REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31/III

Poslovni broj: Us I-1032/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja PODRUM VINEDA d.o.o., Vukoslavljevica, Kolodvorska 77, OIB: 99552782362, kojeg zastupa direktorica INP, a istu opunomoćenica Nataša Ružička, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o., Garešnica, Vladimira Nazora 4, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 76767369197, radi povrata sredstava, 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske KLASA: UP/II-034-08/24-01/111, URBROJ: 525-04/125-24-4 od 3. srpnja 2024. te vraćanje predmeta na ponovni postupak.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-034-08/24-01/111, URBROJ: 525-04/125-24-4 od 3. srpnja 2024. odbijena je žalba korisnika PODRUM VINEDA d.o.o., OIB: 99552782362, Špišić Bukovica, Kolodvorska 77, Vukosavljevica (u daljnjem tekstu: Korisnik), izjavljena protiv Odluke o povratu sredstava Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju KLASA: 440-12/20-06-02- 01/1424, URBROJ: 343-1504/01-23-014 od 14. prosinca 2023.

2. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da tuženik nije uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja. Naime, ističe da u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o financiranju nitko nije mogao predvidjeti koliko će trajati pandemija bolesti COVID-19 i koje će posljedice povući obzirom na cjelokupno gospodarstvo tako da objektivno nije bilo moguće realizirati ulaganje u predviđenu novu tehnologiju i proizvodnju u ostavljenom roku od 90 dana. Dodaje da je tek u posljednjim mjesecima 2023. godine i prva dva mjeseca 2024. godine kroz prodaju vina približno dostigao rezultate iz vremena prije COVID-a, tako da iz prodaje vina kao osnovne djelatnosti nije mogao prije kraja 2024. godine financirati svoj dio ulaganja u registraciju nepoljoprivredne djelatnosti. Stoga smatra da je pri utvrđivanju rokova realne mogućnosti realizacije projekta te posljedično donošenje odluke o povratu primljenih sredstava svakako trebalo uzeti u obzir specifičnu situaciju tužitelja i njegove stvarne mogućnosti za realizaciju projekta u situaciji u kojoj se poslovanje tužitelja našlo usred pandemije. Također je stajališta da je Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju mogla i trebala temeljem Pravilnika o provedbi mjera programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske realno sagledati konkretnu situaciju i dodijeliti rok u kojem je tužitelj objektivno mogao ispuniti svoje obveze. S obzirom da je dodatni rok za ispunjenje obveze određen nerealno, tužitelj smatra da su tuženik i Agencija pogriješili u primjeni navedenog Pravilnika te su trebali uvažiti argumente tužitelja, ostaviti mu rok za ispunjenje obveza te tek potom, ukoliko tužitelj u tako ostavljenom roku ne bi ispunio obveze, odrediti povrat primljenih sredstava.

2.1. Slijedom navedenog, predlaže Sudu provesti vještačenje po vještaku knjigovodstvene struke u pogledu dinamike poslovanja tužitelja i njegovih realnih mogućnosti za ispunjenje obveza sukladno Ugovoru o financiranju, saslušati zakonskog zastupnika tužitelja te nakon provedenih dokaznih prijedloga poništiti osporavano rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje pri svim utvrđenjima i navodima kako su izneseni u obrazloženju osporavanog rješenja. U odnosu na navode tužitelja iz tužbe kako nije bilo moguće realizirati ulaganje u ostavljenom roku od 90 dana jer u vrijeme sklapanja Ugovora o financiranju nije bilo moguće predvidjeti trajanje pandemije COVID- 19, odnosno da je Agencija za plaćanja trebala korisniku dodijeliti rok u kojem je tužitelj objektivno mogao ispuniti svoje obveze, tuženik ističe kako je tužitelju ostavljen rok od 24 mjeseca od potpisivanja Ugovora o financiranju za realizaciju predmetnog ulaganja, uz bezuvjetno produljenje roka za 90 dana, upravo iz razloga ograničenja u planiranoj provedbi projekata uzrokovanih bolešću COVID-19, a da je tužitelj, ukoliko mu ostavljeni rok nije bio dostatan za realizaciju predmetnog ulaganja, mogao iskoristiti mogućnost predviđenu člankom 10. stavcima 10.6. i 10. 7. Ugovora o financiranju, u skladu s kojima se rok za dostavu zahtjeva za isplatu može iz opravdanih razloga produžiti, u kojem bi se slučaju dodatkom Ugovora o financiranju utvrdio novi rok za dostavu predmetnog zahtjeva za isplatu. Slijedom navedenog, tužitelj je sukladno članku 50. stavku 1. Pravilnika o provedbi mjera Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. – 2020. („Narodne novine“ broj: 91/19., 37/20., 31/21., 134/21., 10/23., u daljnjem tekstu: Pravilnik) Agenciji za plaćanja mogao podnijeti zahtjev za produženjem rokova za ispunjenje obveza preuzetih Ugovorom o financiranju prije isteka roka za koji se traži produženje, uz propisano obrazloženje istoga zahtjeva i prilaganje odgovarajućih dokaza kojima se potkrepljuje zahtjev za produženjem rokova, a koju mogućnost tužitelj nije iskoristio. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan

4. Tužitelj u podnesku od 23. ožujka 2026. posebice ističe da iz dostavljene dokumentacije, a osobito iz zahtjeva za produljenje razdoblja provedbe projekta i promjene lokacije ulaganja, proizlazi jasan i kontinuiran tijek postupanja tužitelja koji nedvojbeno pokazuje da tužitelj nije odustao od projekta, već je kroz cijelo vrijeme aktivno radio na realizaciji i prilagodbi novonastalim okolnostima. Dodaje da su već u početnoj fazi provedbe projekta nastupile okolnosti koje tužitelj nije mogao predvidjeti niti na njih utjecati. Prije svega, iz dokumentacije proizlazi da je postupak ishođenja pravomoćne građevinske dozvole trajao znatno dulje od planiranog, a budući da je pravomoćna građevinska dozvola bila nužan preduvjet za početak radova, navedeno kašnjenje je automatski uzrokovalo pomicanje cijelog projekta. Osim toga, uslijed pandemije COVID-19 došlo je do ozbiljnih poremećaja na tržištu rada i građevinskih usluga - nedostatka kvalificirane snage, čestih bolovanja i samoizolacija, što je izravno utjecalo na mogućnost izvođenja radova u planiranim rokovima. Istodobno, došlo je do značajnog porasta cijena građevinskog materijala i energenata, uslijed čega je prvotno planirani trošak rekonstrukcije porastao s oko 1,3 milijuna kuna na približno 4 milijuna kuna. Dodatno, nakon započinjanja radova, tužitelj se suočio i s pravnim problemom - sudskim sporom vezanim uz uređenje međe te je tužitelj obustavio daljnje radove do rješenja spora, čime je usporena provedba projekta.

4.1. Tužitelj je stajališta da sve navedeno predstavlja skup objektivnih, izvanrednih i nepredvidivih okolnosti koje nije mogao izbjeći niti na njih utjecati, a koje su bitno promijenile uvjete provedbe projekta. Međutim, tužitelj niti u jednom trenutku nije odustao od projekta niti od njegovih ciljeva jer iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je proveo detaljnu analizu izvedivosti projekta te, u suradnji s ovlaštenim stručnjacima i izvođačima, razradio izmijenjeni model provedbe koji omogućuje ostvarenje istog cilja, ali na realan i financijski održiv način. Tako iz zahtjeva proizlazi da tužitelj odustaje od rekonstrukcije starog podruma kao prekomjerno zahtjevne i financijski neodržive aktivnosti, ali zadržava osnovni cilj projekta - razvoj nepoljoprivredne djelatnosti kroz uspostavu kušaonice i turističke ponude . Da se radi o konkretnoj i ozbiljnoj prilagodbi projekta, a ne deklarativnoj namjeri proizlazi iz priloženih dokaza, primjerice iz ponude FREEGO, vl. I [adresa] proizlazi planirano opremanje sušionice, uključujući nabavu profesionalne opreme i uređaja; iz ponude Tehnohit-hr d.o.o. proizlazi plan nabave namještaja prilagođenog novoj funkciji prostora; iz ponude IN proizlazi plan digitalne prilagodbe poslovanja kroz izradu web sadržaja prema WAI standardima te iz troškovnika elektrotehničkih radova i dokumentacije za sunčanu elektranu proizlazi ulaganje u energetsku komponentu projekta koja dodatno doprinosi održivosti i ekološkom aspektu . Nadalje, iz same dokumentacije proizlazi da izmijenjeni projekt i dalje u cijelosti ostvaruje ciljeve predmetne mjere: razvoj nepoljoprivredne djelatnosti, jačanje ruralnog turizma, otvaranje novih radnih mjesta te povećanje konkurentnosti poslovanja tužitelja . Posebno naglašava da promjena lokacije ulaganja nije proizvoljna već se temelji na odredbi članka 17. 3. Ugovora o financiranju prema kojoj je promjena lokacije dopuštena u slučaju izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, što je u konkretnom slučaju nedvojbeno ispunjeno.

4.2. Ističe da su okolnosti na koje se tužitelj poziva po svojoj pravnoj prirodi predstavljale izvanredne i nepredvidive okolnosti, odnosno okolnosti koje se u smislu općih načela obveznog prava mogu kvalificirati kao viša sila. Naime, projekt se provodio u razdoblju obilježenom pandemijom COVID-19 koja je imala izravan i objektivno dokaziv utjecaj na tržište rada, dostupnost izvođača, dinamiku ishođenja dozvola te osobito na drastičan porast cijena građevinskog materijala i energenata . Zbog tih okolnosti došlo je do značajnog poremećaja u planiranoj realizaciji projekta, pri čemu tužitelj nije mogao utjecati na nastanak niti tijek tih okolnosti niti ih je mogao izbjeći ili otkloniti uz razumnu pažnju. Upravo iz tih razloga tužitelj je poduzeo niz radnji radi prilagodbe projekta novonastalim okolnostima, uključujući i traženje produženja roka provedbe te izmjene lokacije ulaganja, što je i predviđeno ugovornim i natječajnim okvirom u situacijama izvanrednih i nepredvidivih okolnosti. Slijedom navedenog, smatra da eventualna odstupanja u dinamici i strukturi provedbe projekta ne proizlaze iz propusta tužitelja već su izravna posljedica okolnosti koje imaju obilježja više sile zbog čega se tužitelju ne mogu stavljati na teret te predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i predmet vratiti na ponovni postupak.

5. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 25. ožujka 2026. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se, u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj: 36/24.; – dalje: ZUS), svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5.1. Na raspravu je pristupila opunomoćenica tužitelja koja je ostala kod navoda iz tužbe, navoda iz podneska od 23. ožujka 2026. i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i predloženog dokaznog prijedloga saslušanja zakonske zastupnice tužitelja, dok je odustala od predloženog dokaznog prijedloga provođenja vještačenja po vještaku knjigovodstvene struke. Na raspravu nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana u njegovoj odsutnosti sukladno odredbi članka 91. stavka 3. ZUS-a.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Prvenstveno valja napomenuti da je sukladno odredbi članka 93. stavka 2. ZUS- a Sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje zakonske zastupnice tužitelja obzirom da se u konkretnom slučaju radi o primjeni materijalnog prava te iskaz zakonske zastupnice tužitelja nije relevantan za pravilno rješavanje ove upravne stvari. Pri tome je Sud imao u vidu odredbu članka 8. ZUS-a kojom je, između ostaloga, propisano da će Sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova (načelo učinkovitosti). Naime, spisu priležeći dokazi dostatni su za ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

8. Sukladno članku 144. Zakona o poljoprivredi („Narodne novine“, broj: 118/18., 42/20., 127/20., 52/21., 155/22.), u slučaju neopravdanih plaćanja, Agencija za plaćanja korisnicima izdaje odluku o povratu sredstava u skladu s člankom 54. Uredbe (EU) br. 1306/2013 (stavak 1.). Agencija za plaćanja donosi odluku o povratu sredstava kojom od korisnika zahtijeva povrat isplaćenih sredstava u sljedećim slučajevima: - kada je korisnik ostvario sredstva na temelju netočnih podataka i/ili ako ih je ostvario protivno uvjetima i odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega; - u slučaju administrativne pogreške nastale prilikom odobravanja ili isplate potpore; - ako se nakon izvršene isplate potpore korisnicima, na temelju naknadne administrativne kontrole, kontrole na terenu, naknadne kontrole velikih korisnika potpora ili inspekcijskog nadzora utvrdi nepravilnost koju je učinio korisnik; - ako ne dopusti obavljanje kontrole na terenu i/ili inspekcijskog nadzora (stavak 2.).

9. Člankom 47. stavkom 1. Pravilnika propisano je da način i uvjeti po kojima Agencija za plaćanja nakon izvršene isplate potpore korisnicima, na temelju naknadne administrativne kontrole i/ili kontrole na terenu, donosi Odluku o povratu sredstava i slučajevi u kojima Agencija za plaćanja može tražiti poravnanje povrata sredstava, te plaćanje duga na rate propisani su člancima 144., 145. i 146. Zakona o poljoprivredi.

10. Prema odredbi članka 50. Pravilnika, rok za ispunjenje obveza preuzetih ugovorom o financiranju ili alatom kojim se dodjeljuje potpora iz članka 9. ovoga Pravilnika može se produžiti u slučaju više sile i izvanrednih okolnosti nastalih prije njegovog isteka (stavak 1.). Korisnik mora zahtjev za produženjem rokova podnijeti Agenciji za plaćanja prije isteka roka za koji traži produženje (stavak 2.). Korisnik mora obrazložiti zahtjev i priložiti odgovarajuće dokaze kojima potkrepljuje zahtjev za produženjem rokova (stavak 3.).

11. Točkom 3. podtočkom 3.4. stavkom 3. Natječaja za provedbu Podmjere 6.2. „Potpora ulaganju u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima“ – provedba tipa operacije 6.2.1. „Potpora ulaganju u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima“ od 4. svibnja 2020. te njegovim prvim izmjenama od 2. lipnja 2020. i drugim izmjenama od 7. kolovoza 2020., objavljenim na mrežnoj stranici www.apprrh.hr (u daljnjem tekstu: Natječaj) propisano je da je Zahtjev za isplatu druge/konačne rate Korisnik dužan podnijeti nakon provedenih aktivnosti prikazanih u poslovnom planu i registracije djelatnosti, u roku od 24 mjeseca od sklapanja ugovora o financiranju.

12. Nadalje, točkom 5. stavkom 8. podstavkom f) Natječaja propisano je da razlozi za pokretanje postupka povrata sredstava mogu biti u slučaju da korisnik/pro jekt ne udovoljava uvjetima propisanim Pravilnikom, Natječajem te nacionalnim i europskim zakonodavstvom.

13. Člankom 10. stavkom 10.5. Ugovora o financiranju propisano je da je zahtjev za isplatu druge/konačne rate Korisnik dužan podnijeti nakon provedenih aktivnosti iz Priloga 2 Ugovora i registracije djelatnosti, u roku od 24 mjeseca od sklapanja Ugovora, dok je stavkom 10.6. istoga članka Ugovora propisano da se rok za dostavu zahtjeva za isplatu iz Ugovora može iz opravdanih razloga produžiti na način propisan člankom 50. Pravilnika.

14. Iz podataka spisa proizlazi da je PODRUM VINEDA d.o.o., OIB: 99552782362, Špišić Bukovica, Kolodvorska 77, Vukosavljevica, kao Korisnik, s Agencijom za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju 8. prosinca 2020. sklopio Ugovor o financiranju, KLASA: 440-12/20-06-02-01/1424, URBROJ: 343-2101/01-20-003, kojim mu je utvrđen iznos potpore od 371.975,00 kn.

15. Nadalje, Korisnik je 15. travnja 2021. podnio Zahtjev za isplatu prve rate, koja je isplaćena na temelju Odluke o isplati prve rate od 13. kolovoza 2021., u iznosu od 185.987,50 kn, a isplata je izvršena 20. kolovoza 2021. godine.

16. Potom je Korisnik bio dužan u roku od 24 mjeseca od dana sklapanja Ugovora o financiranju, uz bezuvjetno produljenje roka za 90 dana, iz razloga ograničenja u planiranoj provedbi projekata uzrokovanih bolešću COVID-19, odnosno najkasnije do 8. ožujka 2023. podnijeti Zahtjev za isplatu druge (konačne) rate. Međutim, Korisnik do navedenog datuma nije podnio predmetni Zahtjev za isplatu niti je Zahtjev podnio unutar roka za primjenu odgovarajućih financijskih korekcija na iznos potpore u skladu s Prilogom III Pravilnika, što uostalom tužitelj niti ne spori.

16.1. Naime, nesporno je da je temeljem Zaključka Vlade Republike Hrvatske donesenog na sjednici održanoj dana 17. ožujka 2020., te obavijesti objavljene na mrežnim stranicama Agencije za plaćanja dana 19. ožujka 2020., a vezano uz mjere Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva za pomoć sektoru, s ciljem ublažavanja negativnog utjecaja korona virusa, korisnicima mjera Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske, došlo do odgađanja rokova koji su preuzeti Ugovorom o financiranju za 90 dana te je tužitelju navedeni rok bezuvjetno produljen do 8. ožujka 2023., kao datuma krajnjeg roka za podnošenje predmetnog Zahtjeva.

17. Iz naprijed navedenog proizlazi da tužitelj do 8. ožujka 2023., kao datuma krajnjeg roka za podnošenje Zahtjeva za isplatu druge (konačne) rate nije podnio predmetni Zahtjev protivno podtočki 3.4. stavku 3. Natječaja i članku 10. stavku 10.5. Ugovora o financiranju, kao niti unutar roka za primjenu odgovarajućih financijskih korekcija na iznos potpore u skladu s Prilogom III Pravilnika te je stoga Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju u skladu s člankom 5. stavkom 8. podstavkom f. Natječaja pravilno zatražila povrat isplaćenih sredstava u iznosu od 24.684,78 EUR (185.987,50 kn).

18. Što se tiče svih preostalih navoda tužitelja, a koji se svode na činjenice da u vrijeme sklapanja Ugovora o financiranju nije bilo moguće predvidjeti trajanje pandemije COVID-19, odnosno da je Agencija za plaćanja trebala Korisniku dodijeliti rok u kojem je tužitelj mogao objektivno ispuniti svoje obveze; zatim da je došlo do objektivnih, izvanrednih i nepredvidivih okolnosti koje tužitelj nije mogao izbjeći niti na njih utjecati, a koje su bitno promijenile uvjete provedbe projekta , ali da je tužitelj poduzeo sve razumne i potrebne radnje kako bi projekt realizirao te da eventualna odstupanja u dinamici i strukturi provedbe projekta ne proizlaze iz propusta tužitelja, već su izravna posljedica okolnosti koje imaju obilježja više sile, valja napomenuti da pravilno tuženik navodi da je tužitelj, ukoliko mu ostavljeni rok nije bio dostatan za realizaciju predmetnog ulaganja, mogao iskoristiti mogućnost predviđenu člancima 10. stavcima 10.6. i 10.7. Ugovora o financiranju, u skladu s kojima se rok za dostavu Zahtjeva za isplatu može iz opravdanih razloga produžiti, u kojem bi se slučaju dodatkom Ugovora o financiranju utvrdio novi rok za dostavu predmetnog Zahtjeva za isplatu.

19. Dakle, tužitelj je imao mogućnost sukladno članku 50. stavku 1. Pravilnika Agenciji za plaćanja podnijeti zahtjev za produženjem rokova za ispunjenje obveza preuzetih Ugovorom o financiranju prije isteka roka za koji se traži produženje, uz propisano obrazloženje zahtjeva i prilaganje odgovarajućih dokaza kojima se potkrjepljuje zahtjev za produženjem rokova, a koju mogućnost tužitelj nije iskoristio.

20. Slijedom iznesenoga, prigovori tužitelja su neosnovani te je Sud u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan i odlučio kao točki I. izreke ove presude.

21. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 8. travnja 2026.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćenici

2. Tuženiku