REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] P 5
Poslovni broj: Us I-1984/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenik Marko Puhovac, odvjetnik u Rijeci, U [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, 8. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-05/23-26/496, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 9. listopada 2024. i rješenja Primorsko-goranske županije, Grada Rijeke, Upravnog odjela za urbanizam, prostorno uređenje i graditeljstvo KLASA: UP/I- 361-03/16-03/153, URBROJ: 2170-1-06-00-23-7/MŽ od 6. rujna 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Primorsko-goranske županije, Grada Rijeke, Upravnog odjela za urbanizam, prostorno uređenje i graditeljstvo KLASA: UP/I-361-03/16-03/153, URBROJ: 2170-1-06-00-23-7/MŽ od 6. rujna 2023. odbijen je zahtjev PC, ovdje tužitelja, za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu manje zahtjevnu zgradu stambene namjene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iz razloga što je utvrđeno da se građevina nalazi u izdvojenom građevinskom području izvan naselja predviđenom za gospodarsku namjenu – poslovna – komunalno servisna namjena, planske oznake K3, te da predmetna zgrada ne odgovara zgradi prikazanoj na ortofoto karti DOF5/2021.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-361-05/23-26/496, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 9. listopada 2024. odbio.
3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovome Sudu podnijela tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja. U tužbi u bitnom navodi da su u postupku pogrešno i nepotpuno utvrđene odlučne činjenice te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, odnosno da tuženik pogrešno tumači članak 6. stavak 1. podstavak 4. navedenog Zakona, smatrajući da smještaj zgrade u zoni poslovne – komunalno- servisne namjene K3 predstavlja apsolutnu zapreku za ozakonjenje. S tim u vezi navodi da je u neposrednom susjedstvu u postupku po Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ozakonjen niz zgrada stambene namjene na područje iste prostornoplanske namjene, primjerice na adresama [adresa], 34B, 35/1, 35 i 35/4, čime smatra da je povrijeđeno načelo jednakosti pred zakonom i zahtjev za jednoobraznom primjenom propisa. Nadalje navodi da je njegov otac još 2013. godine u cijelosti podmirio naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade te da tužitelj ima sklopljen i solemniziran Ugovor o zakupu zemljišta s Gradom Rijekom iz 2018. godine u svrhu korištenja zemljišta za postojeću građevinu. Naglašava da je predmetna obiteljska kuća jedini dom njemu i njegovoj sestri. U pogledu postupovnih povreda, ističe da upravna tijela nisu provela očevid na licu mjesta sukladno članku 16. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama niti su u obrazloženju rješenja navedeni jasni razlozi i odlučujuće okolnosti, čime je povrijeđeno pravo na dom i ustavno jamstvo sudske kontrole zakonitosti pojedinačnih akata. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u spis predmeta upravnog postupka i dokumentaciju koju prilaže uz tužbu (zemljišnoknjižne izvatke, posjedovne listove, ugovor o zakupu i dokaze o uplati naknade), saslušanjem tužitelja, očevidom na terenu uz prisustvo vještaka mjerničke te po potrebi vještačenjem po vještaku arhitektonske, odnosno građevinske struke, pa da po provedenom postupku poništi rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.
5. Sud je održao ročište za raspravu 27. ožujka 2026., na koje je pristupio samo tužitelj zastupana po opunomoćeniku, a kako je tuženik uredno pozvan, ročište je održano u njegovom odsustvu.
5.1. Tužitelj je na ročištu u bitnom izjavio da ostaje kod navoda iznesenih u tužbi i dosadašnjem tijeku postupka. Istaknuo je da u predmetnoj nekretnini živi od rođenja te da je njegov otac podnio pravovremeni zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, za što su plaćene sve propisane naknade, ali da je prvostupanjsko tijelo to rješenje poništilo. Naveo je da su okolne građevine legalizirane te da je s Gradom Rijekom 2018. godine sklopio ugovor o zakupu zemljišta za potrebe okućnice, iz čega smatra razvidnim da je Grad suglasan s korištenjem građevine za stanovanje. U spis je predalo rješenje o izvedenom stanju za susjednu nekretninu na adresi [adresa] i rješenje od 31. prosinca 2012. kojim je ocu tužitelja određena naknada za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade, te predložio saslušanje pet svjedoka na okolnosti na kojima temelji tužbene navode.
5.2. Na upit Suda je pojasnio je da je na orto-foto snimci iz 2011. godine vidljiva ploča zadnje etaže koja je prokišnjavala, na koju je naknadno postavljen crijep vidljiv na kasnijim snimkama, što ne smatra opravdanim razlogom za odbijanje zahtjeva.
5.3. Na upit Suda je odgovorio zahtjev izmijenjen s podnositeljice UC iz razloga što mu je tako sugeriralo prvostupanjsko tijelo.
6. Među strankama je u ovome sporu sporno je li zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju iz predmeta ovoga spora pravilno odbijen.
7. Sud je izveo dokaze uvidom u isprave koje se nalaze u spisu ovoga upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. U prvom redu, odnosu na neusklađenost zgrade s prostornoplanskom dokumentacijom, kao što je istaknuo u presudi poslovni broj: 7 UsI-833/2022 od 3. listopada 2022., u predmetu u kojem je odlučivao o istim tužbenim navodima u svezi ozakonjenja zgrade u istom području prostornoplanske namjene predviđenom za gospodarsku namjenu – poslovna – komunalno servisna namjena, planske oznake K3, Sud nalazi bitnim ukazati slijedeće.
9.1. Prema odredbi članka 6. stavka 1. podstavka 4. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine“ broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama) nezakonito izgrađena zgrada ne može se ozakoniti ako se nalazi na području koje je prostornim planom uređenja, koji važi na dan stupanja na snagu toga Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao izdvojeno građevinsko područje izvan naselja koje je prostornim planom predviđeno za gospodarsku namjenu (proizvodnja, ugostiteljstvo i turizam, sport) i groblja, osim za nezakonito izgrađene zgrade unutar tog područja koje su u skladu s tom namjenom.
9.2. Prema shvaćanju, Suda smisao citirane odredbe članka 6. stavka 1. podstavka 4. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama je da se ne dozvoli ozakonjenje zgrada koje će sprječavati ostvarenje neke namjene od javnog interesa. Stoga, ukoliko ostvarenju namjene od javnog interesa nije smetalo ozakonjenju susjednih zgrada, na što upire tužitelj i što je Sud utvrdio u predmetu poslovni broj: 7 UsI-833/2022, ne može joj smetati ni ozakonjenje zgrade iz predmeta ovoga spora, budući da se radi o građevinama iste prostornoplanske namjene. Osim toga, treba imati u i vidu ustavno načelo jednakosti sviju pred zakonom i zahtjev da se propisi primjenjuju jednoobrazno, a i smisao i cilj Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, te činjenicu da predmetnu zgradu tužitelj koristi da bi ostvario dom za sebe i svoju obitelj. Stoga, odluku upravnih tijela u tom dijelu Sud ne može ocijeniti zakonitom.
10. Međutim, Sud je tužbeni zahtjev našao neosnovanim iz razloga kako slijedi.
11. Uvidom u spis predmeta upravnog postupka Sud je utvrdio, što među strankama nije sporno, da je zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju iz predmeta ovoga spora podnijela EC, za legalizaciju zgrade na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da bi naknadno svoj zahtjev prenijela na PC, ovdje tužitelja, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju za zgradu iz predmeta ovoga spora.
12. Prema članku 45. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21, dalje: Zakon o općem upravnom postupku) do donošenja prvostupanjske odluke o upravnoj stvari stranka može izmijeniti svoj zahtjev ili podnijeti drugi, ako se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama temelje na istom činjeničnom stanju.
12.1. Stavkom 2. istoga članka propisano je da kad službena osoba utvrdi da ne postoje uvjeti za izmjenu podnesenog ili za podnošenje drugog zahtjeva, donijet će rješenje kojim će odbaciti zahtjev stranke.
13. Prema shvaćanju Suda u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za izmjenu zahtjeva, jer kako se radi potpuno drugim nekretninama u drugoj katastarskoj općine, koje nisu u nikakvoj funkcionalnoj vezi, te drugim podnositeljima zahtjeva, ne može se smatrati da se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama temelje na istom činjeničnom stanju. Isto je pravno shvaćanje zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj: Usž-4002/22-2 od 29. ožujka 2023. i dr.
14. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje zakonitom, stoga je na temelju članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
15. Pritom se tužitelju ukazuje da je u saborsku proceduru upućen prijedlog Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, prema kojem se zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju može podnijeti vremenskog ograničenja, stoga će, ukoliko prijedlog bude usvojen, tužitelj moći ponovno podnijeti zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za zgradu iz predmeta ovoga spora.
16. Kako su odlučne činjenice utvrđene na razini izvjesnosti koja isključuje svaku razumnu sumnju u njihovu istinitost, Sud je ostale dokazne prijedloge odbio kao suvišne.
17. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova ovoga spora u iznosu od 2.500,00 eura, kako je odredbom članka 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, zahtjev mu je odbijen kao neosnovan.
U Rijeci 8. travnja 2026.
S u d a c
dr. sc. Antun Žagar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).
Dostaviti:
- opunomoćeniku tužitelja Marku Puhovcu, odvjetniu u [adresa]
- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb,
Ulica Republike Austrije 20
