Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Posl.broj: P-142/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu po sutkinji Zdenki Kudović- Husain u parničnom predmetu tužitelja ŽN OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Tini Jokić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tužene SN [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Petru Caru, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene na ročištu 2. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja osobno te punomoćnike stranaka, 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 30.000,00 (tridesettisuća) eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.890,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u podnesenoj tužbi navodi da je 27. prosinca 2024. kao kupac s tuženom kao prodavateljicom sklopio Predugovor o kupoprodaji nekretnine (dalje: Predugovor) kojim su se obvezali sklopiti ugovor o kupoprodaji nekretnine kčbr. [katastarska čestica] [adresa] od čega dvorište od 859 m2, kuća [adresa] od 162 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb za ugovorenu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 250.000,00 eur koja će se isplatiti u najkraćem roku iz sredstava njegova kredita. Kod sklapanja Predugovora isplatio je tuženoj iznos od 15.000,00 eura na ime kapare koja je ugovorena kao odustatnina time da se ne uračunava u kupoprodajnu cijenu već se tužena obvezala vratiti je u roku od dva dana od primitka kupoprodajne cijene. Nadalje je ugovoreno da u slučaju da tužena kao prodavatelj odustane od sklapanja glavnog ugovora o kupoprodaji on kao kupac ima pravo na povrat dvostruke kapare, a u suprotnom ukoliko on odustane od sklapanja glavnog ugovora da ona ima pravo zadržati primljenu kaparu. Prije sklapanja Predugovora otac tužene s kojim je komunicirao oko kupoprodaje i detalja iste dao mu je izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu iz kojeg je proizlazilo da je upisana kao vlasništvo tužene sa upisanim založnim pravom u korist OTP banke d.d. u iznosu od 211.000,00 eur uvećano za kamate, naknade i troškove upisom od 10. siječnja 2023. Predugovorom mu se tužena obvezala pružiti svu potrebnu pomoć u svrhu ishođenja kredita za isplatu kupoprodajne cijene, između ostalog pravodobno mu staviti na raspolaganje svu dokumentaciju koja se odnosi na nekretninu vezano za odobravanje kredita i upis hipoteke (energetski certifikat te uporabnu dozvolu), a i u roku od trideset dana od sklapanja Predugovora pribaviti mu pismo namjere založnog vjerovnika OTP banke d.d. o iznosu preostalog duga po upisanom založnom pravu na predmetnoj nekretnini uz izjavu te banke da će o primitku iznosa preostalog duga izdati brisovno očitovanje jer će se u suprotnom smatrati da je odustala od sklapanja glavnog ugovora. Nikakvi drugi rokovi niti obveze nisu ugovoreni Predugovorom. Kako je tužena preuzela obvezu pribaviti pismo namjere OTP banke d.d. do 27. siječnja 2025., a njemu je u Zagrebačkoj banci d.d. još prije sklapanja Predugovora, 24. prosinca 2024. rečeno da će mu detaljnije obavijesti o kreditiranju moći dati tek iza Nove godine, komunicirao je s ocem tužene već 3. siječnja 2025. koji mu je rekao da će 7. siječnja 2025. tražiti od OTP banke d.d. obračun prijevremene otplate kredita osiguranog upisanom hipotekom, no da to nije učinjeno, a 10. siječnja 2025. glasovnom porukom putem Whatsapp aplikacije javio mu je da će zatražiti pismo namjere te banke 13. siječnja 2025. Tužitelj je pak, u razdoblju od 7. siječnja 2025. do 17. siječnja 2025. intenzivno tražio najpovoljnije opcije za kreditiranje te konačno dogovarao kredit u Zagrebačkoj banci d.d. Kada je 17. siječnja 2025. tražio od oca tužene dostavu potrebne dokumentacije radi realizacije kredita za kupnju predmetne nekretnine (uporabnu dozvolu i energetski certifikat) ovaj mu je nije dostavio već je tražio sastanak što je kod tužitelja pobudilo sumnju pa kada je provjerio stanje nekretnine u zemljišnim knjigama utvrdio je da tužena više nije vlasnica nekretnine jer ju je otuđila trećoj osobi ugovorom o kupoprodaji od 15. siječnja 2025. kupcu BN iz [adresa] koja je i upisala svoje vlasništvo. Kada je od oca tužene tražio obrazloženje navedenog, rekao mu je da je BN stvarni dužnik i korisnik kredita OTP banke d.d. čije je pravo zaloga upisano na predmetnoj nekretnini te da se morao radi toga izvršiti upis vlasništva na njezino ime pa da će tek nakon toga moći ishoditi otplatni plan i pismo namjere te banke radi plaćanja kredita, da je kuća i dalje na prodaju ali da to poskupljuje pravni posao kupoprodaje te nekretnine s tužiteljem za daljnjih 20.000,00 eur. Tužena ga je pak porukom putem Whatsapp aplikacije poslanom 21. siječnja 2025. obavijestila da se ne može realizirati kupoprodaja nekretnine s njim te je predložila da će mu u kratkom roku vratiti primljenu kaparu. Međutim, do toga nije došlo ni nakon njegova četiri upućena joj poziva na vraćanje kapare, pa niti po poslanoj opomeni pred tužbu od 11. veljače 2025. kada joj je dao rok od 15 dana od primitka te opomene za povrat dvostruke kapare. Iako je primila tu opomenu putem navedene aplikacije, nije mu vratila dvostruku kaparu već je također Whatsapp porukom od 21. veljače 2025. obavijestila ga kako će mu biti vraćena primljena kapara, no ni to nije izvršila.

2. Pored navedenog, tužitelj tvrdi da je tužena tijekom cjelokupnog postupka vezanog za realizaciju kupoprodaje sporne nekretnine postupala prijevarno predstavljajući se vlasnicom te nekretnine, ostavljajući ga u uvjerenju da je ona kao takva korisnica kredita OTP banke d.d. u čiju je korist bilo upisano založno pravo na nekretnini, te kao takva i platežno odgovorna banci za povrat kredita kao i ovlaštena tražiti pismo namjere radi prijevremene otplate kredita, što se uvidom u zemljišne knjige utvrdilo netočnim jer je to založno pravo upisano temeljem Ugovora o stambenom potrošačkom kreditu broj 221229017902 od 5. siječnja 2023. sklopljenog između OTP banke d.d. i BN kao korisnice kredita te tužene kao založnog dužnika kao vlasnice ove nekretnine, a prema kojem ugovoru je bila obveza prijenosa vlasništva nekretnine na RN i dostave banci izvatka iz zemljišne knjige iz kojeg bi bila vidljiva ta promjena, u roku od 60 dana od solemnizacije ugovora, do čega očito nije došlo.

3. Slijedom navedenog tužitelj tvrdi da je tužena odustala od sklapanja glavnog ugovora o kupoprodaji čime su se ispunile pretpostavke iz sklopljenog Predugovora za povrat mu dvostruke kapare ugovorene kao odustatnine pa potražuje od tužene isplatu iznosa od 30.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe pa do isplate, kao i naknadu troškova parničnog postupka.

4. Tužena je u odgovoru na tužbu prvenstveno istakla prigovor promašene pasivne legitimacije i mjesne nenadležnosti ovog suda ističući da je mjesno nadležan Općinski sud u Novom Zagrebu, a podredno je predložila odbiti tužbeni zahtjev tvrdeći da je netočan cijeli historijat tužbe i da krivnja leži na strani tužitelja koji nije u roku ishodio kredit za kupnju predmetne nekretnine. Zatražila je naknadu troškova parničnog postupka.

5. Odlučujući o tužbenom zahtjevu izvršen je uvid u Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 27. prosinca 2024. (list 11-16 spisa), povijesni zemljišnoknjižni izvadak (list 17-20), Whatsapp komunikaciju (list 21-39, 44-48, 55-57 i 64-67), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 15. siječnja 2025. (list 40-43), Ugovor o stambenom potrošačkom kreditu (list 49-54), opomenu pred tužbu i potvrdu o primitku (list 58-63), e-mal poruke (list 70-71 i 97), preslušane su glasovne poruke na USB sticku (list 98), izvršen je uvid u dopis OTP banke d.d. od 23. kolovoza 2025. (list 102), saslušan je tužitelj kao stranka (list 117-120) te svjedoci ŠN (list 120-122), ĐN (list 135-136) i DN (list 135-136).

6. Tužena je povukla prijedlog za njezino saslušanje kao parnične stranke kao i saslušanje svjedoka ŽNH, a tužitelj za saslušanje svjedoka Ž i HN, obje su stranke povukle prijedlog za saslušanje kao svjedoka BN. Također sud smatra nepotrebnim izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka TN kao i za pribavljanjem predloženog kaznenog predmeta smatrajući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno naprijed navedenim dokazima.

7. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi članka 8.Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 i 146/25-dalje: ZPP) te je utvrđeno da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat dvostruke kapare isplaćene tuženoj temeljem sklopljenog Predugovora o kupnji nekretnine od 27. prosinca 2024.

9. Među strankama nije sporno:

- da je 27. prosinca 2024. sklopljen Predugovor o kupnji nekretnine kčbr. [katastarska čestica] [adresa] od čega dvorište od 859 m2, kuća [adresa] od 162 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb kojim su se tužitelj kao kupac i tužena kao prodavatelj obvezali sklopiti ugovor o kupoprodaji te nekretnine pod uvjetima iz odredaba toga Predugovora,

- da je tim Predugovorom ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 250.000,00 eur koja se trebala isplatiti iz sredstava kredita tužitelja i to "… u najkraćem mogućem roku …", da je ugovorena kapara kao odustatnina u iznosu od 15.000,00 eur koju je tužitelj i predao tuženoj prilikom sklapanja Predugovora,

- da je u Predugovoru konstatirano da je na nekretnini koja je predmet namjeravane kupoprodaje upisana hipoteka u korist hipotekarnog vjerovnika OTP Banka d.d. Split te se tužena obvezala tužitelju u roku od 30 dana od sklapanja Predugovora, dakle do 26. siječnja 2025. ishoditi od tog hipotekarnog vjerovnika pismo namjere sa utvrđenim iznosom preostalog duga po kreditu osiguranog tom hipotekom uz njegovo dopuštenje za brisanje te hipoteke nakon što mu se uplati taj preostali iznos duga,

- da tužena nije u ugovorenom roku ishodila navedeno pismo namjere, štoviše da je 15. siječnja 2025. sklopila kupoprodajni ugovor od prodaji iste nekretnine trećoj osobi, kupcu BN iz [adresa] koja je i upisala temeljem sklopljenog ugovora vlasništvo predmetne nekretnine.

10. Sporno je da li je tužena odustala od sklapanja glavnog ugovora o kupoprodaji ili za neispunjenje ugovora odgovoran tužitelj zbog neishođenja kredita kojim bi platio ugovorenu kupoprodajnu cijenu.

11. Prema odredbi članka 303. stavak 1. (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23-dalje ZOO) kaparu predstavlja stanoviti iznos novca ili drugih zamjenjiljivih stvari koje je u trenutku sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj strani kao znak da je ugovor sklopljen te se ugovor smatra sklopljenim kada je kapara dana, ako nije što drugo ugovoreno. Kada se pak uz kaparu ugovori pravo na odustanak od ugovora, sukladno odredbi članka 307. ZOO-a kapara se smatra odustatninom i svaka stranka može odustati od ugovora time da ako odustane strana koja je dala kaparu, gubi je, a ako odustane strana koja je kaparu primila, vraća je u dvostrukom iznosu.

12. Iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka nedvojbeno proizlazi da je sve pregovore oko sklapanja spornog Predugovora u ime tužene vodio s tužiteljem njezin otac, svjedok MN, ali je ona osobno potpisala Predugovor te primila kaparu u iznosu od 15.000,00 eur po potpisivanju ugovora. Stoga je ona ugovorna strana tog ugovornog odnosa te ju obvezuju odredbe sklopljenog Predugovora.

13. Prema odredbi članka 268. stavak 5. ZOO-a sklapanje glavnog ugovora može se zahtijevati u roku od šest mjeseci od isteka roka predviđenog za njegovo sklapanje, a ako taj rok nije predviđen, onda od dana kada je prema naravi posla i okolnostima trebao biti sklopljen. Uvidom u sporni Predugovor proizlazi da istim nije ugovoren rok u kojem je trebalo uslijediti sklapanje glavnog ugovora o kupoprodaji, kao ni rok u kojem bi tužitelj bio dužan isplatiti kupoprodajnu cijenu osim što je u članku 7.2. Predugovora navedeno da će biti plaćena u cijelosti iz sredstava kredita i to u najkraćem mogućem roku na način da se iznos iz pisma namjere založnog vjerovnika plati njemu, a preostali iznos tuženoj. Naprotiv, Predugovorom je tuženoj određen rok od 30 dana u kojem je bila u obvezi pribaviti od založnog vjerovnika predmetne nekretnine OTP banke d.d. pismo namjere o visini duga po upisanom zalogu kao i pristanak na prijevremenu otplatu uz izdavanje brisovnog očitovanja kada mu bude vraćen preostali iznos kredita.

14. U člancima 4., 5. i 6. Predugovora tužena je preuzela obvezu pribaviti tužitelju svu potrebnu dokumentaciju za realizaciju kredita, ishoditi naprijed opisano pismo namjere OTP banke d.d. i predati mu energetski certifikat, jer će se u suprotnom smatrati da je odustala od sklapanja glavnog ugovora.

15. Iz dopisa OTP banke d.d. od 23. kolovoza 2025. proizlazi da u vezi Ugovora o stambenom potrošačkom kreditu broj 221229017902 (sklopljenog između OTP banke d.d. i BN radi čijeg je osiguranja upisano založno pravo na predmetnoj nekretnini) nije izdano pismo namjere te banke.

16. Iz tužiteljeva iskaza proizlazi da je sve pregovore u vezi sa namjeravanom kupoprodajom nekretnine obavljao sa ocem tužene MN na kojeg ga ona uputila pri prvom kontaktu na njezin objavljeni oglas o prodaji nekretnine, a što ne osporava ni svjedok MN. On tvrdi da nakon što su njih dvoje dogovorili sve uvjete za sklapanje predmetnog ugovora o kupoprodaji, a na nekretnini je bilo upisano založno pravo, sklopio je s tuženom kao vlasnicom Predugovor prema kojem je trebala u roku od 30 dana od potpisa toga ugovora ishoditi pismo namjere banke založnog vjerovnika, a što nije učinila. On je radi ishođenja kredita za isplatu ugovorene kupoprodajne cijene poduzimao potrebne predradnje tražeći banku kod koje bi realizirao taj kredit. I prije sklapanja Predugovora kontaktirao je Zagrebačku banku d.d. čiji je klijent te je dobio informaciju da je kreditno sposoban ali da će nove kamatne stope u narednoj godini biti poznate tek od 3. siječnja 2025. što je bio prvi radni dan u 2025. godini. Tvrdi da je tužena imala vremena od 30 dana za ishođenje pisma namjere banke založnog vjerovnika nekretnine, jer je njezinog oca obavijestio o svojim kontaktima sa bankom, međutim da je ona u roku od 15 do 20 dana već otuđila nekretninu drugom kupcu. Tvrdi da je sa Zagrebačkom bankom d.d. komunicirao putem e-maila te mu je početkom 2025. ponuđena kamatna stopa od 3,2% godišnje ali je upućen kako mora donijeti pismo namjere založnog vjerovnika nekretnine, energetski certifikat, uporabnu dozvolu i zemljišnoknjižni izvadak i da je to trebalo donijeti u banku 16. siječnja 2025. a kada sam o tome obavijestio oca tužene MN, rekao mu je da trebaju popričati, te iako mu je predložio da se negdje sastanu i da ponese potrebnu dokumentaciju za nekretninu, poslao mu je glasovnu poruku u kojoj ga je obavijestio da je promijenjeno vlasništvo nekretnine na BN, da je ona bila korisnica kredita radi čije otplate je osnovano založno pravo na nekretnini te povisio cijenu za još 20.000,00 eur ako želi i dalje biti kupac. Kasnije se u prisustvu svog oca i sastao sa MN i tada i osobno od njega prvi puta čuo za BN jer prije nije vršio uvid u zemljišne knjige za predmetnu nekretninu. Međutim, sa njom se nije ni sastajao niti kontaktirao, dok je MN sve vrijeme i dalje nastupao kao da je on vlasnik nekretnine, kao i prvog dana kada je preuzeo obvezu otići u banku založnog vjerovnika radi ishođenja pisma namjere. Ističe da iako su i tužena pisano, a i njezin otac neposredno, obećavali vratiti primljenu kaparu, to se nije dogodilo iako im je davao rokove za ispunjenje te obveze, a i prije podnošenja predmetne tužbe poslao opomenu pred tužbu tražeći povrat dvostruke kapare do čega također nije došlo. Istakao je da je otac tužene prilikom dogovora oko mogućeg sklapanja glavnog ugovora i isplate kupoprodajne cijene iz kredita koji je namjeravao podići nije inzistirao na brzom sklapanju ugovora o kupoprodaji, štoviše da je rekao kako će se kredit (očito osiguran založnim pravom u korist OTP banke d.d.) zatvoriti negdje u ljetu te godine i da do tada može čekati, ali da su on i supruga htjeli čim prije realizirati tu kupoprodaju. Stoga su i odustali od kredita kod HPB koja je nudila povoljniju kamatnu stopu, ali se ishođenje kredita moglo odužiti i na veljaču 2025. zbog čega su odustali od te banke jer su očekivali da će se kredit kod Zagrebačke banke d.d. realizirati prije.

17. Njegov iskaz o okolnostima spornog ugovaranja u bitnom su potvrdili i njegov otac ĐN i supruga DN čije iskaze je sud prihvatio istinitim i uvjerljivim, a koje potvrđuje i materijalna dokumentacija u spisu.

18. Svjedok MN, otac tužene također je iskazao da je sve poslove i dogovore s tužiteljem u vezi sporne kupoprodaje nekretnine vodio on, jedino je ona potpisala kod javnog bilježnika Predugovor koji je sastavio tužitelj iako ga kao i on nije pročitala, olako vjerujući tužitelju. Potvrdio je primitak kapare u iznosu od 15.000,00 eur. Tvrdi da osim što je tužitelju dao izvadak iz zemljišne knjige na kojem je evidentirano založno pravo u korist OTP banke d.d., mu je i rekao da se radi o kreditu koji je za kupnju iste nekretnine podigla BN, ali da je taj ugovor o kupoprodaji raskinut. Priznaje da u Predugovoru nije naveden rok isplate kupoprodajne cijene, niti je to između stranaka dogovoreno. Čini mu se da ga je tužitelj tek krajem siječnja 2025. obavijestio da može realizirati kredit u nekoj banci krajem ožujka. On mu je rekao da OTP banka želi pod hitno uknjižiti kao vlasnicu BN ili pokrenuti cjelokupnu naplatu kredita. Naime, ona ga je obavijestila da banka prijeti sa ovrhom na kuću iako je rekla da ona redovito otplaćuje kredit. Zbog toga je zvao tužitelja da se nađu i dogovore, pa su se našli u jednom kafiću na Malešnici, bio je prisutan i tužiteljev otac gdje im je sve to rekao, predloživši im da na isti način ali za veću cijenu za 20.000,00 eur od ugovorene može kupiti kuću od BN. No, priznaje da ona nije kontaktirala u vezi s tim s tužiteljem. No, on na to nije htio pristati. Tvrdi i da je po potpisu Predugovora bio u OTP banci radi ishođenja pisma namjere 7. siječnja 2025. zajedno sa BN, ali su dobili informaciju da ga banka ne može dati dok nema dokaza da će isplata biti izvršena, a što bi u konkretnom slučaju bio dokaz o odobravanju kredita za kupnju te nekretnine tužitelju. Mislim da je o tome izvijestio tužitelja iako iz pisane komunikacije između njih to ne proizlazi. Tvrdi da je tužitelju pokazao i energetski certifikat za kuću, kao i rješenje o uporabnoj dozvoli, dakle ne navodi da mu je i predao tu dokumentaciju.

19. Na pitanje je li obavijestio tužitelja da će tužena sa BN sklopiti novi kupoprodajni ugovor radi njezina upisa vlasništva predmetne nekretnine po traženju banke založnog vjerovnika nekretnine, rekao je da ne zna, ali da je to rekao tužitelju kada su se zajedno sa njegovim ocem našli u kafiću, da banka traži da se BN upiše vlasnicom te je tada tražio povišenje kupoprodajne cijene za 20.000,00 eur koji je trebalo dati BN. Tvrdi kako je on snosio troškove poreza BN u iznosu od 12.000,00 eur kao i da otplaćuje njezin kredit OTP banci koji je podigla za kupnju predmetne kuće i predala mu po tada zaključenom ugovoru.

20. Iz navedenih iskaza kao i sadržaja Predugovora nedvojbeno proizlazi da stranke uopće nisu ugovorile rok sklapanja glavnog ugovora odnosno do kada je tužitelj kao kupac dužan realizirati kredit za plaćanje kupoprodajne cijene predmetne nekretnine, a cijeneći odredbu članka 268. stavak 5. ZOO-a tužena je mogla zatražiti sklapanje glavnog ugovora u roku od šest mjeseci od dana kada su načelno dogovorile njegovu realizaciju, a što je očito sudeći prema iskazima tužitelja i svjedoka MN trebalo biti tijekom siječnja ili najduže veljače 2025. No, tužena ničim nije dokazala da bi tražila tužitelja sklapanje glavnog ugovora i realizaciju kredita, naprotiv, nije ispunila svoje obveze preuzete Predugovorom da bi tužitelju dala sve potrebne isprave vezane za nekretninu da bi on uopće mogao razmatranju zahtjeva za kredit kod svoje banke. Tužena ničim nije dokazala da nije pribavila pismo namjere OTP banke d.d. kako se obvezala Predugovorom. Naime tvrdnje svjedoka, njezinog oca koji je osobno pristran jer očito iako je nekretnina formalno bila vlasništvo tužene je on u vezi sa njezinom prodajom odlučivao kao sa svojom, uostalom, to potvrđuje i činjenica da priznaje da je od BN primio ugovoreni iznos kredita po prvom sklopljenom ugovoru o kupoprodaji iz 2023. te da taj kredit on sada otplaćuje iako je ona upisana vlasnicom temeljem drugog sklopljenog ugovora o kupoprodaji. Dakle, tužena nije predložila ni jedan dokaz na tu okolnost, dok je iskaz svjedoka MN neuvjerljiv i pristran.

21. Osim toga, nejasno je zašto bi tužena bila voljna vratiti primljenu kaparu (ne dvostruku) kako se to obvezala tužitelju u poslanoj poruci, a njezin otac i verbalno na sastanku koji su imali nakon prodaje nekretnine BN, pa i tijekom ovog postupka. Naime, odredbom članka 304. stavak 1. ZOO-a propisano je ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana ima izbor:

-zahtijevati ispunjenje ugovora ako je to još moguće, ili

-tražiti naknadu štete, a kaparu uračunati u naknadu ili vratiti, ili

-zadovoljiti se primljenom kaparom.

22. Dakle, da je tužitelj odgovoran za neispunjenje ugovora odnosno da nije došlo do sklapanja glavnog ugovora zato što nije u roku podigao kredit za isplatu ugovorene kupoprodajne cijene tužena ne bi ni trebala vratiti kaparu.

23. No, kako je utvrđeno da Predugovorom nije ni određen rok za tu tužiteljevu obvezu, već je ona preuzela obvezu da u roku od 30 dana pribavi mu pismo namjere banke založnog vjerovnika upisanog na predmetnoj nekretnini, a da je prije isteka tog roka ne obavijestivši tužitelja prodala nekretninu trećoj osobi, odustala je od sklapanja glavnog ugovora te je stoga dužna tužitelju vratiti dvostruku kaparu sukladno odredbi članka 307. stavak 2. ZOO-a.

24. Slijedom toga usvojen je tužbeni zahtjev za plaćanje mu iznosa od 30.000,00 eur što je dvostruki iznos od primljene kapare u iznosu od 15.000,00 eur. Na taj iznos ima pravo i na plaćanje zakonskih zateznih kamata zatraženih od podnošenja tužbe pa do isplate sukladno odredbi članka 183. ZOO-a po stopi utvrđenoj odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a.

25. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, pripada mu pravo na naknadu parničnih troškova na teret tužene u skladu sa odredbama članka 151., članka 154 stavak 1. i članka 155. ZPP-a, a koji su specificirani troškovnikom. Zatraženi trošak odnosi se na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje:Tarifa) prema označenoj vrijednosti predmeta spora.

26. Opravdan mu je trošak sastava tužbe, sastava obrazloženog podneska od 19. svibnja 2025., pristupa punomoćnika na pripremno ročište i tri ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, sve u iznosima po 500,00 eur za svaku radnju primjenom Tbr. 7/1, Tbr. 8/1, Tbr. 9/1 te Tbr. 54. Tarife, zatim trošak pristupa punomoćnika odgođenom ročištu od 12. studenoga 2025. u iznosu od 100,00 eur primjenom Tbr. 9/5 i Tbr. 54. Tarife, što je ukupno troškova zastupanja u iznosu od 3.100,00 eur. Na taj iznos mu pripada i zatraženi trošak PDV-a od 25% koji iznosi 775,00 eur, te plaćenog predujma za sudsku dostavu poziva za ročište svjedoku MN u iznosu od 15,46 eur, a što je ukupno troškova postupka u iznosu od 3.890,00 eur. Nije mu opravdan na teret tužene zatraženi trošak požurnice od 14. siječnja 2026., te pristupa ročištu za objavu presude, jer na isto punomoćnica nije ni pristupila.

U Vrbovcu 8. travnja 2026.

Sutkinja

Zdenka Kudović-Husain

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu (članak 348. stavak 1. i 3. ZPP- a).

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je održano to ročište.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o istom, rok za žalbu teče od dana objave presude na e-oglasnoj ploči.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o tom ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude (članak 335. ZPP-a).

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tužene