim, kako se tužitelj poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, to je nakon pravomoćnosti presude P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., saznao za utvrđenje povrede prava potrošača iz ugovora o kreditu, zbog čega rok zastare teče tek od 13. lipnja 2014., a uz okolnost da je tužba u ovom predmetu podnijeta 12.6.2019. to nije nastupila zastara potraživanja vezana uz promjenu kamatne stope. Neovisno od toga što je tužitelj u podnesku od 14. listopada 2019. preinačio tužbu (kojoj preinaci se tuženik protivio), ali je tužbu preinačio iz iste činjenične osnove, slijedom čega nije došlo do zastare jer je ona prekinuta podnošenjem tužbe.

27. Sud je dopustio preinaku tužbe kao u podnesku od 14. listopada 2019. (jer umjesto isplate iznosa od 4.000,00 HRK, traži isplatu iznosa od 19.206,36 HRK), time da je preinaka tužbe izvršena prije zaključenja prethodnog postupka, a na što tužitelja ovlašćuje odredba čl. 190. st.1. Zakona o parničnom postupku. Međutim, ne radi se o preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 3.2.2026. već o povlačenju dijela tužbenog zahtjeva obzirom da tužitelj tim podneskom traži isplatu iznosa od 1.412,08 EUR, a tuženik se nije protivio povlačenju djela tužbenog zahtjeva nego "preinaci tužbenog zahtjeva" (pravilno tužbe). Prema odredbi čl. 191. st.1. ZPP-a, preinaka tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Neovisno od toga što se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbe, prema odredbi čl. 191. st.2. ZPP-a, ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. U st.3. čl. 191., jasno je propisano da tužba nije preinačena ako je tužitelj između ostalog smanjio tužbeni zahtjev. Obzirom na iznijeto, sud je utvrdio da je povučen tužbeni zahtjev preko iznosa od 1.218,62 EUR, a dopuštena je preinaka tužbe samo u odnosu na podnesak od 14. listopada 2019.

28. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

29. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, time da tuženik za povučeni dio tužbenog zahtjeva nije tražio naknadu troška. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe i sastava podnesaka od 25.9.2019. u iznosima od po 100,00 EUR, sastava podneska od 14.10.2019., 11.11.2019. i 2.2.2026. u iznosima od po 200,00 EUR. Nadalje, tužitelju je priznat trošak zastupanja na ročištu 15.10.2019., 9.10. i 2.12.2025., 26.2.2026. u iznosima od po 200,00 EUR, PDV 450,00 EUR, trošak vještačenja 400,00 EUR i trošak pristojbe na tužbu 26,54 EUR, ili ukupno 2.676,54 EUR. Naprotiv tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 18.4.2025. i 12.2.2026. jer isti nisu bili potrebni za donošenje meritorne odluke i uglavnom se ponavljaju navodi iz dotadašnjih podnesaka.

Varaždin, 8. travnja 2026.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1) Punomoćnica tužitelja – Slavica Orehovec, odvjetnica u Čakovcu, Ulica kralja

Zvonimira 7A

2) Punomoćnici tuženika – OD Leko i partneri, Zagreb, Domagojeva 18

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte