Poslovni broj: P-15/2025-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sutkinji tog suda Mariji Gugić, u pravnoj stvari tužitelja: 1. PB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 85. ulica, kbr. 52/1, 2. DB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 16. ulica, kbr. 2, 3. MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 65. ulica, kbr. 36/1, koje zastupa punomoćnik Aldo Mirošević, odvjetnik u Veloj Luci, protiv tuženika: FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 16. ulica, kbr. 10/2, kojeg zastupa Ana Perković Žaja, odvjetnica u Splitu, Mažuranićevo šetalište 11, radi utvrđenja ništetnosti/raskida ugovora, nakon glavne rasprave zaključene 25. veljače 2026. u prisutnosti parničnih stranaka, punomoćnika tužitelja i Marka Baničevića, odvjetnika u Splitu, kao zamjenika punomoćnice tuženika, na ročištu zakazanom radi objave odluke, 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao primatelja uzdržavanja i tuženika FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao davatelja uzdržavanja koji je kao javnobilježnički akt potvrđen kod javnog bilježnika Nikše Viđena u Dubrovniku dana 7. travnja 2010. god., pod brojem: OV- 2635/10.

II. Utvrđuje se ništetnim ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao primatelja uzdržavanja i tuženika FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao davatelja uzdržavanja koji je kao javnobilježnički akt potvrđen kod javne bilježnice Sandre Marinović dana 16. travnja 2019. god., pod brojem: OV-1206/14.

III. Nalaže se uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Korčula, posl. br.: Z-3814/19 na nekretninama upisanim pri Općinskom sudu u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel Korčula u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označenih kao zkč. br. [katastarska čestica] u naravi VINOGRAD DANCA, površine 466 m2, zkč. br. [katastarska čestica] u naravi VINOGRAD DANCA, površine 5600 m2, zkč. br. [katastarska čestica] u naravi ŠUMA DANCA površine 12380 m2, zkč. br. [katastarska čestica] u naravi PAŠNJAK DANCA, površine 202 m2, sveukupne površine 18648 m2.

IV. Nalaže se uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Korčula, posl. br.: Z-10207/20 i brisanje zabilježbe postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju od dana 7. travnja 2010. god.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se i tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao primatelja uzdržavanja i tuženika FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao davatelja uzdržavanja koji je kao javnobilježnički akt potvrđen kod javnog bilježnika Nikše Viđena u Dubrovniku dana 7. travnja 2010. god., pod brojem: OV-2635/10.

II. Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao primatelja uzdržavanja i tuženika FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao davatelja uzdržavanja koji je kao javnobilježnički akt potvrđen kod javne bilježnice Sandre Marinović dana 16. travnja 2019. god., pod brojem: OV-1206/14.

III. Nalaže se uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Korčula, posl. br.: Z-3814/19 na nekretninama upisanim pri Općinskom sudu u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel Korčula u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] 314/89 u naravi VINOGRAD DANCA, površine 466 m2, zkč. br. [katastarska čestica] u naravi VINOGRAD DANCA, površine 5600 m2, zkč. br. [katastarska čestica] u naravi ŠUMA DANCA površine 12380 m2, zkč. br. [katastarska čestica] u naravi PAŠNJAK DANCA, površine 202 m2, sveukupne površine 18648 m2.IV. Nalaže se uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Korčula, posl. br.: Z-10207/20 i brisanje zabilježbe postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju od dana 7. travnja 2010. god. V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužiteljima da tuženiku na jednake dijelove naknade parnični trošak u iznosu do 1.000,00 eur (tisuću eura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je u ovom sudu zaprimljena 10. siječnja 2025. navodi se da su tužitelji zakonski nasljednici svog oca pok. NB pok. PB. Predmetom spora po podnesenoj tužbi jest utvrđenje ništetnim, podredno raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između danas pok. NB, kao primatelja uzdržavanja, i tuženika FB, kao davatelja uzdržavanja koji ugovor je kao javnobilježnički akt potvrđen u uredu javnog bilježnika Nikše Viđena u Dubrovniku pod br. OV-2635/10 na dan 7. travnja 2010. kao i utvrđenje ništetnim, podredno raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog između istih ugovornih strana potvrđen u uredu javnog bilježnika Sandre Marinović u [adresa] pod br. OV-1206/14 (op. OV-1206/19) na dan 16. travnja 2019. U tužbi se, naime, navodi da su navedeni Ugovori zaključeni s pobudom ugovornih strana da se tužitelje liši zakonskog nasljeđivanja povodom smrti primatelja uzdržavanja dok pritom tuženik nije niti izvršavao obveze iz sklopljenih Ugovora zbog čega tužitelji smatraju da je riječ o prividnim ugovorima. Tužitelji dalje u tužbi citiraju od strane tuženika preuzete obveze uzdržavanja danas pok. NB za koje obveze tužitelji ističu da ih tuženik kao davatelj uzdržavanja nije izvršavao pa da bi imalo biti očiglednim kako intencija ugovornih strana prilikom sklapanja predmetnih ugovora zasigurno nije bila preuzimanje brige i skrbi davatelja uzdržavanja prema primatelju uzdržavanja. Pored iznesenog da je tuženik temeljem navedenih Ugovora ishodio upis uknjižbe prava vlasništva nekretnina kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] koje je potom prodao OB temeljem ugovora o kupoprodaji od 18. srpnja 2022. koji ugovor je raskinut presudom ovog suda P- 596/2022 od 22. rujna 2022. Shodno svemu naprijed iznesenom tužitelji postavljaju tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim predmetnih Ugovora, a ukoliko sud ne prihvati takva zahtjev predlažu da se usvoji tužbeni zahtjev kojim se raskidaju predmetni Ugovori.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom 23. svibnja 2025. tuženik u cijelosti osporava navode tužbe i tužbeni zahtjev tužitelja, a tvrdi i kako su same činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev u protivnosti s dokazima na koje se tužitelji pozivaju. Naime, stranke postupka su djeca sada pok. NB „ P iz [adresa]. Nešto prije 2010. godine sada pok. NB počeli su zdravstveni problemi, a i njegova mirovina je bila premala da bi mogao „normalno” živjeti, te je postojala potreba za njegovim uzdržavanjem. Pošto je imao četvoro djece da je pok. NB sa svima razgovarao radi mogućnosti da sa njima sklopi predmetni ugovor, međutim, osim tuženika, svo ostalo troje djece pok. NB, ovdje tužitelji, to je odbilo sa sličnim obrazloženjima da imaju svoje obitelji, da za njega ne mogu izdvajati sredstva, radi čega da o njemu ne mogu brinuti i skrbiti. Jedini koji je prihvatio izdržavati i skrbiti o svom ocu je tuženik, koji je i u cijelosti izvršio sve preuzete obveze iz ugovora. Naime, prije smrti pok. NB njegova mirovina je iznosila oko 300 eura, a dok je 2010. godina bila bitno manja, te s tim iznosom mirovine pok. NB sigurno nije mogao normalno živjeti. Tuženik da je također u sklopu kuće uredio sobu u kojoj je preko zimskog doba godine pok. NB stanovao, dok je preko ljetnog dijela godine više boravio u kući u [adresa]. Supruga tuženika - ŠB, kada bi pok. NB preko djela godine stanovao kod tuženika ili dolazio preko ljetnog dijela godine, kuhala mu je i prala robu, a tuženik mu je svaki mjesec davao novac u gotovini, plaćao račune za uzete namirnice, gorivo i sl. Kada je pok. NB odlučio doći na smještaj u Dom za starije osobe „Majka Marija Petković” u [adresa], a kod sklapanja Ugovora o smještaju, solidarni obveznik plaćanja da je bio upravo tuženik koji je izdao Domu ovjerovljenu Izjavu o plaćanju te uredno izvršavao svoju obvezu plaćanja Doma, a također je pok. NB vodio na preglede i previjanja kod liječnice obiteljske medicine. Također, nakon smrti pok. NB učinio je pokop po mjesnom običaju, te snosio sve troškove u svezi pokopa. Radi svega navedenog predloženo je da su odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelje na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom prethodnog postupka parnične stranke ustrajale su u svojim navodima i iznesenim prigovorima.

4. U postupku je potom na glavnoj raspravi proveden dokaz čitanjem isprava priloženih spisu, saslušanjem svjedoka ŽB kćerke D, RB kćerke M, GB sina EB, VB sina EB, EB sina F, BB kćerke N, ĆB kćerke O, ŠB kćerke Š, uvidom u ostavinski spis ovog suda Poslovni broj: O-1687/2021 (O-730/2023) iza smrti NB te saslušanjem parničnih stranaka.

5. Na temelju rezultata tako provedenog dokaznog postupka sud cijeni da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

6. Predmet ovog postupka jest glavni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 7. travnja 2010. kao i Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 16. travnja 2019. zaključenima između sada pok. NB kao primatelja uzdržavanja te tuženika kao davatelja uzdržavanja, kao i zahtjev za brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju tih ugovora i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije njihove provedbe, a koji zahtjev činjenično temelje na tvrdnji da su tako zaključeni pravni poslovi protivni moralu jer su sklopljeni iz nedopuštene pobude odnosno da pobuda za njihovo sklapanje nije bila uspostava odnosa uzdržavanja,.

7. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelji zahtijevaju raskid navedenih Ugovora tvrdeći da tuženik kao davatelj uzdržavanja nije ispunjavao ugovorom preuzete obveze.

8. Analizom sadržaja spisu priložene materijalne dokumentacije kao i na temelju dijela iskaza saslušanih svjedoka pa i samih parničnih stranaka u postupku je kao nedvojbeno utvrđeno sljedeće činjenično stanje:

- da su parnične stranke, tužitelji i tuženik braća i sestra i kao takvi zakonski nasljednici 1. nasljednog reda roditelja pok. NB pok. PB i pok. JB.

- da su roditelji parničnih stranaka pretežito živjeli u uvali [adresa] time da je pok. JB, majka parničnih stranaka, preminula **.**.2008.

- da je nakon smrti supruge danas pok. NB do svoje smrti stanovao određeno vrijeme u uvali [adresa], isto tako u stojnoj kući tuženika u mjestu [adresa], a par mjeseci prije smrti da je bio korisnik usluga i kao takav smješten u Dom za starije osobe u mjestu [adresa].

- da djeca pok. NB i pok. JB, ovdje parnične stranke, sa svojim obiteljima žive u mjestu [adresa].

- da je u uredu javnog bilježnika Nikše Viđena u Dubrovniku pod br. OV- 2635/2010 na dan 7. travnja 2010. sastavljen i potvrđen ugovor o doživotnom uzdržavanju između danas pok. NB, kao primatelja uzdržavanja, i ovdje tuženika kao davatelja uzdržavanja.

- da je predmetom tako zaključenog ugovora bila imovina koja se sastoji od nekretnina kčbr. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] ZGR kao i nekretnine u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i nekretnine u k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] ZGR, kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] ZGR, dio kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] te sve nekretnine koje nisu navedene a budu u vlasništvu primatelja uzdržavanja u vrijeme njegove smrti.

- da se temeljem u prethodnoj stavci označenog Ugovora sada tuženik kao davatelj uzdržavanja obvezao primatelju uzdržavanja pripremati hranu, po potrebi istu dostaviti u [adresa] i to spremljenu na način kako odredi primatelj uzdržavanja što može značiti samo dostavu prehrambenih namirnica, a sve kako to odredi primatelj uzdržavanja na trošak davatelja uzdržavanja; u slučaju potrebe predati primatelju uzdržavanja određeni novčani iznos time da se briga o primatelju uzdržavanja može izvršavati i u [adresa], u domaćinstvu davatelja uzdržavanja, tj. ovdje tuženika; osigurati po potrebi uredno održavanje stana, pranje rublja, a u slučaju bolesti i liječenje te snositi moguće troškove liječenja te ga u slučaju smrti sahraniti prema mjesnim običajima.

- da je tako zaključeni Ugovor položen u ovosudnoj zbirci isprava pod Z- 10207/20.

- da je u uredu javnog bilježnika Sandre Marinović u [adresa] pod br. OV- 1206/2019 na dan 16. travnja 2019. sastavljen i potvrđen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju između danas pok. NB, kao primatelja uzdržavanja, i ovdje tuženika kao davatelja uzdržavanja.

- da je predmetom tako zaključenog Ugovora bila sva ona imovina koja je označena u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju iz 2010. kao i kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja sva imovina je danom zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju prenesena na tuženika kao davatelja uzdržavanja

- da je tuženik kao davatelj u zadržavanja po zaključenju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju preuzeo identične obveze kao i Ugovorom o doživotnom uzdržavanju iz 2010.

- da je, kako to proizlazi iz ugovora o smještaju sklopljenog **.**.2021., NB bio smješten u Dom za starije i teško bolesne odrasle osobe "Majka Marija Petković" time da je navedeni Ugovor potpisan od strne tuženika kao solidarnog obveznika plaćanja, danas pok. NB kao korisnika usluga i BB, kao zz i ravnateljice navedene Ustanove.

- da je pok. NB boravio u Domu za starije do svoje smrti 12. prosinca 2021., dakle nepuna tri mjeseca.

- da iz priloženih izvadaka o promjenama i stanju na transakcijskom računu pri HPB proizlazi kako je od strane Doma za starije terećen račun na ime danas pok. NB i to u tri obroka za iznos od po 2.921,00 kn, dok je ostatak dugovanja za usluge smještaja u iznosu od 1.115,05 kn naplaćeno iz računa ovdje tuženika i to 27. prosinca 2021., dakle, nakon smrti NB.

- da iz spisu priloženih računa EKOd.o.o. i TULIĆ USLUGE d.o.o., uplatnice za glazbu na iznos 500,00 kn proizlazi kako je tuženik terećen za uplatu troškova po navedenim računima za sahranu pok. NB.

- da iz računa Foto Anić proizlazi kako je tuženik snosio troškove slikanja pogreba u iznosu od 500,00 kn koji račun sud za meritum raspravljanja cijeni irelevantnim jer se naručeno fotografiranje sahrane ne smatra obvezom uzdržavanja.

- da je po smrti NB pokrenut u ovom sudu ostavinski postupak koji je okončan rješenjem o nasljeđivanju O-730/2023 od 13. ožujka 2024. na način da je kao ostavinska imovina utvrđeno neisplaćeni dio mirovine u neutvrđenom iznosu, novčana sredstva na računima OPT banke i pravo korištenja grobnog mjesta nasljednicima koje imovine su u toč. II ostavinskog Rješenja temeljem zakona proglašene sada parnične stranke po 1/4 dijela uz uputu nasljednicima na pokretanje parničnog postupka radi utvrđivanja nevaljanosti sada predmetnih Ugovora.

9. Prema odredbi čl. 579. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO) Ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Prema odredbi čl. 580. ZOO-a ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, a prilikom ovjere ili sastavljanja ovlaštena će osoba ugovarateljima pročitati ugovor i upozoriti ih na njegove posljedice. Prema odredbi članka 589.ZOO-a na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju se na odgovarajući način primjenjuju odredbe o ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je ugovor obveznog prava koji regulira odredbe o pravima i obvezama stranaka u vezi s uzdržavanjem jedne strane od strane druge strane do smrti primatelja uzdržavanja. Stranke ugovora su davatelj uzdržavanja, koji pruža pomoć i skrb primatelju uzdržavanja, i primatelj uzdržavanja, koji prepušta svoju imovinu davatelju uzdržavanja. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju može biti aleatoran, što znači da trajanje uzdržavanja i obveze stranaka ovise o potrebama i mogućnostima ugovornih strana.

10. Prema odredbi članka 322. stavak 1. ZOO ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva, ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. U smislu čl. 327 ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba. Kraj činjenice da je tužitelj u bliskom srodstvu s ugovornim strankama iz spornog Ugovora ovaj sud cijeni da isti svakako ima pravni interes upirati na razloge ništetnosti ugovora na koje sud pazi i po službenoj dužnosti.

11. Prema odredbi članka 273. ZOO pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost (stavak 1.). Ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka (stavak 2.).

12. U konkretnom slučaju tužitelji upiru na činjenicu da je tuženik predmetne Ugovore zaključio s namjerom da svoju braću i sestru, njih tužitelje onemogući u ostvarenju svojih nasljednih prava po smrti NB. Takva pobuda koja je usmjerena na isključenje zakonskog nasljednika iz njegovog zakonskog nasljednog prava, suprotna je pravilima nasljednog prava o zakonskom pravu nasljeđivanja iz članka 4. i članka 8. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19.), pa bi se time takva pobuda zaista smatrala nedopuštena u smislu članka 273. stavak 1. i 2. ZOO-a. Obzirom na tvrdnje tužitelja za odgovoriti je da u pravilu, pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost (članak 273. stavak 1.ZOO). No, ZOO u članku 273. stavak 2. određuje iznimku od ovog pravila u slučajevima ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će ipak biti bez učinka. Samo u slučajevima, ako se radi o besplatnom ugovoru, on neće imati pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao, ni morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja. Pobuda je pak nedopuštena ako je protivna Ustavu, prisilnim propisima, moralu društva. Dakle, u konkretnom slučaju obzirom da se radi o ugovorima o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju od odlučnog značenja za ocjenu osnovanosti zahtjeva bilo utvrditi prije svega postojanje namjere pok. NB da predmetnim ugovorima lišava tužitelje od zakonskog prava nasljeđivanja i s druge strane postojanju svijesti tuženika o takvoj namjeri njegova oca. Naime, bilo da stranke sklapaju ugovor o doživotnom ili ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, prisutne su značajke dvostranoobveznosti, naplatnosti i aleatornosti (neizvjesnost u smislu trajanja uzdržavanja, eventualnog raskida ugovora i sl.). Također, ta dva ugovora imaju zajednički i predmet obveze, budući da u oba slučaja s jedne strane imamo primatelja uzdržavanja - osobu koja je vlasnik neke imovine (nekretnina i pokretnina), a potrebna joj je odgovarajuća pomoć i skrb, najčešće zbog svoje starosne dobi i zdravstvenog stanja zbog čega se sama o sebi ne može brinuti, te s druge strane davatelja uzdržavanja - osobu koja tu pomoć i skrb može pružiti, primjerice osigurati hranu, odjeću, lijekove i stručnu medicinsku skrb, plaćanje režija i sl. Primatelj takvog uzdržavanja zauzvrat davatelju uzdržavanja prepušta u vlasništvo svoju nekretninu ili njezin dio, ili čak više nekretnina, odnosno pokretnina. Stoga prava i obveze u navedenim ugovorima dogovaraju same stranke te one ovise o potrebama i mogućnostima ugovornih strana i različite su od slučaja do slučaja, ali najčešće se odnose na zadovoljavanje osnovnih životnih potreba primatelja uzdržavanja.

13. Prema nahođenju ovog suda u predmetnom postupku iz niti jednog bilo materijalnog bilo personalnog dokaznog sredstva ne proizlazi da je riječ o navedenoj nedopuštenoj pobudi. Prije svega nitko od saslušanih svjedoka nije izrijekom naveo sezanja o razlozima zbog kojih je pok. NB pristupio sklapanju spornih ugovora. Pri tome svjedoci GB, VB i EB nemaju nikakvih saznanja o predmetnim ugovorima. Svjedokinja RB, supruga tužitelja ad. 2 DB na izričit upit suda navodi da nema saznanja iz kojih je to razloga pok. NB pristupio sklapanju predmetnih ugovora pri čemu tvrdi da ga o tome nikada nije pitala. Druga nevjesta pok. NB, u ovom postupku saslušana svjedokinja ŽB, supruga tužitelja ad. 1 PB tvrdi kako je svekra NB uobičavala sresti u mjestu, ispred zgrade pošte a jednom prilikom, nakon što se u obitelji tužitelja saznalo za predmetne ugovore, upitala ga je "što ste ovo napravili, zašto ste sve prepisali na FB (tuženika)" na što joj je NB odgovorio "nije to tako, Ž nisam, sve će biti kako smo se baba (podrazumijevajući pri tom svoju suprugu) i ja dogovorili". Pri tome pojašnjava kako je danas pok. NB uvijek govorio da će parcela u predjelu "Danca" biti raspoređena na ovdje parnične stranke, tj. na četiri dijela. Svjedokinja ŠB, treća nevjesta pok. NB, a supruga tuženika, navodi pak kako su predmetni ugovori zaključeni isključivo iz razloga da netko brine o danas pok. NB. Ujedno navodi i kako je po smrti svoje supruge danas pok. NB pozvao svo četvoro djece s upitom tko bi preuzeo voditi brigu o njemu što je jedini prihvatio njen suprug, dakle tuženik. Ostala djeca, sada tužitelji da su tada iskazali nemogućnost preuzimanja brige o ocu s tvrdnjom da su im djeca na školovanju.

14. Saslušani na okolnosti pobuda zbog kojih su predmetni Ugovori zaključeni tužitelj ad. 1 PB navodi da pobuda koja se navodi u tužbi proizlazi iz same činjenice što je pok. otac NB pristupio sklapanju predmetnih Ugovora. U vrijeme kada su oni tužitelji saznali za Ugovor iz 2010. da je pok. otac još stanovao u kući u [adresa], a sjeća se kako je otac po pitanju ugovora rekao da je to "falso" (što bi značilo lažno, neistinito, krivotvoreno) i da se oni tužitelji pobrinu o tome. Identično kao i supruga ŽB tvrdi kako je otac uvijek govorio da će zemljište u predjelu Dance pripasti svoj djeci po parcela. Netom iznesenom iskazu pridružio se i tužitelj ad. 2 DB koji pak ispravlja dio iskaza svog brata PB pa tvrdi da su oni tužitelji za sadržaj predmetnih ugovora saznali u momentu kad su zaprimili poziv na ostavinsku raspravu iza smrti oca. Međutim, i prije toga, negdje 2020. da su saznali za činjenicu sklapanja ugovora između tuženika i oca i to nakon jednog razgovora s tuženikom koji mu je rekao "Babina me ne interesira, u Danca se ne tiči jer me to puno koštalo" nakon čega je u evidencijama nekretnina utvrdio da je tuženik upisan na cjelini zemljišta u predjelu Danca. Ističe kako se u obitelji uvijek govorilo da će zemljište u Danca biti podijeljeno na četiri dijela, tj. na njih sada parnične stranke. Tuženik, identično kao i supruga mu, saslušana svjedokinja ŠB, opisuje kako je otac po smrti supruge pozvao svu djecu s upitom tko će voditi brigu o njemu pri čemu je naveo ako mu budu pomagali svo četvoro djece da će svoju imovinu raspodijeliti na svih ili samo na onoga tko preuzme brigu. Na takvo traženje oca da su se tužitelji "izvlačili", jedan da ne može, drugi da se djeca nalaze na školovanju radi čega je isključivo on sam zajedno sa suprugom preuzeo brigu o svom ocu i to sve do njegove smrti 2021. Za predmetne ugovore tvrdi da su zaključeni upravo na očevu inicijativu pri čemu navodi da je otac imao odvjetnika koji mu je sastavljao isprave.

15. Ništetnost ugovora o doživotnom uzdržavanju označava pravno stanje u kojem se ugovor smatra pravno nevažećim i bez pravnih posljedica, najčešće zbog nesposobnosti jedne od ugovornih strana za rasuđivanje u vrijeme sklapanja ugovora, nemoralnosti pravnog posla ili drugih zakonskih razloga koji onemogućuju valjanost ugovora. U predmetnom slučaju, sud je utvrdio da nije bilo namjere da se tužitelje liši zakonskog nasljeđivanja. U konkretnom slučaju tuženik je, svoju ugovornu obvezu ispunjavao očito više od deset godina zadovoljavajući očeve potrebe koje su se mijenjale, odnosno povećavale usporedno s njegovim fizičkim stanjem, a sud u ponašanju ugovornih stranaka nije našao elemenata nemoralnosti niti utvrdio da je sklapanje Ugovora posljedica nedopuštenih pobuda, već su isti zaključeni isključivo s namjerom uzdržavanja, odnosno ispunjenja obveza određenih čl. 2 ugovora.

16. Slijedom svega iznesenog, glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovora odbijeni su kao neosnovani.

17. S obzirom na to da je sud utvrdio da glavni tužbeni zahtjev nije osnovan, valjalo je preispitati osnovanost eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, onog uperenog na raskid spornih Ugovora (čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje u tekstu: ZPP). Odredbom čl. 583. st. 3. ZOO/05 propisano je da svaka stranka može zahtijevati raskid ugovora (o doživotnom uzdržavanju) ako druga strana ne ispunjava svoje obveze. Tužitelji osnovanost zahtjeva za raskid Ugovora temelje na tvrdnji da tuženik kao davatelj uzdržavanja nije ispunjavao Ugovorom preuzete obveze uzdržavanja svog oca. Pritom, za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva za raskid spornih Ugovora, nije odlučno subjektivno mišljenje tužitelja i ostalih članova njihovih obitelji o načinu na koji se tuženik trebao brinuti o svom ocu (primatelju uzdržavanja), već je potrebno utvrditi je li tuženik kao davatelj uzdržavanja ispunio svoju obvezu uzdržavanja onako kako je ona definirana u Ugovorima.

18. Sporno je dakle da li ispunjene pretpostavke za raskid predmetnih Ugovora, a obzirom na tvrdnje tužitelja o tome da tuženik nije ispunjavao obveze preuzete Ugovorom.

19. Prema odredbi čl. 589. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08- dalje u tekstu ZOO) na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju se na odgovarajući način primjenjuju odredbe o ugovoru o doživotnom uzdržavanju pa je tako, u odnosu na raskid, propisano (čl. 583. ZOO) da ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje (st.1.) Ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive zajedno pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor (st.2.). Svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze (st.3.). Pravo zahtijevati raskid ugovora zbog neispunjenja ugovornih obveza pripada i zakonskim nasljednicima ugovornih stranaka. Da bi se ugovori kao predmetni mogli raskinuti zbog neizvršavanja obveza od strane davatelja uzdržavanja, potrebno je da isti svjesno izbjegava izvršavanje tih obveza da bi ih se oslobodio.

20. Samim time sud je predložene svjedoke saslušao na okolnosti izvršavanja obveza uzdržavanja. Svjedokinja ŽB u svom iskazu navodi kako je s pok. NB po smrti supruge mu u rujnu mjesecu počela živjeti gospođa po imenu R, do lipnja mjeseca 2021. gospođa G AB. Pok. NB je svo to vrijeme živio u [adresa] do momenta kada je gospođi AB išao prepisati kuću u [adresa]. Saznavši za to da je tuženik FB otišao u [adresa] "skupiti" gospođu AB koju je odveo na trajekt nakon čega je pok. NB živio u svojoj kući u samom mjestu [adresa] s tuženikom i njegovom suprugom. Dalje što joj je poznato od tog vremena kada se pok. NB vratio živjeti u [adresa] da bi ga tuženik i njegova supruga izbacili iz kuće i zaključali kuću. Netom izneseno da joj je poznato iz činjenice što ga je svako jutro prilikom odlaska na posao između 6,00 i 6,15sati vidjela ispred zgrade pošte u [adresa] kada joj je pok. NB govorio kako ga tuženik i njegova supruga žele smjestiti u dom. Tvrdi i kako joj je poznato da je u to vrijeme pok. NB boravio po mjestu sve dok se supruga tuženika ne bi vratila iz posla. Prema iskazu svjedokinja RB proizlazilo bi kako su od smrti supruge mu pa do 2021. godine o NB brigu vodile, pružale pomoć u prehrani, pospremale stambeni prostor, održavale rublje i pružale odgovarajuću njegu i liječenje žene s kojima je živio u zajednici u kući u predjelu [adresa]. Ujedno navodi i kako je njen suprug, ovdje tužitelj ad. 2 DB odlazio ocu u [adresa] i nosio mu namirnice. Ističe i kako je pok. NB bio vitalan, nije dozvoljavao da baš netko brine o njemu. Svjedok GB sjeća se situacije kada je, nakon što je već pok. NB bio smješten u dom za starije, ŠB, supruga tuženika uzela poštu iz sandučića ispred vrata svoje kuće i ušla u kuću. U to vrijeme da je ispred kuće došao pok. NB, zvonio, lupao na vrata i vikao otvori i nitko nije otvorio. U tom momentu da je tuženiku kao i njegovom sinu automobil bio na parkingu koji se nalazi od kuće možebitno 100 metara. Svjedok VB drugi je rođak parničnih stranaka, poznao mu je da je pok. NB živio u [adresa] s nekim ženama s kojim je sve radio, tvrdi da je u [adresa] malo boravio, a onoliko koliko je tamo bio da nije primijetio da bi netko od djece pok. NB tamo češće dolazio. Svjedok EB tvrdi da mu je poznato da je pok. NB u [adresa] živio sam, a jedno vrijeme i s nekim ženama. Poznato mu je i da su u Babinu pok. NB od djece dolazili tuženik i tužitelj DB. Svjedokinja SB, ravnateljica Doma za starije osobe u Blatu opisuje period od podnošenja zahtjeva pok. NB za smještaj u navedenu ustanovu kao i njegov boravak. Tvrdi da je u proljeće 2021. od strane pok. NB zaprimljen zahtjev za smještaj u navedenu ustanovu. Tada je pok. NB u dom za starije dolazio sa nevjestom po imenu ŠB i sinom, ovdje prisutnim tuženikom. Nakon provedene procedure koja se inače obavlja po zaprimanju takve vrste zahtjeva da je pok. NB početkom rujna 2021. smješten u Dom za starije. Par dana prije negoli je smješten da je pok. NB dolazio u razgledavanje prostorija doma za starije u [adresa] kada je izrazio zadovoljstvo sobom u koju će biti smješten i okruženjem u toj ustanovi, pitao je kad će više biti smješten pa svjedokinja navodi kako je nestrpljivo čekao takvu vrstu smještaja. U pogledu potpisivanja ugovora o smještaju i plaćanju troškova svjedokinja navodi kako to već proizlazi iz spisu priloženih ispava pribavljanih od Doma za starije. Koliko se sjeća izuzev tuženika nitko drugi od članova obitelji nije dolazio u posjet pok. NB. U dokaznom postupku saslušana je i svjedokinja dr. ĆB, liječnica opće medicine u ordinaciji koje je pok. NB bio evidentiran kao pacijent. Za pok. NB tvrdi kako je dok je bio dobrog stanja dolazio sam u njenu liječničku ordinaciju, a zadnjih dvije tri godine pred svoju smrt da je najčešće dolazio u pratnji sina, sada tuženika, a znao je doći i sam. Na upit suda koliko je to često pok. NB dolazio u njenu ordinaciju nije mogla precizno kazivati, tvrdi zadnjih godina pred smrt barem jedan put tjedno. Poznato joj je kako je pokojni NB živio sa svojim sinom, ovdje prisutnim tuženikom, a pok. NB da je uvijek govorio kako upravo tuženik vodi brigu o njemu. Tvrdi i kako ju je tuženik znao zvati je li mu otac bio u njenoj ordinaciji i ako nešto treba. Izuzev tuženika nitko drugi, bar mene, nije pitao za stanje pok. NB. Svjedokinja ŠB ističe kako je od 2008. pok. NB prešao živjeti s njenim suprugom, ovdje tuženikom i s njom. Upravo od tada je u potpunosti preuzela brigu o njemu pri čemu ističe kako su je jako dobro slagali. Tako da je pok. NB kuhala, prala, a tuženik da mu je novčano pomagao ukoliko je to bilo potrebno. Tvrdi kako je pok. NB ostvarivao mirovinu iznos koji nije bio dovoljan za smještaj radi čega je suprug plaćao razliku i brigao o svom ocu kroz čitavo vrijeme dok je bio smješten u domu za starije. S druge pak strane da tužitelji niti bilo tko od njihove obitelji nisu posjećivali oca niti su na koncu bili na sahrani svog oca. Potvrđuje kako je pok. NB obitavao u [adresa] gdje bi odlazio, a kad bi se poželio vratiti da bi ju nazvao i rekao ŠB ja ću doći.

21. Na temelju naprijed iznesenih iskaza sud nalazi kako s jedne strane stoji iskaz dviju nevjesta pok. NB, supruga tužitelja ad. 1 i 2 koji iskazi su po pitanju brige, skrbi o pok. NB u suprotnosti s iskazom treće nevjeste pok. NB, supruge tuženika. Iskazi tako saslušanih svjedokinja mogli bi se razmotriti kao pristrani obzirom da je riječ o suprugama koje bi kao takve mogle biti zainteresirane za ishod spora. Valjalo je onda poći od analize preostalih dokaza. Po pitanju izvršavanja obveza iz spornih Ugovora sud iskaze svjedoka VB i EB smatra nedovoljno određenim i paušalnim budući po pitanju relevantne činjenice u smislu brige i skrbi za pok. NB od 2010. pa do njegove smrti 2021. i nemaju nekih relevantnih saznanja. Na temelju iskaza svjedoka GB koji opisuje tek jednu situaciju nakon što je pok. NB smješten u Dom za starije sud ne može izvesti zaključak o neizvršavanju obveza koje je tuženik preuzeo po spornim Ugovorima za relevantni period od 2010. do prosinca 2021. Iz iskaza svjedokinja dr. HB i BB kao u ovom postupku nepristranih svjedokinja proizlazilo bi pak da makar u medicinskom pogledu, brigu o pok. NB vodio tuženik koji se brigao o zdravstvenom stanju oca i organizirao mu smještaj u dom za starije. Istina, smještaj u ustanovu Doma za starije ili drugu odgovarajuću ustanovu nije bio ugovoren spornim Ugovorima kao obveza tuženika, no kraj činjenice da je pok. NB osobno potpisao takav Ugovor sud ne nalazi da bi takva vrsta smještaja bila u protivnosti s odredbama spornih Ugovora.

22. Analizom iskaza stranaka zaključuje se da iste o tome je li tuženik ispunjavao obveze po Ugovorima- iskazuju suprotno. Upitan tko je pružao pomoć u prehrani, pospremanu stambenog prostora i pružao odgovarajuću njegu i skrb pokojnom NB tužitelj ad. 1 PB upire na činjenicu da je pokojni otac od umirovljenja pa do 2019. živio u predjelu [adresa], sam se brigao o sebi, a jedno vrijeme je s njim živjela i njegova prijateljica, a prije nje je također imao još jednu prijateljicu po imenu R. Na upit suda da li je pokojni otac u navedenom razdoblju konstantno živio u [adresa] tužitelj PB tvrdi da jest. Druga očeva prijateljica po imenu AB da se brigala o ocu njih parničnih stranaka i on o njoj to od kada je došla 2010./11. do 2019. kad ju je tuženik potjerao. Od 2019. do svoje smrti 2021. da je otac živio u svojoj kući u samom mjestu [adresa], a radi se o kući u kojoj živi tuženik. Na upit suda da li je od 2019. pa 2021. pokojni otac živio u zajednici s tuženikom ili su pak bili u odvojenim stambenim cjelinama ja navodi da je tuženik za smještaj oca u toj kući napravio kao mali "kokošinjac", a isto tako navodim da bi tuženik potom svako jutro potjerao oca iz kuće pa je pokojni otac pretežito obitavao vani u kafiću Zege u [adresa]. Tužitelj DB opisuje kako je pok. otac po smrti supruge stanovao u [adresa] i to s četiri, pet žena koje su tamo boravile po par mjeseci. Isto tako da je otac stanovao kod njega i to po smrti supruge od početka pa do ljeta 2008. Nakon toga da je odlučio živjeti u [adresa]. Od svih žena koje su stanovale s pok. NB da se najviše zadržala AB koja je s ocem živjela do negdje 2020. kad ju je tuženik istjerao. S tim tvrdi kako jeod strane javnog bilježnika saznao kako otac bio pripremio jedan ugovor kojim je svojom imovinom raspolagao u korist AB. Netom izneseno da mu je rečeno od strane javnog bilježnika Sandre Marinović koja je navela da je tuženik spriječio oca da neku nekretninu ustupi AB. Nakon odlaska AB otac je još neko vrijeme stanovao u [adresa], a nakon toga je došao živjeti u kuću u [adresa] u uvjetima koje je naveo tužitelj ad 1/. Po pričanjima susjeda da ima saznanja kako je od tada otac nailazio na zaključanu kuću, da tamo nije mogao ući kad je htio, da je kupovao sendviče u trgovini Tomi, a po navodima nekih ljudi odjeću je nosio u praonu. Iskazima tužitelja pridružila se i tužiteljica ad. 3 MB. Tuženik je izričit u kazivanju kako je sa suprugom vodio svu brigu o pokojnom ocu, od kuhanja, pranja, vozio ga kod doktora budući je otac imao gangrenu prsta, tlak, niz dijagnoza, kako je to navela i saslušana svjedokinja dr. ĆB. Pri tome navodi da je u više navrata kontaktirao tužitelje da pomognu oko oca što su isti odbili. Što se tiče iz ugovora od 2019. tvrdim da je otac postupio po istom sistemu kao i 2010., ali je njegova namjera bila da se uknjiži kao vlasnik tamo navedenih nekretnina u predjelu Danca. Ističe i činjenicu da je supruga šest mjeseci prije nego li je otac smješten u dom za starije stajala doma jer su ocu već tada bile otkazale noge, nije se mogao penjati ulicom do kuće, a to je bilo razdoblje od momenta kada su rješenje rješenje da je odobren smještaj kojeg je otac sam zatraži, do momenta kada je smješten.

23. Odlučno je da iz ocijenjenih iskaza svjedoka i stranaka ne proizlazi nedvojbeno ni pouzdano da tuženik nije ispunjavao svoje ugovorom preuzete obveze te da bi to svjesno i namjerno izbjegavao. Da bi sud utvrdio da je zahtjev tužitelja za raskid ugovora o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju zbog neizvršavanja obveza osnovan, potrebno je nedvojbeno utvrditi da davatelj uzdržavanja svjesno izbjegava vršenje preuzetih obveza u namjeri da bi ih se oslobodio, a što u konkretnoj situaciji sud ne nalazi utvrđenim na pouzdan i nedvojben način, već upravo suprotno, proizlazi da je komunicirao s ocem, vodio brigu o njemu, osigurao mu smještaj u kući u [adresa] i angažirao se oko smještaja u Dom za starije, vodio ga liječnici i vodio brigu u lijekovima. Pouzdan dokaz o tome da tuženik nije izvršavao svoje obveze bio bi nedvojben i u tom smislu konzistentan i detaljan iskaz više nepristranih i objektivnih svjedoka o tome da je tuženik od sklapanja ugovora do podnošenja tužbe svjesno i namjerno izbjegavao vršiti preuzete obveze kako bi ih se oslobodio. Takav iskaz, međutim, nije dan niti od jednog saslušanog svjedoka (niti stranke) tijekom ovog postupka. Za dodati je i to da je sporni ugovor bio na snazi punih deset godina, a Ugovor iz 2019. nepune tri godine pa je ovom sudu nelogično i potpuno neuvjerljivo da u tom razdoblju primatelj uzdržavanja nije zahtijevao raskide ili na koji drugi način iskazao svoju nedvosmislenu volju da se takav ugovor raskine pa da o tome neki od nepristranih svjedoka imaju saznanja. Vezano za navode da je primatelj uzdržavanja dio svojih potreba sam ispunjavao u razdoblju u kojem je to zbog zdravstvenog stanja bio u stanju činiti, nije riječ o neispunjenju ugovornih obveza, niti to predstavlja razlog za raskid ugovora. O raskidu ugovora moglo bi se govoriti tek ako bi primatelj uzdržavanja imao potrebu za uzdržavanjem, a davatelj uzdržavanja bi to odbio ili izbjegavao izvršavati ugovorne obveze što u konkretnom slučaju nije utvrđeno, već naprotiv, proizlazi da je pok. NB bio zadovoljan s ispunjenjem ugovornih obveza. Da kojim slučajem nije bio zadovoljan pružanjem brige i skrbi koju mu je tuženik pružao u periodu od 2010. do 2019. zasigurno ne bi bio pristupio zaključenju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju 2019. kojim je pored svih nekretnina jasno tuženiku momentom sklapanja Ugovora prenio vlasništvo izrijekom i nekretnine kčbr. [katastarska čestica] (položene u predjelu Danca) k. o. [katastarska općina].

24. Slijedom svega navedenog, kako nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 583. st. 3. ZOO/05, odbijen je i podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev.

25. Kako je sud utvrdio neosnovanim tužbene zahtjeve tužitelja po pitanju ništetnosti, podredno raskida Predmetnih ugovora to svakako nije bilo osnova prihvatiti niti tužbene zahtjeve radi brisanja u zemljišnoj knjizi provedenih upisa na temelju tako zaključenih pravnih poslova.

26. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) pa je sud obvezao tužitelje naknaditi tuženiku one troškove za koje je utvrđeno da su bili potrebni za vođenje parnice, a koji se sastoje od izdataka tuženika za zastupanje po punomoćnici odvjetnici i to za sastav odgovora na tužbu, pristup na pripremno ročište i tri održana ročišta glavne rasprave (7. listopada 2025., 2. prosinca 2025. i 25. veljače 2026.) sve sukladno Tbr. 8. Toč. 1, Tbr. 9 toč. 1 što uvećano za vrijednost boda u skladu s Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23) iznosi 1.000,00 eur. Stoga je i riješeno kao u izreci pod toč. III/.

U Korčuli, 8. travnja 2026.

S u t k i n j a

Marija Gugić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).