REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3999/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, suca izvjestitelja i doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SUŠARA PERAJICA d.o.o., OIB 64004959688, Čvrljevo, Općina Unešić, Perajice 3, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Divjak, V, Bahtijarević & Krka odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ivana Lučića 2a/18, protiv tuženice VŽ, vlasnice obrta [obrt], obrt za trgovinu, proizvodnju i usluge, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici Silvije Hraste i Sanja Rman, odvjetnici u Hraste & partneri d.o.o., Zagreb, Ribnjak 40, radi zaštite tvrtke, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-238/2024-19 od 9. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-238/2024-19 od 9. srpnja 2025. u točkama I., II. i IV. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da se zabrani VŽ, vlasnici obrta [obrt], obrt za trgovinu, proizvodnju i usluge, uporaba tvrtke „[obrt]“, da joj se naloži da izvrši upis promjene tvrtke obrta te naziva izdvojenog pogona redni broj 4, [obrt] na način da se jasno razlikuje od tvrtke tužitelja Sušara Perajica d.o.o., u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi trošak postupka u iznosu od 849,96 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Splitu je u točki I. izreke zabranio VŽ, vlasnici obrta [obrt], obrt za trgovinu, proizvodnju i usluge, uporaba tvrtke „[obrt]“. U točki II. izreke naložio joj je da izvrši upis promjene tvrtke obrta te naziva izdvojenog pogona redni broj 4, [obrt] na način da se jasno razlikuje od tvrtke tužitelja Sušara Perajica d.o.o., u roku od 15 dana. U točki III. izreke odbio je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj tražio da se naloži tuženici da izvrši upis promjene tvrtke obrta i naziva izdvojenog pogona tako da ne sadrže riječ „Perajica“. U točki IV. izreke odredio je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

1.1. Tako je odlučio prvostupanjski sud o tužiteljevom zahtjevu radi zaštite tvrtke primijenivši odredbe čl. 11. st. 2., čl. 13., čl. 14. i čl. 31. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 68/13, 110/15 , 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23; dalje: ZTD), u svezi s čl. 6. i 19. Zakona o obrtu („Narodne novine“ broj : 143/13, 127/19 i 41/20; dalje: ZO). Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP).

1.2. Prvostupanjski je sud utvrdio da je tuženica povrijedila tužiteljevo pravo upisom slične tvrtke pa je prihvaćen tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tražio da se tuženici zabrani uporaba tvrtke „[obrt]“, kao i u dijelu kojim je tražio da se izvrši upis promjene tvrtke obrta i naziva izdvojenog pogona broj 4, [obrt] na način da se jasno razlikuje od tvrtke tužitelja Sušara Perajica d.o.o. Sud je odbio tužiteljev zahtjev u dijelu kojim je tražio da nova tvrtke tuženice ne sadrži riječ „VŽ“. To stoga što je člankom 14. stavkom 3. ZTD-a dopušteno da kasnija tvrtka sadrži ime člana trgovačkog društva, odnosno odgovarajućom primjenom u konkretnom slučaju ime (prezime) obrtnika koje je jednako ranije upisanoj tvrtki drugog društva, no uz uvjet da se u tvrtku koja se kasnije upisuje moraju unijeti dodaci kojima se osigurava da se te tvrtke jasno razlikuju. Tuženica se preziva VŽ, pa je dopušteno da i u kasnijoj tvrtki njenog obrta bude sadržano njeno prezime, ali pod uvjetom da tvrtka sadrži dodatke kojima se osigurava da se tvrtka tužitelja i obrta tužene jasno razlikuju.

2. Protiv presude žalbu je podnijela tuženica. Presudu pobija u točkama I ., II. i IV. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka; pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da sud uopće nije obrazložio zašto smatra da bi nazivi pravnih subjekata tužitelja i tuženika mogli stvoriti zabunu kod potrošača. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka PŽ, HŽ, UŽ i tuženice. Navedeni dokazi su predloženi na okolnost odredbe čl. 31. st. 1. Zakona u trgovačkim društvima i dokazivanje kako tuženik ni na koji način ne ugrožava tužitelja niti prisvaja njegov poslovni ugled, što je pretpostavka za usvajanje tužbenog zahtjeva. Činjenica postojanja ranijeg poslovnog ugleda ne dokazuje se uvidom u isprave, jer to nije niti moguće, već upravo iskazima svjedoka. Važno za pravilnu primjenu materijalnog prava bilo je utvrditi od kada i kako tuženik obavlja svoju djelatnost, odnosno od kada gradi svoj poslovni ugled, jer, nije moguće a ni logično da bi prisvajao tuđi ugled, ako je duže na tržištu i već ima izgrađen svoj poslovni ugled. Ono što postoji jest konkurencija, no isto nije predmetom pravne zaštite. Zbog svega navedenog predlaže da ovaj drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da je neosnovana i predlaže da ovaj sud potvrdi pobijanu presudu i naloži tuženici da mu naknadi trošak odgovora na žalbu u iznosu od 187,50 EUR.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pri donošenju odluke pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Prema odredbi čl. 11. st. 1. i 2. ZTD-a tvrtka je ime pod kojim trgovačko društvo posluje i pod kojim sudjeluje u pravnom prometu. Prema stavku 2.navedenog članka tvrtka trgovačkog društva mora se jasno razlikovati od tvrtke drugog trgovca upisane u sudski registar kod istog registarskog suda. Sastojci tvrtke ne mogu biti takvi da stvaraju zabludu glede predmeta poslovanja trgovačkog društva, dojma o identitetu i povezanosti s drugim društvom, da vrijeđaju prava intelektualnog i industrijskog vlasništva i druga prava drugih osoba. Razlike između tvrtki moraju biti takve da u prometu sprečavaju zamjenu tvrtki prema ukupnom dojmu kojeg tvrtka ostavlja na obične ljude. Prema načelu prvenstva, sud će u sudski registar upisati onu tvrtku koja je prijavljena prije, ako mu se prijave iste tvrtke ili tvrtke koje se međusobno jasno ne razlikuju (čl. 30. st. 1. ZTD-a).

7. Odredbom čl. 31. st. 1. ZTD-a propisano je da trgovac kome druga osoba upotrebom ili upisom iste ili slične tvrtke, koja je upisana u sudski registar istoga ili drugoga suda, vrijeđa njegova prava ili ugrožava njegov položaj u tržišnoj utakmici ili postoji opasnost da njegova prava i položaj u tržišnoj utakmici budu povrijeđeni, odnosno ugroženi ili se druga osoba upotrebom tvrtke nepovlasno koristi njegovim poslovnim ugledom ili ga prisvaja, može tužbom zahtijevati da druga osoba prestane upotrebljavati tu tvrtku, da se tvrtka te druge osobe izbriše iz trgovačkog registra te da ju se obveže da nadoknadi štetu pričinjenu upotrebom tvrtke.

8. Pretpostavke za traženje zaštite u smislu citirane odredbe su 1) da netko upotrebom ili upisom iste ili slične tvrtke koja je upisana u sudski registar istoga ili drugoga suda, 2) vrijeđa njegova prava ili ugrožava njegov položaj u tržišnoj utakmici, ili 3) da postoji opasnost da njegova prava i položaj u tržišnoj utakmici budu povrijeđeni, odnosno ugroženi, ili 4) da se nepovlasno koristi njegovim poslovnim ugledom ili ga prisvaja. Za pružanje zaštite moraju se kumulativno ispuniti prvo navedena pretpostavka (pod 1) i jedna od tri alternativno navedene pretpostavke (pod 2-4).

9. Predmet ovog žalbenog postupka je zaštita tužiteljeve tvrtke SUŠARA PERAJICA d.o.o. kao ranije prijavljene tvrtke od povrede upotrebom tvrtke tuženice [obrt], obrt za trgovinu, proizvodnju i usluge u skladu s odredbama članka 31. ZTD-a.

10. Iz spisa proizlazi slijedeće:

- da je tužitelj osnovan 29. kolovoza 2012. i da od tada posluje pod tvrtkom SUŠARA PERAJICA d.o.o.

- da je prema izvatku iz obrtnog registra tužena 21. svibnja 2008. osnovala [obrt], trgovački obrt, vl. VŽ, [adresa] sa sjedištem u [adresa] radi obavljanja pretežite djelatnosti trgovina na malo na štandovima i tržnicama i ostalih djelatnosti: ostalo tiskanje, ostala trgovina na malo izvan prodavaonica, štandova i tržnica, djelatnosti pakiranja, ostale osobne uslužne djelatnosti, d.n. (rezanje sira i suhomesnatih proizvoda), trgovina na malo u nespecijaliziranim prodavaonicama pretežno hranom, pićima i duhanskim proizvodima

- da je prema izvatku iz obrtnog registra 12. kolovoza 2021. tužena učinila promjenu sjedišta obrta u [adresa]. Osim toga je u evidenciju 20. veljače 2023. upisan još jedan izdvojeni pogon [obrt], [adresa] za proizvodnju proizvoda od mesa i mesa peradi te djelatnosti pakiranja

- da je prema izvatku iz obrtnog registra 2. ožujka 2023. promijenjena tvrtka obrta tuženice iz [obrt] u [obrt]

- da je rješenjem Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Klasa: UP/I- 384-04/23-010/0577, urbroj: 559-03/3-23-005/GDž od 1. prosinca 2023., prihvaćen zahtjev za registraciju žiga br. Z20230577A za koji je prijava podnesena 12. lipnja 2023. na ime VŽ za znak VŽ te je žig upisan u registar žigova Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo pod brojem Z20230577 s pravom prvenstva od 12. lipnja 2023., kao datuma podnošenja prijave, s važenjem do 12. lipnja 2033., a predmetni žig registriran je za proizvode iz Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga razred 29 kobasice (panirane kobasice);kobasice (salame); kobasice andouilletes; kobasice od svinjetine, masti, kruha, zobene kaše i začina; pršuti; slanina; suhomesnati proizvodi

- da je tužitelj Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo 23. svibnja 2024. podnio zahtjev za proglašenje žiga ništavim i objavu podataka o prestanku vrijednosti žiga o kojem zahtjevu još nije odlučeno.

11. Tvrtka tužitelja glasi Sušara Perajica d.o.o. za proizvodnju suhomesnatih proizvoda, a tvrtka tužene [obrt], obrt za trgovinu, proizvodnju i usluge, vl. VŽ, [adresa]. Nema spora o tome da je tužiteljev osnovni predmet poslovanja proizvodnja i trgovina suhomesnatim proizvodima. Tužena s druge strane između ostalog obavlja djelatnost proizvodnje proizvoda od mesa i mesa peradi i to prvenstveno proizvoda „drniški pršut“. Tužena je za proizvode kobasice (panirane kobasice);kobasice (salame); kobasice andouilletes; kobasice od svinjetine, masti, kruha, zobene kaše i začina; pršuti; slanina; suhomesnati proizvodi ishodila registraciju žiga. Dakle, stranke su konkurenti u istoj djelatnosti. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je time ispunjena prva pretpostavka za pružanje zaštite, odnosno za utvrđivanje povrede tvrtke.

12. No međutim, prvostupanjski je sud pogrešno zaključio da postoji i druga pretpostavka za zaštitu tvrtke, a to je da postoji opasnost da tužiteljeva prava i položaj u tržišnoj utakmici budu povrijeđeni, odnosno ugroženi.

13. Član tužitelja i tužena imaju isto prezime, te sukladno čl . 14. st. 3. ZTD-a njihovo prezime može biti sastojak tvrtke, međutim pod bitnim uvjetom da tvrtka koja se kasnije upisuje, a to je bez dvojbe tvrtka tužene, sadrži dodatke koji osiguravaju da se tvrtke jasno razlikuju.

14. Riječi sušara i pršutana su potpuno semantički i verbalno različite, tako sušara označava objekt sušenja mesa i svih vrsta proizvoda iz mesa koji se mogu sušiti, dok pršutana predstavlja uži pojam objekta koji proizvodi pršut.

15. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da se dodaci kao „sušara“ i „pršutana“ u tvrtkama stranaka dovoljno ne razlikuju. Pogrešno sud navodi da riječi sušara naspram pršutana upućuju na povezanost. Ono što upućuje na povezanost je njihovo prezime što ne smije biti predmetom ovog spora obzirom je zakonom dozvoljeno.

16. Iz podataka u spisu proizlazi da je prije nego je trgovački obrt tuženice promijenio tvrtku obrta nazivom [obrt] na tržištu je postojalo društvo s ograničenom odgovornošću pod tvrtkom [obrt] [adresa] od 30. listopada 2014. do 9. lipnja 2021. kada je brisano. Tužitelj pod svojom tvrtkom Sušara Perajica d.o.o. posluje od 2012. godine te nikada nije osporavao tvrtku [obrt] iako je znao za njezino poslovanje i da je u obiteljskom vlasništvu tuženice. Očito je smatrao da ne postoji opasnost da njegova prava i položaj u tržišnoj utakmici budu povrijeđeni, odnosno ugroženi. [obrt] označava konkretnu nekretninu- pršutanu, izgrađenu na posjedu tuženice u kojoj se odavna proizvodi drniški pršut Perajica.

17. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da tvrtka tužene sadrži očigledan distinktivni element, koji osigurava da se navedene tvrtke u dovoljnoj mjeri jasno razlikuju – [obrt], obrt za trgovinu, proizvodnju i usluge, vl. VŽ. Zbog toga, prema stavu ovog suda, nije moguće da u uobičajenom prometu prosječno pažljiv čovjek bude doveden u zabludu glede utiska o identitetu tuženika ili povezanosti tuženika s tužiteljem.

18. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je tuženica povrijedila tužiteljevo pravo upisom slične tvrtke.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i 166. st. 2. ZPP-a budući da je tužena uspjela u cijelosti u parnici. Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje: OT), te Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51/23), a u skladu s vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja parničnih radnji.

19.1. Tuženici pripada pravo na naknadu troška za odgovor na tužbu u iznosu od 187,50 eura, podneska od 23. listopada 2024. u iznosu od 187,50 eura i pristup ročištu 15. svibnja 2025. u iznosu od 187,50 eura, sastav žalbe u iznosu od 187,50 EUR, PDV od 25% u iznosu od 46,87 EUR i sudska pristojba na žalbu u iznosi od 53,09 EUR. Ukupno 849,96 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate.

20. Valjalo je stoga temeljem čl. 373. st. 3. ZPP-a presuditi kao u izreci ove presude.

Zagreb, 8. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Draženka Deladio