Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-4570/2025-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Dijani Filipčić, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Stanić, u upravnom sporu tužitelja RB, rođenog **.**.1980. u mjestu Tafougalt, Kraljevina Maroko, državljanin Maroka, zastupan po opunomoćeniku Stjepanu Babiću, odvjetniku u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, Dugo Selo, Ulica Antuna Mihanovića 2, OIB: 36162371878, radi protjerivanja i povratka stranca, 8. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, KLASA: UP/I-216-04/25-01/30, URBROJ: 511-19-38-25-70 od 8. studenoga 2025.
II Odbija se zahtjev tužitelja za odobravanje besplatne pravne pomoći.
III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/I-216-04/25-01/30, URBROJ: 511-19-38- 25-70 od 8. studenoga 2025. tužitelja protjerao iz Republike Hrvatske jer tužitelj predstavlja prijetnju javnom poretku i nacionalnoj sigurnosti Republike Hrvatske i nezakonito boravi u Europskom gospodarskom prostoru (dalje: EGP) koji je dužan napustiti uz zabranu ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od 3 godine računajući od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske i upozorenje na prisilno udaljenje u Kraljevinu Maroko, državu iz koje je došao ili, uz njegov pristanak, u drugu treću zemlju.
2. Tužitelj u tužbi i tijekom upravnog spora osporava zakonitost zbog bitne povrede pravila upravnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede ustavnih i konvencijskih prava tužitelja. Navodi kako je rješenje doneseno bez temeljite i individualizirane procjene svih činjenica relevantnih za donošenje odluke o protjerivanju, nije proveden dokazni postupak radi utvrđivanja postojanja privatnog ili obiteljskog života u Republici Hrvatskoj, trajanja boravka te snage veza s Republikom Hrvatskom. Smatra da odluka o protjerivanju zahtijeva individualnu procjenu. Rješenje ne sadrži obrazloženje o provedbi testa razmjernosti između javnog interesa i prava tužitelja čime je povrijeđeno načelo zakonitosti i transparentnosti. Protjerivanje tužitelja bez individualne procjene je protivno članku 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Upire i na praksu Europskog suda za ljudska prava za koju smatra da je primjenjiva u konkretnom primjeru. Stoga predlaže poništiti osporavano rješenje, odobriti besplatnu pravnu pomoć i naložiti tuženiku naknadu troškova upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani jer su u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je doneseno osporavano rješenje. U postupku je utvrđeno da je tužitelj nezakonito boravio na teritoriju Republike Hrvatske, odnosno ERP-u, budući da mu je pravomoćno odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu čime su iscrpljene sve mogućnosti zakonitog boravka u Republici Hrvatskoj. Nakon prestanka statusa tražitelja međunarodne zaštite tužitelj nije ishodio odobrenje boravka po nekoj drugoj zakonskoj osnovi. Dodatno navodi kako je u postupku utvrđivanja identiteta tužitelja, a na temelju otisaka prstiju, utvrđeno kako se navedeni stranac u Kraljevini Maroko vodi pod imenom ŠB, rođen **.**.1978. Tijekom boravka u Prihvatilištu za strance počinio je prekršaj radi kojeg je i pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 30 dana uvjetno , a potom i kazneno djelo prijetnje prema policijskim službenicima radi kojeg je u tijeku kazneni postupak. U rješenju su razmotrene osobne okolnosti tužitelja pri čemu nisu utvrđene okolnosti koje bi predstavljale zapreku za protjerivanje. Neosnovanim smatra i navode tužitelja o povredi načela razmjernosti i prava na privatan i obiteljski život budući da u konkretnom slučaju nisu utvrđene trajne obiteljske, socijalne ili druge veze tužitelja s Republikom Hrvatskom koje bi imale za posljedicu nemogućnost donošenja mjere protjerivanja. Donošenjem osporavanog rješenja ostvaruje se legitiman cilj kontrole nezakonitih migracija i zaštite javnog poretka pri čemu mjera nije nerazmjerna svrsi koja se njome postiže. Budući da tužba predstavlja paušalno osporavanje zakonite upravne mjere bez osporavanja konkretno utvrđenih činjenica iz upravnog spisa, to sudu predlaže istu odbiti u cijelosti i potvrditi zakonitost osporavanog rješenja.
4. Sud je 1. travnja 2026. održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti opunomoćenika tuženika.
5. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Člankom 183. stavak 2. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.) propisano je da državljanin treće zemlje koji nezakonito boravi dužan je bez odgađanja napustiti Republiku Hrvatsku.
8. Člankom 189. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je da se državljanina treće zemlje može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje ako:
– pomaže u nezakonitom ulasku, tranzitu ili boravku
– iz koristi sklopi brak ili životno partnerstvo
– počini prekršaj iz propisa o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja, propisa o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, propisa o javnom redu i miru, oružju, zlouporabi droga te propisa iz područja carinskih i drugih poreznih davanja
– počini prekršaj s elementima nasilja
– počini kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti ili
– ponavlja činjenje prekršaja.
9. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da će se državljanina treće zemlje protjerati ako:
– je zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom pravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine
– je zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom u razdoblju od pet godina više puta pravomoćno osuđivan na kaznu zatvora u ukupnom trajanju od najmanje tri godine
– je zbog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje osam godina osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora
– predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost.
10. Člankom 190. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je, da će se državljanina treće zemlje protjerati ako nije napustio EGP, odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji je određen rješenjem, ako je došao u EGP, odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka ili ako se ne donese rješenje o povratku sukladno članku 185. stavku 1. Zakona.
11. Odredbom članka 192. stavak 1. Zakona o strancima propisano je da će se rješenjem o protjerivanju utvrditi da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili mu prestaje zakoniti boravak u RH te je dužan napustiti EGP i odrediti će se vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak i boravak u EGP, dok je odredbom članka 192. stavak 6. Zakona o strancima propisano da se rješenjem o protjerivanju stranca u slučaju iz članka 190. Zakona određuje zabranu ulaska i boravka koja ne može biti kraća od 3 mjeseca niti duža od 5 godina.
12. Prema tome, sud nalazi kako je osporavano rješenje od 8. studenoga 2025. doneseno u skladu s navedenim zakonskim odredbama jer je utvrđen nezakonit boravak tužitelja u Republici Hrvatskoj i prijetnja javnom poretku Republike Hrvatske, što tužitelj u postupku nije niti osporio, radi čega je tužitelj osporavanim rješenjem tuženika zakonito protjeran iz Republike Hrvatske uz zabranu ulaska u EGP u trajanju od tri godine i prijetnju prisilnog udaljenja u Kraljevinu Maroko ili, uz njegov pristanak, drugu treću zemlju.
13. Tužbeni navodi tužitelja, koji su izloženi općenito, ne utječu na drukčije rješenje ove upravne stvari kraj naprijed navedenih odlučnih, a nespornih, činjenica nezakonitog boravka i prijetnje javnom poretku Republike Hrvatske, imajući pritom na umu i da u konkretnom slučaju nisu utvrđene osobne okolnosti koje bi predstavljale zapreku za protjerivanje niti su utvrđene trajne obiteljske, socijalne ili druge veze tužitelja s Republikom Hrvatskom.
14. Slijedom izloženog, sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je stoga na temelju članka 116. stavka 1. ZUS točkom I izreke presude odbio tužbeni zahtjev.
15. Zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći je odbijen točkom II izreke presude jer opunomoćenik tužitelja nije na listi odnosno popisu pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku protjerivanja i povratka koji nakon provedenog propisanog postupka sastavlja Ministarstvo unutarnjih poslova po abecednom redu prezimena i imena pružatelja pravne pomoći s podacima o adresi i brojevima telefona u smislu članka 3. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku protjerivanja i povratka stranca („Narodne novine“, broj: 28/14.).
16. Treba reći i da je opći postupak odobravanja besplatne pravne pomoći propisan Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“, broj: 143/13. i 98/19.) i njega ne provodi sud pa se niti s te osnove ne može udovoljiti zahtjevu tužitelja za odobravanje besplatne pravne pomoći.
17. Budući da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, to je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a točkom III izreke presude odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova predmetnog upravnog spora.
U Zagrebu 8. travnja 2026.
Sutkinja:
Dijana Filipčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
3. U spis
