Poslovni broj: Us I-2469/2025-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničko društva DUPLANČIĆ I GRGA j.t.d. Split, Gundulićeva 18, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB: 72910430276, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1) SA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 2) MAR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zainteresirane osobe pod 1) i 2) zastupa opunomoćenica Jasna Kotarac Jabuka, odvjetnica u Splitu, Gundulićeva 26a, pod 3) Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, OIB: 43539267895, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29a i pod 4) Grada Splita, OIB: [osobni identifikacijski broj], Split, Obala kneza Branimira 17, zastupanog po generalnoj opunomoćenici ĆA, dipl. pravnici i zaposlenici, (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice Upravnog suda u Splitu pod posl.br. 39 Su- 450/2024-2), radi naknade za oduzetu imovinu, nakon javne i usmene rasprave zaključene 11. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja, opunomoćenika tužitelja, opunomoćenice zainteresiranih osoba pod 1) i 2), te generalne opunomoćenice zainteresirane osobe pod 4), a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe pod 3), objavljene 8. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/25-01/167, URBROJ: 514-04-03-01-01/07-25-08 od 21. kolovoza 2025. i djelomičnog rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za upravljanje nepokretnom imovinom, izgradnju i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-04/97-01/2703, URBROJ: 2181/1-13/563-25-133 od 4. travnja 2025., te da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora na ime naknade troškova upravnog spora isplati zainteresiranim osobama pod 1) i 2) iznos od 2.000,00 (dvije tisuće) eura.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 14. listopada 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa uprave i digitalne transformacije [adresa], Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/25-01/167, URBROJ: 514-04-03-01-01/07-25-08 od 21. kolovoza 2025., te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 16. veljače 2026., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreke osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, nakon čega ističe kako tužbu podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava, a posebno članka 1. st. 1. i 2. te članka 32. i 33. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, kako u odnosu na konkretni slučaj, tako i u odnosu na sudsku praksu, načelo jednakosti pred zakonom, te prava na pošteno suđenje iz članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske. Tužitelj potom reproducira izreku prvostupanjskog rješenja, kao i sadržaj njegove žalbe podnesene protiv tog rješenja, nakon čega navodi kako predmet povrata ne može biti stan br.1, površine 61,83 m2, položen u prizemnici (ranije kancelarija) zgrade, koji u vrijeme konfiskacije stan nije postojao, niti je evidentiran kao predmet konfiskacije imovine prednika podnositelja zahtjeva na čest. zem. [katastarska čestica] u rješenju Kotarskog suda u Splitu br. Konf.17/45-91 od 8. travnja 1947. Upravno tijelo propustilo je utvrditi da je isti stan po ishođenju potrebne dozvole nastao tek nakon konfiskacije adaptacijom i dogradnjom ranije kancelarije u južnom dijelu poslovne zgrade u vlasništvu tvrtke „P.&M. Bonačić“ prvo od strane prednika oca žalitelja pok. Božidara Rogošića 1950. godine kao nositelja stanarskog prava, a konačno rekonstruiran i dograđen proširenjem i krovištem 1996.-97. po ishođenju lokacijske i građevinske dozvole od strane tužitelja MA, budući je prizemna zgrada bila u ruševnom stanju, a stan neadekvatan za korištenje. Tehnički podaci koji se navode za današnji stan (površina, broj prostorija, građevinsko stanje) ne odgovaraju podacima o dijelu poslovne zgrade - bivše kancelarije, koji jedino može biti predmet postupka naknade, s obzirom i na prava žalitelja koji se kao investitor-graditelj, slijednik nositelja stanarskog prava i jedini zakoniti korisnik stana sa svojom obitelji u razdoblju od nastanka do danas punih 75 godina proizvoljno u rješenju navodi kao „bespravni korisnik“. Ove činjenice, kao i pravni status tužitelja u odnosu na predmetni stan do danas potvrđuje pravni slijed donesenih isprava i odluka, uz stjecanje ex-legis statusa zaštićenog najmoprimca nakon ukidanja stanarskog prava u konfisciranim stanovima, što je u pobijanom rješenju propušteno utvrditi. Pobijanim rješenjem pogrešno je utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno i procesno pravo, i to posebno članak 2. i članak 12. stavak 1. i 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a kojima se određuje pravo na naknadu pravnim osobama u slučaju održanja neprekinutog pravnog sljedništva, obavljanja djelatnosti i postojanja sjedišta, ili iznimno kada Vlada Republike Hrvatske može donijeti takvu odluku, a što ovdje nije slučaj. Pogrešno je primijenjen i članak 45. Zakona o naknadi kojim se u stavku 1. određuje da se poduzeća oduzeta prijašnjem vlasniku ne vraćaju, a u stavku 2. navodi da se poduzećem u smislu ovog Zakona smatra vrijednost oduzetih nekretnina uključujući i poslovni prostor, što je upravo konkretan slučaj. Naime, nesporno je da su predmetne čestice nekada bile sastavni dio nekadašnje tvrtke „P.&M. Bonačić“, da su konfiscirane prednje navedenim presudama i rješenjima, te da danas ta tvrtka nema pravnog slijednika, odnosno više ne postoji.“ (str.4) Točno prvostupanjsko tijelo utvrđuje za prednike podnositelja zahtjeva za naknadu da je navedenim presudama okrivljenicima konfiscirana njihova cjelokupna imovina, između ostalog i njihova tvrtka Tt „P.&M. Bonačić“, te da su nekretnine među kojima i čest. zgr. [katastarska čestica] prije oduzimanja -konfiskacije bile upisane na tvrtku Tt „P.&M. Bonačić“ u Splitu, te da su na temelju rješenja Kotarskog suda u Splitu broj Konf.17/45-91 od 8. travnja 1947. upisane kao navedena Tvrtka na FNRJ odnosno kao „Općenarodna imovina“ pod upravom „Gradskog narodnog odbora Split“. Pozivajući se na isto rješenje Kotarskog suda u Splitu br. Konf.17/45-91 od 8. travnja 1947. (str.3.) prvostupanjsko tijelo navodi da „iste nekretnine su bile uknjižene na tvrtku „P.&M. Bonačić“, osim za 1/8 dijela u vlasništvu ŠA i 1/8 dijela u vlasništvu ĐA, a prema „Procjeni“ sačinjene u vrijeme konfiskacije...“ , a koji udjeli ne odgovaraju udjelima koji se navode u izreci pobijanog rješenja (2/8 i 1/8 dijela). Odvajanje dijela vlasništva 2/8 i 1/8 poslovne zgrade u ranijem vlasništvu tvrtke konfiscirane u cijelosti prednicima predlagatelja po odluci Kotarskog suda u Splitu, proturječno je kako odluci o konfiskaciji, stanju u katastru i zemljišnoj knjizi, tako i utvrđenju današnjeg izmijenjenog ruševnog stanja poslovne zgrade i dijelom dograđenog predmetnog stana. Prednicima podnositelja zahtjeva za naknadu za oduzeti, između ostalog i poslovni prostor čest. zgr. [katastarska čestica] tvrtke „P.&M. Bonačić“ isplaćena je naknada po nalogu Kotarskog narodnog suda u Splitu br. Konf.17/45 na temelju procjene sudskog građevinskog vještaka CA od 27. listopada 1945., koja potvrda je zatražena od Grada Splita i Državnog arhiva u Splitu po zahtjevima tužitelja od 6. i 9. listopada 2025. Prema identifikaciji s očevida, čest. zem. [katastarska čestica] koja je i danas iste oznake, u naravi predstavlja objekt anagrafske oznake [adresa] u kojem je jednim dijelom položen stan površine 61,83 m2 kojeg koristi MA, a dijelom predstavlja zapušteni ruševni prostor. Prema „Procjeni“ od 27. listopada 1946. ova čestica predstavljala je kancelariju i jedan dio skladišta ukupne površine 731,46 m3 odnosno 146,25 m2, pa je danas zapravo prednje navedeni stan položen samo u jednom dijelu nekadašnje kancelarije. Prvostupanjsko tijelo propustilo je utvrditi da je podnositelj žalbe koristio stan u [adresa], izgrađen na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od rođenja sa svojom obitelji više od 70 godina, međutim do današnjeg dana nije mu omogućeno izvršiti njegov otkup. Tijekom korištenja predmetnog stana, zajedno sa ranijim nositeljem stanarskog prava svojim ocem pok. JA, a kasnije na osnovu izdane lokacijske dozvole Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Županije splitsko-dalmatinske, Sjedišta [adresa], Klasa: UP/I-350-05/95-02/00718, Urbroj: 2181-04-95-04/RBS od 18. prosinca 1995. izvršio je kompletnu nužnu rekonstrukciju jedinog stana i dogradnju krova kuće prizemnice u kojoj se nalazi, budući je ista bila u ruševnom stanju, a stan neadekvatan za normalno korištenje. Rekonstrukcija stana i kuće obuhvatila je betonske, izolacijske, stolarske i instalacijske radove u ukupnom iznosu od 196.000,00 kn/26.000 eura, te je uz ranije izvedene radove izgradnje i uređenja stana od strane svoga prednika, žalitelj stekao i prava po osnovi izvršenih ulaganja. Grad Split kao slijednik nositelja prava upravljanja općenarodnom imovinom, nije redovno izvršavao obveze sanacije i rekonstrukcije objekta, zbog čega je osim predmetnog stana ostali dio poslovne zgrade danas u ruševnom stanju. Za susjedni izgrađeni objekt na istoj čest. zem. [katastarska čestica] odlukom Gradskog poglavarstva, Klasa: 022-01/01-01/21, Urbroj: 2181/01-15-01-29 od 7. lipnja 2001. dozvoljena je kupnja i priznato pravo vlasništva, uz izvršenu rekonstrukciju objekta s privremenom građevnom dozvolom. Tužitelj, međutim, nije do sada ostvario pravo otkupa, niti je mogao mijenjati ovaj stan zbog proturječnih odluka nadležnih tijela. Kako je prema PUP povijesne jezgre Splita ovaj objekt bio planiran za rušenje, tužitelj i njegov prednik nisu mogli predmetni stan niti mijenjati zbog većeg broja članova obitelji, niti u potpunosti funkcionalno urediti, niti ostvariti zakonsko pravo otkupa stana na temelju stečenog stanarskog prava. S obzirom na to tužitelj je podnio Ministarstvu državne imovine od 13. veljače 2016. i prijedlog za otkup predmetnog stana, koji do danas nije riješen. Pogrešno se u obrazloženju prvog poništenog djelomičnog rješenja na str. 7. navodi kako SA rođ. ĐA nije otkupila društveni stan sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo, jer je ista otkupila stan u kojem stanuje u [adresa]. Djelomično prvostupanjsko rješenje proturječno je kada se prvo navodi da je konfiscirana nekretnina čest. zgr. [katastarska čestica] zajedno sa drugim nekretninama „bila upisana na tvrtku Tt. „P.& M“ (str.3.), a zatim na str. 9. „ističe da niti rečena oduzeta kancelarija sa skladištem...nije postala imovina koja je u postupku pretvorbe društvenih poduzeća unesena u društveni kapital bilo kojeg društva“. Pogrešno se iz primjene članka 49. stavak 1. isključuju odredbe članka 12. i 45. Zakona o naknadi, kojima se jasno određuju ograničenja naknade za pravne osobe bez pravnog sljedništva i za oduzeta poduzeća, što je upravo ovdje slučaj. Drugačije tumačenje u odnosu na prava podnositelja zahtjeva na temelju odredbi Zakona o naknadi, kao i na stečena prava tužitelja sa 100% invaliditeta, temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u odnosu na stjecanje prava građenjem, korištenjem i dosjelošću, bilo bi protivno ustavnom načelu jednakosti pred zakonom iz članka 14. st. 2., izostanka utvrđenja razmjernosti prava, kao i odredbe kojom se štiti pravo vlasništva. Tužitelj ističe da su mu osporenim rješenjem povrijeđena prava zajamčena člancima 29. stavak 1. i 48. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, te člankom 6. stavak 1. i pravu na dom iz čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i člankom 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Slijedom izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, a pored toga predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi mu trošak upravnog spora.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. 3.Zainteresirane osobe pod 1) i 2) u zajedničkom odgovoru na tužbu predlažu sudu odbaciti predmetnu tužbu jer je ista podnesena od bespravnog korisnika MA koji je neovlaštena osoba, a bespravni korisnici po upravnoj sudskoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske ne mogu biti stranke u postupku povrata oduzete imovine (pravomoćna odluka Visokog upravnog suda RH br. Usž-4955/2019- 2 od 15. srpnja 2021.). S obzirom na prethodno navedeno te da je u dosadašnjem tijeku postupku sve činjenično utvrđeno (svi dokazi u spisu), traži se od suda odbacivanje tužbe bez prava tužitelja na žalbu, otkazivanje zakazanog ročišta jer sve radnje koje poduzima, bespravni korisnik MA su čista manipulacija sa ciljem odugovlačenja povrata oduzete imovine na koju zainteresirane osobe čekaju 29 godina.

4.Zainteresirana osoba pod 3) u odgovoru na tužbu u odnosu na tužbene navode tužitelja da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje ukazuje kako tužitelj sadržajno ne ukazuje u kojem dijelu bi ovo bilo pogrešno utvrđeno. Naime, pravilno je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da je okrivljenicima konfiscirana cjelokupna imovina, pa tako i imovina društva Tt.“P&M Bonačić“. Jednako tako tužitelj ničim ne osporava utvrđenja sa očevida i iz vještačenja koja su u upravnom postupku sačinjena, kao ni činjenicu da bi on bio bespravni korisnik. Ovo potonje jer se Grad Split višekratno očitovao o tome radi čega se sa sigurnošću može uzeti kako je odbijen njegov zahtjev za priznavanje statusa stanarskog prava te kako ovaj nije nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu već bespravni korisnik. Neovisno o tome isti je sudionik u upravnom postupku, makar je pored ovakvih utvrđenja to dvojbeno posebno u dijelu koje svoje pravo ili pravni interes on štiti sudjelovanjem u postupku. Stoga valja uzeti nespornim utvrđenje upravnih tijela kako imovina pravne osobe Tt.“P&M Bonačić“ nije ušla u sastav kojeg društvenog poduzeća koje bi se kasnije temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća pretvorilo u vlasništvo neke druge osobe ili osoba. Utoliko i pored takvog činjeničnog stanja nema zapreka koje bi temeljem iznimki od vraćanja iz Zakona o naknadi priječile ovo. Uvažavanjem gore navedenog, a u odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava pravilno je prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo zaključilo kako odredbu članka 45. Zakona o naknadi valja tumačiti na način kako nema zapreka za naturalni povrat predmetnog stana jer se pravo na naknadu ne ostvaruje u dionicama ili udjelima društava iz portfelja CERP-a. Naime, ne postoji pravna osoba u čiji je sastav ta imovina ušla pa tako ne postoji ni osnova po kojom bi se ranijim vlasnicima odnosno njihovim vlasnicima ta imovina na takav način trebala nadoknaditi. Polazeći od toga, pravilna je i zakonita odluka prvostupanjskog tijela kojom se ovlaštenicima naknade ova utvrđuje u skladu s djelomičnim rješenjem od 4. travnja 2025. radi čega je pravilno i zakonito i drugostupanjsko rješenje koje se u ovom upravnom sporu pobija. Radi navedenog te kako je pobijana odluka pravilna i zakonita predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

5.Zainteresirana osoba pod 4) u odgovoru na tužbu navodi kako u odnosu na zaprimljenu tužbu i pripadajuću dokumentaciju ističe da iz iste ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, u obrazloženju pobijanog rješenja, tuženik vrlo iscrpno obrazlaže cjelokupan tijek postupka vođen od strane nadležnih tijela, a što je u konačnici i rezultiralo citiranim rješenjem u kojem je donesena očigledno pravilna i zakonita odluka. Nadalje, tužitelj u svojoj tužbi navodi samo paušalne i neosnovane tvrdnje kojima nikako ne dovodi u pitanje osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja. Stoga se odbacuju svi izneseni navodi i tvrdnje tužitelja kao neosnovane te predlaže odbiti tužbu tužitelja kao neosnovanu i da se tužitelju naloži plaćanje troškova spora.

6.U sporu je održana rasprava 11. ožujka 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili tužitelj, opunomoćenik tužitelja, opunomoćenica zainteresiranih osoba pod 1) i 2), te generalna opunomoćenica zainteresirane osobe pod 4), dok nisu pristupili uredno pozvani tuženik te zainteresirana osoba pod 3), pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

7.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu u spis ovog suda poslovni broj: Us I-2423/2025, a koji je na dan održavanja rasprave priklopljen predmetnom spisu.

8.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da se u ovom sporu saslušaju stranke, da se u svojstvu svjedoka saslušaju FA, iz [adresa], HA iz [adresa], RA, iz [adresa], da sud službenim putem pribavi i pregleda rješenje Županijskog suda u Splitu br. Gzzk-113/13 od 19. travnja 2013., da sud službenim putem pribavi i pregleda od strane [adresa] i SA Ugovor o otkupu stana u [adresa], na adresi [adresa], to na okolnosti precizirane u tužbi i na održanoj raspravi kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu u spis ovog suda poslovni broj: Us I-2423/2025 od strane tuženika, a koji je na dan održavanja rasprave u ovom sporu priklopljen predmetnom spisu i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

9.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

10.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

11.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

12.Naime, prvostupanjskim djelomičnim rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za upravljanje nepokretnom imovinom, izgradnju i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-04/97-01/2703, URBROJ: 2181/1- 13/563-25-133 od 4. travnja 2025., točkom 1. SA rod. M, OIB: [osobni identifikacijski broj], za 2/8 dijela i SAR (Aino) Bonačić Slivnik, OIB: [osobni identifikacijski broj], za 1/8 dijela, daje se u vlasništvo stan br. 1, površine 61.83 m2, položen u prizemnici (ranije kancelarija) zgrade u [adresa] anagrafske oznake [adresa], kojeg koristi bespravni korisnik MA, a sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelovima zajedničkih dijelova zgrade i zemljišta na kojem je zgrada izgrađena te zemljišta koje služi redovnoj uporabi zgrade, a koja zgrada je konfiscirana rješenjem o konfiskaciji Kotarskog suda u Splitu, broj: 17/45-91 od 8. travnja 1947., točkom 2. kao obveznik naknade povrata stana opisanog u točki 1. određen je Grad Split, točkom 3. određena je provedba rješenja po njegovoj pravomoćnosti u zemljišnim knjigama uknjižbom prava vlasništva na stanu opisanom u točki 1. izreke na ime SA rod. M u 2/8 dijela i na ime SAR (MAR) Bonačić Slivnik u 1/8 dijela, točkom 4. (pogrešno označena kao točka 5.) odbijen je zahtjev NA Zoranove za naknadu - povrat stana opisanog u točki 1. kao neosnovan, točkom 5. izreke (pogrešno označena kao točka 6.) određeno je da će se o preostalom dijelu zahtjeva za naknadu - povrat odlučiti posebnim rješenjem, a točkom 6. izreke (pogrešno označena kao točka 7.) određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, te je predmetno rješenje donijeto pozivom na odredbu članka 69. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02).

13.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa uprave i digitalne transformacije [adresa], Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/25-01/167, URBROJ: 514-04-03-01-01/07-25-08 od 21. kolovoza 2025. odbijena je žalba tužitelja iz ovog spora izjavljena protiv citiranog prvostupanjskog rješenja u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo tijelo prvog stupnja u svom rješenju, uslijed čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

14.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li naknadu za oduzetu imovinu bilo potrebno utvrditi u skladu sa odredom članka 45. Zakona o naknadi, kao što to tvrdi tužitelj ili pak podnositeljice zahtjeva imaju pravo na naknadu sukladno odredbama članaka 22. stavak 1. te 32.-39. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, odnosno imaju li one pravo na naturalnu restituciju tj. davanje (vraćanje) u vlasništvo predmetnog stana, slijedom čega se spornim ukazuje je li u tom pogledu u provedenom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te potom na isto pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kao i jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi razlozi zbog kojih bi osporena rješenja bila nezakonita, uslijed čega je sporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

15.Odredbom čl. 45. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02) propisano je da se poduzeća oduzeta prijašnjem vlasniku na temelju propisa iz članak 2. te akata i načina propisanih člankom 3. toga Zakona ne vraćaju (stavak 1.), da se pod poduzećem u smislu toga Zakona smatra vrijednost oduzetih nekretnina uključujući o i poslovni prostor (stavak 2.), da za poduzeća iz stavka 1. prijašnjem vlasniku, odnosno kada je prijašnji vlasnik pravna osoba, dioničarima ili imateljima udjela prijašnjeg vlasnika pripada naknada (stavak 3.), da pravo na naknadu utvrđuje rješenjem nadležna služba ureda državne uprave (stavak 4.), a da pravomoćno rješenje iz stavak 3. toga članka provodi Hrvatski fond za privatizaciju prijenosom dionica, odnosno udjela u društvima koja su provela pretvorbu sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća (stavak 5.). Odredbom čl. 47. stavak 1. istog Zakona propisano je da prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima u društvima u kojima se nalazi imovina poduzeća oduzetog prijašnjim vlasnicima na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona (stavak 1.), a da ako ostvarenje prava iz stavka 1. tog članka nije moguće zbog već stečenih prava trećih osoba, prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju, na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća (stavak 2.).

Odredbom čl. 53. stavak 1. istog Zakona propisano je da se prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo i posjed imovina (neizgrađeno građevinsko zemljište, poslovni prostor i sl.), koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća, već prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji je kapital u postupku pretvorbe unesena ta imovina. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako pravo na naknadu iz stavka 1. toga članka nije moguće zbog već stečenih prava trećih osoba, prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društava iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju, na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća ili u obveznicama Republike Hrvatske.

16.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, to stoga što i ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju pravilno stajalište upravnih tijela da se zainteresiranim osobama pod 1) i 2) iz ovog spora preda u vlasništvo stan pobliže opisan u izreci prvostupanjskog rješenja, uslijed čega su u konkretnom slučaju pravilno primijenjene mjerodavne naprijed citirane odredbe Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, zbog čega sud cijeni kako osporeno rješenje tuženika, tako i prvostupanjsko rješenje u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

17.Sud nalazi potrebnim prije svega kazati kako je iz podataka upravnog spisa dostavljenog od strane tuženika uz odgovor na tužbu, razvidno da su MAR rod. M i AA pok. S podnijeli zahtjev za naknadu oduzete predmetne imovine u zakonskom roku koji se vodio pod oznakom KLASA: UP/I-942-04/97-01/2703 i oznakom KLASA: UP/I-942-04/97-01/3331, koje zahtjeve za naknadu oduzete predmetne imovine u zakonskom roku su podnijeli i SA rod. AA i ĆAR rod. AA pod oznakom KLASA: UP/I-942-04/97-01/1479 i oznakom KLASA: UP/I-942-04/97-01/261. Ujedno, je i NA pok. Ć podnijela zahtjev za naknadu oduzete predmetne imovine u zakonskom roku koji se vodio pod oznakom KLASA: UP/I-942-04/97- 01/1663. Prvostupanjsko tijelo je zaključkom, KLASA: UP/I-942-04/97-01/2703, URBROJ: 2181-08-99-9 od 28. listopada 1999., navedene zahtjeve za naknadu predmetne oduzete imovine spojilo u jedinstveni postupak pod oznakom KLASA: UP/I- 942-04/97-01/2703. U povodu zahtjeva stranaka djelomičnim rješenjem prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-942-01/97-01/2703, URBROJ: 2181-05-01/021- 16-88 od 10. svibnja 2016. podnositeljicama zahtjeva SA rod. AA, za 2/8 dijela i SAR (Aino) DA, za 1/8 dijela, utvrđeno je pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske za zemljište na kojem je nekada bila položena baraka za skladištenje, sagrađeno na čest. zgr. [katastarska čestica], površine 314,96 m2, (podstavak 1.), za zemljište koje je nekad sačinjavalo slobodnu površinu zemljišta, označeno kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], ukupne površine 1120,54 m2 (podstavak 2.), za dio zemljišta na kojem je nekad bila položena prizemnica u kojoj se nalazila kancelarija i jedan dio skladišta, označeno kao čest. zgr. [katastarska čestica] u površini od 84,42 m2 od ukupne površine od 146,25 m2 (podstavak 3.), sve zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje zemljište je konfiscirano rješenjem o konfiskaciji Kotarskog suda u Splitu, broj: 17/45-91 od 8. travnja 1947. Točkom 2. izreke kao obveznik naknade za zemljište opisano u točki 1. utvrđen je Fond za naknadu oduzete imovine. Točkom 3. izreke je naknada za zemljište opisano u točki 1. utvrđena u ukupnom iznosu od 33.588,83 kune od kojeg iznosa Fond za naknadu oduzete imovine dužan je isplatiti SA rod. DA na ime njenog 2/8 dijela, iznos od 8.397,20 kuna, a SAR (Aino) Bonačić Slivnik na ime njenih 1/8 dijela, iznos od 4.198,60 kuna, nakon pravomoćnosti ovog rješenja u obveznicama Republike Hrvatske u jednakim polugodišnjim obrocima, tijekom 20 godina, počevši od 1. siječnja 2000. Točkom 4. izreke utvrđeno je da je Fond za naknadu oduzete imovine dužan isplatiti obveznice Republike Hrvatske ovlaštenicima naknade u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja. Točkom 5. izreke je SA rod. DA, za 2/8 dijela i SAR (Aino) DA. za 1/8 dijela, dan u vlasništvo stan položen u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojeg kao bespravni stanar koristi MA, a koja zgrada je konfiscirana rješenjem o konfiskaciji Kotarskog suda u Splitu, broj: 17/45-91 od 8. travnja 1947. Točkom 6. je određeno da će nakon pravomoćnosti ovog djelomičnog rješenja, Odjel za zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, izvršiti uknjižbu prava vlasništva stana opisanog u točki 5. izreke na ime SA rod. DA za 2/8 dijela i SAR (Aino) Bonačić-Slivnik za 1/8 dijela, uz istodobno brisanje oznake "općenarodna imovina", s pravom upravljanja "Gradskog narodnog odbora Split". Točkom 7. izreke je određeno da to rješenje kada postane pravomoćno ima snagu ovršne isprave. Točkom 8. izreke odbijen je zahtjev ŠAR za naknadu - povrat nekretnina opisanih u točki 1. i točki 5. kao neosnovan. Točkom 9. izreke je određeno da će se o preostalom dijelu zahtjeva za naknadu - povrat odlučiti posebnim rješenjem, a točkom 10. izreke da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

18.Potom, rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-942-01/16-01/513, URBROJ: 514- 05-02-01-02/18-20-09 od 11. rujna 2020. poništeno je citirano djelomično rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-942-01/97-01/2703, URBROJ: 2181-05-01/021- 16-88 od 10. svibnja 2016., u bitnom, iz razloga što prvostupanjsko tijelo nije dostatno ispitalo mogućnost povrata u naravi dijela oduzete nekretnine (u vrijeme oduzimanja kancelarija i dio skladišta), "dva zapuštena prostora" (ako se izuzme stan kojeg koristi MA, južni prostor pov. 47,78 m2 i sjeverni prostor pov. 36,64 m2 (ukupno 84.42 m2), odnosno da nije jasno zbog čega i taj preostali dio oduzete imovine nije vraćen u vlasništvo, koje činjenice je potrebno raspraviti u ponovnom postupku, po potrebi novim očevidom ili vještačenjem istog ili drugog vještaka građevinske struke kako bi se utvrdilo radi li se o objektu koji je postojao i u vrijeme konfiskacije na kojem vlasništvo nisu stekle treće osobe, postoji li korisnik, zatražiti eventualno podatke od Grada Splita kao i utvrditi eventualno druge iznimke od povrata u vlasništvo u smislu odredbe članka 54. i 55. Zakona o naknadi. Navedenim rješenjem tuženika utvrđeno je i da u spisu predmeta nisu priloženi isprave i dokazi na kojima je utemeljeno rješenje te se ne može ispitati osnovanost žalbenih navoda. Radi otklanjanja navedenih nedostataka prvostupanjskom tijelu naloženo je u spis predmeta pribaviti dokaze koji nedostaju, a koji se odnose na oduzimanje predmetne nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ranije čest. zgr. [katastarska čestica]), presudu Suda za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba u [adresa], br. NC-2/45 od 3. lipnja1945., presudu Okružnog suda za srednju Dalmaciju u Splitu br. Stup-108/46 od 3. prosinca 1946., rješenje Kotarskog suda u Splitu, br. Konf-17/45-91 od 8. travnja 1947., rješenje istog suda, br. Konf-17/45-102 od 29. listopada 1947., potpuni izvadak iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iz kojih dokaza će biti moguće utvrditi jesu li prednici predlagatelja bili vlasnici i u kojim udjelima poduzeća (Tt. „P&M Bonačić) koje je nesporno bilo vlasnik predmetne zgrade, zatim održati usmenu raspravu, nakon raspravljanja nedvojbeno utvrditi činjenično stanje odlučno za rješavanje ove upravne stvari te donijeti novu zakonitu odluku.

19.Iz upravnog spisa nadalje proizlazi da je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku postupilo sukladno uputi iz prethodno citiranog rješenja tuženika te su upravnom spisu sada priložene sve isprave i dokazi koji nisu bili priloženi (kaznena presuda, presude i rješenja o konfiskaciji imovine, te potpuni izvadak iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) te su uz ranije provedene očevide od 1. ožujka 2005. i 11. svibnja 2012., prikupljenu dokumentaciju o statusu poduzeća (Tt. „P&M Bonačić"), o statusu i eventualnom otkupu predmetnog stana, podatke o eventualnom otkupu društvenog stana podnositeljica zahtjeva, rješenja o nasljeđivanju iza prijašnjih vlasnika i drugo, provedene naložene radnje i to usmena rasprava 15. ožujka 2022. te su provedena vještačenja po sudskim vještacima geodetske struke Dušanu Boroviću iz Splita i vještakinji građevinske struke Antoniji Vidjak te su nalazi mišljenja navedenih vještaka dostavljeni strankama na očitovanje. Nakon tako provedenog postupka doneseno je prvostupanjsko rješenje kojim su podnositeljicama zahtjeva SA u 2/8 dijela i SAR u 1/8 dijela dan (vraćen) u vlasništvo predmetni stan u kojem kao bespravni korisnik stanuje tužitelj MA, protiv kojeg je tužitelj podnio žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, a u odnosu na koje je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

20.Sud nadalje primjećuje da su tužbeni prigovori koje tužitelj ističe u tužbi identični onima koje je već istaknuo u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, a koje je pak tuženik pravilno otklonio u obrazloženju svog akta, koje obrazloženje je u cijelosti prihvatljivo i ovom sudu, kod kojeg stanja stvari tužbeni prigovori tužitelja koje opetovano ističe u ovom sporu nisu, niti mogu biti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u konkretnoj upravnoj stvari.

21.Stoga, u odnosu na prigovore koje tužitelj iznosi u tužbi, a koji se odnose na to da u provedenom upravnom postupku nije nedvojbeno utvrđeno je li predmetna imovina oduzeta prednicima predlagateljica, odnosno da nije utvrđeno da bi one bile ovlaštenice naknade, ovo tim prije što je iz rješenja Kotarskog suda u Splitu, br. Konf 17/45-91 od 8. travnja 1947., koje je ispravljeno rješenjem istog suda br. Konfl7/45- 102 od 29. listopada 1947. razvidno da su predmetne nekretnine bile uknjižene kao vlasništvo za cijelo tvrtke P&M Bonačić, dok su LA i IA bili uknjiženi kao suvlasnici za po 1/8 dijela samo nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja nije predmet ovog postupka, za kazati je kako sud ovakve navode ne nalazi osnovanima. S tim u vezi, prije svega za naglasiti je kako je prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svog rješenja navelo da je predmetna imovina oduzeta temeljem presude Suda za zaštitu nacionalne časti Š i Đ u [adresa] br. NC-2/45 od 3. lipnja 1945. kojom su S, C i TA svi pok. S, te ĐA TA pok. J proglašeni krivim i osuđeni na gubitak građanskih prava, lišenja slobode s prinudnim radom te na konfiskaciju cjelokupne imovine zbog krivičnih dijela navedenih u Odredbi o zaštiti nacionalne časti Š i Đ u [adresa] (zbog privredne suradnje u smislu nabave i prodaje robe, upisa zajma i drugog s talijanskim okupatorskim vlastima). Također, presudom istog suda br. NC- 2/45/48 od **.**.1945. ŠA pok. J proglašen je krivim, te osuđen, također zbog krivičnih dijela iz gore navedene Odredbe, dok je presudom Okružnog suda za Srednju Dalmaciju u Splitu, broj: Stup-108/46 od **.**.1946., ĐA pok. J proglašen krivim zbog krivičnih dijela iz članka 10. Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države. Kod izloženog stanja stvari, nesporno je, a kako je to i prvostupanjsko tijelo pravilno zaključilo, da je navedenim presudama okrivljenicima konfiscirana njihova cjelokupna imovina, između ostalog i njihova tvrtka "Tt. P&M Bonačić", kao što je to već navedeno zbog raznih oblika privredne suradnje s talijanskim okupatorskim vlastima.

22.Nadalje, prvostupanjsko tijelo je u obrazloženju svog rješenja navelo da je predmetna imovina oduzeta na temelju presude Suda za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba u [adresa], br. NC-2/45 od 3. lipnja 1945. s kojom su S, C i TA svi pok. S, te ĐA pok. J proglašeni krivim i osuđeni zbog krivičnih dijela navedenih u Odredbi o zaštiti nacionalne časti Š i Đ u [adresa]. Presudom istog suda, br. NC-2/45/48 od 13. lipnja 1945, proglašen je krivim i ŠA pok. J, te je, također osuđen zbog krivičnih dijela iz navedene Odredbe. Također, u obrazloženju se navodi da je presudom Okružnog suda za Srednju Dalmaciju u Splitu, broj: Stup-108/46 od **.**.1946., ĐA pok. J proglašen krivim zbog krivičnih dijela iz članka 10. Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države. Prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da je navedenim presudama okrivljenicima konfiscirana njihova cjelokupna imovina, između ostalog i njihova tvrtka "Tt. P&M Bonačić". U spis je stoga pribavljen dokaz u smislu članka 4. Zakona o naknadi, odnosno pribavljeno je mišljenje Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, broj: DOKR-I-173/99 od 28. travnja 1999. iz kojeg proizlazi da se presuda Suda za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba u [adresa], broj NC-2/45 od 3. lipnja 1945. i presuda Okružnog suda za srednju Dalmaciju u Splitu, broj Stup- 108/46 od 3. prosinca 1946., smatraju presudama do koje je došlo zlouporabom prava i političke moći, jer iz izreke i obrazloženja proizlazi da se radi o kršenju međunarodno priznatih načela pravne države i demokratskog društva i da proturječe javnom poretku Republike Hrvatske. Također, prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svog rješenja navodi da je uvidom u povijesni zemljišno knjižni izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za nekretnine označne kao čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica]. sve k. o. [katastarska općina], razvidno da su prije oduzimanja - konfiskacije bile upisane na tvrtku Tt. "P.&M. Bonačić" u Splitu, a da su potom temeljem rješenja Kotarskog suda u Splitu, broj: Konf. 17/45-91 od 8. travnja 1947. upisane na FNRJ, odnosno temeljem članka 5. Uredbe o uknjiženju prava vlasnosti na državnoj nepokretnoj imovini kao "Općenarodna imovina" pod upravom "Gradskog narodnog odbora Split".

23.Potom, spisu je od relevantnih dokaza priložena Procjena koja je izrađena po nalogu Kotarskog narodnog suda u Splitu, br. Konf. 17/45 od 27. listopada 1945., u kojoj je procjenitelj CA, građevinski sudski vještak izvršio procjenu nekretnine "vlasnosti ĐA" koja se dijeli u dvije grupe: 1. grupa vlasništvo tvrtke P.&M. Bonačić i 2. grupu vlasništvo ŽA, F i S iz [adresa]. Iz procjene proizlazi da u već spomenutu 1. grupu koja predstavlja vlasništvo tvrtke P.& M. Bonačić potpada čest. zgr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojoj je izgrađena prizemnica u kojoj se nalazi kancelarija i jedan dio skladišta, čest. zgr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojoj je sagrađena velika baraka za skladište, čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. 8967, sve k. o. [katastarska općina], koje sačinjavaju svu slobodnu površinu, zemljišta koje nije zaprimljeno sa zgradama, zatim svu površinu terena na kojoj su izgrađene naprijed opisane zgrade. U ponovnom postupku provedeno je vještačenje po vještaku geodetske struke Dušanu Boroviću i vještakinji građevinske struke Antoniji Vidjak. Vještak geodetske struke utvrdio je da nekadašnja čest. zgr. [katastarska čestica] elaboratom iz 1987. poništena i spojena u čest. zgr. [katastarska čestica] (kat. kč. br. [katastarska čestica]), danas u naravi stambena zgrada anagrafske oznake [adresa] i Teutina 4, visine prizemlja, 1. kata i potkrovlja. Istim elaboratom nekadašnjoj čest. zgr. [katastarska čestica] su poništene i pripojene pored čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] s tim da je zk. čest. zgr. [katastarska čestica] u katastru evidentirana kao kultura dvor površine 371 m2 i zgrada površine 390 m2, što u naravi čini stambenu zgradu [adresa] i Teutina 4 (nekadašnja čest. zgr. [katastarska čestica]) te zgradu [adresa] u kojoj se nalazi u nekadašnjem prostoru kancelarija koji je s južne strane dograđen te ograđen parking prostor i dvorište s južne strane građevine, sjeverno od tog stana, u nizu, nalaze se dva zatvorena prostora (tzv. južni i sjeverni prostor), sve prikazano na grafičkom prikazu na skici s kazalom objekata i legendom, koja čini sastavni dio njegovog elaborata. Prema nalazu i mišljenju sudske vještakinje za graditeljstvo Antonije Vidjak (elaborat od prosinca 2023. broj 14/2023) u vrijeme konfiskacije čest. zgr [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavljala je prizemnicu i zemljište u kojoj se nalazila kancelarija i jedan dio skladišta ukupne površine 731,46 m2 (prema procjeni od 27. listopada 1947.). Sjeverno od objekta u kojem se nalazi stan (nekadašnja kancelarija), nekadašnje i današnje zk. čest. zgr. [katastarska čestica] nalaze se dva odvojena prostora sa zasebnim ulazima direktno iz dvorišta. Južni prostor koji prema načinu gradnje, izgledu pročelja te katastarskom zk. stanju, bi prema mišljenju vještakinje trebao biti nekadašnji skladišni prostoru prizemnici označenoj nekadašnjom i današnjom oznakom zk. čest. zgr. [katastarska čestica], sa jednostrešnim krovištem, smjer pada istok - zapad, pokrova valovito salonitne ploče na drvenoj podkonstrukciji, a sam prostor da je nepravilnog oblika, površine vanjskog gabarita 68 m2 koje nije održavano. Sjeverni prostor je nepravilnog trokutastog oblika površine 45 m2, pokrov je armirano betonska ploča, zaključan je i nije moguć direktan pristup objektu, dok s južne strane objekta u kojem je smješten stan, izvršena je dogradnja - zatvoreni stambeni prostor bruto površine 22 m2 i natkriveno i ograđeno parkirališno mjesto površine 36 m2. Vještakinja je uspoređujući stanje u vrijeme konfiskacije utvrdila da nekadašnja čest. zgr. [katastarska čestica] danas u naravi prizemnica u čijem južnom dijelu je smješten stan (prizemlje + potkrovlje) tlocrtne bruto površine 77 m2, a neto 61,83 m2, stan nastao u dijelu prostora koji je zapremala nekadašnja kancelarija, kulture zgrada, anagrafske oznake Tončičeva 10, a južno od tog stana dograđen je zatvoreni stambeni dio s terasom bruto tlocrtne površine 22 m2, kulture dvor i natkriveni i ograđeni parkirališni prostor bruto tlocrtne površine 36 m2, kulture dvor, anagrafske oznake [adresa], dok sjeverno od dijela objekta (u kojem je smješten stan), smješten je "južni prostor" (nekadašnje skladište) tlocrtne površine 68 m2, kulture zgrada anagrafske oznake [adresa] te sjeverni prostor (smješten sjeverno od "južnog prostora") tlocrtne bruto površine 45 m2.

24.Isto tako, prvostupanjsko tijelo je radi utvrđivanja pravnog statusa predmetnog stana pribavilo očitovanje Grada Splita, Upravnog odjela za stanovanje i poslovne prostore, KLASA: 371-01/11-01/166 od 18. ožujka 2025. da iz dokumentacije kojom raspolaže stan označen brojem 1. korisne površine 61.83 m2, položen u prizemlju stambene zgrade [adresa]. koristi MA (ovdje tužitelj) kao bespravni korisnik. U ranijem očitovanju od 21. travnja 2005. Grad Split se očitovao da predmetni stan koristi MA, da je podnijet zahtjev za otkup stana, ali da ugovor nije sklopljen, jer se nisu stekli uvjeti iz članka 13. Zakona o Fondu za naknadu oduzete imovine. Naknadnim očitovanjem od 28. ožujka 2011. Grad Split se očitovao da predmetni stan i dalje koristi MA bez valjane pravne osnove, što da proizlazi iz rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja, KLASA: UP/II- 371-01/93-06/1092 od 11. studenog 1994., kojim je poništeno rješenje Općine Split, KLASA: UP/I-371-03/92-01/150 od 16. travnja 1993. te je ujedno odbijen zahtjev za priznanje stanarskog prava na tom stanu. Stoga, u provedenom postupku nedvojbeno je utvrđeno da tužitelj MA nije nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu, već da je bespravni korisnik, s tim da navedenu pravno odlučnu činjenicu tužitelj najprije svojim žalbenim navodima, a potom niti tužbenim navodima nije doveo u pitanje, s obzirom da mu je naprijed citiranim drugostupanjskim rješenjem, za koje pak tužitelj nije pružio dokaze da bi isto bilo poništeno ili ukinuto, pravomoćno odbijen zahtjev za priznanje stanarskog prava. Također, prvostupanjsko tijelo je u ponovljenom postupku pribavilo i očitovanje Grada Splita, KLASA: 371-01/11-01/166 od 3. prosinca 2012. da podnositeljice zahtjeva SA rod. ŽA i MAR pok. S nisu otkupile društvene stanove sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

25.Sukladno ovako utvrđenom činjeničnom stanju prvostupanjsko tijelo je zaključilo da su predlagateljica zakonske nasljednice prvog nasljednog reda iza prijašnjih vlasnika poduzeća, a da je predmetni stan kao sastavni dio cjelokupne imovine oduzetog poduzeća T.t. P.&M. Bonačić, također oduzet navedenim odlukama (konfisciran), da na oduzetom predmetnom stanu koji se nalazi na čest. zgr. [katastarska čestica], površine 61.83 m2 ne postoji stanarski odnos, već ga kao bespravni korisnik koristi MA, pozivajući se pri tome na rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja, KLASA: UP/II-371-01/93-06/1092 od 11. studenoga 1994. kojim je poništeno rješenje Općine Split, KLASA: UP/I-371-03/92-01/150 od 16. travnja 1993. i odbijen je zahtjev dotičnog za priznavanje stanarskog prava na tom stanu. Prvostupanjsko tijelo je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja utvrdilo da je predmetni konfiscirani stan zbog nepostojanja stanarskog odnosa i činjenice da predlagateljice nisu otkupile društveni stan, da tužitelj nije zakoniti korisnik koji je dogradnjom izvršio prenamjenu iz poslovnog u stambeni prostor, utvrdilo da ne postoji niti jedna zakonska zapreka za naturalni povrat, predmetni stan utvrdilo kao podoban za povrat u odgovarajućim suvlasničkim dijelovima, sve pozivom na odredbe članka 32., 39., 45. i 49. Zakona o naknadi, to pak i bez obzira što je i ta imovina oduzeta u smislu članka 45. Zakona o naknadi kao dio imovine poduzeća, s tim da je posebno istaknulo da predmetni stan, koji je nastao u dijelu prostora koji je zaprimao kancelariju, kao ni ostala konfiscirana imovina poduzeća, nisu procijenjeni u temeljni kapital nekog društva u postupku pretvorbe.

26.Što se pak tiče drugog prijepornog pitanja i to je li u ovoj upravnoj stvari naknadu za oduzetu imovinu bilo potrebno utvrditi u skladu sa člankom 45. Zakona o naknadi, kao što to smatra tužitelj ili podnositeljice zahtjeva imaju pravo na naknadu sukladno odredbama članaka 22. stavak 1. te 32.-39. Zakona o naknadi, odnosno imaju li one pravo na naturalnu restituciju tj. davanje (vraćanje) u vlasništvo predmetnog stana, ovaj sud u i tom pogledu u cijelosti prihvaća stajališta upravnih tijela iz osporenih rješenja. Naime, i ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju s obzirom na okolnosti slučaja, naknadu za oduzetu imovinu koja nije bila predmet pretvorbe treba utvrditi na ostale načine koji su propisani citiranim Zakonom. S tim u vezi, najprije treba uzeti u obzir naprijed citiranu odredbu čl. 45. Zakona o naknadi, koju se međutim ne može u njezinoj primjeni tumačiti izdvojeno od ostalih odredaba toga Zakona, već je njezin smisao moguće pravilno shvatiti jedino dovodeći istu odredbu u vezu s ostalim odredbama Zakona o naknadi, pri čemu, treba imati u vidu svrhu donošenja samog Zakona, te činjenicu da je taj Zakon donesen i stupio na snagu nakon što su, temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine, broj 19/91, 83/92, 84/93, 94/93, 2/94, 9/95. 21/961118/99), poduzeća oduzeta prijašnjim vlasnicima na temelju propisa iz članka 2. Zakona o naknadi, te akata i načina propisanih člankom 3. toga Zakona, bila predmetom pretvorbe. Upravo zbog toga je i po stajalištu ovog suda u odredbi članka 45. stavak 1. Zakona o naknadi i propisano da se oduzeta poduzeća ne vraćaju, a u odredbi stavka 3. istog članka propisano je da za poduzeće iz stavka 1. toga članka prijašnjem vlasniku pripada naknada, s tim što je u odredbi stavka 5., istog članka propisano da pravomoćno rješenje iz stavka 3. toga članka provodi Hrvatski fond za privatizaciju prijenosom dionica, odnosno udjela u društvima koja su provela pretvorbu sukladno Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća.

27.Pored toga, uređujući pitanje naknade za oduzeta poduzeća Zakon o naknadi u članku 47. stavku 1. propisuje da prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima u društvima u kojima se nalazi imovina poduzeća oduzetog prijašnjim vlasnicima na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona (stavak 1.), a da ako ostvarenje prava iz stavka 1. tog članka nije moguće zbog već stečenih prava trećih osoba, prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju, na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća (stavak 2.). Stoga, iz međusobnog odnosa citiranih odredaba Zakona o naknadi nedvojbeno proizlazi da prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u obliku propisanom u tim odredbama iz razloga što je njegova imovina unesena u imovinu nekog ranijeg društvenog poduzeća na kojem je obavljena pretvorba, pa se stoga takvom vlasniku jamče ili dionice poduzeća u čiji je sastav poduzeće ušlo, ili dionice iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju, s tim što visinu naknade određuje Hrvatski fond za privatizaciju ovisno o procijenjenoj vrijednosti poduzeća u trenutku oduzimanja i davanja suglasnosti na pretvorbu (članak 46. Zakona), no u konkretnom slučaju radi se o poduzeću (Tt. "P&M Bonačić") koje nesumnjivo nije ušlo u sastav ranijeg društvenog poduzeća na kojem je obavljena pretvorba.

28.Dodatno je za navesti kako prethodno izloženom u prilog govori i odredba članka 53. Zakona o naknadi, koju je također potrebno imati u vidu kod rješavanja predmetne upravne stvari, kojom odredbom i to stavkom 1. je propisano da se prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo i posjed imovina (neizgrađeno građevinsko zemljište, poslovni prostor i sl.), koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća, već prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji je kapital u postupku pretvorbe unesena ta imovina, dok je stavkom 2. propisano da ako pravo na naknadu iz stavka 1. toga članka nije moguće zbog već stečenih prava trećih osoba, prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društava iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju, na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća ili u obveznicama Republike Hrvatske, slijedom čega "argumentum a contrario", to neprijeporno znači da se vraća imovina koja nije unesena u društveni kapital pravne osobe, osim kada postoje neke zakonske zapreke što pak u konkretnom slučaju nije utvrđeno budući se radi o konfisciranim stanovima koji nisu uneseni u društveni kapital u pretvorbi društvenog poduzeća. Kod izloženog stanja stvari, pogrešno tužitelj smatra da je u ovom slučaju pravo na naknadu za oduzetu imovinu moguće ostvariti isključivo u dionicama ili udjelima društva iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju sada CERP-a, pozivajući se pritom na odredbu članak 47. stavka 2. Zakona o naknadi.

29.Što se pak tiče tužbenih navoda u kojima tužitelj ukazuje na povredu njegovih ustavnih prava, kao i na povredu prava zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, za kazati je kako je Zakon o naknadi u cjelini bio na ocjeni ustavnosti pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske koji je u svojoj odluci i rješenju broj: U-I-673/1996 i dr. od 21. travnja 1999, (Narodne novine, broj 39/99- točka II-6/11) izrazio svoje mišljenje glede ustavnosti i zakonitosti tog Zakona. Imajući u vidu navedeno, tužitelj svojim tužbenim navodima neosnovano smatra da mu pripada pravo na stjecanje vlasništva stana koji koristi bez pravnog osnova jer takva tvrdnja nema nikakvu podlogu u dokazima koji prileže upravnom spisu, a što je sve i u osporenim rješenjima upravnih tijela valjano obrazloženo, koja obrazloženja u cijelosti prihvaća i ovaj sud, dok svi ostali tužbeni navodi koje je tužitelj istaknuo tijekom ovog spora nisu, niti mogu biti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, s čim u vezi je za apostrofirati kako je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenih rješenja i to tuženika od 21. kolovoza 2025. i prvostupanjskog tijela od 4. travnja 2025., dok predmet ovog spora nisu, niti mogu biti druga pitanja koja tužitelj aktualizira, a koja se ne odnose na zakonitost citiranih akata.

30.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti rješenjem prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

31.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo u prvostupanjskom rješenju, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

32.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

33.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom I. u izreci rješenja.

34.Konačno, s obzirom na uspjeh zainteresiranih osoba pod 1) i 2) u ovom sporu, trebalo im je priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23) i to za sastav odgovora na tužbu od 18. siječnja 2026. te za pristup na raspravu 11. ožujka 2026. u iznosu od po 500 bodova (Tbr. 27. st. 1. t. 1. i 2.), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54.), daje iznos od 2.000,00 eura, koji iznos je ovim zainteresiranim osobama i obistinjen, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 8. travnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Odvjetničko društva DUPLANČIĆ I

GRGA j.t.d. Split, Gundulićeva 18,

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz zapisnik od 11. ožujka 2026., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- opunomoćenici zainteresiranih osoba pod 1) i 2) Jasni Kotarac Jabuka, odvjetnici u Splitu, Gundulićeva 26a, uz zapisnik o objavi,

- zainteresiranoj osobi pod 3) po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29a, uz zapisnik od 11. ožujka 2026. i zapisnik o objavi,

- zainteresiranoj osobi pod 4) Gradu Splitu, Split, Obala kneza Branimira 17, uz zapisnik o objavi,

- u spis.