Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Stalna služba u Đurđevcu

Đurđevac, Đure Basaričeka 12

Poslovni broj: P-330/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, po sutkinji Augustini Muršić, u pravnoj stvari tužitelja MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Bruni Petrovčiću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi isplate, izvan ročišta, 8. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 029-50- 2105532 sklopljenog dana 18. prosinca 2003. između tužitelja MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69 sljedećeg sadržaja :

"3./treće/NAKNADA

3,00% (tri posto)

od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita."

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, da tužitelju MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 395,66 eura (slovima: tristo devedeset peta eura i šezdeset šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. prosinca 2003. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, da tužitelju MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi parnični trošak u iznosu od 134,96 eura (slovima: sto trideset četiri eura i devedeset šest centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 13. studenog 2025. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika, Raiffeisenbank Austria d.d., u kojoj navodi da je kao korisnik kredita dana 18. prosinca 2003. sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu broj: 029-50-2105532. Predmetnim ugovorom odobren mu je i isplaćen kredit u iznosu od 13.001,69 eura protuvrijednost u kunama, obračunato po srednjem tečaju Banke na dan korištenja kredita, ugovorena je obročna otplata kroz 84 mjeseca i u jednakim mjesečnim anuitetima, a kredit je vraćen u cijelosti.

1.1. Tuženik je tužitelju 23. prosinca 2003. naplatio jednokratnu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 2.981,14 kuna, odnosno, prema fiksnom tečaju konverzije 395,66 eura, sve u skladu sa člankom 3. predmetnog Ugovora o kreditu u kojem stoji da tuženik takvu jednokratnu naknadu naplaćuje u visini od 3,00% od iznosa kredita.

1.2. Pri tom tužitelj ističe kako je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te je kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazio zbog nesporne činjenice da je financijska institucija te profesionalno trgovačko, dioničko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, na koji način je tužitelj doveden u neravnopravan položaj u kojem nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog tipskog ugovora. Tužitelj smatra kako je tuženik na taj način postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03) i to člancima 81., 82. i 87. navedenog Zakona kao i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

1.3. Nadalje ističe kako tuženik prije i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora s tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o odredbi iz članka 3. Ugovora, već je tužitelj bio stavljen u poziciju „uzmi ili ostavi“. Također, tuženik tužitelju nije prezentirao koje on to točno troškove ima u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi tužitelj iste morao nadoknaditi, niti mu je objasnio strukturu tih troškova i zašto bi iznos te naknade bio u izravnoj korelaciji sa iznosom kredita koji se odobrava. Također, u ugovoru nije navedeno po kojem će se tečaju obračunati sporna naknada, a nije precizirano ni da li će biti relevantan tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita ili u neki treći dan.

1.4. Zaključno navodi da su odredbe koje su se odnosile na naplatu naknade za obradu kreditnog zahtjeva bile sastavni dio standardiziranog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika, a o kojim odredbama se s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao bilo kakav utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza te stoga takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne, slabije ugovorne strane u odnosu na banku - trgovca kao druge, jače ugovorne strane, a što je po mišljenju tužitelja suprotno temeljnim načelima obveznog prava, između ostalog, načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu zabrane zloupotrebe prava. Također, tzv. naknada za obradu kredita ne odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima i to je čini nepoštenom. Smatra kako nema opravdanih razloga za naplatom ovakve naknade jer je tuženik financijska institucija i odobravanje kredita je jedna od usluga koju ona pruža u okviru svog temeljnog poslovanja te se ista naplaćuje upravo kroz cijenu kredita, odnosno kamatu, pa se stoga ovakva odredba po ocjeni tužitelja ukazuje samo kao alat za ostvarenje nepripadnog ekstraprofita.

1.5. Stoga je tužitelj predložio da sud utvrdi ništetnom odredbu članka 3. Ugovora o kreditu te obveže tuženika na vraćanje iznosa plaćene naknade za obradu kredita sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja do isplate, kao i na naknadu troškova parničnog postupka.

1.6. Kao dokaz navodima iz tužbe, tužitelj je uz tužbu priložio Ugovor o kreditu broj:

029-50-2105532 od 18. prosinca 2003. (stranica 5-7 spisa), potvrdu tuženika o naplaćenoj naknadi za obradu kredita od 28. listopada 2025. (stranica 8 spisa), otplatni plan od 23. prosinca 2003. po kreditu broj: 029-50-2105532 (stranica 9-11 spisa), otplatni plan od 28. listopada 2025. po kreditu broj: 029-50-2105532 (stranica 12-16 spisa) te prijepis knjigovodstvene kartice od 31. prosinca 2003. do 28. listopada 2025. (stranica 17-21 spisa).

2. Tuženiku je tužba tužitelja, s prilozima, dostavljena uz poziv za podnošenje odgovora na tužbu od 29. siječnja 2026. Tužba je tuženiku uručena 9. veljače 2026. U navedenom pozivu tuženik je pozvan da podnese pisani odgovor na tužbu u roku od 30 dana, te je upozoren i na pravne posljedice iz članka 331.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

3. Odredbom članka 331.b stavka 1. ZPP-a propisano je da se presuda zbog ogluhe može donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, te ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

- ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

- ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,

- ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate,

- ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4. Tuženik, iako mu je tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljena, nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku, a sud je utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe, kao i da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s općepoznatim činjenicama kao niti s dokazima koje je uz tužbu priložio sam tužitelj. Također, sud je utvrdio i da ne postoje nikakve općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da bi tuženika opravdani razlozi spriječili da podnese odgovor na tužbu.

5. Kao što je to naprijed već izneseno, sud je osnovanost tužbenog zahtjeva utvrdio već iz činjenica navedenih u tužbi. Naime, odredbom članka 81. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (stavak 2.). Nadalje, odredbom članka 87. stavka 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a stavkom 2. propisano je da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe. Odredbom članka 104. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO/91) propisane su posljedice ništavosti te je tako propisano da je u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, a zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništave ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 210. ZOO/91. Nadalje, odredbom članka 210. stavka 1. ZOO/91 propisano je kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu, odnosno, ako to nije moguće, nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi. Konačno, odredbom članka 214. ZOO/91 propisano je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

6. Nalazeći da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke koje donošenje presude zbog ogluhe čine osnovanom i zakonitom, valjalo je temeljem odredaba članka 331.b stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude i usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev. Stopa zateznih kamata precizirana je za pojedina razdoblja sukladno odredbama Zakona o kamatama („Narodne novine“ broj 94/04. i 35/05.) i Uredbi o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“ broj 153/04.) te članka 29. stavka 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO/05).

7. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, u svezi sa člankom 155. ZPP-a. Naime, odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. U ovom je sporu tužitelj uspio u cijelosti kako u pogledu zatraženog glavničnog iznosa, tako i sporednog potraživanja u vidu zateznih kamata, pa je stoga tuženik dužan tužitelju u cijelosti naknaditi troškove postupka.

7.1. Kao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice sud je tužitelju, prema vrijednosti predmeta spora od 395,66 eura, priznao troškove sastava tužbe u iznosu od 125,00 eura, temeljem Tbr. 7. t. 1. te Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa). Osim navedenog, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 eura te trošak sudske pristojbe za presudu zbog ogluhe u iznosu od 3,32 eura, sve sukladno Tar. br. 1. stavku 1. te Tar. br. 2. stavku 2. u vezi Tbr. 1. stavka 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) i članku 7. stavku 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18. i 51/23.), odnosno ukupno 134,96 eura. Dakle, zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka je ocijenjen osnovanim za iznos od 134,96 eura, te je tuženik dužan parnične troškove u tom iznosu naknaditi tužitelju. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od donošenja presude do isplate sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO/05.

8. Temeljem citiranih zakonskih odredbi odlučeno je kao u izreci ove presude.

Đurđevac, 8. travnja 2026.

Sutkinja

Augustina Muršić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana od dana primitka pismenog otpravka presude, putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, odnosno sukladno odredbi članka 106.a stavka 5. ZPP-a, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

Dostaviti:

1. pun. tužitelja Bruno Petrovčić, odvjetnik iz Koprivnice

2. tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69