Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2
52440 Poreč-Parenzo
Poslovni broj: Pn-68/2020-41
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Alenu Barbiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja: 1. ŠB, OIB [osobni identifikacijski broj], 2. EB, OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. mlt. GB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanih p.p. mr.sc. Sonji Bulić, odvjetnici u Puli-Pola, protiv tuženika GRADA POREČA-PARENZO, OIB 41303906494, iz Poreča-Parenzo, Obala maršala Tita 5/1, zastupanog p.p. Andreju Staniču i dr., odvjetnicima u Poreču- Parenzo, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, zastupanog p.p. odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o., iz Rijeke, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene dana 17. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka i zamjenika punomoćnika umješača, dana 08. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:
"I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici ŠB, na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 22.713,88 kuna te 15.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 18. 9. 2017. do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici mlt. GB, na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 15.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 18. 9. 2017. do isplate, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici mlt. EB, na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 15.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobren ih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 18. 9. 2017. do isplate, sve u roku od 15 dana."
II Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu parničnih troškova.
III Nalaže se tužiteljicama da tuženiku naknade parnične troškove u iznosu od 1.500,00 eur, u roku od 15 dana.
IV Nalaže se tužiteljicama da umješaču naknade parnične troškove u iznosu od 750,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima , u roku od 15 dana.
Odbija se umješačev zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj 24. lipnja 2020. tužitelji tvrde da se dana 25. lipnja 2017. godine, oko 16,30 sati, u mjestu Červar - Porto Bussola, dogodila prometna nezgoda, u kojoj da je sudjelovalo osobno vozilo marke Audi A4, registarske oznake [registarska oznaka] kojim da je upravljala tužiteljica ŠB i u kojem da su se, na zadnjem sjedištu, nalazila njena djeca, mlt. EB (tada u dobi od 11 godina) i mlt. GB (tada u dobi od 9 godina). Prometna nezgoda dogodila da se uslijed pada stabla murve koje da se nalazilo uz samu cestu, a čija krošnja da se nadvijala nad cestu. Stablo da je bilo oštećeno, staro i trulo te neodržavano, pa da je kao takvo i ranije ugrožavalo sigurnost prometa. Stablo da je palo na vozilo, kojom prilikom da su na vozilu nastala oštećenja u vidu ogrebotina boje i laka na karoseriji, udubljenje karoserije na prednjem i zadnje dijelu krovišta, odnosno vjetrobranskog, prtljažnika te da je razbijeno prednje i stražnje vjetrobransko staklo. Na vozilu da je nastala totalna šteta. Intervenirali da su i vatrogasci. Štetni događaj da se dogodio na nerazvrstanoj cesti na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi put, koja da je temeljem odredbi Zakona o nerazvrstanim cestama u vlasništvu Grada Poreča- Parenzo. Stablo koje da se srušilo na vozilo nalazilo da se neposredno uz tu nerazvrstanu cestu. Nerazvrstanu cestu da čini zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste. Neodržavano, oštećeno i staro stablo, koje da je palo na vozilo tužiteljice, nalazilo da se na zemljišnom pojasu uz nerazvrstanu cestu, a krošnja da se nalazila u zračnom tunelu iznad ceste. Istoga dana, na istom dijelu palo da je još nekoliko stabala murve. Tužiteljice ističu da je Grad Poreč, neposredno pred štetni događaj, asfaltirao tu nerazvrstanu cestu te da je upravo zbog tih radova oslabljeno korijenje stabla. To da je bio uzrok pada stabla, kao i neodržavanje krošnje u zračnom tunelu iznad ceste zbog čega da je stablo otežalo i palo. Odredbom iz čl. 109. Zakona o cestama, propisano da je da jedinice lokalne samouprave uređuju vrstu, opseg i rokove izvođenja radova redovitog i izvanrednog održavanja nerazvrstanih cesta, te kontrolu i nadzor nad izvođenjem tih radova. Odredbom čl. 22. Zakona o komunalnom gospodarstvu, propisano da je da se komunalnim djelatnostima smatra održavanje javnih površina, što uključuje održavanje javnih cesta te održavanje nerazvrstanih cesta što da podrazumijeva skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom cijele godine, sve sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti ces ta i prometne sigurnosti na njima (redovito održavanje), kao i osiguravanja sigurnosti i trajnosti ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti p rometa (izvanredno održavanje). U predmetnom štetnom događaja tužiteljice da su pretrpjele veliki strah koji da je rezultirao i akutnom reakcijom na stres te da su kod njih zaostale trajne posljedice. U svezi navedenih događaja, tužiteljice da su trpile strah te duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti sa psihijatrijskog aspekta. Stoga tužiteljice potražuju naknadu štete, svaka u iznosu od 15.000,00 kuna. Osim toga, na vozilu u vlasništvu tužiteljice ŠB, nastala da je totalna šteta u iznosu od 22.713,88 kuna. Slijedom iznijetog, tužiteljice, pozivajući se na čl. 1089., 1100., a u pogledu kamate na čl. 1086., 1103. Zakona o obveznim odnosima, zahtijevaju da sud po provedenom postupku donese sljedeću presudu: "I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici ŠB, na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 22.713,88 kuna te 15.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 18. 9. 2017. do isplate, sve u roku od 15 dana. II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici mlt. GB, na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 15.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 18. 9. 2017. do isplate, sve u roku od 15 dana. III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici mlt. EB, na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 15.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 18. 9. 2017. do isplate, sve u roku od 15 dana."
2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, i to kako osnovanosti osnove, tako i visini tužbenog zahtjeva. Prema navodima tužbe i ispravama dostavljenim uz tužbu (posebice fotografijama), štetni događaj da se desio na tadašnjoj nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to padom stabla murve koje da se nalazilo na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Obje nekretnine da su u trenutku štetnog događaja bile u vlasništvu RH, pa da stoga za nastalu štetu (imovinsku i neimovinsku) odgovara isključivo Republika Hrvatska kao vlasnik nekretnina. Slijedom navedenog da ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Umješač navodi da se u cijelosti pridružuje svim navodima i prigovorima iz odgovora na tužbu tuženika (prigovor promašene pasivne legitimacije, nepostojanje odgovornosti tuženika za naknadu štete i dr.). Umješač navodi da mu je tužba prvo saznanje za štetni događaj i štetu, obzirom da se tužiteljice u vansudskom postupku nisu obratile umješaču sa zahtjevom za naknadu štete po polici osiguranja odgovornosti osiguranika tuženika. Zbog navedenog, umješač pored prigovora istaknutih po tuženiku, ističe i prigovor promašene aktivne legitimacije za tužiteljicu ad1, jer da iz dokaza priloženih uz tužbu ne proizlazi da je ista na dan štetnog događaja bila vlasnica oštećenog vozila Audi A4 reg.oznake i broja [registarska oznaka]. Naime, iz priloženog izvida i procjene štete br. 171099900020/1 od 29. lipnja 2017., sačinjenog po Euroherc osiguranje d.d. proizlazi da je prema prometnoj dozvoli vlasnik vozila u trenutku štetnog događaja bio ČB, iz [adresa], a ne tužiteljica ad1. da je Za naknadu štete da je mjerodavno stanje na dan štetnog događaja i podaci o vlasništvu upisani u prometnoj dozvoli. Isto tako, ugovor o darovanju motornog vozila da može biti mjerodavan samo ako je datiran prije štetnog događaja, a ne kasnije. Nadalje, iz izvida i procjene štete br. 171099900020/1 od 29. lipnja 2017., sačinjenog po Euroherc osiguranje d.d. da proizlazi da je na vozilu [registarska oznaka] nastupila totalna šteta (popravak vozila zbog starosti i/ili oštećenja da nije tehnički moguć niti ekonomski opravdan), kao i da vozilo ima ranijih oštećenja. Zbog navedenog da se osporava visina potraživanja, odnosno, visina štete na vozilu u iznosu od 22.713,88 kn, prema ponudi za popravak vozila servisa "Daki" iz Tinjana od 12. srpnja 2017. Isto tako, osporava se i tijek zakonskih zateznih kamata za štetu na vozilu u iznosu od 22.713,88 kn tekućih od dana 18. rujna 2017. do isplate. Umješač navodi da je nesporno da je na oštećenom vozilu [registarska oznaka] nastupila totalna šteta, a kako da se radi o "materijalnoj nenovčanoj šteti koja nije reparirana", prema aktualnom stajalištu sudske prakse zakonske zatezne kamate na takvu vrste štete da mogu teći od presuđenja, obzirom da će tek prometno tehničkim vještačenjem biti moguće utvrditi stvaran obim i visinu štete na vozilu, uvažavajući činjenicu da je vozilo od ranije bilo oštećeno. U pogledu neimovinske štete tužiteljica zbog pretrpljenog straha i duševnih boli zbog umanjenja životnih aktivnosti sa psihijatrijskog aspekta, za koji vid štete da svaka od tužiteljica potražuje iznos od 15.000,00 kn, umješač navodi da se u cijelosti protivi ovom dijelu tužbenog zahtjeva, obzirom da tužiteljice u predmetnom događaju nisu zadobile tjelesne povrede, a pretrpljeni strah da nije bio niti dugotrajan, niti intenzivan, već da se moglo raditi samo o strahu kraćeg trajanja, za kojeg da niti okolnosti slučaja, niti veličina povrijeđenog dobra, ne opravdavaju pravo tužiteljica na potraživanje ovog vida štete. Umješač da ne raspolaže sa medicinskom dokumentacijom tužiteljica ad2 i ad3, slijedom čega predlaže da sud pozove tužiteljice da dostave kompletnu medicinsku dokumentaciju, kao i da se pribave njihovi zdravstveni kartoni, kako bi se utvrdilo da li su se i kada tužiteljice javile svom liječniku opće prakse, da li od ranije imaju eventualnih zdravstvenih smetnji koje imaju ili su mogle biti od utjecaja na njihovo zdravstveno stanje vezano isključivo za predmetni događaj i dr. Isto tako, umješač osporava tijek potraživanih zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu počevši od 18. rujna 2017. (za koji datum da se u tužbi ne navodi na što se odnosi), jer da umješaču nije poznato da li je tada liječenje bilo okončano i zdravstveno stanje stabilizirano, a ovo pod pretpostavkom da su tužiteljice u štetnom događaju zadobile tjelesne povrede.
4. U svojoj replici tužiteljice navode da zakonske zatezne kamate potražuju od 18. rujna 2017., jer da su tada od tuženika dobile odgovor na njihov odštetni zahtjev, što da znači da su odštetni zahtjev podnijele prije 18. rujna 2017. Neposredno prije štetnog događaja cesta na kojoj se dogodio štetni događaj da je bila asfaltirana.
5. U svojoj replici tuženik osporava da je izvršio asfaltiranje prometnice na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj. Navodi da je prema njegovom saznanju asfaltiranje izvršilo t.d. Agrolaguna d.d. Osporava da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila vlasnica predmetnog vozila. Pridružuje se svim navodima umješača.
6. U svojoj replici tužiteljice navode da je u vrijeme štetnog događaja tuženik bio vlasnik ceste na kojoj se dogodio štetni događaj, ex lege, temeljem Zakona o cestama. Tužiteljica ad1 da je u vrijeme štetnog događaja bila vlasnik predmetnog vozila. Naime, predmetno vozilo da joj je prije štetnog događaj darovano od strane bivšeg supruga i predano u posjed. Sam čin prijenosa tog vozila na njeno ime da je izvršen nakon štetnog događaja, te da je zato u izvidu štete kao vlasnik vozila naznačen njen bivši suprug, iako da je ona u stvari odvela vozilo na izvid štete.
7. Činjenice koje su tužiteljice iznijele tokom glavne rasprave sud, temeljem čl. 299. st. 3. ZPP-a, sud nije uzeo u obzir, jer tužiteljice ni ne tvrde da ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka.
8. Sud sudi na temelju činjenične osnove na koju se poziva tužitelj, jer u protivnom prekoračuje tužbeni zahtjev (tako i VS, Rev 2790/91 od 11. ožujka 1992.).
9. U dokaznom postupku je izvršen uvid u: potvrdu PP Poreč od 25. lipnja 2017. (23), izvid štete (24), ugovor o darovanju motornog vozila (28), potvrde IDZ-a od 25. lipnja 2017. (29-30), ponudu broj 3/2017 (31), prijepis posjedovnog lista (32-38), fotografije (39-43), izvadak iz zemljišne knjige (62-64), izvadak iz zemljišne knjige (65-68), dopis tuženika od 18. rujna 2017. (94), izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz (95-98), izvadak iz zemljišne knjige (99-101), izvadak iz zemljišne knjige (105), izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz (106), geodetski elaborat iz lipnja 2019. (107-144), Odluku tuženika o izmjenama i dopunama Odluke o utvrđivanju jedinstvene baze podataka nerazvrstanih cesta na području Grada Poreča-Parenzo od 29. studenog 2018. (145-155), ovosudno rješenje Z-16736/2019-2 od 17. lipnja 2020. (156/2-160), dopis JVP Poreč od 07. listopada 2021. (162), potvrdu JVP Poreč od 01. listopada 2021. (163), fotografije Euroherc osiguranja (164-165) i dopis Usluga Poreč d.o.o. od 04. listopada 2021. (166). Provedeno je geodetsko vještačenje. Saslušani su tužiteljica ad1, tužiteljica ad2 i z.z. tuženika. Nije saslušana tužiteljica ad3, jer se radi o maloljetnoj osobi koja nema parničnu sposobnost, pa je za nju saslušana njena majka i z.z. tužiteljica ad1. Nije saslušan z.z. umješača, jer se nije odazvao pozivu suda, a svoj neodaziv nije opravdao. Nisu izvedeni drugi dokazi, jer su već oni izvedeni bili dostatni za utvrđenje odlučnih činjenica.
10. Uvidom u ugovor o darovanju motornog vozila utvrđeno je da su taj ugovor zaključili ČB, kao darovatelj i tužiteljica ad1, kao daroprimatelj. Tim ugovorom, koji je nedatiran, darovatelj daruje daroprimatelju osobni automobil Audi A4, reg. oznake [registarska oznaka] (dalje: automobil).
Saslušanjem tužiteljice ad1 je utvrđeno da joj je prije štetnog događaja bivši suprug darovao automobil i predao joj ga u posjed. Tužiteljica ad1 je o tome dala neposredno uvjerljiv iskaz na koji nije bilo prigovora. Zbog navedenih razloga, sud prihvaća njen iskaz o tome.
Prema čl. 116. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) vlasništvo pokretne stvari stječe se predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dosadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.
Kako je tužiteljici ad1 ČB prije štetnog događaja darovao automobil i predao joj ga u posjed, to je ista prije štetnog događaja stekla vlasništvo automobila.
Uvidom u potvrdu PP Poreč od 25. lipnja 2017. utvrđeno je da se tom potvrdom potvrđuje da je dana 25. lipnja 2017. tužiteljica ovoj organizacijskoj jedinici policije podnijela prijavu o događaju u kojoj je navela da se dana 25. lipnja 2017. oko 14,30 sati vraćala sa plaže Porto Bussola u smjeru Poreča, da se u jednom trenutku dok je upravljala svojim vozilom marke Audi A4, reg. oznake [registarska oznaka], u kojem su se na stražnjem sjedalu nalazila i njena djeca GB (2008) i EB (2006), na rečeno vozilo obrušilo stablo murve koje je palo na zadnju polovicu vozila, kojom prilikom su na vozilu nastala oštećenja u vidu ogrebotina boje i laka po cijeloj karoseriji, nekoliko udubljenja karoserije u području zadnjeg dijela krovišta, u području prtljažnika, te da je razbijeno stražnje vjetrobransko staklo, kao i da se potvrdom dokazuje da je podnositelj prijavio gore navedeno.
Uvidom u potvrdu JVP Poreč od 01. listopada 2021. utvrđeno je da se tom potvrdom potvrđuje da je JVP Poreč dana 25. lipnja 2017. dobilo dojavu: "Palo drvo na auto, na cesti Stari Červar – Portobusola, Poreč", da je na intervenciju upućeno jedno vatrogasno vozilo i dva vatrogasca, da je na mjestu intervencije utvrđeno da su osobe izašle iz vozila, te da je nakon policijskog uviđaj uklonjeno stablo koje je palo na vozilo Audi A4.
Uvidom u dopis JVP Poreč od 07. listopada 2021. utvrđeno je da u tom dopisu stoji da je jedina dokumentacija koju JVP Poreč posjeduje u odnosu na predmetni slučaj izvještaj o intervenciji, čiji je sadržaj istovjetan / naveden potvrdom od 01. listopada 2021.
Među strankama je nesporno da se dana 25. lipnja 2017. oko 16,30 sati u mjestu Červar – Porto Bussola dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo osobno vozilo marke Audi A4, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala tužiteljica ad1 i u kojem su se na zadnjem sjedištu nalazila njena mlt. djeca tužiteljica ad2 (tada u dobi od 11 godina) i tužiteljica ad3 (tada u dobi od 5 godina).
Nesporno je da se štetni događaj desio na poziciji na kojoj se nalazi automobil Audi, vidljiv na fotografiji (25).
Nesporno je da se štetni događaj dogodio na tadašnjoj k. č. br. [katastarska čestica], a sadašnjoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
Saslušanjem tužiteljica ad1 i ad2 je utvrđeno da je do prometne nezgode došlo na asfaltiranoj cesti uslijed pada dva stabla murve za vrijeme nevremena na automobil, kojom prilikom su na automobilu nastala oštećenja. Tužiteljice ad1 i ad2 su o tome dale neposredno uvjerljive iskaze na koje nije bilo prigovora. O tome imaju neposrednih saznanja. Zbog tih razloga sud prihvaća njihove iskaze o tome.
Uvidom u Odluku tuženika o izmjenama i dopunama Odluke o utvrđivanju jedinstvene baze podataka nerazvrstanih cesta na području Grada Poreča-Parenzo od 29. studenog 2018. utvrđeno je da je tom odlukom, uz ostalo, podatak o nerazvrstanoj cesti PO-160 5039 (Ulika – Červar – D75) – Porto Busolo, dužine 1.360,00 m promijenjen, tako da glasi: PO-160 ŽC 5039 (dionica Ulika – Červar – D75) – Porto Bussola (Rt) dužine 2.052,00 m, te da se nakon izmjena utvrđuje jedinstvena baza podataka nerazvrstanih cesta na području Grada Poreča-Parenzo, u koju je upisana i nerazvrstana cesta PO- 160 ŽC 5039 (Ulika – Červar – D75) – Porto Bussola (Rt) dužine 2.052,00 m.
Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (62-64) utvrđeno je da je na dan 17. rujna 2017. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake put, bila uknjižena kao vlasništvo RH.
Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (65-68) utvrđeno je da je na dan 17. rujna 2017. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake voćnjak, bila uknjižena kao vlasništvo RH.
Uvidom u prijepis posjedovnog lista utvrđeno je da je na dan 22. lipnja 2020. u posjedovnom listu 1807 na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake oranica i maslinjak, bila upisana Agrolaguna, OOUR Vinogradi Višnjan.
Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (99-101) utvrđeno je da je na dan 23. srpnja 2021. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake oranica i maslinik, bila uknjižena kao vlasništvo RH.
Uvidom u geodetski elaborat iz lipnja 2019. utvrđeno je da tim geodetskim elaboratom od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake put, upisane na Republiku Hrvatsku, nastaju k. č. br. [katastarska čestica], oznake nerazvrstana cesta PO- 160, upisana na Grad Poreč-Parenzo, javno dobro u općoj uporabi, k. č. br. [katastarska čestica], oznake put, upisana na Republiku Hrvatsku i k. č. br. [katastarska čestica], oznake put, upisana na Republiku Hrvatsku.
Uvidom u ovosudno rješenje posl. br. Z-16736/2019-2 od 17. lipnja 2020. (156/2-160) i izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz (95-98) utvrđeno je da je k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], oznake put, temeljem prijavnog lista od 17. lipnja 2019., očitovanja nositelja prava na nerazvrstanoj cesti Grada Poreča od 24. listopada 2012. i skice izmjere od 17. lipnja 2019., k. č. br. [katastarska čestica] oznake put, sa 14. studenog 2019., cijepana na k. č. br. [katastarska čestica], nerazvrstanu cestu PO-160, k. č. br. [katastarska čestica] oznake put i k. č. br. [katastarska čestica] oznake put, te k. č. br. [katastarska čestica] otpisana iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i prenesena u novi z. k. ul. [broj ZK uloška] iste k.o., uz istovremenu uknjižbu iste kao javno dobro u općoj upotrebi, u neotuđivom vlasništvu Grada Poreča-Parenzo.
Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (105) i izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz (106) utvrđeno je da je na dan 26. rujna 2021. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake nerazvrstana cesta PO-160, bila uknjižena kao javno dobro u općoj upotrebi, u neotuđivom vlasništvu Grada Poreča-Parenzo. Ovaj upis vlasništva je upisan sa 14. studenog 2019.
Prema čl. 131. st. 1. Zakona o cestama (NN 84/11 i dr., dalje: ZC), koji je stupio na snagu 28. srpnja 2011., ceste koje se na dan stupanja na snagu Zakona o cestama koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog zakona, postaju nerazvrstane javne ceste. Prema st. 2. istog članka, postojeći upisi u zemljišnim knjigama nerazvrstanih cesta zamijenit će se po službenoj dužnosti upisom nerazvrstane ceste javnog dobra u općoj upotrebi kao neotuđivog vlasništva jedinice lokalne samouprave. Prema st. 3. istog članka, nerazvrstane ceste iz st. 1. ovog članka koje nisu upisane u zemljišnim knjigama ili u tim knjigama nije upisano stvarno stanje, upisuju se u zemljišne knjige po službenoj dužnosti na temelju prijavnog lista koji nakon evidentiranja nerazvrstane ceste, odnosno, njezinog stvarnog stanja u katastru, zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja tijelo nadležno za katastar. Prema st. 5. istog članka prijavni list za prethodnu provedbu u zemljišnoj knjizi zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja nadležni ured za katastar na temelju pregledanog i potvrđenog geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste. Prema st. 6. istog članka nerazvrstane ceste upisat će se u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi.
S obzirom na citirane zakonske odredbe k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je stupanjem na snagu ZC-a, ex lege postala nerazvrstana cesta kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu tuženika, bez obzira na tadašnje upise u zemljišnoj knjizi. Na to upućuje činjenica da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je nastala iz k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisana kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu tuženika.
Uvidom u dopis t.d. Usluga Poreč d.o.o. od 04. listopada 2021. utvrđeno je da u tom dopisu stoji da ovo trgovačko društvo nije nadležno za održavanje nerazvrstanih cesta na području Grada Poreča-Parenzo.
Uvidom u dopis tuženika od 18. rujna 2017. utvrđeno je da tim dopisom tuženik odgovara na odštetni zahtjev od 19. srpnja 2017. i dopunu zahtjeva od 13. rujna 2017., a vezano za predmetni štetni događaj.
Iz ostalih isprava nisu utvrđene odlučne činjenice.
Na ročištu na licu mjesta tužiteljice su pokazale pozicije na kojima da su se nalazila dva stabla koja da su prilikom štetnog događaja pala na automobil tužiteljice ad1.
Geodetskim vještačenjem na koje nije bilo prigovora, a sud nalaz i mišljenje vještaka ocjenjuje nepristranim i stručnim, pa ga zato prihvaća, utvrđeno je da je k. č. br. [katastarska čestica] u naravi maslinik. K. č. br. [katastarska čestica] je u naravi asfaltirana cesta, sa čije se svake strane nalazi pojas makadama, te pojas zelene površine. Pozicije stabala murvi koje su prema kazivanju tužiteljica prilikom štetnog događaja pale na automobil nalaze se na k. č. br. [katastarska čestica]. Pozicije stabala murvi se nalaze 2,79 m, odnosno, 2,71 m od linije makadama, te 2,01 m, odnosno, 1,92 m od granične linije k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
Prema čl. 1045. st. 1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (odgovornost na osnovi presumirane krivnje). Prema st. 3. istog članka za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju (objektivna ili kauzalna odgovornost).
Općepoznato je da na zapadnoj obali Istre (gdje se nalazi mjesto štetnog događaja) svake godine, tokom ljetnih mjeseci, dolazi do pojave olujnih nevremena. Pritom, nerijetko, dolazi do rušenja stabala, pa se takvo što ne može okarakterizirati nepredvidivim događajem.
Zbog toga, stablo murve, u blizini asfaltirane ceste kojom prolaze i provoze ljudi, u ljetnim mjesecima predstavlja opasnu stvar.
Prema čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njen vlasnik.
Pozicije na kojima su se, prema tvrdnji tužiteljica, nalazila stabla koja su pala na automobil, se nalaze na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je vlasništvo treće osobe.
Prema čl. 104. st. 1. ZV-a stablo pripada onome iz čijeg je zemljišta izraslo deblo, bez obzira na to kuda se ono nadvilo, kamo se proteže korijenje i vise grane.
S obzirom da su se stabla murve koja su pala na automobil nalazila na k. č. br. [katastarska čestica], ona bez obzira na to što su se njihove krošnje (prema tvrdnji tužiteljica) nadvile nad cestu na kojoj se desio štetni događaj, ta stabla pripadaju trećoj osobi koja je vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
Kraj iznijetog, tuženik ne može odgovarati tužiteljicama po osnovi objektivne odgovornosti.
Za postanak obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu na osnovi presumirane krivnje, potrebno je kumulativno postojanje sljedećih pretpostavki:
1. subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu (štetnik i oštećenik), 2. štetna radnja štetnika, 3. šteta (na strani oštećenika), 4. uzročno posljedična veza (štetna radnja mora kao uzrok proizvesti određenu štetu kao posljedicu) i 5. protupravnost štetne radnje.
Štetna radnja je svaki čin ili propust štetnika koji uzrokuje štetu na strani oštećenika.
Tužiteljice se pozivaju na to da je tuženik, neposredno pred štetni događaj, asfaltirao cestu, te da je upravo zbog tih radova oslabljeno korijenje stabla, te da je to bio uzrok pada stabla, kao i neodržavanje krošnje u zračnom tunelu iznad ceste zbog čega je stablo otežalo i palo.
Prema iskazu tužiteljice ad1, ista je od susjeda tj. osobe koja joj je rekla da živi u prvoj kući u starom Červaru gdje počinje glavna cesta, bila čula da je tuženik malo prije nezgode na cestu bio postavio asfalt. S druge strane, prema iskazu zakonskog zastupnika tuženika (koji je od 2013. do 2017. bio zamjenik gradonačelnika tuženika, a nakon toga je gradonačelnik), tuženik nije prije nego što se dogodila predmetna prometna nezgoda asfaltirao cestu na kojoj se nezgoda dogodila. U tuženiku pretpostavljaju da je cestu, bez da je za to tražio bilo kakvu suglasnost od tuženika, asfaltirao koncesionar državnog poljoprivrednog zemljišta koje se nalazi uz cestu – Agrolaguna.
Da je cestu prije prometne nezgode asfaltirao tuženik, tužiteljica ad1 ima samo posrednih saznanja, odnosno, to je samo čula, dok z.z. tuženika o tome da istu nije asfaltirao tuženik ima neposredna saznanja. Z.z. tuženika je o tome dao neposredno uvjerljiv i siguran iskaz, na koji nije bilo prigovora. Zbog navedenih razloga sud prihvaća iskaz z.z. tuženika, te utvrđuje da tuženik nije prije štetnog događaja asfaltirao cestu.
S obzirom da tuženik nije asfaltirao cestu, to do oslabljenja korijenja stabla zbog asfaltiranja, na što se pozivaju tužiteljice, nije moglo doći zbog njegove radnje. Nadalje, neodržavanje krošnje u zračnom tunelu iznad ceste, zbog čega je, po tvrdnji tužiteljica, stablo, također, otežalo i palo, na što se, također, tužiteljice pozivaju, ne može se okarakterizirati propustom tuženika u smislu njegove štetne radnje. To iz razloga što su stabla koja su pala na automobil vlasništvo treće osobe, pa njihovo održavanje nije bila obveza tuženika.
Kraj iznijetog, nije utvrđeno postojanje štetne radnje tuženika, pa nisu ispunjene pretpostavke za tuženikovu odgovornost za štetu niti po osnovi presumirane krivnje.
Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u t. I dispozitiva.
11. Stranke i umješač su zatražili naknadu parničnih troškova.
Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
Tuženik nije izgubio ovu parnicu, pa nije dužan naknaditi tužiteljicama parnične troškove. Zato je odlučeno kao u t. II dispozitiva.
Tužiteljice su izgubile ovu parnicu, pa su dužne tuženiku i njegovom umješaču naknaditi parnične troškove.
Tuženiku su priznati sljedeći parnični troškovi: za sastav odgovora na tužbu 200,00 eur (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), za zastupanje na ročištu 27. srpnja 2021. 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1.), za zastupanje na ročištu 12. travnja 2024. 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1.), za zastupanje na ročištu 12. veljače 2025. 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1.), za zastupanje na ročištu 17. veljače 2026. 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1.), za zastupanje na ročištu 17. ožujka 2026. 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1.) i za PDV na ove radnje 300,00 eur (Tbr. 46.), ili ukupno 1.500,00 eur.
Umješaču su priznati sljedeći parnični troškovi: za zastupanje na ročištu 12. travnja 2024. 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1.), za zastupanje na ročištu 17. veljače 2026. 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1.), za zastupanje na ročištu 17. ožujka 2026. 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1.) i za PDV na ove radnje 150,00 eur (Tbr. 46.), ili ukupno 750,00 eur.
Umješaču nisu priznati troškovi sastava podneska od 30. travnja 2024., jer te troškove nije imao, budući da mu ovaj podnesak nije sastavio punomoćnik, već ga je sastavio sam, pa shodno tome ni troškovi PDV-a na ovu radnju. Nisu mu priznati troškovi sastava podneska od 09. travnja 2025., jer te troškove nije imao, budući da mu ovaj podnesak nije sastavio punomoćnik, već ga je sastavio sam, pa shodno tome ni troškovi PDV-a na ovu radnju. Nisu mu priznati troškovi sudske pristojbe "po odluci suda", jer u pogledu ovih troškova njegov zahtjev nije postavljen određeno (nije navedeno o kojoj se to sudskoj pristojbi radi, niti koji se novčani iznos zahtijeva po toj osnovi), a kako je to nužno sukladno čl. 164. st. 2. ZPP-a.
Umješaču, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, pripadaju zatražene zatezne kamate na priznate troškove, tekuće od dana donošenja odluke do isplate, po stopi iz čl. 29. ZOO-a.
Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u t. III i IV dispozitiva.
U Poreču-Parenzo, dana 08. travnja 2026.
S u d a c:
Alen Barbić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud, kao drugostupanjski sud.
DNA:
1. tužiteljicama p.p.,
2. tuženiku p.p.,
3. umješaču p.p.
S u d a c: v.r.
