REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1519/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja INSTRUMENTARIJ d.o.o., OIB 56504548939, Zagreb, Gornje Prekrižje 52A, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Zovko, Šimunković i Ivanović d.o.o., Zagreb, protiv tuženika ZAGREBGRADNJA d.o.o., OIB 39233442442, Zagreb, V. Ravnice 6, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Petrić i partneri d.o.o., Varaždin, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1315/2022 od 3. veljače 2025., 8. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se tuženikova žalba i ukida rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1315/2022 od 3. veljače 2025. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1315/2022 od 3. veljače 2025. stavljeno je izvan snage rješenje o nastavku ovog postupka poslovni broj P-1315/2022 od 27. lipnja 2024. (točka I. izreke). Postupak je nastavljen (točka II. izreke). Predmetni spis je dostavljen ovom drugostupanjskom sudu na daljnji postupak (točka III. izreke).

2. Protiv pobijanog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ističe da je sud propustio ispitati osnovne pretpostavke za nastavak postupka, te da, sukladno odredbama čl. 48. i čl. 50. Stečajnog zakona, u parnici radi utvrđenja osporene tražbine može se odlučivati isključivo u granicama pravne osnove i iznosa kako su navedeni u prijavi tražbine ili na ispitnom ročištu. Žalitelj smatra da je u takvom postupku sud dužan provjeriti pravovremenost tužbe, pretpostavke za nastavak postupka te je li tužbeni zahtjev identičan prijavljenoj tražbini (po osnovi, iznosu i isplatnom redu). Ističe da je tužitelj u prijavi tražbine kao pravnu osnovu naveo Sporazum o utvrđivanju visine potraživanja (28. ožujka 2022.) i presudu poslovni broj P-1315/2022 od 5. prosinca 2022., te kao dospjelu tražbinu prijavio ukupno iznos od 2.137.403,68 €. Ističe da navedeni sporazum ne predstavlja samostalnu pravnu osnovu jer nije pravni posao kojim nastaje obveza, već eventualno predstavlja priznanje ili usklađenje duga te da se isti ne može smatrati ni novacijom budući se ne radi se o novaciji u smislu odredaba čl. 145. i čl. 146. Zakona o obveznim odnosima. Dodatno, žalitelj ističe da stvarna pravna osnova na kojoj tužitelj temelji tužbu nisu navedeni sporazum i presuda, već ugovori o zajmu iz 2018. i 2019. godine, koji uopće nisu navedeni u prijavi tražbine niti na ispitnom ročištu. Time postoji nesklad između prijavljene tražbine i tužbenog zahtjeva, što smatra nedopuštenim. Nadalje žalitelj navodi da predmetna tražbina nije pravilno prijavljena u predstečajnom postupku (St-152/2023), jer nisu navedeni konkretni pravni temelji (ugovori o zajmu), što znači da tužitelj nije ispunio zakonske uvjete za njezino ostvarivanje. Također napominje da je nakon pravomoćnosti plana restrukturiranja, tužitelj imao rok od 8 dana za podnošenje tužbe u odnosu na prijavljenu i osporenu tražbinu, što nije učinio. Umjesto toga je pokrenuo parnicu na drugoj pravnoj osnovi, što nije dopušteno. Slijedom toga, budući da tražbina nije prijavljena u predstečajnom postupku na odgovarajući način, tužitelj je prekludiran u pravu da je naknadno ostvaruje sudskim putem. Slijedom navedenog smatra da je prvostupanjski sud nepravilno postupio kada je, unatoč navedenom, dopustio nastavak postupka bez utvrđenja ključnih činjenica, čime je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio procesno pravo. Zaključuje kako se ne radi o tražbini koja je pravilno prijavljena, utvrđena ili osporena u predstečajnom postupku, pa tužitelj nema procesnu legitimaciju za vođenje ove parnice, te je tužbu trebalo odbaciti.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu naveo da je tuženikova žalba neosnovana s prijedlogom ovom sudu pobijano prvostupanjsko rješenje potvrditi. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 21.071,34 €.

4. Tuženikova žalba je osnovana.

5. Pobijano rješenje ispitano je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj : 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23; dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 381. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13 . i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Dakle, iz izreke pobijanog rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu od 3. veljače 2025. proizlazi da je prvostupanjski sud u točki I. izreke stavio izvan snage rješenje o nastavku postupka istoga suda poslovni broj P-1315/2022 od 27. lipnja 2024., u točki II. izreke je odlučio da se postupak nastavlja, dok je u točki III. izreke odredio da će se spis predmeta dostaviti na daljnji postupak ovom drugostupanjskom sudu.

7. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski je sud naveo da je zbog omaške u postupanju izrađeno nevaljano rješenje te je isto stavljeno izvan snage. Nadalje je naveo da je rješenjem od 22. rujna 2023. utvrđen prekid postupka budući je nad tuženikom bio otvoren predstečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj St-152/2023 od 6. veljače 2023. Prvostupanjski je sud istaknuo da je podneskom od 21. listopada 2024. tužitelj predložio nastavak postupka dostavom spisa na odlučivanje po žalbi protiv prvostupanjske presude od 5. prosinca 2022. ovom drugostupanjskom sudu, a budući je predmetna tražbina u cijelosti osporena u stečajnom postupku.

8. Ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da pobijano rješenje nije moguće ispitati u žalbenom postupku.

9. Prije svega, iz izreke i obrazloženja pobijanog rješenja nije jasno na temelju kojih je procesnih pretpostavki prvostupanjski sud donio odluku o nastavku postupka. Prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da je ranije rješenje o nastavku postupka stavljeno izvan snage zbog omaške u postupku, međutim ne obrazlaže u čemu se ta omaška sastojala niti iz kojih razloga je prethodnu odluku bilo potrebno staviti izvan snage. Istodobno, nakon ukidanja ranijeg rješenja prvostupanjski sud ponovno odlučuje da se postupak nastavlja, a da pritom ne iznosi razloge koji bi objasnili pravnu osnovu takve odluke niti procesnu situaciju u kojoj se postupak nalazi.

10. Obrazloženje pobijanog rješenja ostaje nedostatno jer ne razjašnjava o kakvom se nastavku postupka zapravo radi. Naime, iz sadržaja odluke nije moguće utvrditi odlučuje li prvostupanjski sud o nastavku ranije prekinutog parničnog postupka, o nastavku postupka nakon provedbe predstečajnog postupka nad tuženikom ili o nastavku parnice radi utvrđenja osporene tražbine u okviru predstečajnog postupka. Budući da svaka od navedenih procesnih situacija podrazumijeva različite zakonske pretpostavke i različitu pravnu osnovu odlučivanja, izostanak jasnog obrazloženja o tim okolnostima onemogućuje razumijevanje pravne osnove pobijane odluke.

11. Nedostatak razloga o odlučnim činjenicama posebno dolazi do izražaja kada se izreka rješenja dovede u vezu s njegovim obrazloženjem. Naime, prvostupanjski sud najprije stavlja izvan snage raniju odluku o nastavku postupka, a zatim u istoj odluci ponovno određuje nastavak postupka, bez navođenja razloga koji bi opravdali takvo postupanje. Zbog toga iz same izreke nije moguće jasno zaključiti koja je procesna situacija prethodila donošenju pobijanog rješenja niti iz kojih razloga je bilo potrebno intervenirati u ranije donesenu odluku suda.

12. Dodatnu nejasnoću stvara i točka III. izreke pobijanog rješenja kojom je određeno da će se spis predmeta dostaviti ovom drugostupanjskom sudu na daljnji postupak. Takva odredba ne predstavlja odluku o pravima ili obvezama stranaka ni odluku o procesnom pitanju o kojem sud odlučuje rješenjem, već se radi o procesno-tehničkoj radnji u postupanju suda koja ne pripada izreci sudske odluke. Uvrštavanjem takve odredbe u izreku dodatno se narušava jasnoća i logična struktura pobijanog rješenja.

13. S obzirom na to da pobijano rješenje ne sadrži jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama te da iz izreke i obrazloženja nije moguće razabrati na temelju kojih je procesnih pretpostavki donesena odluka o nastavku postupka, nije moguće pouzdano utvrditi pravnu osnovu takve odluke niti provjeriti pravilnost te odluke u žalbenom postupku. Takvi nedostaci predstavljaju bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer pobijano rješenje nema jasne razloge o odlučnim činjenicama, uslijed čega ga nije moguće ispitati u žalbenom postupku.

14. Slijedom navedenog, valjalo je pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, vodeći računa o razlozima iznesenim u ovoj odluci, jasno utvrditi procesnu osnovu nastavka postupka, izložiti odlučne činjenice te donijeti novu, zakonitu i pravilno obrazloženu odluku.

Zagreb, 8. travnja 2026.

Sudac

Maja Bilandžić