Poslovni broj P.409/2025-
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Ani Poljanić, u pravnoj stvari tužitelja EZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] kojeg zastupaju punomoćnici Janko Medović i DZ, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika ŽZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Maroje Kolendić, odvjetnik u Dubrovniku, radi ispravka zemljišnoknjižnog stanja, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 24. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika DZ, tuženika osobno i punomoćnika tuženika, 8. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Ispravljaju se pogrešni upisi nastali na osnovu rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Z-3522/2023, Z-4624/2024 od dana 02. travnja 2025. godine na način da se :
- na kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica], zgrada površine 149 m2, upisanoj u zk. tijelo III, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upiše upis koji glasi „zk. tijelo III – 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) Četverosobni stan u prizemlju čest. zgr. [katastarska čestica] nad garažom koji obuhvaća čitavo prizemlje zgrade (osim jedne sobe koja pripada stanu na prvom katu) površine 96,83 m2 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine“, uz istovremeno brisanje upisa koji glasi „zk. tijelo III – 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) Stan u prizemlju korisne površine 109,76 m2 (korisne vrijednosti površine 109,76 m2), kojem pripada loggia u prizemlju korisne površine 12,00 m2 (korisne vrijednosti površine 9,00 m2) uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine“,
- na kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica], zgrada površine 149 m2, upisanoj u zk. tijelo III, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upiše upis koji glasi „zk. tijelo III – 3. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) Čitavi prvi kat čest. zgr. [katastarska čestica] te jedna sobe u prizemlju uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine.“, uz istovremeno brisanje upisa koji glasi „zk. tijelo III – 3. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) Čitavi prvi kat čest. zgr. [katastarska čestica] uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine“.“
II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR-a, sve u roku od 15 dana, dok se sa ostatkom postavljenog zahtjeva za naknadu troška u iznosu od 1.500,00 EUR tuženik odbija.
i r i j e š i o j e
I. Odbija se tuženikov prigovor na naznačenu vrijednost predmeta spora.
Obrazloženje
1.1.Tužitelj EZ (u daljnjem tekstu: tužitelj) u tužbi od dana 22. travnja 2025. navodi da je Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Z-3522/2023 od dana 25. ožujka 2024. godine otvoren je pojedinačni ispravni postupak na kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk.tijelo III, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na osnovu prijedloga tuženika za pokretanje i otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Pod poslovnim brojem Z-3522/2023 upisana je zabilježba otvaranja pojedinačnog ispravnog postupka. Tužitelj je u tom postupku u zakonskom roku izjavio osnovani prigovor kojim je predložio da se predmetni prijedlog odbije kao neosnovan, a taj prigovor tužitelja zabilježen je pod poslovnim brojem Z-4624/2024. U pojedinačnom ispravnom postupku Općinski sud u Dubrovniku je donio rješenje poslovni broj Z-3522/2023, Z-4624/2024 od dana 02. travnja 2025. godine kojim je odbio prethodno navedeni prigovor tužitelja i uputio tužitelja da pokrene parnicu tužbom za ispravak, te odredio ispravak tako da se na kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. tijelo III, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dopuštaju upis izmjene opisa etaže zk. tijelo III – 2.Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) Četverosobni stan u prizemlju čest. zgr. [katastarska čestica] nad garažom koji obuhvaća čitavo prizemlje zgrade (osim jedne sobe koja pripada stanu na prvom katu) površine 96,83 m2 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine tako da ista sada glasi zk. tijelo III – 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) Stan u prizemlju korisne površine 109,76 m2 (korisne vrijednosti površine 109,76 m2), kojem pripada loggia u prizemlju korisne površine 12,00 m2 (korisne vrijednosti površine 9,00 m2) i upis izmjene opisa etaže zk. tijelo III – 3. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) Čitav prvi kat čest. zgr. [katastarska čestica] te jedna sobe u prizemlju uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine tako da ista sada glasi : zk. tijelo III – 3. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) Čitav prvi kat čest. zgr. [katastarska čestica] uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine. Predmetno rješenje dostavljeno je tužitelju dana 10. travnja 2025. godine, a provedeno je zemljišnoj knjizi na način da su na kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. tijelo III, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izmijenjeni opisi etaža (posebnih dijelova na kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) onako kako je to i određeno tim rješenjem.
1.2. Tužitelj smatra da je iz prethodno navedenog vidljivo je da su na osnovu predmetnog rješenja i upisa koji su dopušteni i izvršeni u zemljišnoj knjizi na temelju tog rješenja zapravo i u stvari na kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. tijelo III, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uspostavljeni novi posebni dijelovi te nekretnine i to na način da je jedan posebni dio te nekretnine (i to onaj na kojem je bio uknjižen tužitelj sve do donošenja Predmetnog rješenja i upisa koji su izvršeni na osnovu tog rješenja) smanjen (jer mu nakon donošenja Predmetnog rješenja i upisa koji su izvršeni na osnovu tog rješenja više ne pripada jedna soba u prizemlju koja mu je do tada pripadala), a jedan posebni dio te nekretnine (i to onaj na kojem je bio uknjižen tuženik sve do donošenja Predmetnog rješenja i upisa koji su izvršeni na osnovu tog rješenja) povećan (jer mu nakon donošenja Predmetnog rješenja i upisa koji su izvršeni na osnovu tog rješenja pripada soba koja mu do tada nije pripadala i površina koja je znatno veća od one koja mu je do tada pripadala). Prethodno navedeno vidljivo je i iz podneska vještaka Mladena Muhoberac zaprimljenog dana 05. prosinca 2014. godine u sudskom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod poslovnim brojem P- 200/2020 (ranije P-922/12) u kojem je donesena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-200/2020-56 i tlocrta prizemlja kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izrađenih od strane vještaka Mladena Muhoberac dostavljenih sudu uz taj podnesak i svih ostalih isprava iz spisa Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 200/2020 (ranije P-922/12).
1.3. Etažni nacrt stana u prizemlju kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kojeg je tuženik dostavio u spis pojedinačnog ispravnog postupka je po stavu tužitelja pogrešan i neistinit, koji smatra da je navedeno vidljivo prostom usporedbom tog etažnog nacrta i tlocrta prizemlja kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izrađenih od strane vještaka Mladena Muhoberca u sudskom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod poslovnim brojem P-200/2020 (ranije P-922/12) u kojem je donesena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-200/2020-56 na osnovu koje je doneseno Predmetno rješenje, a zbog čega je pogrešna i neistinita i Potvrda Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Klasa : 360- 02/22-02/115, Urbroj : 2117-1-15-22-2 od dana 11. 10. 2022. godine koja je donesena na osnovu prethodno navedenog etažnog nacrta. Kako je to rješenje doneseno na osnovu navedenih pogrešnih i neistinitih isprava, a zbog čega je i to rješenje pogrešno neosnovano i arbitrarno.
1.4. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-200/2020- 56 je odlučeno i utvrđeno da je tuženik vlasnik cjeline prizemlja kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle, cijelog prizemlja kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je takvim utvrđenjem utvrđeno da je tuženik vlasnik cijelog jednog posebnog dijela kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem je u to vrijeme već postojalo uknjiženo vlasništvo tuženika te jedne prostorije (jedne sobe) u prizemlju kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je sastavni dio onog posebnog dijela kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem je u to vrijeme postojalo uknjiženo vlasništvo tužitelja, bez da je istovremeno utvrđeno i pravo suvlasništva tuženika na odgovarajućem suvlasničkom dijelu čitave nekretnine s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva prethodno navedenog cijelog prizemlja. Na osnovi odredbi čl. 7. Zakona o prometu zemljišta i zgrada od 11. lipnja 1954. godine, čl. 395. st. 2., 9. st. 1., 66. st. 1., 67. st. 1, 69. st. 1. i 366. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u daljnjem tekstu : ZV) proizlazi da se na jednoj prostoriji koja je sastavni dio jednog posebnog dijela nekretnine ne može steći pravo vlasništva, pa je odlučivanjem i utvrđivanjem (pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-200/2020) da je tuženik vlasnik jedne prostorije (jedne sobe) u prizemlju kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je sastavni dio upravo onog posebnog dijela kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem je u to vrijeme postojalo uknjiženo vlasništvo tužitelja, pogrešno i na štetu tužitelja primijenjeno materijalno pravo. Da se na jednoj prostoriji (jednoj sobi) u prizemlju kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja je u vrijeme donošenja pravomoćne presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-200/2020-56 bila sastavni dio upravo onog posebnog dijela kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem je postojalo uknjiženo vlasništvo tužitelja) ne može steći pravo vlasništva proizlazi i iz prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske koju je taj sud u primjeni odredbi čl. 7. Zakona o prometu zemljišta i zgrada od 11. lipnja 1954. godine, čl. 395. st. 2., 9. st. 1., 66. st. 1., 67. st. 1, 69. st. 1. i 366. ZV izrazio u svojim odlukama Rev 548/00-2 od dana 26. srpnja 2000. godine, Rev-x 1151/11-2 od dana 19. rujna 2012. godine, Rev-x 1247/2015-3 od dana 06. studenog 2018. godine, Rev-x 657/16-2 od dana 03. listopada 2017. godine i Rev-x 9/2017-2 od dana 04. veljače 2020. godine u kojima je Vrhovni sud zauzeo pravna stajališta iz kojih jasno proizlazi da se ne može steći pravo vlasništva na jednoj prostoriji koja je sastavni dio jednog posebnog dijela nekretnine, a što potvrđuje činjenicu da je odlučivanjem i utvrđivanjem (pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 200/2020-56) da je tuženik vlasnik jedne prostorije (jedne sobe) u prizemlju kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je sastavni dio upravo onog posebnog dijela kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem je u to vrijeme postojalo uknjiženo vlasništvo tužitelja, pogrešno i na štetu tužitelja primijenjeno materijalno pravo. Na osnovi odredbi čl. 395. st. 2., 9. st. 1., 66. st. 1., 67. st. 1, 69. st. 1. i 366. ZV proizlazi da se na samo jednom određenom posebnom dijelu nekretnine ne može utvrditi pravo vlasništva, pa tužitelj drži da su odlučivanjem i utvrđivanjem pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-200/2020 da je tuženik vlasnik cijelog jednog posebnog dijela kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez da je istovremeno utvrđeno i pravo suvlasništva tužitelja na odgovarajućem suvlasničkom dijelu čitave nekretnine s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva tog posebnog dijela kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pogrešno i na štetu tužitelja primijenjeno materijalno pravo.
1.5. Tužitelj ističe i da stav da se na samo jednom posebnom dijelu nekretnine ne može utvrditi da je tuženik vlasnik proizlazi i iz prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske koju je taj sud u primjeni odredbi čl. 395. st. 2., 9. st. 1., 66. st. 1., 67. st. 1, 69. st. 1. i 366. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima izrazio u svojim odlukama Rev-x 1151/11-2 od dana 19. rujna 2012. godine, Rev-x 1247/2015-3 od dana 06. studenog 2018. godine, Rev-x 657/16-2 od dana 03. listopada 2017. godine i Rev-x 9/2017-2 od dana 04. veljače 2020. godine u kojima je Vrhovni sud zauzeo pravna stajališta iz kojih proizlazi da se presudom suda ne može utvrditi da je određena osoba vlasnik cijelog jednog određenog posebnog dijela nekretnine a da se njome istovremeno ne utvrdi i pravo suvlasništva te osobe na odgovarajućem suvlasničkom dijelu čitave nekretnine s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva tog posebnog dijela nekretnine, a što potvrđuje činjenicu da je odlučivanjem i utvrđivanjem (pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-200/2020-56) da je tuženik vlasnik jedne prostorije (jedne sobe) u prizemlju kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je sastavni dio upravo onog posebnog dijela kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem je u to vrijeme postojalo uknjiženo vlasništvo tužitelja, pogrešno i na štetu tužitelja primijenjeno materijalno pravo. Iz svega gore prethodno navedenog po tužitelju proizlazi da su pravomoćna presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-200/2020-56 i presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-100/2021-2 (kojom je potvrđena prethodno navedena presuda Općinskog suda u Dubrovniku) protivne važećem mjerodavnom materijalnom pravu te važećoj mjerodavnoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te da je zbog toga tim presudama nezakonito tj. bez pravne osnove a time i nepravično na štetu tužitelja odlučeno i utvrđeno da je tuženik vlasnik na jednoj prostoriji (sobi) u prizemlju kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a čime se sasvim nezakonito tj. bez pravne osnove i zadire i miješa u tužiteljevo pravo vlasništva na jednoj prostoriji (sobi) u prizemlju kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te nezakonito tj. bez pravne osnove a time i nepravično i arbitrarno odlučeno i utvrđeno da je tuženik vlasnik na cijelom prizemlju kat. čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Zbog svega prethodno navedenog jasno je da presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-200/2020 i presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-100/2021-2 ne predstavljaju apsolutno nikakav pravni temelj za odluku o prijedlogu tuženika, a osim toga tužitelj je protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-100/2021- 2 podnio osnovanu ustavnu tužbu o kojoj još ( u trenutku podnošenja tužbe) uvijek nije odlučeno, pa tužitelj ujedno predlaže da se ovaj postupak prekine do donošenja odluke o prethodno navedenoj ustavnoj tužbi tužitelja.
1.6. Dalje navodi da je iz Potvrde Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Klasa : 360-02/22-02/115, Urbroj:
2117-1-15-22-2 od dana 11. 10. 2022. godine vidljivo je da posebni dio nekretnine kako je sada opisan u zemljišnim knjigama i upisan na ime tuženika, nije izgrađen u skladu s rješenjem o odobrenju za građenje broj : UP/I-02/1-2328/1-70 od 06. srpnja 1970. godine izdatim od strane Sekretarijata za upravno-pravne poslove Općine Dubrovnik, pa se zbog toga nisu ni mogli osnovano dopustiti upisi u zemljišnu knjigu koji su dopušteni rješenjem u pojedinačnom ispravnom postupku ni ti upisi provesti u zemljišnoj knjizi, a zbog čega je jasno da su i predmetno rješenje i upisi koji su provedeni u zemljišnoj knjizi na osnovu tog rješenja protivni pravnim pravilima koji propisuju potrebne uvjete koji se trebaju ispuniti za upis i evidentiranje određene građevine u zemljišnu knjigu, a time i pogrešni, neosnovani i arbitrarni.
1.7.Nastavlja navodeći da za upis posebnog dijela nekretnine - Čitavog prvog kata kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, a koji je upis dopušten spornim rješenjem i izvršen u zemljišnoj knjizi na osnovu tog rješenja uopće nije priložena potvrda nadležnog tijela da taj posebni dio nekretnine predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, pa su Predmetno rješenje i upis koji su izvršeni u zemljišnoj knjizi na osnovu tog rješenja protivni čl. 73. st. 3. ZV, a time i pogrešni, neosnovani i arbitrarni. Dalje smatra da je jasno vidljivo da isprave na osnovu kojih je doneseno rješenje ne predstavljaju isprave na osnovu kojih proizlazi osnovanost rješenja i upisa koji su izvršeni na temelju tog rješenja, a zbog čega su samo rješenje i upisi koji su izvršeni na temelju tog rješenja pogrešni, neosnovani i arbitrarni. Ne postoji pisana suglasnost stranaka ovog postupka za uspostavu novih posebnih dijelova na kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. tijelo III, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji su uspostavljeni spornim rješenjem i upisima koji su dopušteni i izvršeni na osnovu tog rješenja, niti isprava stranaka ovog postupka koja zamjenjuje pravomoćnu odluku suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti tih novih posebnih dijelova kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tužitelj kao jedan od suvlasnika prethodno navedene nekretnine se osnovano usprotivio prijedlogu jer bi se usvajanjem tog prijedloga zapravo i u stvari uspostavili novi posebni dijelovi na navedenoj nekretnini kojom bi se uspostavom ukinulo pravo vlasništva tužitelja na jednoj sobi u kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i na onoj velikoj površini koju predstavlja razlika između površine onog posebnog dijela kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je uspostavljen temeljem rješenja i upisan na ime tuženika i površine onog posebnog dijela kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je bio upisan na ime tuženika prije donošenja rješenja i upisa koji su dopušteni i izvršeni temeljem istog.
1.8. Zaključuje da je jasno je da je pogrešno, neosnovano i arbitrarno rješenje i upisi koji su dopušteni i izvršeni na osnovu tog rješenja jer ne postoji pravomoćna odluka suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti novih posebnih dijelova na kat. čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji su uspostavljeni predmetnim rješenjem, te da je donošenjem takve odluke i provedbom njom određenih upisa povrijeđeno pravo tužitelja na pravično suđenje iz čl. 29 i jamstvo mirnog uživanja vlasništva iz čl. 48 Ustava RH, te prava na pošteno suđenje iz čl. 6 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
1.9. Stoga tužitelj predlaže da sud, nakon provedenog postupka donese presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev te obvezati tuženika na podmirenje troškova postupka.
2.1. Tuženi ŽZ (u daljnjem tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu od 4. srpnja 2025.g. najprije ističe da je vrijednost predmeta spora u tužbi prenisko naznačena, te predlaže da su utvrdi vrijednost u iznosu od najmanje 13.500,00 EUR. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da tužitelj u tužbi polazi od stava da su rješenjem donesenim u pojedinačnom ispravnom postupku i upisom koji je dopušten uspostavljeni novi posebni dijelovi nekretnine na način da je se onaj posebni dio na koji je bio upisan tužitelj smanjio, a drugi povećao u korist tužitelja, te da se poziva na neistinitost i neispravnost etažnog nacrta stana u prizemlju kat. čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u odnosu na nacrt vještaka Mladena Muhoberca u predmetu koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-200/2020. Navedeni postupak je okončan pravomoćnom presudom od 20. listopada 2020. godine, potvrđenom Presudom Županijskog suda u Puli Gž-100/2021, te Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 3766/2021 od 14. prosinca 2021. godine kojim je odbačen prijedlog za dopuštenje revizije ovdje tužitelja kao nedopušten. Naime, navedenom presudom naslovljenog suda utvrđeno je da je ovdje tuženik vlasnik cjeline prizemlja nekretnine označene kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva prizemlja na ime ovdje tuženika. Samim time, nisu točni navodi tužitelja kako se predmetnim upisom jedan dio nekretnine smanjio, a drugi povećao, već je pravomoćnom presudom koja čini temelj navedenog upisa tuženik utvrđen vlasnikom cijelog prizemlja, uključujući sporni dio prizemlja tzv. sobe. U revizijskom rješenju Vrhovni sud Republike Hrvatske je istaknuo kako, suprotno navodima tužitelja, nije točno da ovdje tuženik traži utvrđenje prava vlasništva na jednoj odvojenoj prostoriji te da isti nije već upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik na dijelu predmetne nekretnine. Također, u predmetnom postupku provedbe upisa temeljem kojeg je doneseno pobijano rješenje iz pojedinačnog ispravnog postupka pod poslovnim brojem Z-3522/2023, Z-4624/2024 sud je utvrdio da suprotno navodima tužitelja ne postoji razlika u gabaritima između nacrta izrađenog od GEOPLAN-a d.o.o. koji nacrt čini sastavni dio potvrde o samostalnoj uporabnoj cjelini cijelog stana u prizemlju, te nacrta izrađenog od strane sudskog vještaka Mladena Muhoberca u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-200/2021 u kojem je ovdje tužitelj prestao biti vlasnikom predmetnog dijela nekretnine tzv. sobe. Uzimajući u obzir da je navedenim upisom predmet upisa cijelo prizemlje s pripatkom ,,loggia” koje je u gabaritima ucrtano i u nacrtu sudskog vještaka Muhoberca, te da opis samostalne uporabne cjeline odgovara predmetnoj potvrdi, tuženik smatra da su navodi tužitelja i pozivanje na razliku u nacrtima sasvim promašeni, neutemeljeni i usmjereni na dovođenje naslovljenog suda u zabludu i nepoštivanje ranijih sudskih odluka.
2.2. Vezano za dio tužbe u kojem tužitelj navodi da se sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i Zakona o prometu zemljišta i zgrada na jednoj prostoriji koja je sastavni dio jednog posebnog dijela nekretnine ne može steći pravo vlasništva, tuženik ističe da je suprotno navodima tužitelja, on i prije navedenog upisa bio uknjižen kao suvlasnik nekretnine opisane kao neodređeni omjer dijela nekretnine upisane u z. ul. [broj ZK uloška] (zk tijelo III) i to kčbr. zgr. [katastarska čestica] ZGRADA 149 m2– s kojim je uspostavljeno pravo vlasništva četverosobnog stana u prizemlju čest. zgr. [katastarska čestica] nad garažom koji obuhvaća čitavo prizemlje zgrade ( osim jedne sobe koja pripada stanu na prvom katu ) površine 96,83 m2 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, (E-1). Tuženik smatra da se uspostavom vlasništva određenoga posebnoga dijela nekretnine ne dira u suvlasništvo, ali se izvršavanje ovlasti i dužnosti suvlasnika s čijim se suvlasničkim dijelom povezalo etažno vlasništvo cijelog stana u prizemlju, odnosi primarno na taj posebni dio nekretnine, ograničavajući ujedno izvršavanje ovlasti ostalih suvlasnika te nekretnine na tom njezinu posebnom dijelu. Navedenom u prilog ide i ranije istaknuto revizijsko rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kojem je istaknuo kako suprotno navodima tužitelja, nije točno da ovdje tuženik traži utvrđenje prava vlasništva na jednoj odvojenoj prostoriji te da isti nije već upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik na dijelu predmetne nekretnine.
2.3. Stajališta tužitelja vezano za odluku ovog suda u predmetu P-200/2020 i drugostupanjsku odluku Županijskog suda i Puli tuženik smatra sasvim neutemeljenima i protivnima utvrđenom činjeničnom stanju. Naime, upravo pravomoćnom presudom ovog suda je utvrđeno da je tužitelj vlasnik cjeline prizemlja skupa sa spornom prostorijom tzv. sobom, a što je potvrđeno i odlukom Županijskog suda u Puli i revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Protivi se prijedlogu za prekid postupka do odluke Ustavnog suda o podnesenoj ustavnoj tužbi jer ona ne predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku, te nisu zadovoljeni uvjeti koje zakon propisuje da bi se odredio prekid postupka.
2.4. U odnosu na tvrdnje o nedostatcima potvrde izdane od strane Grada Dubrovnika, kao i navodima da stan kako je sada upisan nije izgrađen u skladu s rješenjem o odobrenju Sekreterijata za upravno-pravne poslove Općine Dubrovnik, pa da samim time nije se mogao osnovano ni dopustiti pobijani upis u zemljišne knjige, tuženik ih smatra neosnovanima iz razloga što donošenjem potvrde Grada Dubrovnika nadležno tijelo je utvrdilo da su posebni dijelovi nekretnine samostalne uporabne cjeline temeljem nacrta posebnih dijelova nekretnine, uvjerenja Državne geodetske uprave, rješenja o odobrenju građenja i rješenja o odobrenju za upotrebu objekta, a sve sukladno pravilima upravnog postupka. Samim time, tuženik je mišljenja da prethodno istaknuti navodi tužitelja nisu od utjecaja na donošenje navedene potvrde Grada Dubrovnika kao ni uspostave vlasništva posebnog dijela predmetne nekretnine jer je vlasništvo tog posebnog dijela presudom utvrđeno u korist ovdje tuženika.
2.5. U odnosu na dio tužbe u kojem se tvrdi da je upis dopušten pobijanim rješenjem iako nije priložena potvrda nadležnog tijela da taj posebni dio nekretnine predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, tuženik smatra da je potrebno istaknuti kako za predmetnu nekretninu u vlasništvu tužitelja nije ni ishođena potvrda nadležnog tijela da taj posebni dio nekretnine predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, već je samo i isključivo, sukladno donesenom presudi pod P-200/2020, promijenjen opis nekretnine u vlasništvu tužitelja na način da istome ne pripada više pravo vlasništva prostorije koja čini dio prizemlja tzv. soba, a sve sukladno utvrđenjima u navedenoj presudi. Na daljnje navode kako ne postoji pisana suglasnost stranaka ovog postupka za uspostavu novih posebnih dijelova nekretnine te da tužitelj kao jedan od suvlasnika prethodno navedene nekretnine ne bi dao predmetnu suglasnost jer, kako isti tvrdi, provedbom predmetnog upisa bi isti izgubio pravo vlasništva jedne sobe u prizemlju. Slijedom navedenog, tuženik ponovno naglašava kako upravo stoga što je među strankama bilo sporno kome pripada predmetni dio nekretnine tzv. soba, tuženik je vodio parnicu pred ovim sudom i ishodio pravomoćnu presudu suda kojom je utvrđeno da njemu pripada vlasništvo čitavog prizemlja uključujući i spornu sobu. Također, nastavno navedenom, smatra da su promašeni navodi tužitelja kada isti navodi da bi provedbom predmetnog upisa izgubio pravo vlasništva navedene sobe, jer je isti već prethodno navedenom presudom naslovljenog suda pod poslovnim brojem P- 200/2020 pravomoćno prestao biti vlasnik iste.
2.6. Naglašava kako tužitelj neiscrpno ponavlja kako je upisivanjem novih posebnih dijelova kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] istome povrijeđeno pravo na pravično suđenje te jamstvo mirnog uživanja prava vlasništva. Navedene tvrdnje tužitelja ocjenjuje kao promašene i neutemeljene jer je, kako je i ranije bezbroj puta navedeno, tužitelj prestao biti vlasnikom predmetne nekretnine gore navedenom presudom pod poslovnim brojem P-200/2020 te samim time isti se ne može pozivati na pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva kad predmetni dio nekretnine gore navedenom presudom je prestao biti njegovo vlasništvo, pa mu samim time nije ni moglo biti povrijeđeno jamstvo mirnog uživanja prava vlasništva. Upravo suprotno, tuženik je taj kojem je onemogućeno mirno uživanje prava vlasništva neosnovanim obijesnim parničenjem tužitelja. Također, tužitelj je u sudskom postupku koji je proveden u skladu sa zakonskim odredbama postupka i ispravnom primjenom materijalnog prava, nakon pošteno, javno i brzo provedenog suđenja pred neovisnim i nepristranim sudom prestao biti vlasnik predmetnog dijela nekretnine, slijedom čega nije razvidno čime je to tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
2.7. Tužbenim zahtjevom se zapravo traži da se ispravi pogrešan upis temeljem rješenja naslovljenog suda pod poslovnim brojem Z-3522/2023, Z-4624/2024 od 02. travnja 2025. godine na način da se na predmetnoj nekretnini upiše vlasništvo tuženika četverosobnog stana u prizemlju kat. čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ali bez jedne sobe u prizemlju koja, prema navodima tužitelja, pripada tužitelju, te da se čitavi prvi kat predmetne nekretnine skupa s jednom sobom u prizemlju upiše na tužitelja. Osim što se protivi u potpunosti tužbenom zahtjevu tužitelja, tuženik smatra da je potrebno po tko zna koji put istaknuti najvažniju i jedinu bitnu činjenicu u ovom predmetu, a to je da je presudom u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem P-200/2020 utvrđeno da je tuženik vlasnik cijelog prizemlja skupa sa spornim dijelom tzv. sobom, te samim time prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, naslovljeni sud bi bio kontradiktoran i suprotan vlastitim odlukama i utvrđenjima u ranije provedenim postupcima. Tuženik je mišljenja da je tužitelj taj koji nema nikakvu pravnu osnovu ni temelje za svoj tužbeni zahtjev i da je isti u suprotnosti s ranije spomenutom presudom naslovljenog suda. Postavlja se pitanje na koji bi to način tuženik mogao upisati svoje pravo vlasništva ako ne temeljem postupka kakav je i proveden, a sve s obzirom da je isti uspio u parničnom postupku kojim je utvrđen kao vlasnik predmetne nekretnine. Zaključno, smatra da navedeno ponašanje ovdje tužitelja predstavlja nepoštivanje ranijih sudskih odluka, a samim time i obijesno parničenje, te da je tužbeni zahtjev sasvim nezakonit, promašen i neutemeljen.
2.8. Stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti i tužitelja obvezati na naknadu parničnih troškova
3. U svom podnesku od dana 22. srpnja 2025.g. (stranica 101-102 spisa) tužitelj navodi da se u cijelosti protivi navodima iz odgovora na tužbu. Vezano za prigovor na naznačenu vrijednost predmeta spora poziva se na čl. 19 Zakona o sudskim pristojbama u kojem je svota koju je naznačio propisana kao minimum za ovakvu vrstu predmeta, pa stoga prigovor ocjenjuje neosnovanim. Osim toga, neosnovanim ocjenjuje protivljenje tuženika prijedlogu za prekid ovog postupka do odluke Ustavnog suda o podnesenoj ustavnoj tužbi jer bi ona predstavljala prethodno pitanje. Ostale navode ocjenjuje kao pokušaj tuženika da opravda zemljišnoknjižne upise nastale na temelju rješenja pod poslovnim brojem Z-3522/2023 Z-4624/2024 od 2. travnja 2025. koji su evidentno pogrešni, neosnovani, nezakoniti i arbitrarni, a što je jasno iz tužbe i njoj priloženih dokaza. Precizira tužbeni zahtjev sukladno uputi iz dopisa Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda od dana 10. srpnja 2025. na način da se nakon riječi „ čest. zgr. [katastarska čestica]“ dodaju riječi „zgrada, površine 149 m2“.
4. Tuženik podneskom od dana 1. rujna 2025. (stranica 110 -111 spisa) se očituje na način da smatra da je pozivanje na Zakon o sudskim pristojbama neutemeljeno, te da se ima primijeniti odredba čl. 40 Zakona o parničnom postupku kojim je propisan način određivanja vrijednosti predmeta spora. Kako se ovdje radi o uknjižbi nekretnine, velike vrijednosti, smatra da je prigovor koji je podnio utemeljem. Ponavlja da podnošenje ustavne tužbe nije razlog za prekid postupka, da su bitne činjenice već utvrđene u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-200/2020, te se poziva na rješenje ovog suda doneseno u postupku Z-2466/1997 kojim je dopuštena promjena na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] i uvrštenje čest. zgr. [katastarska čestica] na čest. zem. [katastarska čestica], kao i uknjižba na ime ČZ, EZ, HZ i LZ. U navedenom rješenju prilikom uknjižbe prava vlasništva nigdje se ne spominje da bi predmetni dio nekretnine bio pripadak stana na prvom katu, čime se dodatno potvrđuju navodi da isti nikada nije ni bio dio stana na I katu u vlasništvu tužitelja. Podneskom od 31. listopada 2025. (stranica 112 spisa) dostavlja odluku- rješenje Ustavnog suda RH broj U-III-512/2022 od 17. rujna 2025. kojim je ustavna tužba koju je izjavio ovdje tužitelj, i na koju se poziva kao razlog za prekid postupka odbačena.
5.1.Tijekom postupka sud je pregledao isprave koje prileže u spisu i to prijedlog za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka koji je podnio tuženik dana 20. ožujka 2023. (stranica 10-12 spisa), rješenje ovog suda pod poslovnim brojem Z-3522/2023 od 25. ožujka 2024. (stranica 13-14 spisa), prigovor tužitelja izjavljen u pojedinačnom ispravnom postupku dana 15. travnja 2024. (stranica 15-23 spisa), rješenje ovog suda doneseno pod posl.br.Z-3522/2023 Z-4624/2024 od 2. travnja 2025. (stranica 24-29 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 30-31 spisa), povijesni zemljišnoknjižni izvadak za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 32-35 spisa), tlocrt prizemlja čest. zgr. [katastarska čestica] dostavljen u spis pod poslovnim brojem P-922/12 od strane Geos-Comp d.o.o. (vještak Mladen Muhoberac) dana 5. prosinca 2014. (stranica 36 - 39), potvrdu Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Klasa: 360-02/22-02/115 Urbroj: 2117-1-15-22-2 od 11. listopada 2022. (stranica 40-41 spisa), presudu ovog suda od 20. listopada 2020. pod poslovnim brojem P-200/2020 (stranica 42-57 spisa), presudu Županijskog suda u Puli-Pola pod poslovnim brojem Gž-100/2021 od 20. svibnja 2021. (stranica 58-64 spisa), sudsku praksu (stranica 65-88 spisa), odluku Ustavnog suda RH broj U-III- 512/2022 od 17. rujna 2025. (stranica 113-117 spisa), te u spise ovog suda Z- 3522/2023 i Z-4624/2024, te P.200/2020.
5.2. Uvidom u spise Z-3522/2023 i Z-4624/2024 utvrđeno je da je ovdje tuženik dana 20. ožujka 2023. podnio prijedlog za pokretanje i otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kojim temeljem priloženih isprava traži da se ispravi upis tako da u zk tijelu III kao vlasnica više ne bude upisana AZ rođ. E već predlagatelj kao stvarni vlasnik, te da se temeljem presude koju je donio ovaj sud u postupku P-200/2020, potvrde Grada Dubrovnika od 11. listopada 2022. i etažnog nacrta izrađenog od strane Geoplan d.o.o. uskladi stvarno i zemljišnoknjižno stanje na način da on bude upisan kao vlasnik cjeline prizemlja u čest. zgr [katastarska čestica] uz odgovarajući suvlasnički dio nekretnine, jer upis svog prava u zemljišnim knjigama ne može ostvariti redovnim putem. Na rješenje kojim je otvoren pojedinačni ispravni postupak od 24. ožujka 2024. prigovor sa zahtjevom za izuzeće suca je izjavio ovdje tužitelj, koji prigovor je zaveden pod posl.br.Z.4624/2024, a u tom prigovoru tužitelj navodi da je on vlasnik jedne prostorije u prizemlju, što proizlazi iz zemljišnoknjižnog stanja, a iz Pogodbe kupnje i prodaje od 2. prosinca 1972., presude ovog suda P- 964/1993 i ostavinskog rješenja pod poslovnim brojem O-91/2003, na koje isprave se poziva predlagatelj, ovdje tuženik, ne proizlazi vlasništvo tuženika na predmetnoj prostoriji kao ni na loggii, a kakav se upis u postupku traži. Vezano za pozivanje tuženika na presudu donesenu pod posl.br.P-200/2020 iznosi sve iste tvrdnje i dokaze kao u tužbi u ovom postupku, smatrajući da prijedlog zbog navedenog treba odbiti kao neosnovan. Rješenjem od 2. travnja 2025. prihvaćena je prijava i određen predloženi ispravak, dok je prigovor tužitelja odbijen i isti upućen svoja prava ostvarivati u parnici tužbom za ispravak. Sud odluku obrazlaže time da je AZ potvrdila da je obitelji HZ prodala kuću koja nosi oznaku čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], pa se osnovan prijedlog za njeno brisanje kao vlasnika, te time da prigovore ovdje tužitelja nalazi neosnovanima. To iz razloga jer usporedbom nacrta prizemlja iz predmeta P- 200/2020 i onog napravljenog za potrebe ovog postupka, suprotno navodima ovdje tužitelja nije utvrđeno da bi se prizemlje u svojim vanjskim gabaritima razlikovalo u ta dva nacrta, te neovisno o tome da li se unutarnji tlocrt mijenjao opis samostalne uporabne cjeline odgovara potvrdi. Dalje se navodi da je osnova upisa sporne sobe i loggie presuda ovog suda, ne ostale isprave koje osporava ovdje tužitelj, te da je presuda u smislu valjanosti ispitana od strane višeg suda i da je navedenom odlukom utvrđeno da ovdje tuženiku pripada cijelo prizemlje što uključuje i sporne dijelove.
5.3. Uvidom u spis ovog suda pod poslovnim brojem P-200/2020 utvrđeno je da je isti vođen među strankama ovog postupka i to ovdje tuženikom kao tužiteljem i ovdje tužiteljem kao tuženikom, te je u tom postupku ovdje tuženik ishodio presudu kojom je utvrđeno da je on vlasnik cjeline prizemlja čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađenog na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je tuženik (ovdje tužitelj) dužan trpjeti da isti uknjiži cjelinu prava vlasništva prizemlja čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađenog na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika. Sud je u obrazloženju odluke naveo da je obitelj HZ, iako su kućne zadruge već ranije prestale biti zakonom reguliran vid udruživanja, živjela u jednoj takvoj životnoj i ekonomskoj zajednici, a da su imovinu koju su stjecali upisivali kao vlasništvo pojedinih zajedničara, a da je ova zajednica konačno razvrgnuta diobom iz 1984. godine po kojoj prednik tužitelja JZ dobiva u vlasništvo ½ obiteljske zgrade i to II kat u [adresa], dok prednik tuženika VZ dobiva drugu polovicu te zgrade i to I kat. Iz iskaza saslušanih stranaka i svjedoka sud je zaključio da je od 1976. sporna soba fizički pripojena stanu na prvom katu i da iako je ovdje tužitelj formalno naslijedio od svog prednika nekretninu kako je opisana u zemljišnim knjigama, stvarno u posjedu cijelog prvog kata i sporne sobe je tamo tužitelj, ovdje tuženik, a njegov posjed smatra poštenim i zakonitim. Povodom žalbe ovdje tužitelja Županijski sud u Puli-Pola presudom pod poslovnim brojem Gž. -100/2021 od 20. svibnja 2021. potvrđuje prvostupanjsku odluku, smatrajući je pravilnom i na zakonu utemeljenom, a neživotnim i nelogičnim ocjenjuje žalbene navode u kojima ovdje tužitelj tvrdi da ni on ni njegov pravni prednik nisu htjeli pokvariti dobre odnose sa obitelji ovdje tuženika pa da zato nisu reagirali na činjenicu da je sporna pros torija ugrađena u stan tuženika, ističe da do ovog parničnog postupka tužitelj nije ni na jedan način od tuženika tražio predaju tog dijela nekretnine, kao i da taj dio nije obuhvaćen presudom donesenom u postupku P-964/93 koji je vodio protiv AZ ni kupoprodajnim ugovorom koji se s njom sklopljen i temeljem kojeg je prednik tužitelja stekao svoj dio kuće. Na navedenu odluku izjavljen je prijedlog za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu RH, sa pitanjima koja glase:
„- da li je moguće steći vlasništvo na jednoj prostoriji koja je sastavni dio jednog posebnog dijela nekretnine? ,
- da li se presudom suda može utvrditi da je određeni tužitelj vlasnik cijelog jednog određenog posebnog dijela nekretnine a da se njome istovremeno ne utvrdi i pravo suvlasništva tog tužitelja na odgovarajućem suvlasničkom dijelu čitave nekretnine s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva tog posebnog dijela nekretnine ? ,
- da li ide u sudsku nadležnost odlučivanje o onom dijelu tužiteljevog tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtjeva utvrđivanje njegovog prava vlasništva na onom posebnom dijelu nekretnine na kojem je već uknjiženo tužiteljevo pravo vlasništva i da je tuženik dužan trpjeti da tužitelj uknjiži pravo vlasništva tog posebnog dijela nekretnine na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika?“
te je navedeni sud odlukom pod poslovnim brojem Revd-3766/2021 od 14. prosinca 2021. odbacio prijedlog za dopuštenje revizije jer je ocijenio je da prva dva pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u ovoj pravnoj stvari, jer ista polaze od premise da tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava vlasništva na jednoj odvojenoj prostoriji te da tužitelj nije već upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik na dijelu predmetne nekretnine, što ne odgovara činjeničnim utvrđenjima u konkretnoj pravoj stvari. U odnosu pak na treće postavljeno pitanje revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP. Nakon navedenog o ustavnoj tužbi koju je iz razloga povrede prava propisanih čl. 29 i 48 Ustava RH i čl. 6 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a obrazlažući je svim istim argumentima koje je do tada iznosio u redovnom postupku odlučio je Ustavni sud RH te je odbacio tužbu odlukom U-III-512/2022 od 17. rujna 2025. Navedeni sud u toj odluci navodi da ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari jer se ne radi o ustavnopravnoj stvari za koju bi taj sud bio ovlašten odlučivati. U obrazloženju odluke navodi se da u ustavnoj tužbi nije dovoljno samo ponoviti razloge koji su već istaknuti u žalbenim i revizijskim postupcima niti samo navesti koja prava podnositelj smatra povrijeđenima već konkretne i obrazložene navode o povredama određenog ustavnog prava. Ustavni sud smatra da suprotno istaknutim prigovorima ovdje tužitelja prvostupanjski sud dao dostatne i relevantne razloge za svoju odluku i da nakon detaljne raščlambe proizlazi da ti razlozi nisu proizvoljni, a primjena materijalnog prava ustavnopravno je prihvatljiva. Presuda drugostupanjskog suda, po stavu Ustavnog suda, također sadrži vrlo jasne, relevantne i dostatne razloge, te je drugostupanjski sud odgovorio na sve bitne navode ovdje tužitelja i meritorno ispitao njegov predmet. Ustavni sud izvodi zaključak da nezadovoljstvo ovdje tužitelja što svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u pitanje zaključak prvostupanjskog suda nije samo po sebi bitno za ocjenu o povredi prava na pravično suđenje. U odnosu na pitanje povrede prava vlasništva Ustavni sud naglašava da je on ovlašten na ispitivanje odluke samo kada ocjeni da osporene odluke nisu utemeljene na valjanoj pravnoj osnovi i ako nadležna tijela u provedenim postupcima nisu uspjela utvrditi i u odlukama dati relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, odnosno ako su odluke na koji drugi način proizvoljne ili očito nerazumne, a to ovdje nije slučaj, te navedeni sud ocjenjuje sve prigovore ovdje tužitelja očito neosnovanima.
6. Između parničnih stranaka nije sporno da se pred ovim sudom vodio postupak pod posl.br. Z-3522/2023 i Z-4624/2024, da se radilo o pojedinačnom ispravnom postupku kojeg je pokrenuo tuženik sa prijedlogom da se na temelju dokumentacije koju je priložio i na koju se poziva bude upisan kao vlasnik cjeline prizemlja u čest.zgr . 1211 uz odgovarajući suvlasnički dio nekretnine, da je na prijedlog tužitelj uložio prigovor, koji je odlukom donesenom pod navedenim poslovnim brojevima dana 2. travnja 2025. odbijen, dok je prijava tuženika prihvaćena i upis u zemljišnu knjigu po zahtjevu određen i proveden. Među strankama nije sporno ni da je ranije upisana vlasnica nekretnine bila AZ i da je u smislu brisanja njenog prava vlasništva prijedlog trebalo prihvatiti, kao ni tijek i slijed postupaka u kojima su tužitelj i tuženik bili stranke.
7. Između parničnih stranaka je sporno da li je odluka suda u pojedinačnom ispravnom postupku pravilna, odnosno da li je prigovor ovdje tužitelja trebalo prihvatiti i ne izvršiti upis tuženikovog prava vlasništva na čitavom prizemlju čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađenog na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već takav zahtjev odbiti u biti u pogledu jedne prostorije/sobe koja po stavu tužitelja pripada njegovom stanu i loggie, te upis ispraviti na način da se sporna soba pridruži stanu tužitelja a korisna površina stana koji pripada tuženiku umanji za površinu sporne sobe i loggie, odnosno upis provesti na način kako je predloženo da glasi izreka presude.
8. Na pripremnom ročištu održanom 24. travnja 2025. stranke su iznijele svoje stavove iz tužbe i iz odgovora na tužbu. Kako stranke nisu predlagale izvođenje dokaza osim uvida u spis predmeta i pregled sudskih spisa koji su priloženi, prethodni postupak je zaključen, nakon čega je otvorena i zaključena i glavna rasprava. Sud nije posebno odlučivao o prijedlogu za prekid postupka s obzirom da je razlog zbog kojeg je tužitelj tražio prekid postupka otpao prije održavanja pripremnog ročišta, a i u svakom slučaju postupak pred Ustavnim sudom u konkretnoj situaciji ne bi predstavljao prethodno pitanje.
8. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
9. Predmet postupka je zahtjev tužitelja, kao podnositelja prigovora koji je odbijen u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku da se o njegovim pravima odluči u parničnom postupku.
10.1. Odredbama čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine 63/2019 , 128/2022 , 155/2023 , 127/2024 – dalje: ZZK) propisano je da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijekom (tužba za ispravak) imaju pravo: osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovo ljio u ispravnom postupku, te osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišno knjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.
10.2. Čl. 202. stavka 3. ZZK-a, protiv odluke zemljišnoknjižnog suda donesene na raspravi za ispravak ne može se uložiti žalba, ali ona ne sprječava ostvarivanje prava u parnici pred sudom ili u postupku pred drugim nadležnim tijelom. Protiv odluke zemljišnoknjižnog suda donesene na raspravi za ispravak nije dopuštena žalba, a stranke svoje pravo mogu ostvariti u posebnoj parnici ili podnijeti tužbu za ispravak. Prema tome, tužba za ispravak upisa je specifična tužba propisana ZZK-om. Pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje istekom rokova određenih istim zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornoga upisa odnosno otkad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora. Na tužbu za ispravak na odgovarajući se način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga. Na tužbu za ispravak na odgovarajući se način primjenjuju pravila istog Zakona o zabilježbi spora (čl. 205 st. 2-4 ZZK)
11.1. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj osoba koja je ovlaštena na podnošenje ovakve tužbe s obzirom da se radi o osobi čiji je prigovor u postupku odbijen i koji je upućen da svoja prava ostvaruje u parnici, a tužba je podnesena u zakonom propisanim rokovima. Iako tužitelj ponavlja sve iste argumente koje je iznosio u postupku koji se vodio pod posl.br.P-200/2020 i to na svim instancama, raspravljanjem u ovom postupku nije povrijeđeno načelo ne bis in idem (na što na ročištu upozorava tuženik) jer se ovdje radi o specifičnoj tužbi po ZZK-u za ispravak upisa u zemljišnoj knjizi i ispituje se postupak proveden povodom prijedloga za provođenje pojedinačnog ispravnog postupka i rezultat tog postupka.
11.2. Međutim, upornost tužitelja u ponavljanju istih argumenata i teza o tome kako su sve odluke koje su sudovi do sada donijeli, a time i rješenje u pojedinačnom ispravnom postupku pogrešne, neosnovane i arbitrarne kao i upisi koji su dopušteni i izvršeni na osnovu tog rješenja, ne čini te argumente osnovanijim, uvjerljivijim i općenito dostatnim za dovođenje u pitanje odluke koja je donesena u pojedinačnom ispravnom postupku. Pojedinačni ispravni postupak je poseban zemljišnoknjižni postupak u kojem se ispravljaju zemljišnoknjižni upisi, a provodi se kad postoji opravdani razlog. Opravdani razlog za vođenje pojedinačnog ispravnog postupka postoji kad je nekom ispravom učinjeno vjerojatnim da nekoj osobi pripada pravo koje nije u njezinu korist upisano i zbog čijeg bi upisa trebalo ispraviti određene zemljišnoknjižne upise, a radi se o pravu koje prema odredbama ZZK može biti predmet zemljišnoknjižnog upisa. Prijedlogu iz za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka treba priložiti isprave iz kojih proizlazi opravdanost pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka odnosno isprave kojima se dokazuje osnovanost prijedloga (npr. isprave o prijenosu ili osnivanju knjižnih prava u korist podnositelja prijedloga koje ne ispunjavaju sve pretpostavke za valjanost tabularne isprave, izvaci iz katastra zemljišta o posjedniku nekretnine, javno ovjerovljene izjave zemljišnoknjižnog vlasnika ili njegovih nasljednika kojima se potvrđuje pravo predlagatelja i sl.) (čl. 208 st.1. i 3. i 209. st.1. ZZK). Iz isprava koje su priložene u predmetu utvrđeno je da je na nekretnini koja je predmetom postupka (III etaža u kući oznake čest. zgr. [katastarska čestica] na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ) bila upisana ranija vlasnica AZ, te da je upisani opis nekretnine bio „četverosobni stan u prizemlju čest. zgr. [katastarska čestica] nad garažom koji obuhvaća čitavo prizemlje zgrade (osim jedne sobe koja pripada stanu na prvom katu) i površine 96,83 m2 uz odgovarajući dio cijele nekretnine, te da je ovdje tuženik, tamo predlagatelj, postupak pokrenuo radi usklađivanja stvarnog stanja sa onim u zemljišnim knjigama na način da se on upiše vrhu navedenog dijela kao vlasnik, te da se opis nekretnine uskladi sa stvarnim stanjem koje proizlazi iz isprava koje dostavlja – presude pod posl.br.P-200/2022 iz koje proizlazi da bi on bio vlasnik cijelog prizemlja, potvrde nadležnog upravnog odjela Grada Dubrovnika da stan predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, te nacrta izrađenog od GEOPLAN-a d.o.o. koji nacrt čini sastavni dio potvrde o samostalnoj uporabnoj cjelini. Tom prijedlogu je udovoljeno i na temelju rješenja kojim je prihvaćen prijedlog za upis isti je i određen. Svrha ovog parničnog postupka bila bi da tužitelj dokaže da provođenje postupka i utvrđenja suda u prethodno opisnom postupku nisu pravilni, zasnovani na zakonu ili utemeljeni s obzirom na isprave koje su priložene, a tužitelj u tome nije uspio. U svim svojim navodima u tužbi i postupku tužitelj se zapravo samo ovlaš dotiče tog postupka, odnosno tužbeni zahtjev jest postavljen na ispravak i tužitelj smatra da je njegov prigovor u pojedinačnom ispravnom postupku trebalo prihvatiti, ali njegovi razlozi zašto je to trebalo biti tako samo se u manjem dijelu tiču pojedinačnog ispravnog postupka, a zapravo se tiču i traže ponovno propitivanje sadržaja pravomoćnih odluka suda i upravnih tijela. U tužbi se navodi da presuda ovog suda P-200/2020 (koja je ispitana od strane dvije više instance i prošla je ustavnosudsku kontrolu) ne može biti temelj za provedeni upis i to iz već nekoliko puta navedenih razloga, koji su svi redom otklonjeni, te pravomoćna sudska odluka predstavlja formalnu istinu. Propust u odlučivanju na temelju te odluke u pojedinačnom ispravnom postupku dogodio bi se samo u slučaju da sporna prostorija – soba nije bila predmetom odlučivanja u konkretnom postupku, ali iz svega već izloženog jasno je da se postupak vodio oko te prostorije (koja kao takva ne postoji od 1976. od kada je dio dnevnog boravka tuženika). Presuda kaže da je tuženik vlasnik cijelog prizemlja, a već prije njenog donošenja (i oduvijek) je bilo nesporno da su tuženik i njegovi prednici vlasnici ostatka tog prizemlja osim navedene prostorije, pa je utvrđenje suda da se na temelju sudske odluke tuženik ima upisati vlasnikom logično, pravilno i na zakonu utemeljeno. U ovom postupku se sud nema potrebe referirati na navode vezano za neopuštenost utvrđenja vlasništva na samo jednom posebnom dijelu nekretnine jer su isti u potpunosti neosnovani, a netočnost same premise već je obrazložena u odluci VSRH, kao i ona vezana za navodni propust utvrđivanja da se istovremeno utvrdi pravo suvlasništva na odgovarajućem suvlasničkom dijelu cijele nekretnine. Dostavljena sudska praksa u tom smislu nije relevantna za odluku u ovoj pravnoj stvari jer se radi o posve drugačijim situacijama i institutima, a sve je to već detaljno obrazloženo u odlukama Županijskog suda u Puli-Pola i VSRH-a. Što se tiče potvrde Grada Dubrovnika kao dokumenta na kojem je utemeljena odluka u pojedinačnom ispravnom postupku i elemenata koje u njoj i u vezi nje spori tužitelj, sud nalazi i te argumente neosnovanima. Naime, tužitelj kao sporno u vezi tog akta nalazi činjenicu da u sadržaju istog stoji da objekt nije izgrađen u skladu sa rješenjem Sekretarijata za upravno pravne poslove Općine Dubrovnik, te zbog navedenog smatra da je rješenje koje je doneseno na temelju tog akta protivno pravnim pravilima koja propisuju potrebne uvjete koji se trebaju ispuniti za upis i evidentiranje građevine u zemljišnu knjigu. Navedeni akt potvrđuje da prizemlje koje je prikazano na etažnom nacrtu predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, što je i potrebno za upis u zemljišnu knjigu. Činjenica da je navedeno da predmetni posebni dio nekretnine nije u skladu sa rješenjem o odobrenju za građenje iz 1970-te ne čini taj akt, ni upis nevaljanim. Da je stanje u zemljišnim knjigama usklađeno sa stanjem na terenu i da su svi objekti izgrađeni po dozvolama za gradnju ne bi bilo ni potrebe za pojedinačnim ispravnim postupcima. Sljedećim argumentom, tim da prijedlogu nije priložena potvrda da upisani dio nekretnine predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, tužba postaje kontradiktorna sama sebi, jer se u odlomku prije polemizira točno ta potvrda, koja je dostavljena uz prijedlog. Dalje, ovaj sud nalazi da bi zaključak suda u okviru pojedinačnog ispravnog postupka da etažni nacrt koji je priložen potvrdi ne odstupa od nacrta prizemlja koje je izrađeno za potrebe postupka pod posl.br.P-200/2020, odnosno da se podudaraju u vanjskim gabaritima, a da je različit unutarnji raspored, pravilan i sam pregledom istih dokumenata dolazi do istog zaključka. Tužitelj ponavlja i navode o tome da soba koja je sastavni dio jednog posebnog dijela nekretnine ne može biti pripojena drugom posebnom dijelu nekretnine bez suglasnosti svih suvlasnika, koji pristanak tuženik nije dao, pa sud ovdje ponavlja kako je već navedeno odlukom o prihvaćanju prijave i određivanju upisa, da je to bilo sporno pitanje u provedenoj parnici i da je temelj upisa sudska odluka, a ne sporazum suvlasnika. Naposljetku, vezano za povrede prava na mirno uživanje vlasništva i prava na pošteno suđenje, naglašava se da ispravkom upisa u zemljišnu knjigu tužiteljevo pravo na mirno uživanje vlasništva nije moglo biti ugroženo ni povrijeđeno jer je već ranije utvrđeno da on nije vlasnik sobe pa mu samim upisom pravo kojeg je isključivo formalno bio nositelj ne može biti povrijeđeno, jer ga u stvarnosti nije uživao. Druga prava, na pošteno i pravično suđenje nisu ovim upisom povrijeđena, jer su taj postupak i svi oni koji su mu prethodili, provedeni sukladno zakonu i načelu pravičnosti, nije bilo arbitrarnosti na koju tužitelj ukazuje, a rezultat svega je upis u zemljišnim knjigama koji odgovara stvarnom stanju, što je i svrha postupka. Nezadovoljstvo stranke donesenim odlukama ne čini ih pogrešnim, neosnovanim ni arbitrarnim.
12. Slijedom navedenog tužiteljevo traženje je neosnovano te je tužbu trebalo odbiti i odlučiti kao u toč. I. izreke presude.
13.1 Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a.
13.2. Tužitelj je kao vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari naznačio iznos od 1.328,00 EUR, kojem iznosu tuženik prigovara kao prenisko naznačenom. Sukladno ovlastima koje ima temeljem čl. 40 ZPP-a, sud je rješenjem odbio tuženikov prigovor. To je stoga što se u ovom predmetu ne radi o sporu radi utvrđenja prava vlasništva, gdje bi se vrijednost predmeta spora računala po vrijednosti nekretnine, već o tužbi radi ispravka upisa. Tužitelj se poziva na odredbe čl. 19 Zakona o sudskim pristojbama u kojem stoji da u postupcima gdje se traži izvršenje radnje, trpljenje, nečinjenje, izjava volje, utvrđivanje postojanja ili nepostojanja određenog prava ili pravnog odnosa ili utvrđivanje istinitosti ili neistinitosti neke isprave, kao vrijednost predmeta spora uzima se iznos koji je tužitelj naznačio u tužbi, ali ne manji od 1327,22 eura, te s obzirom da je taj minimum ispunjen, tuženikov prigovor je neosnovan, te se naznačena vrijednost predmeta spora od 1.328,00 EUR uzeta kao mjerodavna prilikom odluke o troškovima postupka.
13.3. Kao potreban trošak tuženika za vođenje parnice, sukladno članku 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 dalje u tekstu: Tarifa), sukladno vrijednosti predmeta spora, sud je utvrdio trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr.8. toč.1. Tarife), podneska od dana 1. rujna 2025. i 11. veljače 2026. (Tbr. 8. t. 1. Tarife) u iznosu od po 100, bodova, kao i trošak zastupanja na ročištu od 24. veljače 2026., u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9. Toč.1. Tarife), ukupno 400 bodova, što u skladu s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife, iznosi 800,00 EUR, uvećano za PDV od 25 %, što ukupno iznosi 1000,00 EUR. Tuženiku nije priznata razlika od priznatog do zatraženog iznosa od ukupno 1.500,00 EUR, s obzirom da je troškovnik sastavljen po iznosima višeg platnog razreda, odnosno imajući u vidu vrijednost predmeta spora koju je tuženik smatrao da bi trebala biti mjerodavna.
13.4. Dakle, sveukupno priznati trošak iznosi 1.000,00 EUR-a te je naloženo tužitelju naknaditi isti u roku od 15 dana (točka II. izreke).
U Dubrovniku 8. travnja 2026.
Sutkinja
Ana Poljanić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. tužitelj po punomoćniku uz pristojbu na presudu
2. tuženik po punomoćniku
