Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7, 51000 RIJEKA
Poslovni broj : Kž-86/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Sandre Juranović kao predsjednika vijeća te Srebrenke Šantić i Saše Cvijetića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Štefančić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv 1-okr. VF i dr. zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i 1-okr. VF u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog VF odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru proglašen je krivim 1-okrivljeni VF zbog dva kaznena djela protiv imovine, i to kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 i kaznenog djela iznude u pokušaju iz članka 243. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. i u svezi s člankom 34. KZ/11. Za navedena kaznena djela okrivljenom VF su utvrđene pojedinačne kazne zatvora, i to na temelju članka 236. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci i na temelju članka 243. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i u svezi s člankom 34. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci pa je na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 okrivljeni VF osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine
1.1.Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora okrivljeniku se uračunava vrijeme lišenja slobode od 9. srpnja 2025. pa nadalje.
1.2. Na temelju članka 79. stavka 1. KZ/11 od okrivljenog VF se oduzima novčani iznos od 1.740,00 eura (tisuću sedamsto četrdeset eura), koji je privremeno oduzet od njega temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU zadarske broj 01525574 od 10. srpnja 2025.
1.3.Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 djelomično se prihvaća imovinskopravni zahtjev oštećene JF, OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 22.322,00 eura (dvadeset dvije tisuće tristo dvadeset i dva eura), dok se u preostalom dijelu oštećenica upućuje svoj imovinskopravni zahtjev ostvarivati u parničnom postupku.
1.4. Na temelju članka 181. stavka 6. ZKP/08 naložena je isplata novčanog iznosa od 1.740,00 eura (tisuću sedamsto četrdeset eura), koji je oduzet od okrivljenog VF i položen na račun Državnog proračuna, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine IBAN: [broj bankovnog računa], model :
HR64, poziv na broj 7013-47061-27071975, oštećenici JF, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva.
1.5. Naloženo je okrivljenom VF preostali iznos dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva u iznosu 20.582,00 eura (dvadeset tisuća petsto osamdeset i dva eura) platiti oštećenici JF u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude.
1.6. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od okrivljenog VF se trajno oduzimaju predmeti oduzeti temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU zadarske, ser. br. [serijski broj], i to mobilni aparat Samsung Galaxy s karticom A1 serijskog broja [serijski broj], te temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU zadarske, broj 01525575, i to mobitel Samsung Galaxy A16, IMEI 1: 350828947114781, IMEI 2: 352575417114787.
1.7. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 određeno je okrivljenom VF snositi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. ZKP /08 u ukupnom iznosu od 100,00 eura (sto eura) u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude.
2.Istom presudom je na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 okrivljena GF oslobođena od optužbe da je počinila dva kaznena djela protiv imovine, i to kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 i kazneno djelo iznude iz članka 243. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. KZ/11.
2.1. Na temelju članka 189. stavka 1. ZKP/08 okrivljenoj GF su vraćeni privremeno oduzeti predmeti oduzeti temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU zadarske, broj 01525574 i 01525575, i to mobilni uređaj marke Samsung Galaxy S7, IMEI broja [IMEI broj], s karticom pripadajućeg broja 381101201113471861, i SIM kartica Telemach, ser. br. [broj SIM kartice].
2.3. Na temelju odredbe članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi ovog dijela kaznenog postupka padaju na teret Državnog proračuna.
3. Protiv ove presude žalbu je izjavio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, dakle u odnosu na osuđujući dio presude te okrivljenog VF, a s prijedlogom da se okrivljenog VF strože kazni.
4.Žalbu je izjavio i okrivljeni VF po branitelju Predragu Trutinu, odvjetniku iz Makarske zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, posebnim obvezama, imovinskopravnom zahtjevu i troškovima postupka , a s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati na ponovno suđenje i odlučivanje.
5. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je okrivljeni VF po branitelju Predragu Trutinu, a iz istog proizlazi da ostaju kod navoda iz žalbe i time predlažu da se odbije žalba državnog odvjetnika.
6. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.
7. Sadržajem žalbe okrivljenog VF analiziraju se dijelovi činjeničnog opisa kaznenog djela iz izreke presude za koje se najvećim dijelom navoda žalbe smatra da nisu dokazno potvrđeni ili da u odnosu na iste nisu provedeni svi dokazi koje je trebalo izvesti pa se radi o žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pretežnom dijelu, iako se uz ova činjenična osporavanja u žalbi na određenim mjestima navodi da je time počinjena i bitna povreda kaznenog postupka. Inače je žalba nominalno podnesena i zbog bitnih postupovnih povreda iz članka 468. stavak 1. točka 5. i točka 11. te stavak 3.ZKP/08, koje se citiraju u iznošenju zakonskog sadržaja, ali suprotno navodima uopćenog dijela žalbe, ovaj sud drugog stupnja, koji je na citirane bitne postupovne povrede iz članka 468. stavak 1. točka 5. i 11. ZKP/08 dužan paziti i po službenoj dužnosti, u konkretnom slučaju radi se o kaznenim djelima koji se progone po službenoj dužnosti, neovisno o prijedlogu žrtve te je ovlašteni tužitelj državni odvjetnik, kao što izreka i obrazloženje prvostupanjske presude, sami po sebi, ili u međusobnom odnosu ne trpe od formalnih nedostataka koji bi značili njihovu nerazumljivost, nejasnoće, proturječja ili nedostatnosti ovih sastavnica presude, naročito ne u odnosu na odlučne okolnosti konkretnih kaznenih djela, pa nije utvrđeno da bi bile počinjene citirane postupovne povrede, dok bitna postupovna povreda iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 navodima žalbe nije obrazložena.
8.U činjeničnom pogledu, a vezano za žalbena osporavanja, sud prvog stupnja ispravno je većim dijelom prihvatio vjerodostojnim svjedočki iskaz žrtve/oštećene JF, koja je opisala cijeli tijek događaja, a njezin iskaz odgovarajući je u odlučnim dijelovima određenim činjenicama i okolnostima koje je sud utvrdio kroz druge dokaze. Tako je relevantno da je prema podacima policijskog zapisnika o očevidu žrtva/oštećena dragovoljno predala i predočila djelatnicima policije sadržaj svog mobilnog telefona te sud prvog stupnja na istom utvrđuje podatke o kontaktu s osobom pod imenom V, kao i uspostavu različite komunikacije u vidu poziva, poruka, fotografija i videa. Ujedno je vidljiva i slika profila pod nazivom „Duhovni iscjelitelj V“ s navodima pomoći koje pruža u svezi uroka i crne magije, a isto tako evidentirani su i podaci o komunikaciji na koje adrese u Srbiji i na koja osobna imena i prezimena se traži slanje novčanih iznosa s time da su ujedno postojeće snimke poštanskih podataka o vršenju slanja novca, posebno i da se radi o kodovima koji primatelju služe za podizanje novca, dok se u pisanim porukama spominju brojčani iznosi. Podaci iz komunikacije u mobitelu, ali i potvrde o uplatama koje je predala sudu, u cijelosti potvrđuju iskaz žrtve/ oštećene o tome da je stupila u telefonski kontakt s nepoznatom joj osobom ili osobama, da su razlozi njezinog kontakta bili vezani za njezina vjerovanja o skidanju uroka, odnosno nekom vrstom nadnaravne pomoći, potom o tome da su od nje u sklopu toga osobe s kojima je bila u kontaktu tražile novac koji je uplaćivala sve do razgovara o većim novčanim iznosima u odnosu na koje je postojala i poteškoća slanja preko poštanskih usluga te naposljetku do dogovora o osobnim susretima kod njezine adrese u Hrvatskoj, ali i upućenim joj izrazima prijeteće naravi u kojima joj je navedeno o usporedbi vrijednosti novca s njezinim životom ili nekoga iz njezine obitelji.
9.Istinitost iskaza žrtve/oštećene o dogovorenim neposrednim susretima potvrđuje podatak da su od strane djelatnika policije žrtvi/oštećenoj predani predmeti koji su potom pronađeni kod okrivljenog VF i od istog oduzeti, što potvrđuje da je ostvarila neposredni susret s istim, kako to i opisuje, u kojem je predala vrećicu s predmetima koja je nesporno i primljena od okrivljenika, pa se ispravno zaključuje da je oštećena bila upućena tako učiniti, s time da se od nje zahtijevala predaja novčanog iznosa. Okrivljenik je pak nesporno državljanin Srbije koji u toj državi i prebiva, a zatečen je u mjestu prebivališta žrtve u [adresa] te je ujedno pretragom jednog od mobitela zatečenog i oduzetog od okrivljenika pronađena komunikacija s drugim osobama također vezana za određene oblike navodne pomoći nadnaravne naravi, a isto tako i navedeni novčani iznosi, kao i komunikacija o izradi web stranice povezano s V, a što je sve sud prvog stupnja iscrpno iznio u odlomcima pod točkom 16.1. i 16. 2. obrazloženja presude, kao što je detaljno analizirao i podatke o kretanju iz mobitela oduzetog od okrivljenika s ulaskom u Mađarsku i Srbiju te iz Srbije u Mađarsku, s datumima u srpnju 2025., o kojim događajima i datumima, iako neprecizno, suštinski navodi i žrtva/oštećena. U njenom iskazu postoje određene nesigurnosti i nedosljednosti, ali obzirom na posebnost situacije u kojoj se ista našla u kontaktu s nepoznatim joj okrivljenikom i drugim nepoznatim osobama, ispunjavanju njihovih različitih i višekratnih zahtjeva, ne obraćanju članovima svoje obitelji te vjerovanju u iracionalne zahtjeve, one nemaju onaj značaj koji ističe žalitelj. U svojim temeljnim tvrdnjama o događajima žrtva je ustvari dosljedna i na istovjetan način ih opisuje, a njezin iskaz je potvrđen, kako je to već naprijed navedeno, podacima iz njezinog mobilnog uređaja, potvrdama o uplatama, ali i svim navedenim dokazima vezanim za okrivljenog.
10.S druge strane, obrana okrivljenika o dolasku u Hrvatsku u dva navrata iz može se reći turističkih razloga pa i kontaktu sa žrtvom, ali navodno bez ikakvih saznanja o tome što od žrtve preuzima, je u cijelosti neuvjerljiva jer osim što ne odgovara podacima zatečenim u mobitelu kojeg je svakako osobno koristio jer je od njega oduzet, nije niti uvjerljivo da bi u određenoj dogovorenoj, organiziranoj i promišljenoj kriminalnoj aktivnosti koja se odvija u više država zbog pribavljanja znatne imovinske koristi, u drugu državu upravo zbog preuzimanja većih novčanih iznosa, pristupila osoba koja nema nikakvih saznanja o događajima. U tom dijelu nije zanemariv iskaz žrtve/oštećenice kada je opisala način susreta u smislu da nije smjela gledati u lice osobu s kojom se susreće, dok je istovremeno bila u telefonskom kontaktu s drugom osobom, što potvrđuje da se nastojao zaštiti identitet okrivljenika.
11.U izreci prvostupanjske presude okrivljenik se po činjeničnom opisu djela tereti da je dogovorno postupao s drugim, nepoznatim osobama, a činjenica je da se slanje novčanih iznosa u Srbiju veže za više različitih adresa i osoba u Beogradu kao što uostalom i komunikacija iz mobitela koji je oduzet od okrivljenika i pretražen potvrđuje da okrivljenik nije samostalno djelovao. Potpuno je stoga irelevantno je li okrivljenik osobno otvorio stranicu na društvenoj mreži Facebook ili je to učinila neka druga osoba u sklopu postupanja „zajedno i po prethodnom dogovoru“, kako je i proglašen krivim, kao što je za obilježja kaznenog djela prijevare bez značaja je li žrtva/oštećena predala jednu ili više fotografija članova svoje obitelji jer se svakako radilo o postupanju žrtve u njenoj zabludi s pogrešnom predodžbom žrtve o istinitosti zahtjeva okrivljenika i prihvaćanjem različitih zahtjeva prijevarnog sadržaja, ali u odnosu na koje zahtjeve je smisao pribavljanje protupravne imovinske koristi, dok je nebitno ono što je također činila žrtva u svojim vjerovanjima . Na predmetnim detaljima, naime, inzistira žalba, ukazujući o jednini fotografije člana obitelji ili na tome da nema dokaza da je upravo okrivljenik osobno formirao Facebook stranicu te da su ti podaci trebali biti pribavljeni od administratora društvene mreže, što i ovaj sud nalazi suvišnim.
12.Nadalje, žalitelj smatra nepotpunim i da u postupku nije provedeno vještačenje oduzetih mobilnih uređaja, s time da je u postupku pred sudom prvog stupnja u davanju primjedbi na dokaznu radnju očevida, obrana spomenula eventualnu potrebu vještačenja telekomunikacijskih uređaja odnosno mobitela, iako nije izričito iznesen pa niti obrazložen ovaj dokazni prijedlog. Stoga se navodi da su predmetni mobiteli zatečeni kod okrivljenika u posjedu, sadržaj mobitela je utvrđen dokaznom radnjom pretrage o čemu je sud iscrpno naveo u obrazloženju presude pa prijedlog za eventualno vještačenje mobitela ili sadržaja mobitela nema nikakvu dokaznu važnost jer nije niti jasno koje odlučne okolnosti bi se utvrdile daljnjom stručnom analizom .
13.Što se tiče žalbenog navođenja da je u postupku trebalo pribaviti podatke o osobama BF, CF i ĆF kao i podatke od Western Uniona o tome jesu li ti novčani iznosi doista primljeni ili su moguće vraćeni od osoba na koje su bili adresirani, ovaj drugostupanjski sud najprije navodi da komunikacija koja je pronađena u mobitelu žrtve potvrđuje njezin iskaz da se radilo o višekratnim uplatama novca na različite osobe i adrese u Srbiji kao i na nastojanje žrtve kontaktirati s osobom koja se predstavlja kao V iz razloga njezinih vjerovanja i pomoći koju je tražila. Niti jedan podatak iz kontakata u mobitelu žrtve ne potvrđuje da novčani iznos iz uplatnica nije primljen u Srbiji, a okrivljenik je zatečen u Hrvatskoj svakako upravo zbog toga što je došao od žrtve preuzeti novac, što sve potvrđuje da je žrtva kontinuirano uplaćivala novčane iznose koji su i motivirali na osobni dolazak iz druge države- Srbije u Hrvatsku u kriminalnu puno rizičniju aktivnost neposrednog preuzimanja novca. Naposljetku valja istaknuti da ove dokazne prijedloge obrana i nije stavila na raspravi kao što nije osporavala ili stavljala primjedbe na sadržaj potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od okrivljenika koji se odnosi na oduzimanje snopova novinskog papira izrezanog u obliku novčanica( list 33 do 35 spisa) za koje predmete se žalbom navodi o njihovim neuvjerljivom karakteristikama te da se obrana nije mogla očitovati na taj dokaz, ali što ne proizlazi iz sadržaja zapisnika rasprave pred sudom prvog stupnja.
14.Iz svih navedenih razloga ovaj sud prihvaća ocjenu vjerodostojnosti iskaza žrtve/oštećenice, kao uostalom i obrane okrivljenika, kako samih za sebe tako i u odnosu s drugim dokaza iznijete po sudu prvog stupanja i zaključke koje je izveo o učinu dva terećena kaznena djela, što je suprotno navodima žalbe izneseno na detaljan, prihvatljiv te pravilan način s konačnim stajalištem u odlomcima pod točkama 22. do 35. obrazloženja. Ovaj sud također ističe da je žrtva/oštećenica u konkretnom slučaju osoba koja vjeruje u činove vračanja, odnosno pod utjecajem je praznovjerja, a za postojanje kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11 je relevantno da je okrivljenik s namjerom pribavljanja protupravne znatne imovinske koristi iskoristio upravo pogrešnu predodžbu žrtve o takozvanim gatanjima i vračanjima te je dovedena u zabludu navodnom pomoći iscjelitelja i prihvaćala je zahtjeve koji su joj postavljeni, iako doista nisu imali veze sa stvarnošću, a što je zaključio i prihvatljivo obrazložio sud prvog stupnja u pobijanoj presudi. Nastavno na takvo ponašanje, a kada se radilo već o zahtjevima za visokim novčanim iznosima i stoga s određenim dilemama žrtve/oštećenice vezanim za davanje novca, potpuno je uvjerljivo da su joj potom upućeni i određeni prijeteći izrazi u cilju prisile prema žrtvi u pokušaju pribavljanja znatne imovinske koristi zbog čega se žrtva i obratila policijskim djelatnicima, pa se radi i o dokazanom pokušaju kaznenog djela iznude iz članka 243. stavak 1. i 2. u svezi članka 34. KZ/11.
15.Iz svih navedenih razloga je činjenično stanje bilo pravilno te potpuno utvrđeno i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjen kazneni zakon kada je okrivljenik proglašen krivim zbog navedena dva kaznena djela na način kao u izreci pobijane presude.
16.Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik smatra da je trebalo u većem opsegu uzeti u obzir da je okrivljenik dio uhodane mreže organizacije prevaranata koji ciljaju na starije nedovoljno prosvijećene osobe koji vjeruju u njihove navode te se radi o iznimnoj okrutnosti prevaranata koji žrtve materijalno iscrpljuju , a zatim primjenjuju i prisile. Osim toga radi se o sve učestalijem načinu počinjenja djela brojnih počinitelja koji dolaze iz zemalja u okruženju pa državni odvjetnik smatra da se funkcija prevencije može ostvariti samo strožim kaznama.
17.Iako je žalba okrivljenika nominalno podnesena zbog odluke o kazni, odluke o imovinskopravnom zahtjevu i troškovima kaznenog postupka u sadržaju žalbe se ove žalbene osnove ne obrazlažu, već se polazi od toga da obrana smatra nedokazanim počinjenje kaznenih djela zbog čega daljnje odluke iz izreke prvostupanjske presude nemaju valjanu pravnu osnovu. Kako svaka žalba okrivljenika podnesena zbog povrede kaznenog zakona ili pogrešno ili nepotpuno utvrđenog stanja u sebi sadrži i žalbenu osnovu u odnosu na odluku o kazni to je sud razmotrio predmetnu odluku u dijelu odluke o kazni i po žalbi okrivljenika.
18.Kod donošenja odluke o kazni sud prvog stupnja je olakotnim okrivljeniku cijenio da nije osuđivan u Republici Hrvatskoj, a nije imao podataka o njegovoj kažnjavanosti u Republici Srbiji, dok mu je otegotnim cijenio iznimnu upornost i bezobzirnost pri izvršenju djela jer je zajedno s više nepoznatih osoba od osobe starije životne dobi, koristeći njenu lakovjernost i naivnost u više navrata uzimao velike iznose novca za koji je žrtva/ oštećenica navela da ga je godinama štedjela i namjeravala sebi platiti starački dom. Također navodi da nije uzeo u obzir da se kod kaznenog djela iznude radi o djelu u pokušaju, odnosno da je djelo ostalo nedovršeno jer je okrivljenik radi izvršenja doputovao iz Srbije te je u počinjenju djela spriječen djelovanjem djelatnika policije.
19.U pogledu žalbe državnog odvjetnika ovaj sud navodi da je sud prvog stupnja kod donošenja odluke o kazni cijenio način počinjenja kaznenog djela i stupanj krivnje uzevši u obzir sve okolnosti djela koje su predstavljale u stvari povećani intenzitet u počinjenju djela, obzirom na organiziranost i internacionalni kriminal istog, a sve u cilju pribavljanja znatne imovinske koristi na štetu osoba iskorištavanjem njihove ranjivosti. Predmetne okolnosti djela, s obzirom na njegovu težinu svakako treba uzeti u obzir kod izricanja o kazni zatvora kako je to i učinio sud prvog stupnja.
20. U tom smislu, razmatrajući žalbene navode ovaj drugostupanjski sud nalazi da su okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne u odnosu na okrivljenog primjereno vrednovane kako one u olakotnom tako i one u otegotnom smislu. Zato je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda izrečena kazna odgovarajuća stupnju krivnje i pogibeljnosti djela o kojima se radi, te će se izrečenom kaznom zatvora kod okrivljenika ostvariti i sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 koje se sastoje kako o društvenoj osudi zbog počinjenih kaznenih djela tako i utjecajem na počinitelje da u buduće ne čine kaznena djela te utjecajem na sve ostale da ne čine kaznena dje la i da se primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.
21.Žalbu zbog odluke o troškovima i imovinskopravnom zahtjevu okrivljenik ne obrazlaže, a drugostupanjski sud na iste ne pazi po službenoj dužnosti, u činjeničnom pogledu.
22. Slijedom svega navedenog te kako ovaj sud nije utvrdio povreda postupka i zakona na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti u opsegu članka 476. stavka 1. ZKP/08, žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika valjalo je odbiti kao neosnovane i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.
Rijeka, 8.travanj 2026.
Predsjednik vijeća
Sandra Juranović
