REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-476/2025-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mateji Petrišić Geltzenlichter, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika KONZUM PLUS d.o.o., [adresa], OIB: 62226620908, zastupanog po punomoćniku Marku Šebalju, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Šebalj, Mraz & Šuti iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. veljače 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tuženik, KONZUM PLUS d.o.o., u [adresa], OIB: 62226620908, nezakonito prenio Ugovor o radu tužitelja, AB, iz [adresa], Ul. 8. Udarne Dalmatinske brigade 6, OIB: [osobni identifikacijski broj] na društvo ROTO DINAMIC d.o.o., u [adresa], OIB : 24723122482, te da prijenos tužiteljevog Ugovora o radu, o kojem je tuženik obavijestio tužitelja Obaviješću o prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca od datuma 10.02.2025., nije dopušten i ne proizvodi pravne učinke.

2. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na rad na poslove prodajnog predstavnika odnosno na druge poslove odgovarajuće kvalifikacijama i radnom iskustvu tužitelja, sadržaj kojih je u skladu s naravi i vrstom posla za koje je osnovan radni odnos, u roku od 8 dana.

3. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, od dana presuđenja pa sve do isplate, u roku od 8 dana.

4. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju iznos od 100,00 eura koji se odnosi na sastav zahtjeva za zaštitu prava od 12.02.2025. zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, od dana presuđenja pa sve do isplate, u roku od 8 dana.“

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je od 2. siječnja 2020. pa do 14. veljače 2025. bio u radnom odnosu kod tuženika gdje je obavljao poslove prodajnog predstavnika. Međutim, tužitelj ima neprekinuti radni staž u članicama Fortenove grupe koji traje puno dulje, od 4. studenog 2008. kada se zaposlio u Konzum d.d. pa sve do 14. veljače 2025., nakon čega je protivno njegovoj volji njegov ugovor o radu s danom 15. veljače 2025. prenesen na novog poslodavca, Roto Dinamic d.o.o. Dana 12. veljače 2025. tužitelj je zaprimio dokument naslova "Obavijest o prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca" (dalje u tekstu: Obavijest), te na navedenom dokumentu nije bilo navedeno njegovo ime i prezime, OIB ili drugi osobni podaci, već je riječ o generičkoj obavijesti koja čak nema niti svoju klasu i broj. U predmetnoj Obavijesti naznačeno je da zbog statusne promjene odvajanja s preuzimanjem, društvo Roto Dinamic d.o.o. preuzima veleprodajno poslovanje iz poslovne jedinice Velpro, društva KONZUM plus d.o.o., odnosno sve ugovore o radu radnika u poslovnoj jedinici Velpro, društva KONZUM plus d.o.o. Kao dan prenošenja ugovora o radu naznačen je dan 15. svibanj 2025.

2. Odmah isti dan od zaprimanja Obavijesti tužitelj je putem preporučene pošiljke s povratnicom poslao tuženiku zahtjev za zaštitu prava, kojim se protivi prijenosu njegova ugovora o radu, kojeg je tuženik zaprimio 14. veljače 2025. Opreza radi, tužitelj je također isti dan (12. veljače 2025.) poslao predmetni zahtjev za zaštitu prava i putem emaila na adresu direktorice ljudskih resursa ([adresa elektroničke pošte]), kao i na email adresu pravne službe ([adresa elektroničke pošte]). Tuženik do dana podnošenja ove tužbe nije odgovorio odnosno udovoljio izjavljenom zahtjevu za zaštitu prava, stoga tužitelj u zakonskom roku podnosi ovu tužbu kojom traži sudsku zaštitu povrijeđenih prava iz radnog odnosa.

3. Odredba čl. 137. st. 6. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje u tekstu: ZOR) propisuje proceduru koju poslodavac mora ispoštovati prilikom prijenosa ugovora o radu radnika. Naime, poslodavac mora pravodobno, prije dana prijenosa, pisano obavijestiti radničko vijeće i sve radnike koji su prijenosom obuhvaćeni da će doći do prijenosa ugovora o radu na novog poslodavca. Tuženik je tužitelju dostavio Obavijest (bez da su na istoj bili uopće navedeni osobni podaci radnika) svega tri dana prije nego što su trebale nastupiti promjene, odnosno prije nego je ugovor o radu prenesen na novog poslodavca. Tri dana nipošto nije dovoljno vremena da radnik izjavi zahtjev za zaštitu prava, da ga poslodavac zaprimi, te da taj zahtjev može utjecati na odluku poslodavca o prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca. Ovako kratkim rokom obavješćivanja tuženik je pokušao onemogućiti ili barem obeshrabriti radnike da ostvare zaštitu svojih prava jer, iako je zahtjev za zaštitu prava poslan isti dan kada je zaprimljena Obavijest (i to preporučenom pošiljkom s naznakom hitno), on je jedva stigao tužitelju prije nego je došlo do prijenosa ugovora. Osim, dakle, pravodobnog obavješćivanja radnika, člankom čl. 150. ZOR-a propisana je i obveza poslodavca da se savjetuje s radničkim vijećem o odluci o prijenosu poduzeća/dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti/dijela gospodarske djelatnosti odnosno prijenosu ugovora o radu radnika na novog poslodavca te o utjecaju takvog prijenosa na radnike koji su prijenosom obuhvaćeni. Poslodavac je stoga dužan dostaviti radničkom vijeću podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Tuženik nije pravodobno i potpuno pisano obavijestio radničko vijeće o namjeravanom prijenosu zajedno sa svim podacima (a koji u najmanju ruku uključuju popis imena i prezimena te radna mjesta svih radnika čiji se ugovori o radu prenose), kao i podacima o danu prenošenja ugovora o radu, razlozima prenošenja ugovora o radu, utjecaju prenošenja ugovora o radu na pravni, gospodarski ili socijalni položaj radnika, mjerama predviđenim u vezi s radnicima čiji se ugovori prenose. Tuženik je statusnom promjenom izdvojio samo dio svoje gospodarske djelatnosti/dio poduzeća on nije prestao postojati, te je dio radnika umjesto prijenosa ugovora na novog poslodavca dogovorio s tuženikom da prom ijene radno mjesto te da nastave raditi kod istog (starog) poslodavca, tj. tuženika. Samim time bez pravodobne dostave konkretnih imena i prezimena i podataka o radnom mjestu radnika čiji se ugovori prenose, radničko vijeće nije moglo realizirati svoje zakonsko pravo da sudjeluje u odlučivanju o pitanjima u vezi s gospodarskim i socijalnim pravima i interesima radnika.

4. Radni odnos je ugovorni odnos gdje je radnik slobodno izabrao osobu poslodavca za kojeg će raditi, te bi obvezivanjem radnika da radi za poslodavca kojeg nije slobodno izabrao to pravo bilo povrijeđeno. Radnik ne može utjecati na odluku o prijenosu dijela poduzeća/dijela gospodarske djelatnosti na novog poslodavca jer je to autonomna odluka poslodavca iz područja njegove poslovne politike, ali radnik se može protiviti prijenosu njegovog ugovora o radu na novog poslodavca dok stari poslodavac i nadalje postoji, a što je tužitelj i učinio. Zakon o radu u svojim odredbama ne predviđa obvezu starog poslodavca da zatraži suglasnost radnika za prijenos ugovora na novog poslodavca, ali to ne umanjuje pravo radnika da se protivi prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca.

5. Naime, pravo radnika da se protivi prijenosu svojeg ugovora o radu na novog poslodavca proizlazi iz prakse Suda Europske unije u Luxembourgu (dalje u tekstu: Sud EU), a utemeljeno je na Direktivi 77/187 i Direktivi 2001/03/EZ o usklađivanju država članica koji se odnose na zaštitu prava zaposlenika u slučaju prijenosa poduzeća ili dijela poduzeća (dalje u tekstu: Direktiva). Tako je Sud EU u predmetu C-171/94 Sud EU izrazio pravno shvaćanje da čl. 3 . (1) Direktive 77/187 ne sprječava radnika zaposlenog od strane prenositelja na dan prijenosa poduzeća da prigovori prijenosu ugovora o radu ili radnog odnosa. Sud EU je u predmetu C-105/84 izrazio pravno shvaćanje da je zaštita radnika nepotrebna ako radnik ne želi nastaviti radni odnos, pa se u tom slučaju čl. 3 . st. 1. Direktive ne primjenjuje. U predmetu C-51/00 Sud EU je pak izrazio pravno shvaćanje da se čl. 3. st. 1. Direktive 77/187 mora tumačiti u smislu da ne sprječava da ugovor o radu ili radni odnos radnika zaposlenog od strane prenositelja na dan prijenosa poduzeća u smislu čl. 1. st. 1. te Direktive nastavi s prijenosnikom ako taj radnik prigovara prijenosu njegova ugovora o radu ili radnog odnosa na preuzimatelja.

6. Osim Suda EU, i Sud EFTA je izrazio ista pravna shvaćanja, pa je tako u svojoj odluci E-2/04 naveo da članak 3. (1) Direktive treba tumačiti na način da se radni odnos prenosi na preuzimatelja istovremeno s prijenosom poduzeća i to onih radnika koji prije datuma prijenosa nisu izjavili da ne žele raditi za preuzimatelja.

7. Iz citiranih odluka, dakle, proizlazi da ako se radnik protivio da radi za preuzimatelja, da do prijenosa njegovog ugovora o radu na preuzimatelja ne dolazi. Obzirom da se radnik ima pravo protiviti prijenosu ugovora o radu na preuzimatelja, ima pravo i ostati u ugovornom odnosu s onom osobom s kojom je izvorno bio u radnom odnosu, a koja osoba i nadalje postoji i posluje, s time da više neće uživati zaštitu iz čl. 137, ZOR-a, niti zaštitu iz čl. 3. st. 1. Direktive.

8. Tuženik ističe da je Vrhovni sud RH u svojoj presudi Rev 2851/2019 od 4. svibnja 2023. naveo da su odluke Europskog suda pravno obvezujuće za sve nacionalne sudove država članica, čime postaju dio zakonodavstva Europske unije. Nadalje, odredbom čl. 141. C Ustava RH propisano je da je ostvarivanje prava koja proizlaze iz pravne stečevine Europske unije izjednačeno s ostvarivanjem prava koja su zajamčena hrvatskim pravnim poretkom te da hrvatski sudovi štite subjektivna prava utemeljena na pravnoj stečevini Europske unije.

9. Iz svega navedenoga nesporno je da su hrvatski sudovi obvezni primjenjivati pravo Europske unije kao i pravna shvaćanja da se radnik može protiviti prijenosu svojeg ugovora o radu, pri čemu do samog prijenosa ugovora o radu neće doći, a sve temeljem pravnih shvaćanja koja je zauzeo Sud EU u svojim presudama C-171/94, C-105/84 i C-51/00.

10. Slijedom svega navedenoga tužitelj predlaže da Naslov donese presudu.

11. U odgovoru na tužbu tuženik se očituje na tužbu tužitelja na način da se prije upuštanja u raspravljanje ističe prigovor prekluzije. Naime, čl. 133. Zakona o radu (dalje u tekstu ZOR) propisano je „Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava“, dok iz st. 3. istog članka proizlazi „Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa“.

12. Tužitelj tužbom ne zahtjeva naknadu štete ili neko drugo novčano potraživanje, već postavlja deklaratorni preambul kojim traži utvrđenje nezakonitog prijenosa Ugovora o radu radnika AB na društvo Roto Dinamic d.o.o. Obavijest o prijenosu Ugovora o radu od 10. veljače 2025. na novog poslodavca Roto Dinamic d.o.o. tužitelj je zaprimio 12. veljače 2025.

13. Budući tužitelj nije zatražio zaštitu navodno povrijeđenog mu prava temeljem Obavijesti o prijenosu ugovora o radu, to je isti postupio protivno odredbi čl. 133. st. 3. ZOR-a, zbog čega se prije svega predlaže odbaciti tužbu tužitelja.

14. Dana 11. veljače 2025. društvo KONZUM plus d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 62226620908, kao Društvo koje se dijeli, i društvo ROTO DINAMIC d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 24723122482, kao Društvo preuzimatelj, sklopili su Ugovor o podjeli i preuzimanju. Navedenom statusnom promjenom odvajanjem s preuzimanjem društvo ROTO DINAMIC d.o.o. preuzelo je gospodarsku djelatnost unutar poslovne jedinice Velpro društva KONZUM plus d.o.o., te je ujedno preuzelo i sve radnike u organizacijskoj jedinici Velpro društva KONZUM plus d.o.o.

15. Naime, kada se pravnim poslom na novog poslodavca prenese dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost, na novog poslodavca se prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja. Isto tako, radnik čiji je ugovor o radu prenesen zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekao do dana prenošenja ugovora o radu, a poslodavac na kojeg se prenosi ugovor o radu preuzima s danom prenošenja u neizmijenjenom obliku i opsegu sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu. Iz navedenog slijedi da je prijenos Ugovora o radu tužitelja na temelju prethodno navedenog Ugovora o podjeli i preuzimanju obavljen u cijelosti u skladu s odredbom čl. 137. ZOR-a, a takvo uređenje proizlazi i iz Direktive Vijeća 2001/23/EZ od 12. ožujka 2001., s kojom se hrvatsko zakonodavstvo uskladilo. Navedena Direktiva primjenjuje se na svaki prijenos poduzeća, dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti na drugog poslodavca, koji su posljedica pravnog posla ili statusne promjene, pri čemu se pod statusnom promjenom smatra prijenos gospodarskog entiteta koji zadržava svoj identitet, odnosno organizirano grupiranje resursa koji ima za cilj obavljanje gospodarske djelatnosti, bez obzira je li ta djelatnost glavna ili sporedna.

16. Savjetovanje o namjeravanoj odluci o prijenosu ugovora o radu zbog statusne promjene odvajanja s preuzimanjem provedeno je potpuno i vrlo iscrpno, te su Sindikalnim povjerenicima u ulozi Radničkog vijeća dostavljeni svi potrebni podaci na temelju kojih je Radničko vijeće moglo donijeti svoju odluku. Savjetovanje je provedeno 12. prosinca 2024. kada su sindikalnim povjerenicima u ulozi Radničkog vijeća dostavljeni podaci o namjeravanoj odluci poslodavca te su isti pozvani da se na isto očituju. Isto tako je 17. prosinca 2024. održan ZOOM sastanak s Radničkim vijećem na kojem je provedeno savjetovanje. Glavno radničko vijeće je 18. prosinca 2024. dostavilo svoje očitovanje na prijedlog Odluke poslodavca u skladu s čl. 150. ZOR-a, u svezi statusne promjene odvajanja s preuzimanjem, te je u odnosu na isto dalo svoju suglasnost. Prema tome, suprotno navodima iz tužbe, vidljivo je da je tuženik pravodobno, potpuno i pisano obavijestio radničko vijeće zajedno sa svim podacima, te s istim proveo savjetovanje o namjeravanom prijenosu.

17. Sukladno odredbi članka 137. stavka 6. ZOR-a propisano je da je poslodavac dužan o prijenosu poduzeća, dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti ili d ijela gospodarske djelatnosti na novog poslodavca, pravodobno, prije dana prijenosa, pisano obavijestiti radničko vijeće i sve radnike koji su prijenosom obuhvaćeni, dok iz stavka 7. istog članka ZOR-a, proizlazi da u navedenoj obavijesti moraju biti navedeni podaci o: danu prenošenja ugovora o radu, razlozima prenošenja ugovora o radu, utjecaju prenošenja ugovora o radu na pravni, gospodarski ili socijalni položaj radnika, mjerama predviđenim u vezi s radnicima čiji se ugovori prenose .

18. Tuženik je 10. veljače 2025. sindikalnim povjerenicima u funkciji Radničkog vijeća, nakon provedenog savjetovanja, dostavio obavijest o prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca te su u navedenoj Obavijesti navedeni svi podaci sukladno odredbi članka 137. stavka 7. ZOR-a.

19. Suprotno navodima tužitelja, tuženik je pravovremeno obavijestio sve radnike koji s danom 15. veljače 2025. prelaze u društvo ROTO DINAMIC d.o.o., te je uz navedenu obavijest tuženik dostavio popis imena radnika koji prelaze u društvo ROTO DINAMIC d.o.o. Tuženik ističe da nije točna tvrdnja tužitelja da je dio radnika umjesto prijenosa ugovora na novog poslodavca dogovorio s tuženikom da promijene radno mjesto te da nastave raditi kod istog (starog) poslodavca, tj. tuženika. Naime, tuženik je ostavio mogućnost radnicima da se jave na interne natječaje za otvorena radna mjesta u drugim organizacijskim jedinicama, sektorima i područjima. Sukladno tome, određeni broj radnika se javio na interne natječaje te su s istima (koji radnici su prošli na natječaju) zaključeni novi ugovori o radu za radno mjesto na koje su se javili u natječajnom postupku, prema natječajnim uvjetima i uvjetima radnog mjesta koje se upotpunjava. Dakle, nije se određeni broj radnika dogovorio s tuženikom kako to tvrdi tužitelj, nego su se isti prema ostavljenoj mogućnosti prijavili na interne natječaje za otvorena radna mjesta u drugim organizacijskim jedinicama. Naime, radnici koji nisu zaključili novi Ugovor za radno mjesto u Konzum plus d.o.o. na nekoj od otvorenih radnih pozicija, prešli su s danom upisa podjele u sudski registar u društvo ROTO DINAMIC d.o.o., sa svim svojim stečenim/ugovorenim pravima.

20. Prema naprijed navedenoj Direktivi i odredbi čl. 137 . ZOR-a jasno proizlazi zaštitni karakter navedenog instituta do kojeg dolazi po sili zakona. Prema tome, do prijenosa ugovora o radu doći će bez obzira na volju stranaka ukoliko se ispune sljedeće pretpostavke:

- da dolazi do prijenosa gospodarske cjeline s organizacijskim elementima potrebnim za djelovanje (sredstva za rad, radnici, klijenti, korisnici i sl.), time da se i nadalje obavlja ista gospodarska djelatnost,

- da se radi o prijenosu, odnosno preuzimanju iste ili slične gospodarske aktivnosti i to bez većeg prekida u njihovom obavljanju, te

- da prijenos proizlazi iz nekog pravnog akta ili pravnog posla, kao pravne činjenice, bez obzira na njezinu formu. Dakle, u takvoj pravnoj situaciji dolazi do prijenosa ugovora o radu po sili zakona, što znači i bez volje stranaka.

21. U toku postupka sud je izvršio uvid u: Ugovor o radu (strana 7-8 spisa), elektronički zapis HZMO (strana 9-12 spisa), Obavijest o prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca (strana 13, 29-30 spisa), Zahtjev za zaštitu prava (strana 14-15 spisa), e-mail korespondenciju (strana 18, 76-80, 92-93, 116-120, 132-133- 135 spisa), dostavu podataka i savjetovanje (strana 31-32, 81-82, 121- 122 spisa), Očitovanje GRV na prijedlog Odluke poslodavca (strana 33-41, 94- 95, 134 spisa), Obavijest o prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca (strana 58, 96-97, 136-137 spisa), obavijest o prispijeću pošiljke (strana 59 spisa), uvid u direktivu Vijeća (strana 66-75, 106-115 spisa), popis zaposlenih u Poslovnom području veleprodaje i distribucije (strana 83-91, 123-131 spisa), Aneks Sporazumu o uređenju uvjeta za rad Sindikata (strana 152, 153 spisa), obavijest Sindikata trgovine Hrvatske (strana 154-155, 156-157, 161, 162-163 spisa), Sporazum o uređenju uvjeta za rad Sindikata (strana 158-160 spisa), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu (strana 168-174 spisa), Privitak I – popis radnih mjesta s iskazanom osnovnom bruto plaćom (strana 175- 187, 220-233 spisa), Pravilnik o radu (strana 188-219 spisa), Privitak II – kategorizacija razreda prodavaonica (strana 234-237 spisa), Privitak III – organizacija rada i shema organizacije poslodavca prema radnim mjestima (strana 238-265 spisa), Privitak IV – sistematizacija radnih mjesta po organizacijskim, radnim i poslovnim jedinicama društva (strana 266-566 saslušan je tužitelj (strana 149-150 spisa), saslušana je svjedokinja ĆB (strana 578-579 spisa).

22. Izvedene dokaze tijekom postupka sud je cijenio čl. 8. ZPP-a te je ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

23. Neosnovan je prigovor tuženika proteka prekluzivnog roka. Temeljem odredbe čl. 133. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 12/17, 98/19, u daljnjem tekstu ZR) propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava (st. 1.). Ako poslodavac u roku petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom (st. 2.).

24. U konkretnom slučaju tužitelj je nakon zaprimanja Obavijesti o prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca od 10. veljače 2025. podnio tuženiku Zahtjev za zaštitu prava 12. veljače 2025., koji je tuženik zaprimio 14. veljače 2025. , iz kojih razloga je prigovor neosnovan.

25. Među strankama je sporna (ne)zakonitost prijenosa ugovora o radu tužitelja na novog poslodavca i vraćanje tužitelja na rad kod tuženika na poslove prodajnog predstavnika odnosno na druge poslove odgovarajuće kvalifikacijama i radnom iskustvu tužitelja, sadržaj kojih je u skladu s naravi i vrstom posla za koje je osnovan radni odnos.

26. Među strankama je nesporno da je tužitelj obavljao poslove radnog mjesta prodajni predstavnik kod poslodavca Konzum plus d.o.o., da je tuženik ugovor o radu tužitelja prinio na novog poslodavca Roto dinamic d.o.o.

27. Uvidom u Obavijest o prijenosu ugovora radu na novog poslodavca od 10. veljače 2025. razvidno je da je statusnom promjenom odvajanja s preuzimanjem veleprodaje poslovanje koje se odvijalo u veleprodajnoj jedinici Velpro unutar društva Konzum plus d.o.o. odvojeno iz društva Konzum plus d.o.o. i isto je preuzeto od strane društva ROTO DINAMIC d.o.o., to je sukladno čl. 137. Zakona o radu prenesen i ugovor o radu svih radnika koji rade u dijelu poduzeća koje je predmet prenošenja. Novo društvo ROTO DINAMIC d.o.o. preuzelo je veleprodajno poslovanje poslovne jedinice Velpro i sve radnike te poslovne jedinice. Na preuzete radnike primjenjivat će se Kolektivni ugovor od 19. veljače 2021. sklopljen između Konzum plus d.o.o. i Sindikata trgovine Hrvatske, Izmjene i dopune KU od 18. siječnja 2023. s Dodatkom IV KU sklopljenog 14. veljače 2024. sve do sklapanja novog KU-a, a najduže godinu dana od prijenosa ugovora o radu. Novi poslodavac ROTO DINAMIC d.o.o. s danom prenošenja ugovora o radu preuzima i sva prava i obveze iz prenesenih ugovora o radu u neizmijenjenom obliku i opsegu i svi radnici u novoj kompaniji zadržavaju stečena prava iz radnog odnosa koja su stekli u društvu Konzum plus d.o.o., odnosno sva prava iz radnog odnosa koja su stekli do dana prenošenja ugovora o radu 15. veljače 2025.

28. Dakle, slijedom navedene obavijesti i prijenosom ugovora o radu nema negativnog utjecaja na pravni, gospodarski i socijalni položaj radnika, a provedenim mjerama osigurava se kontinuitet svih prava koje je radnik stekao do dana prijenos ugovora o radu.

29. Iz gore navedene obavijesti i Zahtjeva za zaštitu prava, kao i iskaza tužitelja razvidno je da se protivi navedenom prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca.

30. Iz Ugovora o podjeli i preuzimanju od 11. veljače 2025. između Konzum plus d.o.o. i ROTO DINAMIC d.o.o. razvidno je da je t. 4. predmet podjele odvajanje gospodarske cjeline koja se odnosi na Veleprodajno postrojenje koje se sastoji od skladišta, opreme, osnovnih sredstava, pokretnina, rezervnih dijelova i prateće infrastrukture, ugovora, sporazuma, građevinskih i uporabnih dozvola vezanih za Veleprodajno poslovanje, sve smješteno u Zagrebu (Jankomir), Varaždinu, Rijeci, Zadru, Splitu, Dubrovniku i Osijeku te tamo zaposlenih radnika, pri čemu Veleprodajno postrojenje u poslovno-organizacijskom smislu predstavlja samostalno poslovanje. U t. 5. 5.3. ugovoreno je da u skladu s odredbom čl. 137. Zakona o radu podjelom Društva koje se dijeli na Društvo preuzimatelja se prenose u neizmijenjenom obliku, sa svim pravima i obvezama koja iz njih proizlaze, ugovori o radu radnika koji su navedeni u popisu iz Priloga V ovog Ugovora.

31. Odredbom čl. 137. st. 1.. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, u daljnjem tekstu ZR) propisano je da ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost, na novog se poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja. U st. 6 . propisno je da je poslodavac dužan o prijenosu poduzeća, dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti na novog poslodavca, pravodobno, prije dana prijenosa, pisano obavijestiti radničko vijeće i sve radnike koji su prijenosom obuhvaćeni, u obavijesti (st. 7.) moraju biti navedeni podaci o: danu prenošenja ugovora o radu, razlozi prenošenja ugovora o radu, utjecaj prenošenja ugovora o radu na pravni, gospodarski ili socijalni položaj radnika i mjere koje su predviđene u svezi s radnicima čiji ugovori se prenose.

32. Dakle, temeljem navedene odredbe i dostavljenih dokaza od strane tuženika, nesporno je utvrđeno da je prijenos Ugovora o radu na novog poslodavca temeljen na pravnom poslu Ugovora o podijeli i preuzimanju, da se radi o prijenosu odvojene gospodarske cjeline, koja predstavlja samostalno poslovanje, na novog poslodavca, koje zadržavaju svoju gospodarsku cjelovitost , da su predmet prijenosa ne samo radnici tuženika, nego i imovina, obveze i pravni odnosi t. 5 Ugovora o podijeli i preuzimanju.

33. Uvidom u dopis tuženika od 12. prosinca 2024. sindikalnim povjerenicima u ulozi radničkog vijeća razvidno je da su dostavljeni podaci i savjetovanje sukladno čl. 150. ZR-a koji se odnose na prijenos poduzeća iz čl. 137. ZR-a, da je GRV dopisom od 18. prosinca 2024. dalo suglasnost pod uvjetom da radnici koji budu prešli u radni odnos novom poslodavcu imaju zagarantirana prava iz radnog odnosa utvrđena KU-om i Dodatkom KU Konzuma kao i radnici zaposleni u Konzumu, u trajanju od najmanje godinu dana, od dana prijenosa ugovora o radu.

34. Uvidom u dopis od 10. veljače 2025. razvidno je da je tuženik temeljem odredbe čl. 137. st. 6. ZR-a obavijestio sindikalne povjerenike u funkciji radničkog vijeća o prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca, navodeći razloge prenošenja, utjecaj prenošenja ugovora o radu na pravni, gospodarski ili socijalni položaj radnika i mjere predviđene u svezi s radnicima čiji se ugovori prenose , kao i da su uvaženi uvjeti iz dopisa GRV. Dakle, GRV su pravodobnom dostavom podataka omogućeno donošenje odluke o prijenosu ugovora, što je u svom iskazu potvrdila i saslušana svjedokinja ĆB, navodeći da su od uprave Konzuma dobili potrebnu dokumentaciju o prijenosima ugovora o radu dijela radnika, da je obavljen i sastanak, da su se složili o prijenosu, da radnici koji prelaze imaju sva prava koja su imali kod tuženika kao i prava iz Kolektivnog ugovora i svih dodataka KU-a, godinu dana nakon prelaska.

35. Prema stavu ovoga suda, utvrđeno je da su se ostvarile pretpostavke iz čl. 137. st. 1. ZR-a, te je po sili Zakona došlo do prijenosa tužiteljevog Ugovora o radu na novog poslodavca ROTO DINAMIC d.o.o., o kojem prijenosu Ugovora o radu je tužitelj zaprimio Obavijest 10. veljače 2025., slijedom čega prijenos Ugovora o radu nije nezakonit budući je proveden sukladno gore navedenim zakonskim odredbama čl. 137. st. 8. ZR-a, u svezi s čl. 150. ZR-a.

36. Posebno je za istaknuti da u odnosu na autonomne odluke poslodavca i vođenje poslovne politike, u ovom slučaju prijenosa poduzeća odnosno gospodarske djelatnosti, radnici ne mogu utjecati. U konkretnom slučaju pri statusnoj promjeni odvajanja s preuzimanjem od ranijeg poslodavca - tuženika poslovanje veleprodaje u jedinici Velpro odvojeno je iz društva tuženika, dakle, ta veleprodajna jedinica je prestala postojati i radnik nema pravnog interesa niti mogućnosti protiviti se prijenosu ugovora o radu.

37. U odnosu na navode tužitelja da tuženik i dalje postoji i da se protivi prijenosu ugovora na novog poslodavca i ima pravo ostati u ugovornom odnosu s onom osobom s kojom bio u radnom odnosu, ističe se da u tom slučaju ima pravo u smislu čl. 133. st. 1. ZR-a protiviti se prijenosu jer protivljenje prijenosu radnik može temeljiti na opravdanim razlozima, odnosno za to može imati pravni interes, a koje opravdane razloge tužitelj tijekom postupka nije isticao niti dokazao pravni interes. Nadalje, pozivanje na pristanak na prijenos ugovora o radu na novog poslodavca u skladu je s praksom Suda Europske unije u Luxembourgu (dalje: Sud EU) utemeljenima na Direktivi 77/187 i Direktivi 2001/03/EZ o usklađivanju zakona država članica koji se odnose na zaštitu prava zaposlenika u slučaju prijenosa poduzeća, poduzeća ili dijelova poduzeća (dalje: Direktiva), i pravnih shvaćanja izraženim u predmetima C-171/94, C-105/84, C-51/00, sud smatra neosnovanim. Iako radnik ima pravo protiviti se prijenosu ugovora o radu i pravo ostati u ugovornom odnosu s onom osobom s kojom je izvorno zaključio ugovor o radu, kada radnik odbije prenošenje ugovora o radu na novog poslodavca on više ne uživa zaštitu iz čl. 137. ZR-a, kao niti zaštitu iz čl. 3. st. 1. Direktive, a koje pravno shvaćanje je izraženo u odluci Suda EU C-105/84, odnosno radni odnos tužitelja se sagledava primjenom relevantnih odredbi ZR-a, odnosno ako tuženik ne bude imao potrebu za radom tužitelja i ako primjenom zakonskih kriterija upravo tužitelj bude ocijenjen kao „višak“, tuženik će imati mogućnost provesti postupak otkazivanja ugovora o radu poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu, a koji otkaz uključuje pravo na otkazni rok i otpremninu.

38. Slijedom navedeno odlučeno je kao u izreci.

39. Tuženiku su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), a čiji trošak se sastoji od troškova jednokratne nagrade u visini 250 bodova (odgovor na tužbu , ročište 5.6.2025, 15.7.2025. i podnesak 22.7.2025.), pristupa na ročište 15.10.2025. i 10.2.2026. svako po 50 bodova, ukupno 350 bodova odnosno 700,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 175,00 eura, ukupno je tuženiku dosuđen trošak u iznosu od 875,00 eura.

40. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. t. 3 Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih.

U Zagrebu 8. travnja 2026.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika