Poslovni broj: Usž-1876/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članova vijeća, te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZSM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vuković & Lalić d.o.o., Hrvatske mornarice 1D, Split, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na dodanu vrijednost, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 Us I-3525/2021-16 od 25. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 Us I-3525/2021-16 od 25. siječnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-471-02/21-01/365, urbroj: 513-04- 21-2 od 20. rujna 2021. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 20. rujna 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, klasa: UP/I-471-02/16-01/475, urbroj: 513-07-17-21-10 od 30. lipnja 2021., kojim je tužitelju za 2014. utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 199.918,80 kn i kamate u iznosu od 67.587,03 kn uz nalog za uplatu utvrđene porezne obveze, provedbu odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama u roku od 8 dana za izvršenje, pod prijetnjom ovrhe.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava tj. svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).
Tužitelj prije svega ističe da sud uopće nije razmatrao tužbene navode, niti je obrazložio razloge i stajališta na kojima je utemeljio presudu. Napominje da je prvostupanjsko porezno tijelo 29. listopada 2019. donijelo rješenje o prekidu postupka do pravomoćnog rješavanja predmeta klasa: UP/I-410-23/14-005/90 i klasa: UP/I-410- 23/15-005/20, Porezne uprave Dalmacija, Ispostave Split, povezanih predmeta, a koje nije stavljeno izvan snage, niti su u tim predmetima donesene pravomoćne odluke. Dalje u žalbi tužitelj daje osvrt na status navedenih predmeta, a s time u vezi smatra da prvostupanjsko upravno tijelo nije moglo donijeti porezno rješenje za vrijeme prekida postupka, u čemu nalazi povredu postupovnih pravila. Dodaje da niti tuženik, a niti prvostupanjski sud u odnosu na navedeni prigovor ne daju valjano obrazloženje, a niti je sud uopće razmatrao navedeno pitanje. Tužitelj smatra da je sud dao osvrt samo u odnosu na prekid koji je predložen u sudskom postupku, tj. da se postupak prekine dok i drugi povezani predmet ne bude pravomoćno okončan, jer bi tada bilo jasno da je i rješenje o porezu na dohodak za 2013. pravomoćno poništeno. Zaključno, tužitelj navodi da sud u konkretnom slučaju nije pravilno izvršio kontrolu rada državne uprave, jer nije razmatrao bitna činjenična i pravna pitanja, a ukazuje i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i nedostatak obrazloženja, pri čemu tužitelj u bitnom ustraje na svim tužbenim navodima. Smatra da u predmetnom slučaju nije bilo zakonske osnove za utvrđivanje poreza na dodanu vrijednost u naznačenoj visini, zbog pobliže navedenih razloga.
Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu, a traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama žalbenih razloga, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 73. stavak 1. ZUS-a, ovaj Sud ocjenjuje da žalbeni navodi kojima se prvostupanjska presuda pobija nisu osnovani, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je kod tužitelja, osim nadzora poreza na dohodak za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2014., proveden nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2014., o čemu je sastavljen zapisnik od 30. svibnja 2016., a u ponovljenom nadzoru zapisnik od 11. lipnja 2019. Tijekom provedenog postupka je utvrđeno da je tužitelj vlasnik više nekretnina koje je ugovorom dao u zakup poduzeću Jadresko nekretnine d.o.o. iz Splita, čiji je vlasnik osnivač tužitelj. Dalje je utvrđeno da je tužitelj od 1. siječnja 2013. prijavljen u sustav PDV-a te je sukladno članku 23. Zakona o porezu na dohodak bio obvezan voditi poslovne knjige, a kako to tužitelj nije učinio, tj. nije vodio poslovne knjige, zaključkom od 3. kolovoza 2015. mu je naloženo da ustroji poslovne knjige i dostavi cjelokupnu dokumentaciju za 2013. i 2014. Prema dostavljenoj Knjizi primitaka i izdataka za 2014. utvrđeno je da tužitelj nije iskazao nikakve primitke ni izdatke, a time nije iskazao niti dohodak, dok u popisu dugotrajne imovine nisu iskazani nikakvi podaci.
8. Porezno tijelo je tijekom postupka nadzora utvrdilo da tužitelj za uslugu zakupa poslovnih prostora nije izdavao račune za zakup hostela na adresi [adresa] i [adresa] u [adresa], s koje osnove je utvrđena mjesečna tržišna cijena zakupa za poslovni prostor [adresa] u [adresa] u iznosu od 23.427,30 kn (površina 166,21 m[2] u iznosu od 176,19 kn/m[2] , umanjeno za 20% prema podacima Poreznog vjesnika br. 7c/2011), tj. ukupni primitci u 2014. iznose 224.902,08 kn. Također je utvrđena prosječna mjesečna tržišna cijena zakupa za poslovni prostor [adresa] u iznosu od 52.783,20 kn (površina 219,93 m[2] u iznosu od 300,00 kn/m umanjeno za 20% prema podacima Poreznog vjesnika br. 7c/2011), a za najam dvije sobe površine 47,26 m[2] na toj adresi mjesečni primitak iznosi 9.073,92 kn, tj. za 7,5 mjeseci iznosi 68.054,40 kn, tj. ukupni primitci u 2014. iznose 574.772,96 kn. Tijekom provedenog nadzora su na temelju procjene utvrđeni ukupni primitci od zakupa poslovnog prostora koje je tužitelj dao u najam društvu Jadreško nekretnine d.o.o. u iznosu od 799.675,04 kn, te je porezno tijelo tužitelju za 2014. utvrdilo obvezu poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 199.918,80 kn (na osnovicu od 799.675,04 kn, odnosno 224.902,08 kn + 574.772,96 kn).
9. Sud je u dokazne svrhe pregledao i koristio nalaz i mišljenje sudskog vještaka za područje financija i računovodstva Tomislava Šute, a iz sadržaja spisa predmeta poslovni broj: Us I-2649/2021 i presude koja je donesena u tom predmetu proizlazi da stranke nisu imale primjedbe na navedeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka, niti su prigovorile korištenju navedenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka u ovom upravnom sporu. Također se dodaje da tuženik nije pristupio na ročište zakazano za dan 17. siječnja 2014., a sud je u skladu s odredbom članka 8. ZUS -a zbog ekonomičnosti i učinkovitosti sudskog postupka navedeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka koristio kao dokaz i u ovom postupku.
10. Iz navedenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka, među ostalim, proizlazi da je tuženik na temelju procjene porezne osnovice poreza na dohodak pravilno utvrdio tržišne cijene zakupa za nekretninu na adresi u [adresa], tj. godišnji primitak u iznosu od 224.902,08 kn i za nekretninu na adresi u [adresa], godišnji primitak u iznosu od 574.772,96 kn, tj. ukupno 799.675,04 kn. Stoga je, sukladno utvrđenoj osnovici, sud ocijenio da je tužitelju pravilno utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost u naznačenom iznosu, u skladu s mjerodavnim odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 73/13., 99/13., 148/13., 153/13. i 143/14. – dalje: ZPDV), te Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. – dalje: OPZ). Prethodno je sud ocijenio nalaz i mišljenje sudskog vještaka za područje financija i računovodstva Tomislava Šute stručnim i utemeljenim na pravilima struke, odnosno da sadržava sve činjenice koje su sa financijskog, računovodstvenog i poreznog stajališta odlučne za donošenje pravilne odluke, tj. utvrđene porezne obveze s navedene osnove.
11. U osvrtu na prijedlog tužitelja za prekid spora do pravomoćnog okončanja sporova, u kojima je predmet utvrđenje poreza na dohodak za 2013. i 2014., sud zaključuje da se ne radi o prethodnom pitanju . Nadalje, sud je ocijenio da su u navedenom nalazu i mišljenju sudskog vještaka Tomislava Šute pravilnom procjenom utvrđeni primitci za 2014. u naznačenom iznosu, na koju osnovicu je tužitelj u smislu pobliže navedenih i primijenjenih mjerodavnih odredba propisa, u obvezi platiti porez na dodanu vrijednost u utvrđenom iznosu. S time u vezi, niti prigovori koje tužitelj ponavlja u žalbi, a tiču se prekida upravnog postupka, nisu odlučni za ocjenu zakonitosti prvostupanjske presude i drugačiji ishod ovog postupka.
12. Naime, tužitelj u žalbi ne ističe bilo kakve navode kojima bi s uspjehom osporio pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i primjenu mjerodavnog prava u upravnom postupku. Stoga je prvostupanjski sud osnovano, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS- a, odbio tužbeni zahtjev, ocijenivši da tužbeni prigovori ne utječu na pravilnost i zakonitost tuženikovog rješenja.
13. Stoga je ovaj Sud, ocijenivši da žalbeni navodi nisu odlučni za ocjenu zakonitosti prvostupanjske presuda i drugačiji ishod ovog postupka, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke.
14. S obzirom da je žalba tužitelja odbijena, to je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti pozivom na odredbu članka 79. stavka 4.
ZUS-a, kao u točki II. izreke.
U Zagrebu 8. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
