Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Broj: P-3318/2019-25

Petrovac 3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu tog suda Željku Gusiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Baliću, odvjetniku u ZOU Marko Balić i Nenad Banovac, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, zastupana p.p. ŽA i ostalim odvjetnicima iz Odvjetničkog društva ANIĆ & ANIĆ d.o.o. Split, Lovretska 14, temeljem generalne punomoći pohranjene kod Općinskog suda u Splitu, pod brojem: Su-549/2021, radi ništetnosti i isplate, na ročištu za objavu presude 08. travnja 2026.,

p r e s u d i o j e :

I. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka ugovorne odredbe sadržane u Ugovora o kreditu broj 98816/05 od 16.12.2005.g. sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika kao kreditora, i to: - članak 1. u dijelu u kojem je ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 20.000,00 CHF prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja, članak 10.a) i 10.d) u dijelu u kojem ugovoreno kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća.

- članak 4. i 9. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva redovna kamata koja se utvrđuje Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom kreditora.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici ukupan iznos od 4.402,05 € sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od:

A/ - 4,75 € teku od 21.03.2007. godine,

- 4,63 € teku od 15.05.2007. godine,

- 4,63 € teku od 07.06.2007. godine,

- 4,57 € teku od 17.07.2007. godine,

- 4,66 € teku od 28.08.2007. godine,

- 4,59 € teku od 26.09.2007. godine,

- 4,56 € teku od 25.10.2007. godine,

- 4,62 € teku od 30.11.2007. godine,

- 4,55 € teku od 15.12.2007. godine,

- 4,65 € teku od 31.01.2008. godine,

- 4,80 € teku od 05.03.2008. godine,

- 4,81 € teku od 27.03.2008. godine,

- 4,70 € teku od 24.04.2008. godine,

- 4,61 € teku od 25.07.2008. godine,

- 4,63 € teku od 14.08.2008. godine,

- 4,69 € teku od 18.09.2008. godine,

- 4,96 € teku od 18.11.2008. godine,

- 9,59 € teku od 17.01.2009. godine,

- 9,55 € teku od 21.01.2009. godine,

- 9,35 € teku od 18.03.2009. godine,

- 9,31 € teku od 14.05.2009. godine,

- 9,26 € teku od 17.06.2009. godine,

- 9,20 € teku od 15.08.2009. godine,

- 9,30 € teku od 27.08.2009. godine,

- 9,17 € teku od 16.10.2009. godine,

- 9,23 € teku od 17.12.2009. godine,

- 9,43 € teku od 16.01.2010. godine,

- 9,56 € teku od 16.03.2010. godine,

- 9,96 € teku od 15.05.2010. godine,

- 10,30 € teku od 17.07.2010. godine,

- 10,73 € teku od 17.09.2010. godine,

- 10,55 € teku od 21.08.2010. godine,

- 21,67 € teku od 21.08.2010. godine,

- 17,61 € teku od 21.08.2010. godine,

- 16,94 € teku od 16.10.2010. godine,

- 17,82 € teku od 16.12.2010. godine,

- 17,94 € teku od 15.01.2011. godine,

- 17,62 € teku od 18.02.2011. godine,

- 17,99 € teku od 17.03.2011. godine,

- 17,59 € teku od 15.04.2011. godine,

- 18,24 € teku od 14.05.2011. godine,

- 18,91 € teku od 16.06.2011. godine,

- 19,90 € teku od 16.07.2011. godine,

- 21,14 € teku od 17.08.2011. godine,

- 18,76 € teku od 15.10.2011. godine,

- 18,84 € teku od 15.11.2011. godine,

- 18,94 € teku od 16.12.2011. godine,

- 19,40 € teku od 14.01.2012. godine,

- 19,54 € teku od16.02.2012. godine,

- 19,40 € teku od 16.03.2012. godine,

- 19,42 € teku od 06.04.2012. godine,

- 19,45 € teku od 20.04.2012. godine,

- 19,49 € teku od 16.05.2012. godine,

- 19,44 € teku od 14.07.2012. godine,

- 19,33 € teku od 15.08.2012. godine,

- 19,03 € teku od 15.09.2012. godine,

- 19,37 € teku od 16.10.2012. godine,

- 19,47 € teku od 15.11. 2012. godine,

- 19,35 € teku od 15.12.2012. godine,

- 19,22 € teku od 16.01.2013. godine,

- 19,18 € teku od 05.02.2013. godine,

- 19,09 € teku od 15.02.2013. godine,

- 19,11 € teku od 16.03.2013. godine,

- 19,47 € teku od 16.04.2013. godine,

- 18,95 € teku od 16.05.2013. godine,

- 18,87 € teku od 14.06.2013. godine,

- 18,91 € teku od 13.07.2013. godine,

- 18,96 € teku od 15.08.2013. godine,

- 19,06 € teku od 13.09.2013. godine,

- 19,18 € teku od 15.10.2013. godine,

- 19,24 € teku od 14.11.2013. godine,

- 19,44 € teku od 14.12.2013. godine,

- 19,26 € teku od 15.01.2014. godine,

- 19,55 € teku od 22.02.2014. godine,

- 19,49 € teku od 15.04.2014. godine,

- 19,29 € teku od 14.05.2014. godine,

- 19,36 € teku od 13.06.2014. godine,

- 19,51 € teku od 15.07.2014. godine,

- 19,56 € teku od 14.08.2014. godine,

- 19,62 € teku od 13.09.2014. godine,

- 19,66 € teku od 14.10.2014. godine,

- 19,54 € teku od 04.02.2015. godine,

- 19,54 € teku od 24.02.2015. godine,

- 19,54 € teku od 22.05.2015. godine,

- 19,31 € teku od 23.05.2015. godine,

- 19,31 € teku od 03.06.2015. godine,

- 19,31 € teku od 03.07.2015. godine,

- 19,31 € teku od 13.11.2015. godine,

- 19,31 € teku od 16.12.2015. godine,

- 19,31 € teku od 15.01.2016. godine,

- 17,73 € teku od 15.03.2016. godine,

- 17,73 € teku od 14.04.2016. godine,

- 17,73 € teku od 13.05.2016. godine,

- 17,73 € teku od 07.07.2016. godine,

B/ - 7,08 € teku od 11.01.2006. godine,

- 4,97 € teku od 11.02.2006. godine,

- 3,52 € teku od 11.03.2006. godine,

- 1,78 € teku od 11.04.2006. godine,

- 2,43 € teku od 11.05.2006. godine,

- 2,17 € teku od 13.06.2006. godine,

- 1,05 € teku od 11.07.2006. godine,

- 0,61 € teku od 11.08.2006. godine,

- 1,58 € teku od 12.09.2006. godine,

- 2,43 € teku od 11.10.2006. godine,

- 0,50 € teku od 12.12.2006. godine,

- 0,16 € teku od 27.03.2008. godine,

- 6,20 € teku od 18.11.2008. godine,

- 16,53 € teku od 17.01.2009. godine,

- 15,81 € teku od 21.01.2009. godine,

- 11,64 € teku od 18.03.2009. godine,

- 10,61 € teku od 14.05.2009. godine,

- 9,69 € teku od 17.06.2009. godine,

- 8,33 € teku od 15.08.2009. godine,

- 10,44 € teku od 27.08.2009. godine,

- 7,73 € teku od 16.10.2009. godine,

- 8,94 € teku od 17.12.2009. godine,

- 13,19 € teku od 16.01.2010. godine,

- 15,94 € teku od 16.03.2010. godine,

- 24,45 € teku od 15.05.2010. godine,

- 31,68 € teku od 17.07.2010. godine,

- 40,94 € teku od 17.09.2010. godine,

- 37,10 € teku od 21.08.2010. godine,

- 37,10 € teku od 21.08.210. godine,

- 23,28 € teku od 21.08.2010. godine,

- 18,63 € teku od 16.10.2010. godine,

- 24,68 € teku od 16.12.2010. godine,

- 25,57 € teku od 15.01.2011. godine,

- 23,29 € teku od 18.02.2011. godine,

- 25,89 € teku od 17.03.2011. godine,

- 23,09 € teku od 15.04.2011. godine,

- 27,62 € teku od 14.05.2011. godine,

- 32,26 € teku od 16.06.2011. godine,

- 39,16 € teku od 16.07.2011. godine,

- 47,75 € teku od 17.08.2011. godine,

- 31,22 € teku od 15.10.2011. godine,

- 31,76 € teku od 15.11.2011. godine,

- 32,48 € teku od 16.12.2011. godine,

- 35,67 € teku od 14.01.2012. godine,

- 36,63 € teku od 16.02.2012. godine,

- 35,67 € teku od 16.03.2012. godine,

- 35,78 € teku od 06.04.2012. godine,

- 36,00 € teku od 20.04.2012. godine,

- 36,26 € teku od 16.05.2012. godine,

- 35,96 € teku od 14.07.2012. godine,

- 35,19 € teku od 15.08.2012. godine,

- 33,10 € teku od 15.09.2012. godine,

- 35,43 € teku od 16.10.2012. godine,

- 36,14 € teku od 15.11.2012. godine,

- 35,34 € teku od 15.12.2012. godine,

- 34,41 € teku od 16.01.2013. godine,

- 34,17 € teku od 05.02.2013. godine,

- 33,49 € teku od 15.02.2013. godine,

- 33,68 € teku od 16.03.2013. godine,

- 36,16 € teku od 16.04.2013. godine,

- 32,54 € teku od 16.05.2013. godine,

- 32,01 € teku od 14.06.2013. godine,

- 32,26 € teku od 13.07.2013. godine,

- 32,59 € teku do 15.08.2013. godine,

- 33,28 € teku od 13.09.2013. godine,

- 34,12 € teku od 15.10.2013. godine,

- 34,58 € teku od 14.11.2013. godine,

- 35,98 € teku od 14.12.2013. godine,

- 34,70 € teku od 15.01.2014. godine,

- 36,68 € teku od 22.02.2014. godine,

- 36,30 € teku od 15.04.2014. godine,

- 34,92 € teku od 14.05.2014. godine,

- 35,41 € teku od 13.06.2014. godine,

- 36,40 € teku od 15.07.2014. godine,

- 36,75 € teku od 14.08.2014. godine,

- 37,16 € teku od 13.09.2014. godine,

- 37,49 € teku od 14.10.2014. godine,

- 36,64 € teku od 04.02.2015. godine,

- 36,64 € teku od 24.02.2015. godine,

- 36,64 € teku od 22.05.2015. godine,

- 36,64 € teku od 23.05.2015. godine,

- 36,64 € teku od 03.06.2015. godine,

- 36,64 € teku od 03.07.2015. godine,

- 36,64 € teku od 13.11.2015. godine,

- 36,64 € teku od 16.12.2015. godine,

- 36,64 € teku od 15.01.2016. godine,

- 36,64 € teku od 15.03.2016. godine,

- 36,64 € teku od 14.04.2016. godine,

- 36,64 € teku od 13.05.2016. godine,

- 36,64 € teku od 07.07.2016. godine,

- 36,64 € teku od 07.07.2016. godine

do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.662,50 eur u roku od 15 dana sa zateznom kamatom tekućim od presuđenja do isplate stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više traženo zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika radi isplate.

2. U tužbi se navodi da je tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika HVB Splitska banka d. d., kao kreditor sklopili 16. 12. 2005. Ugovor o kreditu broj 98816/05 (Ugovor), da je tim Ugovorom tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 20.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja, na rok otplate od 84 mjeseca, s redovnom kamatnom stopom od 6,99 %, promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora. Presudama i rješenjima Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Pž-7129/13 od 13.06.2014.g., Vrhovnog suda RH posl.br. Rev-249/14 od 09.04.2015.g., Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018.g. i Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04.07.2013.g. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita/tužitelja) jer je s istima zaključio ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, tužitelj navodi u tužbi da s obzirom na navode iz tužbe jasnim proizlazi da su odredbe čl. 2., čl. 5., čl. 6., čl. 10., čl. 11., čl. 18. i čl. 19. Ugovora ništetne. Izravna posljedica ništetnosti tih odredbi Ugovora jest da je prednik tužitelja za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, a s osnove ništetnih odredbi kojima je ugovoren CHF kao valuta uz koju je vezana glavnica, kao i promjenjivoj kamatnoj stopi ovisnoj o odluci tuženika, preplatio poveći novčani iznos, sve uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče za svaki mjesec u odnosu na koji je preplata izvršena. Preplaćeni iznos tuženik je stekao bez ikakve osnove. Jasnim proizlazi da je obveza tužitelja kao korisnika kredita, ovisna o dva bitna (promjenjiva i neizvjesna) sastojka ugovora o kreditu, o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, zbog čega je znatno narušena ravnoteža među ugovornim stranama, što u konačnici ima posljedicu ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava osnov i visinu, poriče navode tužbe ukoliko su isti u protivnosti s navodima iz odgovora na tužbu, ističe prigovor zastare, te predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz osudu tužitelja na snašanje troškova postupka. Tužbeni zahtjev u cijelosti je neosnovan, jer tužitelj nema pravne osnove za vođenje ove parnice, budući je kredit s valutnom klauzulom u CHF na koji se tužitelj poziva, u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15) koji je stupio na snagu dana 30.09.2015., konvertiran u eurski kredit, slijedom čega su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor i to s važenjem ex tunc. Tužitelj nema pravne osnove i interesa za vođenje ove parnice jer je kredit s valutnom klauzulom u CHF u skladu s odredbama konvertiran u eurski kredit, slijedom čega su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor glede valutne klauzule i primijenjenih kamatnih stopa s važenjem ex tunc i načina promjene kamatne stope nakon provedene konverzije, tako da sporne ugovorne odredbe, suglasnom voljom ugovornih stranaka više nisu na snazi i ne proizvode nikakve pravne učinke, jer se radi o pravno nepostojećim ugovornim odredbama. Nije sporno da je izračun konverzije sukladno odredbi članka 19.c stavka 1. t. 4. podrazumijevao da se svi iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta po CHF kreditu (osim naplaćenih zateznih kamata i dr.) pretvore u EUR i da ti iznosi predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta sada EUR kredita i po novom otplatnom planu, a u slučaju utvrđenja duga po konverziji, potrošač je nastali dug dužan namiriti vjerovniku. Tuženik ističe da je glede učinaka konverzije kredita potpuno nebitno da li je izračunom konverzije utvrđena preplata u korist potrošača, ili dug potrošača prema vjerovniku, već je bitno to, da je izračun konverzije rezultat, ne samo promjene valute obveze, već i rezultat činjenice da su na tužiteljev kredit u trenutku sklapanja Dodatka br. 2. primijenjene potpuno određene kamatne stope koje je tuženik primjenjivao na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR. Također, u prilog tome da je tužitelj bio dobro informiran o načinu na koji će se konverzija provesti treba navesti činjenicu da je tuženik prije sklapanja Dodatka br. 2 dopisom od 09.11.2015. predočio tužitelju sve informacije i objašnjenja o tome što je konverzija i na koji način će se Ugovor o kreditu konvertirati, informativni izračun konverzije za potrebe provjere izračuna uz korisničko ime i lozinku putem koje tužitelj može pristupiti na internetsku stranicu banke, kontakt broj telefona za sve dodatne informacije, te pregled uplata po originalnom CHF kreditu, te simulirani otplatni plan kredita u valuti EUR na dan 30.09.2015. a iz kojeg je vidljivo kako se mijenjala kamatna stopa za vrijeme cijelog otplatnog razdoblja, odnosno na koji će se način mijenjati prihvaćanjem konverzije, i to sve u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK (NN 102/15) kojom je propisan postupak informiranja potrošača prije konačnog prihvaćanja konverzije ugovora o kreditu. Tuženik posebno ističe da odredbe ZPK (NN 102/15) o konverziji kredita predstavljaju lex specialis, pa stoga imaju prednost pred drugim normama hrvatskog pravnog sustava, pa tako i općim odredbama ZOO-a o ništetnosti ugovora i bilo kojim drugim pravilima koja bi bila u izravnoj koliziji s pravilima ZPK o konverziji kredita. Ovo stoga što je zakonodavac radi ostvarenja zaštite korisnika CHF kredita to mogao postići donošenjem ovog Zakona i s retoraktivnom primjenom, a što je zakonodavac detaljno obrazložio u konačnom prijedlogu Zakona br. 899 od 10.09.2015. Kako dakle nije sporno da je između stranaka predmet ugovora o kreditu sklapanjem Dodatka br. 2 ugovoren na drugačiji način nego što je ugovoren osnovnim ugovorom i to s učincima od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, to sporazum stranaka o konverziji kredita predstavlja novu pravnu osnovu kojom su stranke odredile svoja uzajamna prava i obveze, pa stoga tužitelj nema osnova, pa time niti prava potraživati bilo kakvu isplatu temeljem osnovnog ugovora, pa iz tog razloga niti presude iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ne mogu predstavljati pravni temelj za utuženo potraživanje. Tuženik posebno ističe da u skladu s načelom slobode uređivanja obveznih odnosa, sudionici u prometu slobodno odlučuju o sklapanju ugovora i preuzimanju prava i obveza koja proizlaze iz sklopljenih ugovora, pa tako slobodno odlučuju i o izmjeni već sklopljenih ugovora. Iznimka od ovog načela predviđena je odredbom članka 248. st. 1. ZOO-a koja propisuje obvezno sklapanje i obvezni sadržaj ugovora. U skladu s tom odredbom ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi. U ovom konkretnom slučaju tuženik je u skladu s odredbama ZPK bio obvezan tužitelju ponuditi sklapanje dodatka ugovora o konverziji kredita, a u slučaju prihvata konverzije s tužiteljem je bio dužan sklopiti ugovor. Tužitelj u skladu s načelom slobode uređivanja obveznih odnosa nije bio dužan prihvatiti izračun konverzije, niti je bio dužan sklopiti Dodatak br. 2 o konverziji kredita. Da tužitelj nije prihvatio izračun konverzije i da nije sklopilo Dodatak br. 2, odredbe ZPK o konverziji kredita ne bi imale nikakav učinak na sklopljeni ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima i otplata tog kredita nastavila bi se prema važećim ugovorenim uvjetima (čl. 19.e st. 6. ZPK). Međutim, kada je tužitelj svojom slobodnom voljom prihvatio ponudu tuženika i sklopio dodatak ugovora kojim je konverzija kredita dosljedno provedena, onda se prava i obveze ugovornih stranaka moraju prosuđivati isključivo i jedino u skladu sa sklopljenim Dodatkom br. 2 Ugovora o kreditu.

4. Tužbeni zahtjev je uređen podneskom tužitelja od 05. prosinca 2025. (list 250- 255 spisa) nakon provedenog financijskog vještačenja.

5. Podneskom od 29. prosinca 2025. tuženik je naveo da nema primjedbi na matematičku točnost izračuna vještaka.

6. U provedenom postupku ovaj sud je utvrdio:

- da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika/pravnog prednika tuženika (Povijesni izvadak iz sudskog registra), kao kreditora, 16. prosinca 2005. sklopljen Ugovor o kreditu broj 98816/05, kojim Ugovorom je prednik tuženika, kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 20.000,00 CHF isplaćen u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju Kreditora na dan korištenja, bez određene namjene, sa rokom otplate od 84 mjeseca sa kamatnom stopom koja je promjenljiva, a na dan zaključenja ugovora iznosi 6,99 % godišnje, te se utvrđuje Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom Kreditora,

- da su stranke 04. 10. 2016. sklopile Dodatak br. 2. Ugovora o kreditu br. 98816/05 (Dodatak), kojim Dodatkom da je korisnik kredita temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju pristao na konverziju kredita radi promjene valute (kredit denominiran u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u EUR odnosno u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR), da je na dan zaključenja tog Dodatka utvrđena razlika u iznosu od 1.779,38 EUR između uplaćenih sredstava po kreditu i simuliranih obveza, a koja predstavlja dug koji je Korisnik kredita dužan podmiriti Kreditoru, da je tim Dodatkom izmijenjen članak 4. Ugovora kojim je kamatna stopa promjenjiva i iznosi 10,99 %

- da je Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je Udruga Potrošač - Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača, kao ovlašteno tijelo sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, podnijela tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu protiv osam poslovnih banaka, među kojima je i ovdje tuženik, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, te da je tom presudom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je presuđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženici, kao trgovci, s korisnicima kreditnih usluga, kao potrošačima, nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, pa je time tuženik, kao i ostale tužene banke, u razdoblju od 10. rujna 2003. godine postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- da je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. utvrđeno da je u navedenom dijelu presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., potvrđena,

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je o tužbi Udruge Potrošač - Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka među kojima je i ovdje tuženik, odlučeno na način da je utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana pa je time postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- da je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je u navedenom dijelu presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena,

7.Odredbom članka 64. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/09, dalje ZZP/09) dodan je članak 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

8. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, dalje ZZP/14), koji je na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9. U smislu odredbe članka 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete i isplatu, što, po ocjeni ovoga Suda, uključuje i parnice zbog stjecanja bez osnove, pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz članka 502.a. stavak 1. ZPP-a, te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10.Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. jasno je izrazio stav kako je odluka u kolektivnom sporu temeljem odredbe članka 502.c ZPP obvezujuća za sudove u pojedinačnim postupcima, odnosno sud je vezan za utvrđenja u kolektivnom sporu i dužan ih je primijeniti. Navedeno iz razloga, jer je svrha odredbe članka 118. ZZP/14 da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kojom je utvrđeno da je došlo do povrede propisa o zaštiti potrošača, obligatorno primijeni u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu kako bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava. Samo utvrđenje ništetnosti u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača bilo bi bez konkretnog pravnog učinka kada potrošači ne bi svoja subjektivna prava mogli ostvariti u pojedinačnim postupcima.

11.Navedeni direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji obvezuje sudove proizlazi i iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.

12. Te presude su donesene na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14, dalje: ZZP/07), a temeljem odredbe čl. 138a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13. Kako su spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu korištene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, koja je u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom jer da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora banka kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirala o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, stoga su i predmetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu izumeđu tužitelja i tuženika ništetne, pa na tu okolnost sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Takvo pravno stajalište izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. Prema odredbi članka 323. stavka 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

14. Prema tome tužitelj se u ovom sporu može pozvati na pravno utvrđenje iz presuda donesenih u sporu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 u kojem je sudjelovao ovdje tuženik, sve u smislu odredbe članka 502.c. ZPP u vezi sa čl. 502.a. st. 1. ZPP.

15. U nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za područje ekonomije, grane financije, računovodstvo i porezi i područje procjene vrijednosti u ekonomiji iz rujna 2025., vještak na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak je dao slijedeće mišljenje. Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj: Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate do dana provođenja konverzije kredita iznose 4.402,05 EUR, od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 1.623,44 EUR te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 2.778,61 EUR. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio, zbog pada tečaja ispod tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 115,86 EUR. Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 4.286,19 EUR i to: Ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana provođenja konverzije kredita iznosi ukupno 1.623,44 EUR. Ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i početnog tečaja za CHF (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do dana provođenja konverzije kredita iznosi ukupno 2.662,75 EUR. Glavnica po kreditu u CHF, temeljem prilagođenog inicijalnog otplatnog plana, uzevši u obzir početnu kamatnu stopu i tečaj koje je vrijedio na dan isplate kredita bi na dan 12.10.2016.g. iznosila 15.233,51 kn dok je konverzijom utvrđena nedospjela glavnica u iznosu 43.631,86 kn. Slijedom navedenog, razlika u iznosu nedospjele glavnice po konverziji u odnosu na glavnicu temeljem prilagođenog početnog otplatnog plana i tečaja iznosi 3.769,11 EUR. Prilikom provođenja konverzije tuženik je uzeo u obzir sve uplate tužitelja te je postupao u skladu s Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju čl.19. c., te iskazao Sporazumom o korištenju preplate po konverziji manjak uplata (manjak) tužitelja u iznosu 13.443,22 kn, odnosno 1.779,38 EUR Vještak napominje da utvrđenja nalaza, iznosi ukupno iskazane preplate, u nalazu u prethodnoj točki, za vrijeme otplate kredita u CHF pod pretpostavkom da se tužitelju nije mogla mijenjati kamatna stopa i tečaj CHF, kao i iznosi utvrđene preostale glavnice za otplatu kredita u EUR kojim je po konverziji utvrđen manjak u uplatama temeljem simuliranog otplatnog plana za EUR, polaze od istih stvarnih uplata tužitelja za podmirenje obveze za anuitete u CHF uplatama u kn, ali su različite pretpostavke tužitelja i tuženika, što predstavlja pravno pitanje u koje vještak ne ulazi. Zatezne kamate na preplaćene iznose, po osnovu rasta kamatne stope i rasta tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, ovračunate do dana provođenja konverzije ukupno iznose 1.964,7o EUR. Vještak je naveo da što se tiče uračunavanja priznatog iznosa preplate u konverziji, prilikom izračuna konverzije tuženik nije utvrdio preplatu nego manjak tužitelja pa shodno navedenom nije moguće izvršiti uračunavanje preplate po konverziji.

16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Centra za vještačenje d. o. o. Split, UA iz rujna 2025 (list 196 spisa) jer je izrađeno u skladu sa pravilima struke na temelju svih potrebnih podataka i dokumenata za izradu vještva, te nalaz i mišljenje nisu proturječni.

17. Konverzija kredita izvršena je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim je bankama naložena izmjena odredbi osnovnog ugovora, te eventualno do tada sklopljenih dodataka i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te se između ugovornih strana postiže sporazum o konverziji iz članka 19. c toč.6. ZID ZPK-a na način kako je to propisano tim zakonom. Glavni motiv i svrha tog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR.

18. Odredbama ZID ZPK-a, a niti dodacima ugovora o kreditu sklopljenim na temelju tog zakona izrijekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se tiču promjenjive kamate stope i valutne klauzule, a koja ništetnost je nastupila iz razloga što su banke bez prethodnog pregovaranja sa potrošačima kao korisnicima kredita jednostrano odnosno nepošteno mijenjale početno ugovorenu kamatnu stopu te u ugovorima o kreditu ugovarale nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF. Dodacima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, dakle ne rješava se pitanje preplaćenih kamata u periodu koji je prethodio konverziji, a do koje pretplate je došlo nepoštenim postupanjem banaka odnosno primjenom ništetnih ugovornih odredbi, dakle dodacima ugovora nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi. Konverzija kredita u valuti CHF u kredit u valuti EUR izvršena na temelju ZID ZPK-a odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, a ne i na izvan ugovorne obveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi korisnika kredita s osnove ništetnih ugovornih odredbi.

19. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju sklapanjem Dodatka br. 2. Ugovora o kreditu br. 98816/05 od 04. 10. 2016. godine kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita, nije otklonjena posljedica ništetnosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule, a niti iz provedenih dokaza proizlazi da bi se tužitelj u navedenom Dodatku odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

20. Stoga, tužitelj unatoč sklopljenom Dodatku kojim je izvršena konverzija kredita ugovorenog u CHF u protuvrijednosti kuna u kredit u EUR u protuvrijednosti kuna, pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.

21. Takvo pravno shvaćanje u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Suda Europske unije izraženom u presudi od **.**.2019., ČA protiv ERSTE Bank Hungary Zrt.,C-118/17, ECLI:EU:C:2019:207, prema kojem potrošaču pripada pravo na potpuno obeštećenje tj. na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštena odredba nije postojala, a osobito pravo ostvariti povrat koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu na temelju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Pri tome, nije relevantno što je u tom predmet riječ o zakonskoj intervenciji na temelju sudskog utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju riječ je o izmjeni ugovora intervencijom stranaka, jer je ZID ZPK-a predviđena mogućnost potrošača da odbije sklapanje ponuđenog sporazuma o konverziji s obzirom na okolnosti u kojima je donesen taj zakonski propis i u kojima je vršena konverzija (stalni rast i nepredvidivost tečaja CHF te posljedično tome značajno povećanje iznosa mjesečnih anuiteta u odnosu na vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu) bilo upitno da li je potrošač stvarno bio slobodan u izboru prihvatiti ili odbiti konverziju. Naime, jedina alternativa potrošaču bila je ostanak u ugovornom odnosu u kojem je njegova novčana obveza bila sve veća i nepredvidiva u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu s obzirom na kretanje tečaja CHF, a mnogi potrošači sklapali su dodatke ugovora upravo iz razloga spašavanja vlastite egzistencije.

22. Na navedeno pravno shvaćanje poziva se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022., a koje pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvaća i ovaj sud.

23. Slijedom navedenog proizlazi da među strankama nije sporno da je tuženik proveo konverziju sukladno zakonu, te tužitelj ne pobija Aneks kojim je izvršena konverzija i stoga isti obvezuje stranke.

24. Sklapanjem Dodatka/Sporazuma kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15, tužitelj nije izgubio pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, te je zadržao pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana 04. 10. 2016.g. u pogledu ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o promjenjivosti kamate jednostranom odlukom tuženika, te o valutnoj klauzuli u CHF.

25. Kako je prema nalazu i mišljenju vještaka utvrđeno da ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate do dana provođenja konverzije kredita iznose 4.402,05 EUR te da tužitelj nije u potpunosti financijski obeštećen, čime je se za iznos obuhvaćen tužbenim zahtjevom povećala imovina tuženika jer je tuženik navedeni iznos primio temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, isti je dužan vratiti temeljem odredbi članka 323. stavak 1. i članka 1111. stavak 1. ZOO.

26. U odnosu na prigovor zastare tuženika, sud je uzeo u obzir pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

27. Stoga, u predmetima u kojima se primjenjuje pravno shvaćanje iz presude o kolektivnoj tužbi na temelju članka 502.c ZPP, a u ovoj pravnoj stvari se kako je naprijed obrazloženo primjenjuje, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu, odnosno zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi i to odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope od 13. lipnja 2014., a odredbe o valutnoj klauzuli u CHF od 14. lipnja 2018. S obzirom da je tužba podnesena ovom sudu dana, 11. lipnja 2019., zastara nije nastupila, te stoga prigovor zastare sud smatra neosnovanim. Naime, zastara za više isplaćene iznose po osnovu kamate počela bi teći od 13. lipnja 2014. i istekla bi 13. lipnja 2019., dok zastara za više isplaćene iznose po osnovu tečajne razlike bi počela teći 14. lipnja 2018. i istekla bi 14. lipnja 2023.

28. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi sa tužiteljem pregovarao o spornim ugovornim odredbama koje se odnose na valutu CHF, a niti da bi tužitelja upoznavao sa mogućim rizicima promjene tečaja valute na štetu tužitelja, kao niti o promjeni kamatne stope i uvjetima promjene kamatne stope, jer iz iskaza tužitelja saslušanog pred ovim sudom proizlazi da je tužitelj sa tuženikom sklopio ugovor o kreditu 2005. ili 2006 godine koji je iskoristio za kupnju zemljišta na kojem je htio izgraditi kuću jer je imao veliku obitelj. Išao je od banke do banke i došao konačno do Splitske banke gdje su mu ponudili ugovor u "švicarcima" kao povoljan ugovor bez rizika. Rekli su mu da su uvjeti tog ugovora bolji u odnosu na uvjete ugovora o kreditu u eurima jer će u "švicarcima" proći jeftinije odnosno bit će mu manja kamata i konačno će banci manje platiti. Podigao je kredit u protuvrijednosti u kunama u iznosu od 20.000,00 CHF. Nakon dvije godine rata kredita je duplo porasla. Nakon nekog vremena banka mu je ponudila konverziju ugovora o kreditu u eurski kredit, a što mu je produžilo otplatu kredita za skoro tri do četiri godine u odnosu na početni otplatni plan. Konačno je ugovor o kreditu isplatio tako što je posudio neki novac i prodao to zemljište koje je kupio sredstvima kredita.

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP. Troškovi tužiteljice prema vrijednosti predmeta spora od 1.327,01 eur do 13.272,00 – 100 bodova (Tbr. 6. Tarife) se odnose na: sastav tužbe -100 bodova, podnesak od 11. 11. 2019. -100 bodova, podnesak 14. 05. 2020. -100 bodova (uređen tužbeni zahtjev), podnesak 19. 02. 2025. -100 bodova, ročište 25. 03. 2025. -100 bodova (pripremno ročište), podnesak 09. 04. 2025. -25 bodova (Tbr. 8. t. 4. Tarife), ročište 12. 06. 2025. (glavna rasprava) -100 bodova, podnesak 05. 12. 2025. (uređen tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja) -100 bodova, ročište 24. 02. 2026. (glavna rasprava) -100 bodova, što sveukupno iznosi 825 bodova, pomnoženo sa 2,00 eur po bodu daje iznos od 1.650 eur, uvećano za PDV od 25 % (412,59 eur), daje iznos od 2.062,5 eur te trošak vještačenja od 600 eur (rješenje P-3318/2019-18 od 19. rujna 2025.) daje sveukupan iznos troška od 2.662,50 eur. Trošak za objavu pristup na ročište za objavu presude je odbijen kao neosnovan jer punomoćnik tužitelja nije pristupio na ročište za objavu presude. Troškovi tužitelja su obračunati temeljem Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. i Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023., 107/2025.).

U Sinju, 08. travnja 2026. godine

Sudac:

Željko Gusić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja,

2. pun. tuženika.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte