REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1223/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Draženke Deladio, sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Jelene Čuveljak, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice VFR, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja VF, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Pavle Fellner, odvjetnik iz Zagreba, protiv 1. tuženika IF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženika Naposlu Online d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 22980883833, koje zastupa punomoćnik Bojan Jovin, odvjetnik iz Pule, radi zaštite srodnog prava, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-803/2022-62 od 18. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-803/2022-62 od 18. prosinca 2023. u:

- točki I. izreke,

- točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženicima u roku od 15 dana isplatiti prvotužiteljici VFR na ime povrede imovinskih prava neovlaštenim korištenjem iznos od 133,34 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. studenog 2018. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i drugotužitelju PF na ime povrede imovinskih prava neovlaštenim korištenjem iznos od 133,34 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. studenog 2018. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena

- točki III. izreke,

- točki VII. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.776,24 EUR.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-803/2022-62 od 18. prosinca 2023. u dijelu točke II., točk i IV. i dijelu točke VII. izreke i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženicima da u roku od 15 dana isplate prvotužiteljici VFR na ime povrede imovinskih prava neovlaštenim korištenjem iznos od 795,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. studenog 2018. do isplate i drugotužitelju PF na ime povrede imovinskih prava neovlaštenim korištenjem iznos od 795,72 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. studenog 2018. do isplate.

2. Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana nadoknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 2.265,41 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u pobijanoj točki I. izreke Trgovački sud u Rijeci zabranio je tuženicima svako daljnje korištenje, objavljivanje i javno priopćavanje kratkog promotivnog filma označenog kao „Naposlu final facebook“ i „Zlata ljudski potencijali final facebook“ kao priloga internetskoj stranici naposlu.hr, za ocjenu poslodavaca na internetskoj stranici naposlu.hr i u bilo kojem drugom obliku u pravnom i poslovnom prometu, na internetu ili na bilo kojem drugom mediju ili platformi koja omogućuje javno priopćavanje. U pobijanoj točki II. izreke naloženo je tuženicima u roku od 15 dana svakom tužitelju na ime povrede imovinskih prava isplatiti iznos od 929,06 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 13. studenog 2018. do isplate. U pobijanoj točki III. izreke naloženo je tuženicima u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude na njihov trošak objaviti izreku presude u Jutarnjem listu. U pobijanoj točki IV. izreke naloženo je tuženicima u roku od 15 dana nadoknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 676,63 EUR i u pobijanoj točki VII. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.041,65 EUR.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pregledao isprave priložene u spis, saslušao svjedoke i stranke te utvrdio da su tužitelji i prvotuženik koproducenti videograma „Naposlu final facebook“ i „Zlata ljudski potencijali final facebook“ koje je prvotuženik stavio na internet 15. travnja 2018. bez znanja i pristanka tužitelja čime je povrijedio tužiteljeva prava filmskog producenta. Prema stavu prvostupanjskog suda uobičajena naknada koju su tuženici dužni platiti svakom tužitelju iznosi 464,53 EUR, a budući da je do povrede došlo namjerno, osnovan je zahtjev za isplatu penala svakom tužitelju kao i zahtjev za objavu presude. Odluka se temelji na odredbama članaka 138., 139., 172., 179. i 180. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj: 167/03, 79/07, 125/11, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17, 96/18; dalje: ZAPSP/18), a odluka o troškovima parničnog postupka na odredbi članka 154. stavaka 1. i 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP).

3. Tuženici sadržajno pobijaju prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem nisu uspjeli u predmetnom sporu: u točkama I., II., III., IV. i VII. izreke, zbog svih žalbenih razloga. Smatraju da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i članka 354. stavka 1. ZPP-a zbog pogrešne primjene odredbe članka 8. ZPP-a. Osporavaju činjenicu da bi tužitelji bili koproducenti predmetnih videograma te navode da je prvotuženik s AF usmeno dogovorio promociju predmetnih videa. Ističu da je FF, a ne prvotužiteljica napisao scenarij, pronašao glumce (po nalogu prvotuženika) i režirao predmetne videograme, i da mu je prvotuženik isplatio nagradu za izvršeno djelo. Tužitelji su platili prostor za snimanje, a taj trošak im je refundiran od strane prvotuženika. Navode da prvostupanjski sud nije obrazložio na temelju čega je utvrdio da je drugotužitelj koproducent predmetnih djela. Ističu da video „Zlata ljudski potencijali final facebook“ nikada nije bio objavljen na Internet stranici na naposlu.hr ili na drugom portalu, a video „Naposlu final facebook“ je bio objavljen na Facebooku-u i YouTube. Osporavaju odluku o troškovima parničnog postupka smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 154. stavka 2. ZPP -a i da nije primijenio odredbu članka 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23). Predlažu prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijevaju i naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 625,00 EUR.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ispitana je sukladno odredbi članka 365. ZPP-a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Neosnovan je žalbeni razloga iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni razlozi o činjenicama koje prvostupanjski sud ocijenio odlučnim.

8. Neosnovan je žalbeni razlog iz članka 354. stavka 1. ZPP-a zbog pogrešne primjene odredbe članka 8. ZPP-a. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo koje je odlučne činjenice u predmetnoj pravnoj stvari uzeo kao dokazane i na temelju kojih izvedenih dokaza pa odredba članka 8. ZPP-a nije pogrešno primijenjena.

9. Predmet tužbenog zahtjeva je zabrana tuženicima korištenje, objavljivanje i javno priopćavanje videograma „Naposlu final facebook“ i „Zlata ljudski potencijali final facebook“ kao podloge internetskoj stranici naposlu.hr za ocjenu poslodavaca i to: na internetskoj stranici naposlu.hr, u bilo kojem drugom obliku u pravnom i poslovnom prometu, na internetu ili na bilo kojem drugom mediju ili platformi koja omogućuje javno priopćavanje, zatim plaćanje penala na ime povrede imovinskog prava i objave izreke pravomoćne presude.

10. Prvostupanjski sud je na temelju dostavljenih ispisa viber komunikacije između tužitelja i prvotuženika, dostavljenih isprava i iskaza stranaka i svjedoka utvrdio da su tužitelji i prvotuženik koproducenti audiovizualnih djela „Naposlu final facebook“ i „Zlata ljudski potencijali final facebook“ koji su prilozi internetskoj stranici naposlu.hr i da ih je prvotuženik objavio na internetu unatoč zabrani tužitelja. Tuženici tvrde da tužitelji nisu koproducenti navedenih audiovizualnih djela već da su to prvotuženik i FF.

11. Iz stanja u spisu proizlazi da je FF autor predmetnih audiovizualnih djela (redatelj, scenarista i snimatelj) sukladno odredbi članka 116. ZAPSP/18, kao takav je naveden na videogramu (strana 928. spisa) i za svoj rad je plaćen od strane naručitelja. Tužitelji, prvotuženik i autor predmetnih audiovizualnih djela nisu sklopili ugovor o audiovizualnoj produkciji sukladno odredbi članka 118. ZAPSP/18, u kojem bi ugovorili odnose između producenta i autora. Na temelju provedenog dokaznog postupka proizlazi da je FF autor predmetnih audiovizualnih djela (redatelj, scenarista i snimatelj), da je u svom radu kontaktirao s prvotuženikom i da je po nalogu prvotuženika pronašao glumce i koristio svoju opremu. Za stvaranje predmetnih autovizualnih djela mu je isplaćena naknada. Slijedom navedenog, FF nije bio producent predmetnih audiovizualnih djela već njihov autor pa su tvrdnje prvotuženika da bi FF bio producent neosnovane.

12. Producent videograma bi trebao biti ključna pravna i ekonomska figura u stvaranju audiovizualnih djela budući da mu je zadatak organizirati, prikupiti financijska sredstva za stvaranje audiovizualnog djela i urediti korištenje autorskih i srodnih prava. U konkretnoj pravnoj stvari prvotuženik je nesporno bio producent i kao takav je naveden na videogramu. Prema stavu ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelji uz prvotuženika sudjelovali u organizaciji i financiranju predmetnih audiovizualnih djela. To proizlazi iz priložene međusobne viber korespodencije između tužitelja i prvotuženika:

- 4. veljače 2018. tužiteljica piše prvotuženiku „ja sada radim onaj video za FF, a VF radi…“,

- 7. veljače 2018. prvotuženik piše tužiteljima: „jel možete poslati nekoliko primjera kako ste zamislili video… ja ću uzeti vaše opise i poslati mu, a drugotužitelj odgovara „ok, večeras ti pošaljemo…“,

- 2. ožujka 2018. drugotužitelj piše prvotuženiku: „sad smo došli doma i pogledati ćemo video… ti si zadovoljan… pogledali smo… imamo par komentara…“,

- 15. travnja 2018. prvotuženik piše drugotužitelju: „pošaljite mi broj bankovnog računa da vam platim što sam dužan za video…“, a drugotužitelj odgovara: video nije na prodaju i ne dozvoljavamo uporabu nigdje, niti na sajmovima niti na you tube niti na stranici“.

Tužiteljica je dostavila video treatment po kojem se razradio scenarij i snimao video, koji je prvotuženik predao FF i dostavila je dokaz da je organizirala i platila prostor za snimanje predmetnih audiovizualnih djela, za što je prvotuženik vratio tužiteljima 1/3 troškova. Tužitelji i prvotuženik su bili na snimanju predmetnih audiovizualnih djela.

13. Na temelju gore utvrđenih činjenica pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelji uz prvotuženika dali inicijativu za stvaranje predmetnih audiovizualnih djela i da su zajednički organizirali i financirali ta djela pa su tužitelji uz prvotuženika njihovi koproducenti u smislu odredbe članka 138. stavka 1. ZAPSP/18.

14. Međusobni odnos između koproducenata trebao bi biti uređen ugovorom kojim bi koproducenti utvrdili svoje udjele u projektu: financijski i kreativni doprinos te organizacijsku ulogu svakoga od njih, pravo na naknadu i prava na kontrolu korištenja predmetnih videozapisa. To je u konkretnom slučaju izostalo pa se analognom primjenom odredbe članka 11. stavka 3. ZAPSP/18 smatra da su njihovi koproducentski udjeli jednaki. Također, analognom primjenom odredbe članka 11. stavka 4. ZAPSP/18, za objavljivanje i korištenje audiovizualnih djela potreban je pristanak svih koproducenata. Koproducenti ne bi smjeli uskratiti svoj pristanak iz razloga koji bi bio protivan načelu savjesnosti i poštenja, ali niti poduzimati bilo koju radnju koja neopravdano šteti zakonitim interesima ostalih koproducenata. Ako se ne postigne suglasnost svih koproducenata o objavljivanju i korištenju audiovizualnih djela, odluku će donijeti sud na zahtjev bilo kojeg od koproducenata. U konkretnoj pravnoj stvari, tuženici nisu ukazivali na činjenicu da su tužitelji uskratili svoj pristanak za korištenje, objavljivanje i javno priopćavanje predmetnih audiovizualnih djela iz razloga koji bi bio protivan načelu savjesnosti i poštenja niti je neki od koproducenata zahtijevao da sud odluči o pravu na reproduciranje i distribuiranje predmetnih audiovizualnih djela. Budući da za korištenje, objavljivanje i javno priopćavanje predmetnih audiovizualnih djela nije postignut pristanak svih koproducenata, prvotuženik ih nije ovlašteno koristio, objavljivao i javno priopćavao.

15. Tuženici prvi puta u žalbi navode da audiovizualno djelo – „Zlata ljudski potencijali final facebook“ nikada nije objavljeno na Internet stranici drugotuženika ili na drugom portalu ili u bilo kojem obliku učinjen dostupan javnosti, što se sukladno odredbi članka 352. stavka 1. ZPP-a ne može. Dostavljeni slikovni prikaz scene iz videograma nije bio sporan tijekom postupka.

16. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su tuženici povrijedili tužiteljeva koprodukcijska prava i da sukladno odredbi članaka 172. i 177. ZAPSP/18 osnovano zahtijevaju zabranu predmetne ili slične povrede u budućnosti pa je sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke.

17. Prvostupanjski sud je kao uobičajenu naknadu svakom tužitelju kao koproducentu za korištenje predmetnih audiovizualnih djela utvrdio iznos od 464,53 EUR i to na način da je uzeo u obzir troškove koje su tužitelji podmirili za putovanje iz [adresa] do Zagreba i nazad, isplaćene naknade za glumce, podmirenje troškova za najam prostora za snimanje. Međutim, eventualni troškovi za koje tužitelji tvrde da su ih imali prilikom koproduciranja nije uobičajena naknada koju bi koproducent ostvario za predmetno korištenje predmetnih audiovizualnih djela. Iz iskaza FF (koji se pored stvaranja audiovizualnih djela profesionalno bavi i njihovom produkcijom) proizlazi da iz Cjenika Hrvatskog društva filmskih umjetnika naknada producentu za dan snimanja u nastanku audiovizualnog djela iznosi 200,00 EUR. Ovaj podatak stranke nisu osporile. U konkretnoj pravnoj stvari predmetna audiovizualna djela snimana su jedan dan i koproducenti bi ostvarili naknadu od 200,00 EUR odnosno svaki 66,67 EUR. Tuženici su u predmetnoj pravnoj stvari postupili namjerno pa tužitelji osnovano zahtijevaju isplatu penala sukladno odredbi članka 183. ZAPSP-a odnosno 133,34 EUR svaki. Iznos od 2.500,00 do 5.000,00 EUR koji spominje navedeni svjedok predstavlja zbroj naknada iz Cjenika Hrvatskog društva filmskih umjetnika za producenta, redatelja i ostale sudionike u nastanku pojedinog audiovizualnog djela, a ne uobičajenu naknadu samo za producenta.

18. Sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki II. izreke u djelu kojim je naloženo tuženicima na ime naknade za povredu imovinskih prava platiti svakom tužitelju iznos od 133,34 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, a sukladno odredbi članka 373. točke 2. ZPP-a, prvostupanjsku presudu u točki II. izreke valjalo je preinačiti i odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 795,72 EUR za svakog tužitelja.

19. Prava tužitelja su povrijeđena pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 180. ZAPSP/18 i naložio tuženicima objaviti izreku pravomoćne presude. Sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki IV. izreke.

20. Osnovano tuženici u žalbi navode da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio uspjeh tuženika u predmetnoj pravnoj stvari i dosudio mu troškove parničnog postupka u omjeru od 75,16%. Također osnovano navode da je odluku o troškovima parničnog postupka valjalo donijeti u odnosu na rezultat cjelokupnog postupka.

21. U predmetnoj tužbi tužitelji su postavili četiri nenovčana tužbena zahtjeva od kojih su uspjeli s dva zahtjeva kao i tuženici. U odnosu na te tužbene zahtjeve stranke su u jednakim dijelovima uspjele u parnici pa svaka stranka u tom dijelu snosi svoje troškove parničnog postupka. U odnosu na novčana potraživanja, tužitelji su zahtijevali isplatu iznosa od 14.962,64 EUR, a uspjeli su u dijelu čija vrijednost ukupno iznosi 266,34 EUR ili s 1,8% dok su tuženici uspjeli s 98,2%. Budući da tuženici u predmetnoj pravnoj stvari nisu uspjeli s razmjerno neznatnim dijelom, sukladno odredbi članka 154. stavka 5. ZPP-a tužitelji su dužni nadoknaditi tuženicima potrebne troškove u predmetnoj pravnoj stvari.

22. Tuženici su postavili zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 14.962,64 EUR (visina novčanih potraživanja). Potrebni zatraženi troškovi tuženika u predmetnoj pravnoj stvari bili su: sastav odgovora na tužbu, što sukladno Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tbr…OT) iznosi 500,00 EUR, sastav podneska od 2. veljače 2020., što sukladno Tbr. 8/3 OT iznosi 200,00 EUR, zastupanje na ročištu održanom 15. listopada 2019., što sukladno Tbr. 9/2 OT iznosi 250,00 EUR, te na ročištima održanim 5. veljače 2020., 11. lipnja 2021., 17. svibnja 2023. i 9. studenog 2023., što sukladno Tbr. 9/1 OT iznosi 4 × 500,00 EUR, sastav žalbe protiv presude od 23. srpnja 2021., što sukladno Tbr. 10/1 OT iznosi 625,00 EUR. Tuženici su žalbom protiv presude od 18. prosinca 2023. pobijali presudu čija je vrijednost predmeta spora bila 1.858,12 EUR, a uspjeli su u dijelu čija je vrijednost 1.591,44 EUR ili s 86% pa sukladno Tbr. 10/1 OT za sastav žalbe osnovano zahtijevaju naknadu u iznosu od 250,00 EUR. Tuženici osnovano zahtijevaju PDV na navedene iznose u iznosu od 956,25 EUR, što ukupno iznosi 4.781,25 EUR, a uvećano za 10% za iznos od 478,12 EUR (sukladno Tbr. 40/1 OT), ukupni troškovi tuženika potrebni u predmetnoj parnici iznose 5.259,37 EUR. Pravomoćnim dijelom predmetne prvostupanjske presude (točka VI. izreke) naloženo je tužiteljima nadoknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 2.993,96 EUR pa su tužitelji dužni nadoknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u daljnjem iznosu od 2.265,41 EUR sukladno odredbi članka 166. stavaka 1. i 2. i članka 155. ZPP-a.

23. Sukladno odredbi članka 373. točke 3. ZPP-a, prvostupanjsku presudu u točki IV. i dijelu točke VII. izreke valjalo je preinačiti i naložiti tužiteljima nadoknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 2.265,41 EUR, a sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a prvostupanjsku presudu u točki VII. izreke valjalo je potvrditi u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.776,24 EUR.

Zagreb, 8. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Kamelija Parać