Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-244/2026-3

U  I M E  R E P U BL I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužiteljice FZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Denisu Vukšiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta, 8. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka odredba članka 3. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita] sklopljenog dana 11. svibnja 2007.g između tužitelja FZ i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., a koja glasi:

„3.30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“…

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb da tužiteljici FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] isplati iznos od 375,67 EUR-a (tristosedamdesetpetura-šezdesetsedamcenti) na ime naplaćene naknade zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 31. kolovoza 2007. pa do isplate računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15%, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535 da tužiteljici FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu 125,00 EUR-a (stodvadesetpeteura) sa zateznim kamatama koje teku od 8. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika 13. veljače 2026. podnijela tužbu ovom sudu radi utvrđenja ništetnosti i isplate iznosa od 375,67 EUR-a sa zateznim kamatama. U tužbi je navela da je 11. svibnja 2007. s tuženikom zaključila Ugovor o kreditu broj 528-50- 4094974, na iznos od 19.268,84 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita s rokom otplate na 84 mjeseci, a koji kredit je u cijelosti otplatila. Nadalje, navela je da je predmetnim Ugovor, u čl. 3. ugovorena odredba prema kojoj se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu u iznosu od 3,30 % od iznosa kredita, jednokratno, a koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, te je kredit korišten najkasnije do 31. kolovoza 2007. Nadalje, istaknula je kako predmetnu ugovornu odredbu smatra nepoštenom i ništetnom iz razloga što je ista nejasna, općenita i uopće ne ukazuje na bilo kakvu potrebu plaćanja troškova zaključenja Ugovora, dodajući kako niti danas ne zna koji su to točno troškovi plaćeni tim iznosom, s obzirom da je sve javnobilježničke i ostale administrativne troškove snosila ona. Tužiteljica je nadalje navela da prema odredbi čl. 81. ZZP-a iz 2003., koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj. Isto tako, navela je, propisano je da se nepoštena ugovorna odredba posljedično smatra ništetnom, ukazujući pri tome na presudu VSRH br. Rev-673/2023-2, u kojoj je zauzeo stav da je takva ugovorna odredba nepoštena i ništetna, dodajući da je isto potvrdio i Sud Europske Unije u svojim presudama br. C-84/19 i C-224/19. Tužiteljica je nadalje navela da iz Ugovora o kreditu koji je priložila uz tužbu proizlazi da joj je tuženika 31. kolovoza 2007. naplatio navedenu naknadu u iznosu od 635,87 CHF-a, a što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan 31. kolovoza 2007. iznosi 2.830,53 kn, odnosno 375,67 EUR- a. Uzimajući u obzir odredbe članka 81. i članka 87. ZZP/03, te povrh svega odredbu članka 3., 4. i 10. ZOO-a i tumačeći iste u duhu prava Europske unije, njene sveopće pravne stečevine i prakse suda Europske Unije te u skladu s Direktivom 93/13 EEZ, te sukladno stavu Vrhovnog suda RH, istaknula je, jasno se da zaključiti da je tuženik ugovaranjem odredbe o naknadi za troškove obrade kredita postupao nepošteno i time ju, kao sudionika u obveznom odnosu, doveo u neravnopravan položaj. Isto tako, navela je da smatra da joj je tuženik dužan vratiti sve što je temeljem takvog ugovora odnosno dijela ugovora primio, sve sukladno odredbama čl. 1111. ZOO-a o stjecanju bez osnove, navodeći da zastara restitucije nije ni počela teći. Sukladno svemu navedenome predložila je sudu da donese presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev te je potraživala naknadu troškova parničnog postupka. Tužiteljica je uz tužbu dostavila Ugovor o kreditu br. 528-50-4094974 od 11. svibnja 2007. (list spisa 6-10).

2. Tuženiku je dopisom br. P-244/2026-2 od 17. veljače 2026. dostavljena tužba na odgovor te je pozvan podnijeti pisani odgovor na tužbu u roku od 30 dana od dana dostave tužbe, kao i iznijeti sve bitne činjenice i predložiti sve dokaze kojima se pobijaju navodi i dokazi suprotne strane.

3. Istim pozivom tuženik je upozoren na posljedice nepodnošenja odgovora na tužbu u navedenom roku, odnosno da će se u tom slučaju donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331. b. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP).

4. Tužbu na odgovor tuženik je primio 24. veljače 2026. (list spisa 12), te nije podnio odgovor na tužbu.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Iz Ugovora o kreditu br. 528-50-4094974 od 11. svibnja 2007 (list spisa 6-10) proizlazi da je tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb sklopio sa tužiteljicom, kao korisnicom kredita, Ugovor o kreditu, a kojim je korisnici kredita dao na raspolaganje kredit u iznosu od 19.268,84 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita. Također, čl. 3. Ugovora određena je naknada koja iznosi 3,30% (tri zarez tridesetpet posto) od iznosa kredita, jednokratno, a koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa prinosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela. Iz Ugovora proizlazi da je namjena kredita kupnja novog vozila marke Ford kod Grand auto d.o.o.

7. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te dokaza koje je tužiteljica priložila u tužbi, osobito iz Ugovora o kreditu, a činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu protivne dokazima koje je tužiteljica podnijela ili s činjenicama koje su opće poznate, te ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da ne podnese odgovor na tužbu.

8. Nadalje, budući da iz Ugovora o kreditu proizlazi da je isti sastavila banka odnosno da je isti tipski ugovor banke, a s obzirom da tuženik nije podnio odgovor na tužbu, nije niti osporio tužiteljicine navode da joj je onemogućeno da prilikom sklapanja ugovora pregovara o predmetnoj odredbi, kao i da je predmetna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača, tuženik je korisnici kredita, kao potrošaču nametnuo obvezu plaćanja predmetne naknade, pa je navedena predmetna odredba Ugovora sukladno 81. st. 1. ZZP-a nepoštena, te ništetna u smislu čl. 87. st. 1. ZZP-a, pa je stoga odlučeno kao pod toč. I/ izreke.

9. Budući da je predmetna odredba ništetna ta odredba među strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takve ugovore odredbe. Odnosno, sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u nastavku: ZOO) tuženik je dužan tužiteljici vratiti ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu naknade za obradu kredita, koja joj je naplaćena temeljem odredbe čl. 3. predmetnog Ugovora dana 31. kolovoza 2007. u iznosu od 2.830,53 kn/375,67 EUR-a. Ovdje se ističe da tuženik nije podnio odgovor na tužbu pa nije niti osporio visinu naplaćene naknade kao niti datum naplate.

10. Na iznos od 375,67 EUR-a tužiteljici pripadaju zatezne kamate sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja (naplate naknade), odnosno od 31. kolovoza 2007. pa do isplate, jer je tuženik bio nepošten pa je obvezan platiti zatezne kamate od dana stjecanja. Tuženik je nepošten jer je povrijedio interese i prava potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristilo nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, pa je nepoštena i time ništetna. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao pod toč. II/ izreke.

11. Slijedom svega navedenoga, a imajući na umu da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te dokaza koje je tužiteljica priložila uz tužbu, a osobito iz Ugovora o kreditu, činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu protivne dokazima koje je tužiteljica podnijela ili s činjenicama koje su opće poznate, te ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da ne podnese odgovor na tužbu, sud je na temelju odredbe članka 331. b. ZPP-a u vezi prednje navedenih odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a i 323. ZOO-a u vezi čl. 1115. ZOO-a, donio presudu zbog ogluhe te odlučio kao pod toč. I. i II. izreke.

12. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu pa joj sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada naknada troška.

12.1. Tuženik je dužan tužiteljici platiti trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 EUR- a sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 139/23. u nastavku: Tarifa) uvećano za 25% PDV što iznosi 125,00 EUR- a. Slijedom navedenog tužiteljici pripada naknada troška postupka u iznosu od 125,00 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 8. travnja 2026. pa do isplate sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, pa je stoga odlučeno kao pod toč. III. izreke.

12.2. S obzirom da tužiteljica nije platila sudsku pristojbu na tužbu, sud joj nije dosudio navedeni trošak.

Osijeku, 8. travnja 2026.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se predaje u tri istovjetna pismena primjerka, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ( čl. 353. st. 2. Zakona o parničnom postupku).

DOSTAVITI:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku