REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

76. P-1339/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Borak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Đerek i Partneri j.t.d., Zagreb, Ulica Pavla Hatza 5, protiv tuženika Lovačko društvo „Srnjak - Ravna Gora“ Lepoglava, Kameničko Podgorje 16/D, Lepoglava, OIB: 95319768213, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Terešak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Terešak & Partneri d.o.o., Zagreb, Kaptol 15, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 27. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, dana 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se naloži tuženiku isplatiti iznos od 982,15 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. studenoga 2021. do isplate.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 950,00 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 8. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III Nalaže se tužitelju naknaditi umješaču na strani tuženika troškove parničnog postupka u iznosu od 187,50 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 8. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 6. studenog 2021. oko 4,45 sati, u Ulici Bedenec , nedaleko od kućnog broja 231, došlo do prometne nesreće naletom osobnog vozila registarske oznake [registarska oznaka] na srneću divljač. Vozilom je u trenutku štetnog događaja upravljao TV, a isto je bilo u vlasništvu CV.

2. Navodi se da je srneća divljač na kolnik istrčala s lijeve strane gledano u smjeru kretanja vozila, uslijed čega je došlo do udara prednjom desnom stranom vozila. Također se ističe da je na mjesto događaja pristupio lovac tuženika ČV, koji je preuzeo uginulu divljač, te da vozač nije bio pod utjecajem alkohola.

3. Tužitelj navodi da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u trenutku nastanka štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom automobilskog osiguranja s djelomičnim kaskom broj 321024023775.

4. Temeljem prijave štete, zapisnika o izvidu štete i ostale dokumentacije, tužitelj je 16. studenog 2021. isplatio oštećeniku CV iznos od 7.400,00 kn, odnosno 982,15 EUR, na ime imovinske štete nastale na vozilu.

5. Tužitelj ističe da, temeljem članka 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) i uvjeta kasko osiguranja, ima pravo zahtijevati od odgovorne osobe naknadu isplaćenog iznosa. Tvrdi da je srneća divljač koja je prouzročila prometnu nesreću izašla s područja kojim gospodari odnosno upravlja tuženik, zbog čega smatra da je tuženik odgovoran za nastalu štetu.

6. Nadalje se navodi da je tužitelj prethodno pozvao tuženika na mirno rješenje spora isplatom dugovanog iznosa, no da se tuženik na taj poziv oglušio. Stoga tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku isplatu iznosa od 982,15 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 17. studenog 2021. do isplate, kao i naknadu troškova parničnog postupka.

7. Tužbi prileži potvrda Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ivanec od 6. studenog 2021. (list 4 i 5 spisa), preslika knjižice vozila i preslika osobne iskaznice TV (list 6 do 10 spisa), preslika Police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti br. 321024023775 (list 11 spisa), prijava štete automobilskog kaska od 8. studenog 2021. (list 12 i 13 spisa), zapisnik o izvidu štete na vozilu od 9. studenog 2021. (list 14 spisa), fotografije oštećenog vozila (list 15 do 62 spisa) te uvjeti za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti i uvjeti kasko osiguranja (list 64 do 73 spisa).

8. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da tužitelj potražuje iznos od 982,15 EUR koji je isplatio vlasniku vozila na ime štete nastale u prometnoj nezgodi od 6. studenog 2021., no osporava osnovu i visinu tog potraživanja, kao i svoju odgovornost za nastanak štetnog događaja. Tuženik osporava da bi srneća divljač koja je sudjelovala u štetnom događaju izašla upravo iz lovišta kojim on gospodari. Ističe da lovište tuženika graniči s drugim lovištima kojima gospodare druga lovačka društva, slijedom čega smatra da nije dokazano da divljač potječe baš iz njegovog lovišta.

9. Nadalje osporava i samu dinamiku nastanka prometne nezgode. Ukazuje na proturječnost između potvrde Policijske postaje Ivanec, iz koje proizlazi da je srna istrčala s lijeve strane kolnika gledano u smjeru kretanja vozila, i prijave štete automobilskog kaska, iz koje proizlazi da je divljač iskočila s desne strane. Smatra da navedene proturječnosti dovode u pitanje vjerodostojnost tužiteljevih navoda o mjestu i načinu nastanka nezgode.

10. Tuženik osporava i svoju odgovornost za štetu pozivajući se na članak 80. stavak 6. Zakona o lovstvu (˝Narodne novine˝ broj: 99/2018, 32/2019 i 32/2020, dalje: ZL). Navodi da lovoovlaštenik odgovara za štetu nastalu naletom vozila na divljač samo ako je šteta nastala zbog provođenja lova, a da se u konkretnom slučaju u vrijeme nastanka štetnog događaja u lovištu tuženika nije provodio lov. Stoga smatra da nema njegove odgovornosti za nastalu štetu.

11. Dodatno ističe da iz potvrde o prometnoj nezgodi ne proizlazi kojom se brzinom kretalo vozilo, kolika je bila dopuštena brzina na predmetnoj dionici niti je li na toj lokaciji bio postavljen prometni znak „Divljač na cesti“. Smatra da odgovornost za nastanak štete u cijelosti leži na vozaču TV, jer nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, vremenu događaja i smanjenoj vidljivosti u ranim jutarnjim satima, čime je postupio protivno odredbi članka 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (˝Narodne novine˝ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20; dalje: ZSPC).

12. Tuženik podredno ističe i prigovor odgovornosti treće osobe, odnosno pravne osobe koja upravlja javnom cestom. Poziva se na članak 50. Zakona o cestama (˝Narodne novine˝ broj: 84/2011, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019 i 144/2021, dalje: ZC) te navodi da nije razvidno da bi predmetna cesta bila označena prometnim znakom „Divljač na cesti“, niti da je bila opremljena zaštitnom žičanom ogradom, smjerokaznim stupićima s plavim reflektorima za upozoravanje divljači ili zaštitnom odbojnom ogradom. Smatra da upravo propusti pravne osobe koja upravlja cestom predstavljaju uzrok nastanka štete.

13. Tuženik nadalje navodi da je u vrijeme štetnog događaja bio osiguran od odgovornosti kod društva Euroherc osiguranje d.d., pa predlaže da sud pozove navedenog osiguratelja da stupi u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika.

14. Osim osnove, tuženik osporava i visinu štete. Navodi da tužitelj nije dokazao visinu nastale štete niti je iz tužbe razvidno je li vozilo uopće popravljeno i koliki je stvarni trošak popravka.

15. Tužitelj se podneskom od 21. kolovoza 2024. očitovao na navode iz odgovora na tužbu. Prije svega navodi da se činjenični navodi iz tužbe temelje na potvrdi PU varaždinske, PP Ivanec od 6. studenog 2021., koja predstavlja javnu ispravu. Stoga smatra da se podaci sadržani u toj ispravi imaju smatrati istinitima dok se ne dokaže suprotno, pa je na tuženiku teret dokazivanja eventualne netočnosti navoda iz te isprave.

16. Tužitelj dalje ističe da nije sporno da lovište tuženika graniči s lovištima V/116 Klenovnik i V/120 Ivanec, ali navodi da se ta lovišta nalaze istočno od lovišta tuženika te nisu u blizini mjesta štetnog događaja. Tvrdi da se prometna nezgoda dogodila u mjestu Bedenec, Ulica Bedenec kod kućnog broja 231, koje se nalazi unutar lovišta tuženika, što proizlazi iz karata i opisa granica lovišta. U prilog tome tužitelj navodi da je nakon prometne nezgode policija upravo lovnika tuženika ČV pozvala radi preuzimanja uginule divljači, što po mišljenju tužitelja potvrđuje da ni za policiju ni za tuženika tada nije bilo sporno da se radi o području lovišta tuženika. Podnesku prileži karta lovišta i opis granica lovišta (list 93 do 99 spisa).

17. Tužitelj nadalje osporava pravno stajalište tuženika da se na konkretni slučaj primjenjuje članak 80. stavak 6. ZL-a. Ističe da se tom odredbom uređuju samo dva posebna slučaja odgovornosti: kada je vozač upravljao vozilom protivno propisima o sigurnosti prometa na cestama i prometnim znakovima te kada je šteta nastala zbog provođenja lova unutar lovišta.

18. Prema tvrdnji tužitelja, u konkretnom slučaju nije riječ ni o jednom od tih slučajeva. Navodi da tijekom policijskog očevida nije utvrđeno da bi vozač upravljao protivno propisima o sigurnosti prometa na cestama, jer bi mu u protivnom bio izdan prekršajni nalog ili bi bio podnesen optužni prijedlog. Nadalje ističe da prometna nezgoda nije nastala unutar lovišta, nego na javnoj cesti, koja po zakonu ne može biti dio lovišta. Stoga tužitelj smatra da se na predmetni slučaj ne primjenjuje članak 80. stavak 6. ZL-a, nego članak 76. stavak 2. istog Zakona, prema kojem se u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu primjenjuju odredbe ZOO-a, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije. Tužitelj iz toga izvodi zaključak da za štetu odgovara tuženik kao lovoovlaštenik, jer je divljač koja je prouzročila štetni događaj izašla iz lovišta kojim on upravlja. U prilog tom pravnom stajalištu poziva se i na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5681/21 od 1. rujna 2022. i Pž-146/23 od 26. svibnja 2023.

19. Tužitelj u cijelosti osporava i tuženikov prigovor odgovornosti treće osobe, odnosno društva Hrvatske ceste d.o.o. Navodi da iz članka 50. ZC-a proizlazi da pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara samo ako na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označila cestu prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Po stajalištu tužitelja, tuženik nije niti tvrdio niti dokazao da je od Hrvatskih cesta d.o.o. zatražio postavljanje odgovarajuće signalizacije ili opreme, pa stoga nema osnove za prigovor odgovornosti te treće osobe. Tužitelj također ističe da je presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koju se tuženik poziva irelevantna, jer se temelji na ranije važećem Zakonu o javnim cestama, koji više nije na snazi.

20. Sud je dopisom od 18. ožujka 2025. obavijestio društvo EUROHERC OSIGURANJE d.d. o ovoj parnici te mu dostavio tužbu i odgovor na tužbu radi eventualnog stupanja u postupak kao umješača na strani tuženika.

21. Dopisom gornjeg poslovnog broja od dana 18. ožujka 2025. ovaj sud je zatražio priklop spisa MUP-a, PU varaždinske, PP Ivanec Klasa: 211-04/21-O/10720, a kojem traženju je udovoljeno dana 28. ožujka 2025. te je ovom sudu dostavljeno Izvješće o poduzetom, Zapisnik o očevidu, Zapisnik o ispitivanju svjedoka, Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, Potvrda o samoj prometnoj nezgodi, Situacijski plan i Fotodokumentacija (list 122 do 138 spisa).

22. Podneskom od 9. travnja 2025. EUROHERC osiguranje d.d. prijavio je stupanje u ovu parnicu kao umješač na strani tuženika, navodeći da za to ima pravni interes s obzirom na osigurateljni odnos s tuženikom. Budući da sud nalazi da navedeno društvo ima pravni interes za sudjelovanje u postupku, dopušteno je njegovo sudjelovanje u ovoj parnici kao umješača na strani tuženika. U bitnome se pridružuje navodima tuženika iz odgovora na tužbu, osim u dijelu koji se odnosi na eventualnu odgovornost i pasivnu legitimaciju same treće osobe, koje u cijelosti osporava. Umješač osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, kao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističući da je teret dokazivanja svih pretpostavki odgovornosti na tužitelju, koji ih nije dokazao niti predložio sve potrebne dokaze u tužbi, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja.

23. U odnosu na aktivnu legitimaciju tužitelja, ističe da uz tužbu nije dostavljena potpuna dokumentacija o osiguranju (polica, ponuda, dokaz o plaćenoj premiji), zbog čega osporava postojanje osigurateljnog odnosa.

24. Umješač osporava odgovornost tuženika pozivajući se na članak 80. stavak 6. ZL-a, ističući da lovoovlaštenik odgovara samo ako je šteta nastala zbog provođenja lova, a što u konkretnom slučaju nije bilo. Dodatno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer je šteta nastala na javnoj cesti, odnosno nelovnoj površini u naselju, gdje se ne može ustanoviti lovište niti provoditi lov, pa za takvu štetu ne odgovara lovoovlaštenik, već osoba koja upravlja tom površinom. U tom smislu navodi da je za zaštitu od divljači na nelovnim površinama nadležna jedinica lokalne samouprave odnosno korisnik površine, koji donosi program zaštite divljači, te da odgovornost može biti na strani upravitelja ceste. Stoga smatra da se na predmetni slučaj primjenjuje Zakon o cestama, prema kojem se za štetu nastalu naletom na divljač odgovara po osnovi krivnje, te ističe prigovor odgovornosti treće osobe koja upravlja cestom. Podredno ističe i prigovor doprinosa, odnosno isključive krivnje vozača, jer nije prilagodio brzinu uvjetima na cesti. Osporava i tijek zateznih kamata, navodeći da iste mogu teći tek od donošenja sudske odluke kojom je utvrđena obveza naknade štete.

25. Sud je na okolnost utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja (brzine kretanja vozila i drugih relevantnih činjenica koje su utjecale na nastanak štetnog događaja) i na okolnost obujma i visine štete izveo prometno vještačenje.

26. U svom nalazu i mišljenju vještak Igor Jakoplić je u bitnome naveo da je do prometne nezgode došlo 6. studenoga 2021. oko 4:45 sati u naselju Bedenec, kada je osobno vozilo tužiteljevog osiguranika naletjelo na srnu koja je na kolnik istrčala s lijeve strane (sa sjevera prema jugu). Nezgoda se dogodila noću, na osvijetljenoj i suhoj kolničkoj površini, pri čemu na predmetnoj dionici nije bio postavljen prometni znak upozorenja na divljač. Mjesto naleta nalazi se na blagom zavoju, a vegetacija uz kolnik djelomično je ograničavala pravodobno uočavanje životinje. Vještak zaključuje da je vozač mogao uočiti životinju najranije na udaljenosti od oko 5,5 metara prije naleta, što vremenski odgovara razdoblju od oko 0,72 sekunde. Na temelju oštećenja vozila i udaljenosti odbačaja životinje, vještak procjenjuje da se vozilo kretalo brzinom od oko 90–100 km/h, odnosno približno 96 km/h, što znatno premašuje dopuštenu brzinu od 50 km/h u naselju. Budući da vozač nije imao dovoljno vremena za reakciju (za kočenje je potrebno oko 1 sekundu), zaključeno je da nije bilo mogućnosti izbjegavanja naleta pri toj brzini.

27. Međutim, vještak ističe da bi nalet bio izbjegnut da se vozilo kretalo znatno manjom brzinom odnosno pri brzini do oko 42–43 km/h vozač bi mogao izbjeći nalet kočenjem, a čak i bez reakcije vozača, nalet bi bio izbjegnut pri brzini do oko 82 km/h, pod pretpostavkom da životinja ne mijenja smjer kretanja.

28. U pogledu štete, vještak utvrđuje da su oštećenja na vozilu (prednji desni dio) u potpunosti u skladu s opisanim načinom nastanka nezgode te da je opseg štete pravilno utvrđen od strane tužitelja. Popravak vozila bio je ekonomski opravdan jer nije prelazio vrijednost vozila (oko 7.000 EUR). Ukupni trošak popravka, prema tržišnim cijenama i uz PDV, iznosi 1.795,43 EUR.

29. Parnične stranke iznijele su svoja očitovanja odnosno primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka u sklopu svojih podnesaka od 16. rujna 2025. i 23. rujna 2025. u odnosu na koje se vještak očitovao prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja na ročištu održanom 27. veljače 2026.

30. Iz iskaza vještaka prometne struke danog na ročištu proizlazi da brzina od 96 km/h nije proizvoljna procjena, već rezultat izračuna temeljenog na daljini odbačaja životinje i usporenju. Istaknuo je da oštećenja na vozilu nisu tipična, upravo zato što je do udara došlo u najjaču, centralno-desnu zonu prednjeg branika, gdje je konstrukcija vozila najčvršća. Posebno je naglasio da je napuknuće prednjeg branika nastalo udarom noge životinje i da takva penetracija u unutrašnjost vozila upućuje na izrazito jak udar.

31. Na daljnje upite sudu vještak je pojasnio da bi nalet bio sigurno izbježiv pri brzini od 42 km/h, dok bi pri brzini do 82 km/h bio izbježiv samo pod pretpostavkom da bi se životinja nastavila kretati pravocrtno, bez mijenjanja smjera. Obrazložio je i da je daljinu klizanja životinje od 42 metra utvrdio na temelju obilnog traga krvi na kolniku, koji predstavlja mjesto pada srne nakon udara, te položaja na kojem je životinja pronađena, što je dodatno provjerio i uz pomoć podataka Državne geodetske uprave. Izričito je naveo da je prekoračenje brzine dokazano sa stopostotnom sigurnošću, pri čemu je stvarna brzina mogla biti samo veća.

32. Vještak je nadalje pojasnio zašto je u izračunu uvažio usporenje od 8,5 m/s², navodeći da je životinja klizila kroz travnatu i djelomično obraslu površinu, preko betonskog parapeta, kolnog ulaza i rubnjaka, sve do mjesta gdje je pronađena. U spis je predao i fotografiju terena. Odbacio je metodologiju kojom je tužitelj pokušao matematički vezati ozljede životinje i vozila uz nižu brzinu, navodeći da se takva vrsta udara između metalnog vozila i živog bića ne može pouzdano utvrđivati na način kako to tužitelj pokušava prikazati. Posebno je naglasio da prometni vještak ne može procjenjivati kojoj brzini odgovaraju ozljede životinje, te da su izračuni iz tužiteljevog prigovora stručno pogrešno postavljeni. Na dodatna pitanja pojasnio je i koja su točno oštećenja na vozilu nastala te potvrdio da ona odgovaraju njegovom zaključku o mjestu udara, odnosno da je kontakt ostvaren u više desnoj zoni prednjeg dijela vozila, u području najčvršće strukture ispod obloge branika. Naveo je da je procjenu brzine prema oštećenjima načinio na temelju stručnog iskustva i usporedbe sa sličnim slučajevima, a ne na temelju katalogiziranih fotografija koje bi mogao dostaviti u spis.

33. Nakon saslušanja vještaka, sud je saslušao svjedoka ČV, koji je iskazao da u cijelom lovištu ima naleta na divljač, ali da osobno na toj lokaciji ranije nije bio te da mu mjesto nezgode nije poznato kao osobito čest prijelaz divljači. Naveo je da se radi o naseljenom području i da lovci inače pokušavaju zadržati divljač unutar lovišta pomoću hranilišta. Opisujući konkretan slučaj, rekao je da je prizor bio neuobičajen jer je životinja bila doslovno izmrcvarena, s tragovima i dijelovima tijela razasutim uz cestu sve do mjesta gdje je pronađena ispred ulaznih vrata kuće.

34. Potom je saslušan svjedok JV, koji je iskazao da se ne sjeća ranijih naleta na toj dionici te da se ne radi o mjestu poznatom po prijelazu divljači, upravo zato što je riječ o naseljenom području. Također je naveo da na toj lokaciji nisu tražili postavljanje prometnog znaka „divljač na cesti“, nego na drugim, nenaseljenim dijelovima lovišta.

35. Nakon provedenih dokaza, punomoćnik tužitelja ostao je kod svojih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, osobito u dijelu koji se odnosi na procjenu brzine na temelju oštećenja, te je predložio novo prometno vještačenje po drugom vještaku. Punomoćnik tuženika nije imao primjedbi na nalaz ni na usmeno očitovanje vještaka, protivio se novom vještačenju i predložio zaključenje glavne rasprave.

36. Na temelju provedenih dokaza, savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 28/2013, 89/2014 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

37. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka prometne struke Igora Jakoplića, kao i njegova usmena pojašnjenja dana na ročištu, budući da su nalaz i mišljenje jasni, logični, stručno obrazloženi i utemeljeni na objektivnim tragovima utvrđenima u spisu. Vještak je detaljno obrazložio metodologiju kojom je utvrdio dinamiku nastanka štetnog događaja, a njegove zaključke potvrđuju fotodokumentacija, položaj pronađene životinje, tragovi na kolniku i zatečena oštećenja na vozilu.

38. Sud nije prihvatio prigovore tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka niti prijedlog za provođenje novog prometnog vještačenja po drugom vještaku. Naime, vještak je na sve primjedbe tužitelja određeno, stručno i uvjerljivo odgovorio, a tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje takvih nedostataka u nalazu i mišljenju koji bi opravdavali provođenje novog vještačenja. Sama činjenica da tužitelj nije suglasan sa zaključcima vještaka nije dostatan razlog za određivanje novog vještačenja.

39. Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka sud utvrđuje da se vozilo osiguranika tužitelja u trenutku naleta kretalo brzinom od približno 96 km/h, odnosno u rasponu od oko 90 do 100 km/h, dok je na mjestu štetnog događaja, kao prometnici u naselju, dopuštena brzina iznosila 50 km/h. Vještak je ujedno utvrdio da vozač životinju nije mogao izbjeći pri brzini kojom se stvarno kretao, ali da bi nalet bio sigurno izbježiv pri brzini od oko 42 km/h, a u određenoj varijanti i pri brzini do oko 82 km/h.

40. Iz toga proizlazi da je odlučujući uzrok nastanka štetnog događaja bio način vožnje vozača osiguranika tužitelja, koji brzinu kretanja nije prilagodio okolnostima na cesti, odnosno činjenici da se radilo o prometnici u naselju u noćnim uvjetima vožnje. Okolnost što na predmetnoj dionici nije bio postavljen prometni znak „divljač na cesti“ ne isključuje obvezu vozača da brzinu prilagodi uvjetima vidljivosti, preglednosti i mogućim zaprekama na kolniku.

41. Sud je cijenio i iskaz vozača odnosno navode tužitelja o tome da je životinja iznenada istrčala na kolnik, međutim ta okolnost sama za sebe ne isključuje odgovornost vozača kada je utvrđeno da se kretao gotovo dvostruko većom brzinom od dopuštene. Upravo takva brzina, prema ocjeni ovog suda, predstavlja odlučan i neposredan uzrok nemogućnosti izbjegavanja naleta.

42. Sud pritom nije prihvatio navode tužitelja da tijekom policijskog očevida nije utvrđeno postupanje vozača protivno prometnim propisima pa da se stoga ne može zaključiti o njegovoj odgovornosti. Naime, za odluku u ovoj parnici nije odlučno je li protiv vozača vođen ili nije vođen prekršajni postupak, već je odlučno što je u ovom parničnom postupku, na temelju provedenog prometnog vještačenja, utvrđeno da se vozilo kretalo brzinom znatno višom od dopuštene i da je upravo takvo kretanje bilo odlučno za nastanak naleta.

43. Prema odredbi čl. 80. st. 6. ZL-a, za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

44. U konkretnom slučaju nije sporno da u vrijeme nastanka štetnog događaja nije bio provođen lov, zbog čega nije ispunjena zakonska pretpostavka odgovornosti lovoovlaštenika iz čl. 80. st. 6. ZL-a. S druge strane, iz provedenog vještačenja proizlazi da je vozač osiguranika tužitelja upravljao vozilom protivno pravilima sigurnosti prometa na cestama, jer se kretao brzinom od oko 96 km/h na mjestu gdje je dopuštena brzina 50 km/h.

45. Odredbom čl. 51. st. 1. ZSPC-a propisano je da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama i drugim okolnostima tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti. Postupajući suprotno toj obvezi, vozač osiguranika tužitelja preuzeo je rizik nastanka štetnog događaja.

46. Slijedom navedenoga, sud zaključuje da je u konkretnom slučaju za nastanak štetnog događaja odgovoran vozač osiguranika tužitelja, dok na strani tuženika nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu. Stoga tužitelj, iako je na temelju čl. 963. ZOO-a stupio u prava svojeg osiguranika do visine isplaćene naknade, nema prema tuženiku osnovano regresno potraživanje.

47. Budući da je sud utvrdio da ne postoji odgovornost tuženika za predmetnu štetu, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

48. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a.

49. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, pripada mu pravo na naknadu potrebnih troškova postupka.

50. Tuženiku je priznat trošak odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23; dalje: OT), i to trošak sastava odgovora na tužbu, pristupa na ročišta održana 18. ožujka 2025. i 27. veljače 2026. te sastava podneska od 23. rujna 2025., za svaku radnju u iznosu od 150,00 EUR, odnosno ukupno 600,00 EUR, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 150,00 EUR, što ukupno iznosi 750,00 EUR. Tuženiku je nadalje priznat i trošak provedenog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR, kao nužan trošak za vođenje postupka. Slijedom navedenog, tuženiku je dosuđen ukupni trošak u iznosu od 950,00 EUR.

51. Umješač na strani tuženika zatražio je naknadu troškova postupka u iznosu od 150,00 EUR uvećano za PDV. Budući da je umješač pristupio na stranu tuženika koji je u cijelosti uspio u sporu, a trošak umješača bio je potreban za vođenje parnice, pripada mu pravo na naknadu tog troška sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Stoga je umješaču priznat trošak u iznosu od 187,50 EUR.

Zagreb, 8. travnja 2026.

SUDAC

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- Odvj. Hrvoje Borak, OD Đerek i Partneri j.t.d. Zagreb, Ulica Pavla Hatza 5

- Odvj. Vladimir Terešak, OD Terešak & Partneri d.o.o. Zagreb, Kaptol 15

- Lidija Klepo, OD Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282