Poslovni broj: Us I-2911/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenica Ani Uroda, odvjetnici u Zagrebu, Trg Mažuranića 13, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 19. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika zamjenice opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 8. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/25-02/364, URBROJ: 443-02-03-09-25-6 od 10. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 28. studenog 2025. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/25-02/364, URBROJ: 443-02-03-09-25-6 od 10. studenog 2025., te u podnescima zaprimljenim kod ovoga suda 25. veljače 2026., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega ističe kako s obzirom da je pobijano rješenje zaprimio 27. studenog 2025., na način da je isto zatekao u poštanskom sandučiću, a zbog čega je dostava pismena nevaljana, tužitelj uzima da rok za podnošenje tužbe istječe 27. prosinca 2025., dakle, nakon roka određenog za uklanjanje nekretnine određenog za dan 1. prosinca 2025. Slijedom navedenog, izvršenje pobijane odluke tužitelju bi prouzročilo nenadoknadivu štetu, a sve s obzirom da je izvršenje pobijanog rješenja određeno u vrijeme kada tužitelj i dalje zadržava pravo pokretanja postupka pred nadležnim sudom radi ostvarivanja svojih prava, a koji sud jedini može odrediti odgodu izvršenja pobijanog rješenja. Tužitelj potom reproducira obrazloženje osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako mu zapisnik KLASA: UP/I-362-02/25-02/364, URBROJ: 443-02-03-09-25-5 od 25. rujna 2025. o provedenom kontrolnom inspekcijskom očevidu izvršenom 25. rujna 2025. nikada nije dostavljen. Nadalje, tužitelj reproducira kronologiju postupanja tuženika prije donošenja osporenog rješenja pri čemu apostrofira postupanje tuženika prije donošenja samog rješenja o uklanjanju KLASA: UP/I-362-02/25-02/364, URBROJ: 443-02-03-12-25-3 od 20. kolovoza 2025., te problematizira i to rješenje. Ističe kako je prilikom provođenja upravnog postupka potrebno utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu moraju se utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. Nejasno je zbog čega po provedenom inspekcijskom nadzoru tužitelju nije izrečena neka druga blaža mjera predviđena Zakon o građevinskoj inspekciji ("Narodne novine" br. 153/13., 115/18., 145/24.), umjesto izrečene najstrože mjere kojom se nalaže uklanjanje objekta. Isto tako, nejasno je zbog čega od strane inspektora tužitelj nije upućen da ishodi potrebne dozvole za gradnju, ukoliko su iste potrebne za sve objekte, kao i da legalizira objekt, a sve kako bi se sačuvala imovina tužitelja te naknadno ozakonila sporna gradnja. Zbog navedenog izrečena mjera u pobijanom rješenju predstavlja u potpunosti nerazmjernu mjeru, a sve s obzirom da je potpuno rušenje disproporcionalno, te je tužitelju trebalo biti omogućeno legaliziranje objekta. Tužitelj ukazuje da je osporenim rješenjem određeno da će se izvršenje rješenja o uklanjanju provesti putem treće osobe, odnosno ugovornog izvođača Državnog inspektorata strojno i ručno na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s početkom uklanjanja od 1. prosinca 2025., dakle prije isteka roka za pokretanje ovog upravnog spora kao jedinog pravnog sredstva za pobijanje predmetnog rješenja. Iz navedenog jasno proizlazi nezakonitost pobijanog rješenja, a sve s obzirom da se tužitelja izvršenjem pobijanog rješenja stavlja u nepravedan položaj. Nanošenje štete tužitelju izvršavanjem rješenja kojim se nalaže uklanjanje građevine prije proteka roka za podnošenja tužbe za zaštitu zakonitosti nadležnom sudu može dovesti do teških povreda prava tužitelja. Uklanjanjem građevine prije donošenja konačne odluke nadležnog suda o zakonitosti pobijanog rješenja, tužitelju se nanosi nenadoknadiva šteta. Nastavno na navedeno tužitelj se poziva na odredbu čl. 139. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09., 110/21.) koju u cijelosti reproducira, nakon čega citira odredbu članka 42. st.2. Zakona o upravnim sporovima pa navodi kako s obzirom da bi se izvršenjem pobijane odluke tuženika nanijela nenadoknadiva šteta tužitelju kako je obrazloženo u ovoj tužbi te postoji opasnost za život i zdravlje ljudi, to tužitelj predlaže sudu donijeti rješenje o odgodnom učinku tužbe. Tužbenim zahtjevom predlaže donijeti presudu kojom će sud poništiti osporeno rješenje tuženika, a ujedno predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi mu trošak spora.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 19. ožujka 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio zamjenik zamjenice opunomoćenice tužitelja , dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

8.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/25-02/364, URBROJ: 443-02-03-09-25-6 od 10. studenog 2025., točkom 1. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/25-02/364, URBROJ: 443-02-03-12-25-3 od 20. kolovoza 2025. kojim je tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave tog rješenja, ukloni: - stambenu građevinu visine suteren, pod ravnom ab krovnom pločom, nepravilnog tlocrtnog oblika maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 4,0 x 10,0 m, svijetle visine stambenih prostorija (od završnog poda do završnog stropa) cca 2,40 m, izgrađenu na istočnom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], - pristupnu rampu širine cca 1,20 m duljine cca 5,0 m zajedno s betonskim stubištem širine kraka cca 1,25 m, ukupne duljine cca 27 m koje se nastavlja na pristupnu rampu, sve izgrađeno od kolnog pristupnog puta sa sjeverne strane gore opisane stambene građevine, pa uz južno pročelje iste, u smjeru jugozapada odnosno prema morskoj obali, i - drveni plato (sunčalište), tlocrtnih dimenzija cca 2,50 x 4,60 m, visine cca 50 cm iznad okolnog tla, omeđen drvenom ogradom, zajedno s betonskim podestom maks. tlocrtnih dimenzija 2,25 x 2,0 m izgrađenim uz sjeverni rub opisanog drvenog platoa te jednokrako betonsko stubište duljine cca 7,0 m, širine kraka cca 1,30 m i stazu popločanu kamenom duljine cca 5,0 m, širine 1,0 m izgrađeno od betonskog podesta do morske obale te jednokrako kameno stubište duljine cca 5,40 m, širine kraka 1,60 m izgrađeno od betonskog podesta u smjeru gore opisane stambene građevine, a što je sve izgrađeno izvan građevinskog područja, na lokaciji uvala Osibova, Milna, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole, postalo je izvršno 20. rujna 2025., točkom 2. se utvrđuje kako tužitelj nije uklonio predmetne građevine opisane u točki 1. u ostavljenom roku, točkom 3. riješeno je da će se izvršenje rješenja o uklanjanju KLASA: UP/I-362-02/25-02/364, URBROJ: 443-02-03-12-25-3 od 20. kolovoza 2025., izvršno 20. rujna 2025. provesti putem treće osobe, odnosno ugovorenog izvođača radova Državnog inspektorata strojno i ručno na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s početkom uklanjanja od 1. prosinca 2025., točkom 4. riješeno je da će se o troškovima izvršenja ovog rješenja putem treće osobe koje snosi izvršenik uključujući i trošak zbrinjavanja i obrade građevnog otpada donijeti posebno rješenje, dok je točkom 5. riješeno kako će izvršenje inspekcijskog rješenja putem treće osobe osiguravati nadležna policijska uprava, sve u bitnom iz razloga što je tuženik smatrao da su za donošenjem istog ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 121. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23) te čl. 139. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21).

9.Među strankama ovog spora nije prijeporno da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/25-02/364, URBROJ: 443-02-03-12-25-3 od 20. kolovoza 2025. kojim je tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni naprijed opisane građevine postalo izvršno 20. rujna 2025., a isto tako nesporno je i da tužitelj protiv tog rješenja nije pokrenuo upravni spor, što znači da je rješenje o uklanjanju ne samo izvršno, već da je isto i pravomoćno.

10.Nadalje, neprijeporno je i da je kontrolnim inspekcijskim pregledom obavljenim 25. rujna 2025. od strane građevinskog inspektora utvrđeno da tužitelj nije postupio sukladno rješenju o uklanjanju s obzirom da nije uklonio predmetne građevine, o čemu je sastavljen zapisnik, te su fotografirane predmetne građevine, koje fotografije su priložene zapisniku i čine njegov sastavni dio, a koji zapisnik prileže spisu.

11.Međutim, među strankama se ukazuje prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje osporenog rješenja kojim se određuje izvršenje rješenja o uklanjanju putem treće osobe, odnosno ugovorenog izvođača radova Državnog inspektorata strojno i ručno, kao i jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, uslijed čega je sporna zakonitost akta tuženika u cijelosti.

12.Odredbom čl. 121. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23) propisano je da rješenje o uklanjanju građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe na odgovornost stranke kojoj je inspekcijskim rješenjem naređeno uklanjanje (u daljnjem tekstu: izvršenik). Potom, odredbom članka 139. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku.

Stavkom 2. da rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja. Rješenjem se može odrediti dodatni rok za ispunjenje obveze ili odrediti da se obveza ispuni odmah.

Stavkom 3. da rješenje mora sadržavati opomenu o novčanoj kazni i iznos kazne. Kad se izvršenje provodi putem trećih osoba, potrebno je navesti obvezu izvršenika da snosi troškove izvršenja.

Stavkom 4. da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.

13.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje naprijed citirane izreke jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranim odredbama čl. 121. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu te čl. 139. Zakona o općem upravnom postupku za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

14.Prvenstveno je za naglasiti, kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/25-02/364, URBROJ: 443-02-03- 12-25-3 od 20. kolovoza 2025. postalo izvršno 20. rujna 2025., koju okolnosti tužitelj niti ne spori. Također, od važnosti je i činjenica što je tijekom upravnog postupka utvrđeno da tužitelj nije u ostavljenom roku uklonio predmetne građevine, što je isto tako neprijeporno, budući da tužitelj niti to tužbom ne spori, a što proizlazi i iz zapisnika o kontrolnom inspekcijskom pregledu od 25. rujna 2025., koji prileže upravnom spisu, pa kako je nedvojbeno da je tužitelj u rješenju tuženika od 20. kolovoza 2025. upozoren da će se izvršenje naredbe o uklanjanju provesti putem treće osobe na njegovu odgovornost i trošak ako ne postupi po naredbi iz točke 1. rješenja o uklanjanju od 20. kolovoza 2025. bez prethodnog izricanja novčanih kazni, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje, kojim je određeno da će se izvršenje rješenja o uklanjanju provesti putem treće osobe, odnosno ugovorenog izvođača radova Državnog inspektorata strojno i ručno s početkom od dana 1. prosinca 2025.

15.Sud najprije primjećuje da tužitelj u tužbi u pretežitom dijelu osporava samo rješenje o uklanjanju, kao i postupanje tuženika prije donošenja tog rješenja, te problematizira samu izrečenu inspekcijsku mjeru uklanjanja koja mu je naređena tim rješenjem, no u vezi takvih prigovora prije svega je za kazati kako su isti u cijelosti bespredmetni, to pak iz razloga što predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti rješenja o uklanjanju, već je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 10. studenog 2025., dakle rješenja kojim se izvršava izvršno i pravomoćno rješenje o uklanjanju na način što se određuje da će se izvršenje rješenja o uklanjanju provesti putem treće osobe, odnosno ugovorenog izvođača radova Državnog inspektorata strojno i ručno na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s početkom uklanjanja od 1. prosinca 2025.

16.Ujedno, s prethodnim u vezi za navesti je i kako je tužitelj prigovore koje sada ističe u tužbi imao priliku isticati u sporu kojeg je imao na dispoziciji pokrenuti u odnosu na samo rješenje o uklanjanju, na koji način on nije postupio s obzirom da protiv rješenja o uklanjanju nije pokrenuo upravni spor, što pak znači da je rješenje o uklanjanju ne samo izvršno, već da je isto i pravomoćno, slijedom čega u predmetnom sporu nije moguće s uspjehom isticati prigovore koji se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju.

17.U odnosu na tužbeni prigovor kojeg tužitelj ističe u ovom sporu i to da osporeno rješenje tuženika njemu nije dostavljeno na zakonom propisan način, te kako s obzirom da je pobijano rješenje zaprimio 27. studenog 2025., na način da je isto zatekao u poštanskom sandučiću, rok za podnošenje predmetne tužbe istječe 27. prosinca 2025., dakle, nakon roka određenog za uklanjanje nekretnine određenog za dan 1. prosinca 2025., što je po njegovom mišljenu razlog zbog kojeg je osporeno rješenje tuženika nezakonito i zbog kojeg ga treba poništiti, za kazati je kako je po stajalištu ovog suda takav prigovor u cijelosti neosnovan.

18.Naime, s prethodnim u vezi za naglasiti je kako okolnost je li tužitelju osporeno rješenje dostavljeno na zakonit način, odnosno na način kako to u vidu ima odredba čl. 85. Zakona o općem upravnom postupku, nije niti može biti od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora. U tom pogledu, za kazati je kako takva okolnost može isključivo imati utjecaj na utvrđivanje pretpostavki za vođenje upravnog spora i to s aspekta pravodobnosti podnesene tužbe u smislu odredbe članka 40. st. 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24 - u daljnjem tekstu: ZUS) prema kojoj se tužba podnosi sudu u roku od 30 dana od dostave osporene pojedinačne odluke ili odluke o prigovoru na osporeno postupanje, te odredbe čl. 46. st. 1. toč. 1. ZUS-a prema kojoj će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena nepravodobno ili prijevremeno.

19.Pored toga, za kazati je i kako iz povratnice dostavnice koja prileže upravnom spisu, a kojeg je tuženik dostavio u privitku odgovora na tužbu, nedvojbeno proizlazi da je osporeno rješenje tuženika uredno dostavljeno tužitelju 27. studenog 2025. i to u smislu odredbe čl. 85. st. 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku, s obzirom da je tužitelju dostava najprije pokušana 17. studenog 2025., kada nije zatečen, nakon čega mu je ostavljena obavijest za 27. studenog 2025., kada ponovno nije zatečen i kojeg dana mu je pismeno ostavljeno u poštanskom sandučiću, a da je tužitelju uredno dostavljeno osporeno rješenje ukazuje i sama okolnost što je tužitelj u zakonom propisanom roku protiv rješenja tuženika pokrenuo upravni spor te je tužbenim zahtjevom predložio poništenje rješenja navodeći točnu klasifikacijsku oznaku, urudžbeni broj i datum rješenja što pak nedvojbeno ukazuje da je tužitelj neupitno zakonito zaprimio akt tuženika.

20.Dovođenje datuma primitka osporenog rješenja od strane tužitelja (27. studenog 2025.) u vezu s rokom za podnošenje predmetne tužbe koji istječe 27. prosinca 2025., dakle, nakon roka određenog za uklanjanje nekretnine određenog za dan 1. prosinca 2025., u cijelosti je bespredmetno, to pak stoga što je nedvojbeno da je tužitelj osporeno rješenje tuženika zaprimio prije nego što je aktom tuženika određeno uklanjanje predmetnih građevina, s obzirom da je tužitelj akt tuženika zaprimio 27. studenog 2025., dok je izvršenje rješenja o uklanjanju određeno s početkom uklanjanja od 1. prosinca 2025., s tim da tužitelj unutar propisanog roka za pokretanje upravnog spora može bio kojeg dana podnijeti tužbu nadležnom Upravnom sudu, pa tako istu može podnijeti već i prvog dana nakon što zaprimi rješenje, te nedvojbeno ne mora čekati zadnji dan roka za podnošenje tužbe, kod kojeg stanja stvari je neprijeporno da je tužitelju omogućeno učinkovito korištenje propisanog pravnog lijeka.

21.S prethodnim u vezi, dodatno je za navesti kako upravo okolnost da je tužitelj osporeno rješenje tuženika zaprimio prije nego što je pobijanim rješenjem određen dan izvršenja rješenja o uklanjanju za 1. prosinca 2025., provedbu osporenog rješenja čini mogućom budući je tužitelj za sam dan izvršenja saznao ranije. Osim toga, za kazati je i kako je odredbom članka 133. ZUP-a propisano da prvostupanjsko rješenje postaje izvršno istekom roka za žalbu ako žalba nije izjavljena, dostavom rješenja stranci ako žalba nije dopuštena, dostavom rješenja stranci ako žalba nema odgodni učinak, dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija, danom odricanja stranke od prava na žalbu te dostavom stranci rješenja o obustavi postupka u povodu žalbe, dok je odredbom stavka 4. propisano da u slučaju kad je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvršno istekom tog roka. Stoga, uzimajući u obzir da žalba protiv osporenog rješenja u konkretnom slučaju nije dopuštena, nedvojbeno je da je osporeno rješenje tuženika postalo izvršno dostavom rješenja tužitelju, odnosno 27. studenog 2025., što znači da je i to rješenje postalo izvršno prije nego što je određen početak uklanjanja od 1. prosinca 2025., kod kojeg stanja stvari takvo rješenje nije u suprotnosti niti s namjerom iz odredbe članka 145. ZUP-a kojim je određeno da se izvršenje provodi na način i primjenom sredstava koja su najblaža za izvršenika, a dovode do cilja izvršenja te sasvim jasno ne prelaze okvire razumnosti.

22.Glede tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe kako no nije bio pozvan prilikom provođenja kontrolnog inspekcijskog nadzora koji je obavljen 25. rujna 2025., kao i da mu zapisnik s istog nije dostavljen, za kazati je kako s obzirom na sadržaj odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, a imajući u vidu da je inspekcijski pregled kojim su utvrđene odlučne činjenice za donošenje rješenja obavljen u okviru ovlasti koje za građevinskog inspektora proizlaze iz odredbe članka 101. stavak 2. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu prema kojoj je u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten ući na gradilište, privremeno gradilište, šumska, poljoprivredna i druga zemljišta, ući u građevine, uključujući zgrade (stanove i poslovne prostore), njezine posebne dijelove i građevinsku česticu odnosno pripadajuće zemljište, bez obzira na njihovu namjenu, te ih pregledati, to je pak neprijeporno da inspekcijski nadzor koji se provodi radi kontrole izvršenja rješenja o uklanjanju, kako je to bilo u predmetnoj upravnoj stvari, nije očevid u smislu odredbe članka 68. Zakona o općem upravnom postupku koji kao posebnu dokaznu radnju, na kojoj imaju pravo nazočiti stranke, zaključkom određuje službena osoba kada je očevidom potrebno utvrditi neke činjenice ili za razjašnjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opažanje službene osobe, pa kako se dakle ovdje ne radi o takvom očevidu, okolnost da tužitelj ne bi bio pozvan na kontrolni inspekcijski pregled i da mu zapisnik s istog nije dostavljen nije, niti može biti od utjecaja na zakonitost osporenog rešenja, ovo tim prije što tužitelj u ovom sporu uopće ne osporava činjenicu da on nije postupio sukladno rješenju o uklanjanu, odnosno da nije uklonio građevine za koje mu je tim rješenjem naređena inspekcijska mjera uklanjanja.

23.Uslijed izloženog, u nespornim okolnostima i to da je rješenje o uklanjanju izvršno i pravomoćno, kada tužitelj po istom nije postupio u određenom mu roku, koje okolnosti tužitelj uopće ne spori, potpuno je jasno da su bile ispunjene sve pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim se određuje izvršenje rješenja o uklanjanju putem treće osobe, zbog čega su u cijelosti neosnovani navodi tužitelja kako je u konkretnom slučaju donošenje osporenog rješenja nezakonito.

24.Konačno, za ukazati je tužitelju kako je odredbom čl. 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i da nema odgodni učinak, pa kako se u smislu odredbe čl. 106. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu, protiv rješenja kojeg donosi građevinski inspektor ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, to znači da je i u upravnom sporu s uspjehom moguće osporiti rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju samo iz razloga navedenih u citiranoj odredbi čl. 139. st. 4. ZUP- a, pa kako se sud u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude iscrpno očitovao o prigovorima koji se odnose na vrijeme izvršenja, dok tužitelj u tužbi uopće ne spori način i mjesto izvršenja, to je potpuno jasno kako su tužbeni prigovori tužitelja neutemeljeni i nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

25.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

26.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

27.Potom, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa kako u konkretnoj upravnoj stvari tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, kod stanja stvari da s obzirom da je donošenju osporenog rješenja prethodila nezakonita gradnja i to u posebno zaštićenom području, kojom se devastira prostor, odgoda bi stoga bila i protivna javnom interesu, stoga ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

28.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 8. travnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenici tužitelja Ani Uroda, odvjetnici u Zagrebu, Trg Mažuranića 13, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 19. ožujka 2026. i zapisnik o objavi,

- u spis.