Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šet. dr. Ivše Lebovića 42

Poslovni broj: P-46/2024-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Sanjani Zorinc, na prijedlog sudske savjetnice Sabine Cuvaj, u pravnoj stvari tužitelja G+K Möbelvertriebs GmbH, OIB: 21386227878, Im Maintal 10, Unterhaid, Njemačka, koga zastupa punomoćnik Boris Kozjak, odvjetnik u Virovitici, Šenoina 3, protiv tuženika TVIN drvna industrija d.o.o., OIB: 38872693315, Virovitica, Ulica Zbora narodne garde 2, koga zastupa punomoćnica Biljana Bandić Lutonski, odvjetnica u Osijeku, Trg Ante Starčevića 5, radi povrata iznosa od 28.016,00 eura (slovima: dvadesetosamtisućašesnaesteura), nakon javne i glavne rasprave zaključene 28. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku TVIN drvna industrija d.o.o., OIB: 38872693315, Virovitica, Ulica Zbora narodne garde 2, da tužitelju G+K Möbelvertriebs GmbH, OIB: 21386227878, Im Maintal 10, Unterhaid, Njemačka, na ime povrata isplati iznos od 20.128,43 eura (slovima: dvadesettisućastodvadesetosameuračetrdesettricenta) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 4. ožujka 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja G+K Möbelvertriebs GmbH, OIB: 21386227878, Im Maintal 10, Unterhaid, Njemačka da mu tuženik TVIN drvna industrija d.o.o., OIB: 38872693315, Virovitica, Ulica Zbora narodne garde 2, na ime povrata isplati iznos od 1.761,44 eura (slovima: tisućusedamstošezdeset jedaneuročetrdesetčetiricenta) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama. III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja G+K Möbelvertriebs GmbH, OIB: 21386227878, Im Maintal 10, Unterhaid, Njemačka za isplatu kamata za period od 19. kolovoza 2021. do 3. ožujka 2025.

IV Tuženik TVIN drvna industrija d.o.o., OIB: 38872693315, Virovitica, Ulica Zbora narodne garde 2, je dužan tužitelju G+K Möbelvertriebs GmbH, OIB: 21386227878, Im Maintal 10, Unterhaid, Njemačka, naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.710,62 eura (slovima: tritisućesedamstodeseteurašezdeset dvacenta), u roku od 15 (petnaest) dana.

V Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja G+K Möbelvertriebs GmbH, OIB: 21386227878, Im Maintal 10, Unterhaid, Njemačka za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.376,00 eura (slovima: tisućutristosedamdesetšesteura).

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 6.126,13 (slovima: šesttisućasto dvadesetšesteuratrinaestcenti) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi povrata dvostruko plaćenog iznosa od 28.016,00 eura u kojoj je naveo da je sa tuženikom bio u stalnim poslovnim odnosima od 2020. do kraja 2022. Tuženik je proizvodio za tužitelja namještaj razne vrste, skladištio ga te je proizvode tužitelj postepeno preuzimao. Dana 23. srpnja 2021. tužitelju je dostavljen formalni račun tuženika broj 47053 u ukupnom iznosu od 28.016,00 eura i plaćen je od strane tužitelja s njegovog računa kod Sparkasse Bamberg. Ova ista isporuka robe je od strane tuženika ponovo zaračunata s računom broj 10325 od 16. kolovoza 2021. u identičnom iznosu od 28.016,00 eura. Tužitelj je u zabludi ponovno izvršio plaćanje već plaćene robe, a platio ga je 19. kolovoza 2021. s njegovog računa kod Hypo Vereinsbank. U prosincu 2022. tužitelj je uočio dvostruko plaćanje iz kolovoza 2021. te je prokurist tužitelja e-mailom 14. prosinca 2022. prvi puta postavio upit tuženiku kada može dobiti povrat neosnovano plaćenog iznosa, a posljednji put je povrat zatražio 19. siječnja 2023. Dalje je naveo kako tuženik nema pravo na iznos budući da je isporučena roba već prije plaćena te tužitelj potražuje povrat temeljem čl. 1113. ZOO-a.

Predlaže da sud presudom naloži tuženiku isplatu iznosa od 28.016,00 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako su bili u poslovnom odnosu te da nije doveo tužitelja u nikakvu zabludu. Naveo je kako su nastali troškovi tuženiku na ime skladištenja robe koju je držao na svom skladištu za tužitelja preko godine dana te da su nastali troškovi povećanja cijene od 5% zbog cjenovne situacije na tržištu (promjena cijena materijala), a to povećanje je prihvatio tužitelj svojim e- mailom od 16. ožujka 2022. Nadalje, uplata koja je navodno prvotno bila dupla zatvarana je sa kasnijim isporukama robe tako da tuženik tužitelju ne duguje ništa. Dakle, kada je išla slijedeća isporuka robe, iznos (koji tužitelj tvrdi da je dva puta platio) se zatvarao s nadolazećim računima. Tuženik navodi kada se sve zbroji i oduzme da zapravo njemu tužitelj duguje 6.881,75 eura.

Predložio je odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U svom podnesku od 31. srpnja 2024. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika te je naveo kako nije postojao sporazum da tužitelj snosi troškove skladištenja s obzirom da se suradnja stranaka temeljila na tome da se roba nalazi kod tuženika do utovara te su troškovi skladištenja sadržani u cijeni i ne mogu se posebno naplaćivati. Naveo je i da su troškovi skladištenja prvi puta postavljeni kada je tuženiku skrenuta pozornost na dvostruko plaćanje i kada je tužitelj zatražio povrat tog iznosa. Dalje je naveo kako povećanje cijene koje je naveo tuženik nije ugovoreno. Komunikacija mailom se odnosi na povećanje cijene koje je ugovoreno na licu mjesta i također je već sadržano u računu. Neistinito je da postoje troškovi skladištenja i povećanje cijena koji bi bili ugovoreni.

4. Dana 6. rujna 2024. održano je pripremno ročište na kojem su punomoćnici stranaka ostali kod svojih dokaznih prijedloga te je donesen plan upravljanja postupkom kojim je određeno da će se saslušati prokurist tužitelja SF i svjedoci ĐF i OF.

4.1. Na istom ročištu tuženik je pojasnio kako tužitelj nije pravovremeno preuzimao robu stoga mu je tuženik počeo obračunavati trošak skladištenja, a sve iz razloga jer je tijekom poslovne suradnje došlo do porasta cijena materijala pa tuženik više nije mogao skladištiti robu besplatno, kako tužitelju tako i svim ostalim naručiteljima s kojima posluje, a o čemu je tužitelj bio obaviješten e-mailovima dostavljenima u spis. Naveo je kako sporna uplata nije bilo dvostruko plaćanje spornih računa nego su tim iznosom zatvarane kasnije isporuke robe slijedom čega tuženik tužitelju ne duguje ništa.

5. Rješenjem poslovni broj P-46/2024-11 od 18. listopada 2024. ovaj sud odredio je provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja na okolnost što je točno plaćeno iznosom od 28.016,00 eura odnosno je li došlo do dvostrukog plaćanja tražbine, koje vještačenje će provesti stalna sudska vještakinja za knjigovodstvo i financije Marijana Matijević, dipl. ing. iz Bjelovara.

6. Dana 29. siječnja 2025. stalna sudska vještakinja za knjigovodstvo i financije Marijana Matijević, dipl. ing. iz Bjelovara dostavila je ovom sudu Nalaz i mišljenje od 17. siječnja 2025. koje je dostavljeno strankama na očitovanje u roku od 15 dana.

6.1. Podneskom od 21. veljače 2025. tužitelj se očitovao na zaprimljeni Nalaz i mišljenje te je naveo da prihvaća vještačenje u kojem je vještakinja navela da je tuženik dužan tužitelju iznos od 21.889,87 eura. Dalje je naveo kako priznaje i suglasan je s plaćanjem navedenog iznosa od 21.889,87 eura.

6.2. U svojem podnesku od 26. veljače 2025. tuženik se očitovao na zaprimljeni Nalaz i mišljenje te je naveo kako ga osporava u cijelosti. Naveo je da je vještak napomenuo da u analizu nisu bile uključene kartice tužitelja za dobavljača tuženika što znači da je pregled financijskih transakcija bio jednostran i time nekompletan. Prigovorio je i u dijelu nalaza gdje je vještak napomenuo kako nije napravljen aneks sporazuma i time da se stavio u ulogu pravnika.

Predložio je da sud naloži vještaku dopunu Nalaza i mišljenja na način da zatraži svu potrebnu dokumentaciju od tužitelja te utvrdi razlog neusklađenosti potraživanja tužitelja i potraživanja tuženika te utvrdi je li tužitelj u svojim knjigama knjižio račune 351 i 352 te je li na iste podnio pisani prigovor u zakonskom roku.

7. Na ročištu za glavnu raspravu od 27. ožujka 2025. sud je raspravnim rješenjem naložio tužitelju da u roku od 30 dana dostavi sudu tužiteljeve salda konti kartice za tuženika za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2024., dok je tuženiku naložio da u istom roku dostavi cjenik svih roba i usluga za siječanj i veljaču 2023. kao i račun broj 107-MT2-1.

7.1. Dana 24. travnja 2025. tužitelj je dostavio zatraženu dokumentaciju sukladno raspravnom rješenju suda.

7.2. Dana 28. travnja 2025. tuženik je dostavio zatraženu dokumentaciju sukladno raspravnom rješenju suda, dok je po rješenju ovoga suda poslovni broj P- 46/2024-27 od 29. travnja 2025. dana 20. svibnja 2025. dostavio ovjereni prijevod dokumentacije dostavljene 28. travnja 2025.

8. Rješenjem poslovni broj P-46/2024-29 od 17. lipnja 2025. ovaj sud odredio je dopunsko knjigovodstveno-financijsko vještačenje, po istoj vještakinji, na iste okolnosti iz rješenja poslovni broj P-46/2024-11 od 18. listopada 2024. uzimajući u obzir dokumentaciju koju su stranke dostavile.

9. Dana 11. kolovoza 2025. vještakinja za knjigovodstvo i financije Marijana Matijević, dipl. ing. iz Bjelovara dostavila je ovom sudu Nalaz i mišljenje od 1. kolovoza 2025. kojim je dopunila svoj raniji nalaz, a koja dopuna je dostavljena strankama.

9.1. Podneskom od 5. rujna 2025. tužitelj se očitovao na zaprimljenu dopunu Nalaza i mišljenja te je naveo da prigovara dopunskom vještačenju u dijelu nalaza za račun 107-MT2-1 za iznos od 1.761,44 eura za koji se ustvrđuje da nije nikada predstavljao prihvaćanje jednostranog povećanja cijene od strane tuženika.

9.2. Podneskom od 19. rujna 2025. vještakinja Marijana Matijević, dipl. ing. iz Bjelovara očitovala se na podnesak tužitelja od 5. rujna 2025. te je navela da u cijelosti ostaje kod pisanog dopunskog nalaza i mišljenja, a na podnesak tužitelja se očituje da je tužitelj temeljem svojih poslanih financijskih kartica dobavljača tuženika evidentirao obvezu prema ulaznom računu broj 107-MT2-1 u ukupnom iznosu od 36.990,19 eura.

9.3. U svojem podnesku od 19. studenoga 2025. tuženik se očitovao na zaprimljeni Nalaz i mišljenje kao i na očitovanje vještakinje od 19. rujna 2025. te je naveo da osporava dopunski nalaz i mišljenje u cijelosti. Naveo je kako dopunski nalaz nije postao ni jasniji ni uvjerljiviji jer sada imamo tri različita broja (6.881,75 eura, 21.889,87 eura i 20.128,43 eura), a koji proizlaze iz istog skupa podataka. Predložio je da sud ne prihvati Nalaz i mišljenje kao uvjerljiv i potpun dokaz, da naloži novo vještačenje po drugom stalnom sudskom vještaku, a podredno da se od trenutne vještakinje zatraži detaljna dopuna uz posebnu obvezu da jasno i pregledno prikaže uzrok razlike te da navede točne knjižne stavke koje bi po njezinom mišljenju trebalo ispraviti i kod koje od stranaka.

10. Radi utvrđenja relevantnih činjenica, sud je izvršio uvid u spis i pročitani su: ispis aktualnih podataka upisa za tužitelja (list spisa 4-7), proforma račun 47053 (list spisa 8-10), račun 10325 od 16. kolovoza 2021. (list spisa 11-13), prodajna statistika (list spisa 14-17), Sporazum od 1. srpnja 2021. (list spisa 18-21), obavljena plaćanja (list spisa 22-26), e-mail korespodencija (list spisa 27-43), e-mail korespodencija na njemačkom jeziku (list spisa 52-53), proforma računi, računi i lista na njemačkom jeziku (list spisa 54-58), kartice konta (list spisa 59-64), izvadak po transakcijskom računu (list spisa 65-66), kartice konta (list spisa 67-73), e-mail korespodencija (list spisa 74-75), dopis i dokumentacija dostavljena od Privredne banke Zagreb d.d. (list spisa 99-104), Nalaz i mišljenje vještakinje za knjigovodstvo i financije Marijane Matijević, dipl. ing. iz Bjelovara zaprimljen na ovaj sud 29. siječnja 2025. (list spisa 107-114), knjigovodstvena dokumentacija dostavljena po tužitelju (list spisa 135-175), Cjenik usluga za siječanj i veljaču 2023. društva tuženika na njemačkom jeziku (list spisa 177-223), račun broj 107-MT2-1 na njemačkom jeziku (list spisa 224-225), kubikaža i obračun troška skladištenja na njemačkom jeziku (list spisa 226-227), ovjereni prijevod s njemačkog jezika računa (list spisa 231-235), ovjereni prijevod s njemačkog jezika kataloga modela namještaja i cjenik (list spisa 236-331), Dopunski vještački nalaz vještakinje za knjigovodstvo i financije Marijane Matijević, dipl. ing. iz Bjelovara zaprimljen na ovaj sud 11. kolovoza 2025. (list spisa 335-338) i Očitovanje na podnesak tužitelja vještakinje za knjigovodstvo i financije Marijane Matijević, dipl. ing. iz Bjelovara od 19. rujna 2025. (list spisa 340) te zapisnik sa saslušanjima zakonskog zastupnika tužitelja KF i svjedokinja ĐF i OF od 18. listopada 2024. (list spisa 88-93) i zapisnik s iskazom vještakinje za knjigovodstvo i financije Marijane Matijević, dipl.ing. iz Bjelovara dan na ročištu od 27. ožujka 2025. (list spisa 131-133).

Dana 28. siječnja 2026. dopunski je saslušana vještakinja za knjigovodstvo i financije Marijana Matijević, dipl. ing. iz Bjelovara.

10.1. Na ročištu održanom dana 28. siječnja 2026. sud je upitao stranke sukladno čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) pristaju li na čitanje do sada izvedenih dokaza, što su stranke pristale, a sve jer je promijenjen sastav suda na način da je spis dodijeljen u rad sudskoj savjetnici.

10.2. Nije izveden dokazni prijedlog tuženika da se ponovno provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje jer je vještakinja dopunskim nalazom i mišljenjem i dopunskim saslušanjem otklonila nejasnoće i prigovore tuženika.

11. Predmet ovog spora je isplata iznosa od 28.016,00 eura na ime dvostruko plaćenog dugovanja.

12. Nije sporno da su stranke imale stalne poslovne odnose od 2020. do kraja 2022. gdje je tuženik za tužitelja proizvodio namještaj raznih vrsta prema narudžbama tužitelja koje je potom skladištio a tužitelj postupno preuzimao. Također, nije sporno ni to da je u 2021. tužitelj isplatio tuženiku akontaciju za troškove proizvodnje u visini od 200.000,00 eura.

13. Sporno je je li tuženik iznos od 28.016,00 eura stekao bez osnove uslijed dvostrukog plaćanja po računima broj 47053 i broj 10325 ili je tuženik tim iznosom osnovano zatvorio svoja potraživanja prema tužitelju po računima broj 107-TM2-1, broj 81, broj 83 i broj 351-TM2-1, a koji računi su izdani nakon međusobnog usklađenja iznosa avansa, ili neke druge račune.

14. Ovaj sud nije posebno izveo i ocijenio dokaze: obavljena plaćanja (list spisa 22-26), kartice konta (list spisa 59-64), izvatka po transakcijskom računu (list spisa 65-66), kartice konta (list spisa 67-73), dopisa i dokumentacije dostavljene od Privredne banke Zagreb d.d. (list spisa 99-104), knjigovodstvena dokumentacija dostavljena po tužitelju (list spisa 135-175), Cjenik usluga za siječanj i veljaču 2023. društva tuženika na njemačkom jeziku (list spisa 177-223), račun broj 107-MT2-1 na njemačkom jeziku (list spisa 224-225), kubikaža i obračun troška skladištenja na njemačkom jeziku (list spisa 226-227), ovjereni prijevod s njemačkog jezika računa (list spisa 231-235), ovjereni prijevod s njemačkog jezika kataloga modela namještaja i cjenik (list spisa 236-331) budući da je iste isprave vještakinja za financije i knjigovodstvo Marijana Matijević, dipl. ing iz Bjelovara ocjenjivala i na njima temeljila svoj Nalaz i mišljenje i svoj Dopunski nalaz i mišljenje.

15. Iz ispisa aktualnih podataka upisa za tužitelja (list spisa 4-7) proizlazi da je prokurist tužitelja SF.

16. Iz proforma računa 47053 (list spisa 8-10) proizlazi da sadrži robu 80 kreveta, u neto cijeni od 221,45 eura, ukupno za stavku 17.716,00 eura, robu 20 kreveta u neto cijeni od 231,75 eura, ukupno za stavku 4.635,00 eura i robu 100 noćnih ormarića u neto cijeni od 56,65, eura, ukupno za stavku 5.665,00 eura za koju je dvostruko plaćeno.

17. Iz računa 10325 od 16. kolovoza 2021. (list spisa 11-13) proizlazi da je izdan za robu 80 kreveta, u neto cijeni od 221,45 eura, ukupno za stavku 17.716,00 eura, robu 20 kreveta u neto cijeni od 231,75 eura, ukupno za stavku 4.635,00 eura i robu 100 noćnih ormarića u neto cijeni od 56,65, eura, ukupno za stavku 5.665,00 eura.

18. Iz Sporazuma od 1. srpnja 2021. (list spisa 18-21) proizlazi da su stranke ugovorile izradu 900 kreveta u četiri pošiljke te da će tužitelj uplatiti predujam 200.000,00 eura.

19. Iz e-mail korespodencije (list spisa 27-43) proizlazi kako je tuženik 19. prosinca 2022. izvijestio tužitelja da moli potvrdu konsolidiranog stanja te preuzimanje robe 49,87 m3 (jedan puni šleper). Dana 22. prosinca 2022. tužitelj je potvrdio da je stanje skladišta korektno i da će ga preuzeti te da preostaje 28.016,00 eura što odgovara njegovom dvostrukom plaćanju. Dalje je naveo da ne prihvaća trošak skladištenja i povećanje od 5% jer to nije ugovoreno. 10. siječnja 2023. tužitelj je zatražio povrat dvostruko uplaćenog do 13. siječnja 2023. Dana 12. siječnja 2023. tuženik je izvijestio da je ovaj iznos knjižio sa daljnjim izdanim računima. Tuženik je dana 16. siječnja 2023. izvijestio da je stanje robe 39.550,41 euro, da postoji trošak skladištenja i poziva na preuzimanje robe da se smanji taj trošak. 19. siječnja 2023. tužitelj je odgovorio da ne prihvaća trošak skladištenja i povećanje troškova te ponovno traži povrat dvostruko uplaćenog.

20. Iz e-mail korespodencije (list spisa 74-75) proizlazi kako je tuženik 15.ožujka 2022. obavijestio tužitelja da će od 1. travnja 2022. naplaćivati subvenciju troškova od 5% i molio potvrdu mjere, a tužitelj je 16. ožujka 2022. odgovorio da mu je sve jasno i da prihvaća.

21. Iz Nalaza i mišljenja vještakinje za knjigovodstvo i financije Marijane Matijević, dipl.ing. iz Bjelovara od 17. siječnja 2025. zaprimljenog na ovaj sud 29. siječnja 2025. (list spisa 107-114) proizlazi da je u navedenom potraživanju tužitelja od tuženika i dvostruka uplata računa 10325 od 16. kolovoza 2021. (nalog interno je 47053, a datum narudžbe je 25. ožujak 2021.) u iznosu od 28.016,00 eura. Naime, tužitelj je najprije platio (dana 17. kolovoza 2021.) proforma račun 47053 (ponuda, predračun) od 23. srpnja 2021. u iznosu od 56.996,20 eura, a onda je 19. kolovoza 2021., primivši račun 10325 od 16. kolovoza 2021. na iznos od 28.016,00 eura platio i taj račun iako je 100 kreveta i 100 noćnih ormarića platio po ponudi ili predračunu. Uplate su nesporne te je tuženik uplatu u iznosu od 56.996,20 eura (protuvrijednost 426.929,13 kuna) evidentirao na kontu 2300 – obveze po primljenim avansima od tužitelja, a uplatu u iznosu od 28.016,00 eura (protuvrijednost 209.839,84 kuna) evidentirao na kontu 12105 – potraživanja od kupca tužitelja. Prema knjigovodstvenoj dokumentaciji tuženika, dana 27. siječnja 2023. ispostavljen je račun 107-MT2-1 na iznos od 36.990,19 eura za isporučenu robu tužitelju (račun nije dostavljen u spis predmeta). Tuženik je 1. veljače 2023. ispostavio račun 351-MT2-1 na iznos od 18.286,53 eura i račun 352-MT2-1 na iznos od 8.723,65 eura. Prema evidenciji tuženika, na dan 28. veljače 2023. ostaje obveza tužitelja prema tuženiku u iznosu od 6.881,75 eura. U prva dva mjeseca 2023. tuženik je ispostavio tri računa tužitelju u ukupnom iznosu od 64.000,37 eura te je prebacio saldo avansa od 31. prosinca 2022. u iznosu od 57.118,62 eura (čime je prebačena i dvostruka uplata tužitelja po računu 10325 od 16. kolovoza 2021.). Sporna su dva računa ispostavljena 1. veljače 2023. u ukupnom iznosu od 27.010,18 eura. Po računu 351-MT2-1 tuženik je fakturirao povećanje cijene od 5% po svim računima ispostavljenim tužitelju u razdoblju od 13. lipnja 2022. do 5. prosinca 2022. (zadnji ispostavljeni račun te godine) i time smanjio svoju obvezu prema tužitelju za iznos od 18.286,53 eura. Vještakinja je u Nalazu napomenula da su stranke 1. srpnja 2021. sklopile Sporazum koji definira povećanje cijena, ali prema dokumentaciji spisa predmeta nije rađen aneks sporazuma već samo u e-komunikaciji tuženik spominje povećanje cijena, a tužitelj to ne prihvaća. Po računu 352-MT2-1 tuženik je fakturirao troškove skladištenja u iznosu od 8.723,65 eura, na način da je izračunao volumen pojedinog komada robe, izračunao ukupan volumen zalihe i pomnožio s 5,00 eura za mjesečni iznos skladištenja. U Sporazumu se ne spominju troškovi skladištenja niti je u spis predmeta dostavljen cjenik skladištenja niti kalkulacija cijene od 5,00 eura. Navedenim fakturiranjem tuženik je umanjio svoju obvezu prema tužitelju za iznos od 8.723,65 eura. Tužitelj troškove skladištenja ne priznaje. Djelimice je sporan i račun 107-MT2-1 na iznos od 36.990,19 eura (račun nije dostavljen u spis predmeta pa sadržaj nije poznat), ali po mišljenju vještakinje, po navedenom računu je također obračunato povećanje cijena od 5% što bi bio sporan iznos od 1.761,44 eura. Naime, tuženik je po svim računima ispostavljenim od lipnja 2022. obračunao po spornom računu 351-MT2-1 povećanje cijena od 5% pa je pretpostavka da je i po računu ispostavljenom u siječnju 2023. također obračunao povećanje cijene. Ostaje nesporan dio analiziranog računa 107-MT2-1 u iznosu od 35.228,75 eura (isporuka robe). Tuženik je ispostavio račun 107-MT2-1 tužitelju u iznosu od 36.990,19 eura, od čega je nesporni dio (isporuka robe) utvrđen u iznosu od 35.228,75 eura, a sporni dio bi bio iznos od 1.761,44 eura koji se odnosi na povećanje cijena od 5% koje tužitelj ne priznaje niti postoji potpisani sporazum. Isto se odnosi i na račun 351-MT2- 1 (povećanje cijena), a sporni su i troškovi skladištenja (račun 352-MT2-1) koje troškove tužitelj ne priznaje niti postoji potpisani sporazum.

Zaključno u Nalazu vještakinja navodi da temeljem dokumentacije spisa predmeta proizlazi da je tuženik dužan tužitelju iznos od 21.889,87 eura, odnosno tuženik je primio dvostruku uplatu od 28.016,00 eura, ali je djelomice obveza smanjena po isporuci robe računom 107-MT2-1 od 27. siječnja 2023.

22. Iz Dopunskog vještačkog nalaza vještakinje za knjigovodstvo i financije Marijane Matijević, dipl.ing. iz Bjelovara od 1. kolovoza 2025. zaprimljenog na ovaj sud 11. kolovoza 2025. (list spisa 335-338) proizlazi da s obzirom da je tužitelj u cijelosti prihvatio račun 107-MT2-1, za iznos 1.761,44 eura se smanjuje obveza tuženika prema tužitelju u odnosu na pisani Nalaz i mišljenje od 17. siječnja 2024. Znači, tužitelj je prihvatio eventualno povećanje cijena po navedenom računu (ponavlja, ukoliko su iskazane veće cijene jer račun nije dostavljen u spis predmeta), ali ne prihvaća retrogradno povećanje cijena za prethodno isporučenu i fakturiranu robu koja je unaprijed plaćena. Nadalje, saldo početnog stanja na dan 1. siječnja 2023. ostaje prema dokumentaciji tuženika iz razloga što je tužitelj prihvatio pisani nalaz i mišljenje od 17. siječnja 2024. Temeljem dokumentacije spisa predmeta, kao i dokumentacije tužitelja, proizlazi da je tuženik dužan tužitelju iznos od 20.128,43 eura, odnosno tuženik je primio dvostruku uplatu od 28.016,00 eura, ali je djelomice obveza smanjena po isporuci robe računom 107-MT2-1 od 27. siječnja 2023.

23. Iz Očitovanja vještakinje za knjigovodstvo i financije Marijane Matijević, dipl.ing. iz Bjelovara od 19. rujna 2025. na podnesak tužitelja (list spisa 340) proizlazi da je tužitelj, temeljem svojih poslanih financijskih kartica za dobavljača tuženika, evidentirao obvezu prema ulaznom računu 107-MT2-1 u ukupnom iznosu od 36.990,19 eura. U svom očitovanju vještakinja je navela da u cijelosti ostaje kod pisanog dopunskog nalaza i mišljenja od 1. kolovoza 2025.

24. U svom iskazu danom na ročištu od 18. listopada 2024. zakonski zastupnik tužitelja SF (list spisa 88-89) naveo je da je predmet spora dvostruko plaćanje duga tužitelju slijedom čega bi taj iznos u predmetnom postupku tužitelj htio dobiti natrag. Na svojem računu su ustanovili da su izvršili dvostruko plaćanje, nakon toga su obavijestili tuženika o tom slučaju da su izvršili dvostruko plaćanje, informacija je išla u obliku e-maila uz koji je priložen proforma proračun, dakle tužitelj je uz to i sve potvrde o plaćanju poslao, a ta dvostruka plaćanja su izvršena u roku dva do tri dana. Naveo je da se sada troškovi skladištenja pokušavaju obračunati, a nisu bili ugovoreni. Osim toga se i zahtijevaju dodatna povećanja cijene, a ugovorenu cijenu tužitelj je prihvatio i platio. Nadalje je naveo da tužitelj ima kompletne račune sve do zadnjeg centa. Tražbinu za skladištenje i povećanje cijena tuženik je zatražio tek kad je tužitelj zatražio povrat sredstava. Zakonski zastupnik tužitelja naveo je da je dvostruko plaćanje izvršeno zabunom djelatnice zaposlene kod tužitelja a za drugo plaćanje zaprimili su otpremnicu na kojoj je bilo specificirano za što se traži plaćanje te je pojasnio da su u otpremnici bili navedeni točno proizvodi koju su utovareni u kamion. Dodatno je pojasnio da je prvi račun bio pro forma račun koji tužitelj plaća nakon kompletnog dovršenja proizvoda nakon što je proizvod gotov, a kod utovara dobiva drugi račun otpremnicu, koji se onda knjiži umjesto pro forma računa, dakle taj pro forma račun može biti puno veći od stvarnog računa jer se roba skladišti, i tuženik ju utovaruje prema potrebama kupaca. Navodi da zapravo taj drugi račun nije trebao niti biti plaćen, jer je roba sa tim pro forma računom već plaćena, a drugi račun je služio samo za interno knjiženje. Naveo je da se sjeća da je nakon uplate u ožujku 2022. primio e-mail od gospođe ĐF u kojem ga se obavještava da je došlo do povećanja cijena materijala i da je situacija na tržištu nestabilna i na koji je on odgovorio da mu je sve jasno što se tamo događa i da tužitelj to prihvaća. Potvrdio je da je tužitelj na skladištu kod TVIN-a imao robu koju nije preuzeo više od godinu dana, a tu robu je tužitelj kasnije preuzeo. Naveo je da je tužitelj nakon te druge uplate primao i drugu robu sa skladišta TVIN-a te da su sva ugovorena povećanja cijena i roba plaćeni.

24.1. Ovaj sud ocjenjuje iskaz zakonskog zastupnika tužitelja istinitim i vjerodostojnim te u skladu s materijalnim dokazima u spisu pa ga prihvaća u cijelosti.

25. U svom iskazu danom na istom ročištu svjedokinja ĐF (list spisa 90-92) je navela da je, uslijed pandemije korona virusa, došlo do drastičnih poremećaja na tržištu, ne samo drvne industrije nego cjelokupnog gospodarstva na način da je došlo do povećanja ne samo cijena materijala nego i cjelokupnih troškova proizvodnje u omjeru 30% do 50%. Navela je da je tuženik o povećanju cijena obavijestio tužitelja službenim memorandumom, i ne samo tužitelja nego i sve svoje druge kupce, na što je tužitelj odgovorio pismeno da je svjestan situacije na tržištu i da to prihvaća. Nakon toga tuženik je nastavio s isporučivanjem robe te je izdao račun za isporučenu robu, račun s povećanjem cijene od 5% i račun za skladištenje. Nadalje, svjedokinja je navela da je tuženik odgovorio tužitelju na e-mail u kojem je tažio povrat od 28.000,00 eura na način da mu je odgovorio da je tim iznosom tuženik zatvorio svoje potraživanje po narednim računima. Navela je da je račun ispostavila nakon obavijesti o povećanju cijena i to s povećanjem od 5%. Pojasnila je da se kod računa na 56.000,00 eura radi o pro forma računu koji je izdan za avansno plaćanje robe koja je ili u proizvodnji ili je proizvedena, a da je drugi račun izdan za isporučenu robu. U odnosu na pitanje jesu li prve tri stavke u oba računa tuženiku dvostruko plaćene svjedokinja je navela da ne prati poslovanje tuženika po pitanju naplate, ali ako je došla nova uplata nakon plaćanje pro forma računa tom je uplatom zatvoreno slijedeće tuženikovo potraživanje. Sporno povećanje cijena od 5% odnosilo se na e-mail korespondenciju od 15. i 16. ožujka 2022. Svjedokinja je pojasnila da je obavijestila gospodina S o povećanju cijena na što joj je on odgovorio da je svjestan situacije na tržištu i da je prihvaća. Nije mogla sa sigurnošću reći da li je u tom e-mailu sadržan i tuženikov zahtjev za naknadu troškova skladištenja, ali je pitanje troškova skladištenja s tužiteljem višekratno komunicirano na sastancima i pisanim putem. Nadalje je navela da ne može sa sigurnošću reći da li se tužitelj složio sa troškovima skladištenja, ali je navela da je tužitelju bilo jasno dano na znanje da roba dugo stoji na skladištu te da su uslijed povećanja cijena na tržištu porasli i troškovi skladištenja, koji se odnose na potrošnju energije i osiguranja robe. Tužitelj je bio upoznat s mogućnošću troškova skladištenja i tu mogućnost na sastancima nije negirao.

25.1. Ovaj sud ocjenjuje iskaz svjedokinje istinitim i vjerodostojnim te u skladu s materijalnim dokazima u spisu i nalazom i mišljenjem vještakinje pa ga prihvaća osim u dijelu da je tužitelj prihvatio trošak skladištenja.

26. U svom iskazu danom na istom ročištu svjedokinja OF (list spisa 92-93) navela je da se zaposlila kod tuženika tijekom 2021. kada je poslovna suradnja između stranaka već bila u tijeku, te da je tužitelj isplatio avans u iznosu od 200.000,00 eura i osim toga je uplaćivao mjesečne avanse kojim su se zatvarali računi izdani za isporučenu robu za pojedini mjesec, tako da je saldo za isporučenu robu na kraju svakog mjeseca iznosio 0 eura. U 2023. godini izvršeno je međusobno usklađenje tako da je avans iznosio 57.118,62 eura čime su zatvorene još tri fakture i nakon čega je ostao još dug od 6.881,75 eura neplaćen. Svjedokinja je pojasnila da tužitelj tuženiku tijekom 2023. nije vršio nikakva plaćanja nego su u toj godini izdana navedena tri računa zatvorena iz avansa u iznosu od 57.118,62 eura koji je preostao na kraju 2022. godine. Navela je da u računovodstvu tuženika nikada nije zaprimljen prigovor tužitelja na račune koje je tuženik izdao nakon usklađenja.

26.1. Ovaj sud ocjenjuje iskaz svjedokinje istinitim i vjerodostojnim te u skladu s materijalnim dokazima u spisu i nalazom i mišljenjem vještakinje pa ga prihvaća u cijelosti.

27. U svom iskazu danom na ročištu od 27. ožujka 2025. vještakinja za knjigovodstvo i financije Marijane Matijević, dipl.ing. iz Bjelovara (list spisa 131-133) istaknula je da se nalaz i mišljenje izrađuje na temelju vjerodostojne dokumentacije. Tuženikovi računi sporni su iz knjigovodstvenog aspekta iz razloga što iz spisa ne proizlazi da se oni temelje na određenoj dokumentaciji koja bi bila potpisana po obje strane i podloga za izdavanje tih računa. U odnosu na pitanje povećanja cijena istaknula je da je odgovor jasno dan u nalazu i mišljenju, pri čemu ostaje. Pojasnila je da je rezultat vještačenja najniža moguća obveza tuženika, jer je moguće da tužitelj raspolaže još nekim ispravama koje tuženik nije knjižio u svojim poslovnim knjigama, slijedom čega bi tuženikova obveza bila i veća. Istaknula je da sadržaj tablice na stranici 5 nalaza i mišljenja nije činjenično utvrđenje vještaka da saldo iznosi 6.881,75 eura za korist tuženika, već se radi o iščitavanju sadržaja tuženikove poslovne dokumentacije, dok se u daljnjem tijeku nalaza i mišljenja ulazi u analizu rezultata sadržaja dokumentacije. Također je istaknula da se tuženik u svom prigovoru na nalaz i mišljenje nije osvrnuo na pitanje koje je temelj u odnosu na iznos njegovih računa glede povećanja ugovorene cijene robe, koji je najveća stavka tuženikovih računa u iznosu od 18.286,53 eura, dok u odnosu na iznos troškova skladištenja ističe da je taj iznos vještaku sporan s knjigovodstvenog aspekta, jer računi moraju imati podlogu u određenoj vjerodostojnoj dokumentaciji. Pojasnila je da vještak ne ulazi u pravnu ocjenu je li u odnosu na taj iznos računa postojao usmeni dogovor između stranaka, već je ta procjena prepuštena sudu na temelju rezultata postupka i sud je stoga u mogućnosti za taj iznos korigirati iznos iz nalaza i mišljenja vještaka, ako utvrdi da je za troškove skladištenja između stranaka postojala valjana pravna osnova. U odnosu na prigovore tuženika vještakinja je pojasnila da su bile dvije uplate tužitelja tuženiku, za istu robu, odnosno prvo je plaćeno po ponudi, a drugo po računu po kojem je ta roba i isporučena, što znači da je ostala pretplata odnosno duplo plaćanje iznosa od 28.016,00 eura. Navela je da nije točno da je nalaz i mišljenje rađen isključivo na temelju tuženikove dokumentacije, jer je tužitelj spisu priložio svoju dokumentaciju s računima i uplatama, a nisu priložene samo tužiteljeve kartice. Vještakinja je navela da smatra da je za pravilno sagledavanje poslovnog odnosa stranaka, osobito u odnosu na pitanje povećanja cijena robe, važno za istaknuti da je sva roba plaćena unaprijed avansno. Pojasnila je da na taj način kupac unaprijed financira proizvodni proces u relativno dugom razdoblju i štiti se od možebitnih zakašnjenja u isporuci robe.

28. Na ročištu održanom dana 28. siječnja 2026. dopunski je saslušana vještakinja za knjigovodstvo i financije Marijana Matijević, dipl.ing. iz Bjelovara (list spisa 360-361) koja je navela da je mišljenja da je tuženik dužan vratiti tužitelju 20.128,43 eura. Pojasnila je da su tri različita broja (6.881,75 eura, 21.889,87 eura i 20.128,43 eura), koja očito zbunjuju tuženika, također analizirana i pojašnjena u Nalazu i Dopuni nalaza. Iznos od 6.881,75 eura je saldo tuženika nakon evidentiranja 3 sporna računa, iznos od 21.889,87 eura je saldo obveze tuženika po Nalazu i mišljenju od 17. siječnja 2025., a koji je utvrđen prije dostavljanja knjigovodstvene dokumentacije tužitelja, a iznos od 20.128,43 eura je saldo obveze tuženika po dopunskom nalazu i mišljenju od 1. kolovoza 2025. koji je utvrđen nakon analize dokumentacije tužitelja i taj saldo je konačan. Ponovila je da je tužitelj prvo uplatio temeljem ponude iznos od 28.016,00 eura (dana 17. kolovoza 2021.), a potom je temeljem računa plaćen isti iznos (19. kolovoza 2021.), znači, radi se o dvostrukoj uplati a nikako nije mogla biti uplata izvršena 2021. po računima ispostavljenim 2023. godine. Vještakinja je pojasnila da je potpuno nebitan novčani tijek sredstava (nitko ne obilježava novčanice pa ih poslije "prati" kako putuju i što se s njima događa) već namjera uplate. Navela je da je tuženik prvu uplatu knjižio na karticu kupca tužitelja, a drugu uplatu na obveze po primljenim avansima. Zaključno je navela da postoji tražbina tužitelja i to u iznosu od 20.128,43 eura.

28.1. Ovaj sud u cijelosti prihvaća Nalaz i mišljenje vještakinja za knjigovodstvo i financije Marijana Matijević, dipl.ing. iz Bjelovara od 17. siječnja 2025. kao i dopunu Nalaza i mišljenja od 1. kolovoza 2025. jer su dani stručno, izneseni su savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine. Saslušana na ročištima od 27. ožujka 2025. i 28. siječnja 2026. vještakinja je uvjerljivo i jasno iskazivala te je otklonila sve prigovore koje je tuženik iznio tijekom ovog postupka. U nalazu i mišljenju je iznijela određene opaske pravne prirode, ali ovaj sud drži da te opaske ne utječu na uvjerljivost i točnost cjelokupnog nalaza i mišljenja te je ovaj sud prihvatio nalaz i mišljenje.

29. Sukladno čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

30. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan i to za iznos od 20.128,43 eura, djelomično neosnovan za iznos od 1.761,44 eura i djelomično povučen za iznos od 6.126,13 eura.

31. Iz naprijed izvedenih dokaza proizlazi kako je tužitelj dva puta platio iznos od 28.016,00 eura na ime plaćanja iste robe – kreveta i noćnih ormarića i to prvi puta sa svog računa u banci Sparkasse Bamberg, a po osnovi proforma računa tuženika broj 47053, a drugi puta sa svog računa u Hypo Vereinsbank banci po računu tuženika broj 10325 za robu. Nadalje, proizlazi kako je tuženik izdao tužitelju račune kojima je obračunao povećanje od 5% na ranije ispostavljene račune a na ime povećanih troškova materijala te račun za skladištenje na ime troška skladištenja izrađene, ali nepreuzete robe tužitelju.

32. Sporni obveznopravni odnos je izvanugovorni obvezni odnos- stečeno bez osnove na ime dvostruke uplate duga.

33. Za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva relevantan je Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje: ZOO), s obzirom da je dvostruka uplata izvršena 23. srpnja 2021., u vrijeme važenja ovog zakona. Za kamate je relevantan Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO23).

34. Čl. 185. st. 1. ZOO-a navodi da dolaskom vjerovnika u zakašnjenje prestaje zakašnjenje dužnika, i na vjerovnika prelazi rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari. St. 2. istog članka navodi da od dana vjerovnikova zakašnjenja prestaju teći kamate, dok st. 3. istog članka navodi da je vjerovnik u zakašnjenju dužan naknaditi dužniku štetu nastalu zbog zakašnjenja za koje odgovara, a i troškove oko daljnjeg čuvanja stvari.

34.1. Čl. 590. ZOO-a navodi da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

34.2. Čl. 612. ZOO-a navodi da je naručitelj dužan primiti djelo obavljeno prema odredbama ugovora i pravilima struke.

34.3. Čl. 613. st. 1. ZOO-a navodi da se naknada određuje ugovorom, ako nije određena obvezatnom tarifom ili kojim drugim obvezatnim aktom.

34.4. Čl. 1113. ZOO-a navodi da tko je isti dug platio dva puta, pa makar jednom i po osnovi ovršne isprave, ima pravo zahtijevati povrat po pravilima ovoga odjeljka.

34.5. Čl. 1115. ZOO-a navodi da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

35. Čl. 29. st. 1. ZOO23-a navodi da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

35.1. Čl. 29. st. 2. ZOO23 navodi da stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

36. Za utvrđivanje postojanja obveze tuženika na povrat uplaćenog iznosa na ime stečenog bez osnove, točnije na ime dvostruko plaćenog potrebno je utvrditi da li je imovina neke osobe prešla u imovinu druge osobe, osnovu prijelaza, visinu vrijednosti te imovine i opseg vraćanja.

37. U konkretnom slučaju, između stranaka je nesporno da je tužitelj uplatio tuženiku iznos od 28.016,00 eura dana 23.srpnja 2021. po računu br.47053 i isti iznos po računu 10325 dana 16.kolovoza 2021., odnosno, nesporno je došlo do prijelaza imovine jedne osobe (novčani iznos od 28.016,00 eura tužitelja) u imovinu druge osobe (tuženika).

38. Osnova (drugog) prijelaza imovine je uplata po računu broj 10325 u svrhu plaćanja raznog izrađenog namještaja.

39. Tužitelj je naveo kako se osnova prijelaza imovine (dvostruka uplata) ostvarila po proforma računu broj 47053 i po računu za izrađenu robu broj 10325 te da traži povrat dvostruko uplaćenog.

40. Ovaj sud drži kako su ispunjene pretpostavke za stečeno bez osnove temeljem dvostrukog plaćanja, a kako to uređuje čl. 1113. ZOO-a.

41. Naime, tužitelj je uplatio iznos tuženiku prvo kao akontaciju za izradu namještaja (plaćanje po proforma računu), a zatim, kad je namještaj bio izrađen tuženik je izdao i račun za izrađenu robu koji je tužitelj također platio. Tuženik je odbio vratiti uplaćeni iznos jer da postoje troškovi skladištenja za nepreuzetu robu sa njegovog skladišta te jer je obračunao povećanje cijene od 5% za svu izrađenu robu.

42. Ovaj sud je stava kako je tuženik zapravo tijekom postupka istaknuo da postoji njegov trošak skladištenja kao trošak daljnjeg čuvanja stvari vjerovnika u zakašnjenju kako to uređuje čl. 185 st. 3. ZOO-a. Naime, stranke nesporno nisu sklopile ugovor o skladištenju kako to uređuje ZOO u članku 744. već su isključivo sklopile ugovor o djelu (čl. 590. ZOO-a), izrada namještaja kojeg je onda po izradi, po prirodi stvari, tuženik morao negdje uskladištiti do preuzimanja od strane naručitelja (ovdje tužitelja), kako to uređuje čl. 612. ZOO-a. Po mišljenju ovog suda, ovaj sud nije ovlašten uzeti u obzir tu tražbinu tuženika u ovom postupku povrata dvostruko uplaćenog jer je sud temeljem čl. 2. st. 2. ZPP-a ovlašten odlučivati samo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u sporu (tužbeni zahtjev).

43. Budući da je tužitelj dvostruko uplatio za istu robu, ali po dvije osnove, a ovaj sud u ovom predmetu nije ovlašten odlučivati o trošku skladištenja, tako je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

44. Nadalje, tuženik je istaknuo kako je obavijestio tužitelja da će od 1.travnja 2022. obračunati 5% veću cijenu materijala i da je u e-mailu tužitelj pristao na to povećanje. Zatim je tuženik izdao skupni račun u kojem je fakturirao razliku od 5% na cijene već izdane i plaćene robe (nalaz i mišljenje vještakinje list 111 spisa). Po mišljenju ovog suda, iz dokumentacije u spisu, ne proizlazi kako je tužitelj pristao na retroaktivno povećanje cijene robe koju je već bio platio (i time ispunio svoju obvezu iz čl. 590 u vezi sa čl. 613. ZOO-a), ali iz e-mail komunikacije sa tuženikom i iz nalaza i mišljenja vještakinje koja je utvrdila da je kasniji račun za robu broj 107-MT2- 1 (koji sadrži povećanje cijene od 5%) uveo u punom iznosu u svoje poslovne knjige, dakle, nije ga osporio, da je time pristao na povećanje cijene od 5%, ali za daljnje isporuke robe. Kako je tužitelj pristao na povećanje cijene, ali samo za daljnje isporuke robe, primitkom robe i računa 107-MT2-1 (koji je izdan za daljnju robu) tužitelju djelomice ne pripada povrat uplaćenog iznosa i to iznos od 1.761,44 eura koliko iznosi 5% povećanje cijene materijala po naprijed citiranom računu za robu. Budući da je tužitelj pristao na povećanje cijene od 5% za buduće isporuke, a ovaj račun je fakturiran za jednu takvu isporuku, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev za iznos od 1.761,44 eura i odlučeno je kao u točki II izreke ove presude.

45. Zaključno, iz nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi kako je tužitelj dvostruko uplatio iznos od 28.016,00 eura, zatim je izdan račun za robu 107-MT2-1 za koji iznos je tuženik preknjižio potreban iznos sa konta akontacija na konto kupca, a od preostalog iznosa akontacije je naplatio trošak skladištenja i trošak povećanja 5% cijene na već ranije proizvedenu robu (proizvedenu prije e-mail obavijesti da će se povećati cijene materijala za 5%). Kako je od uplaćenog iznosa vještakinja utvrdila da tužitelju pripada pravo na povrat iznosa od 20.128,43 eura jer je toliko više uplaćeno tuženiku, tako je ovaj sud obvezao tuženika na plaćanje tog iznosa i odlučeno je kao u točki I.izreke ove presude. Budući da je vještakinja utvrdila kako je iznos od 1.761,44 eura na ime povećanja cijene od 5% po računu koji je ispostavljen nakon obavijesti o povećanju cijene, a tužitelj je taj račun uveo u svoje poslovne knjige u tom iznosu, dok nije dokazano da je osporio taj račun za tu razliku od 5%, tako ovaj sud drži da tužitelju ne pripada povrat tog iznosa na ime dvostruko plaćenog i odlučeno je kao u točki II Izreke ove presude.

46. Budući da je predmet ovog spora izvanugovorni odnos – povrat dvostruko plaćenog, te budući da je ovaj sud obvezao tuženika na vraćanje predmetnog iznosa, temeljem čl. 1115. ZOO-a tužitelju pripadaju i kamate. Kako je svoj konačni zahtjev za povrat tužitelj postavio u svom podnesku od 21. veljače 2025. koji je tuženik primio 4. ožujka 2025. i tek tada je tuženik saznao konačni iznos koji tužitelj od njega potražuje, dok nije dokazano da je tuženik nepošteno stekao dvostruko uplaćen iznos, a poštenje se presumira, tako ovaj sud drži kako tužitelju kamate pripadaju od 4. ožujka 2025. (dana kada je tuženik primio konačni zahtjev tužitelja) pa do isplate. S obzirom na navedeno, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi kamate za period od 19. kolovoza 2021. do 3. ožujka 2025. kao neosnovan i odlučeno je kao u točki III izreke ove presude.

47. Temeljem čl. 29. st. 1. ZOO23-a tuženik duguje i kamate, a u visini iz čl. 29. st. 2. ZOO23-a za ostale odnose s obzirom da je predmet ovog spora izvanugovorni odnos – povrat dvostruko uplaćenog.

48. Tužitelj je svojim podneskom od 21. veljače 2025. naveo kako prihvaća odbitak koji je navela vještakinja u svom nalazu i mišljenju te da je suglasan sa priznavanjem i plaćanjem iznosa od 21.889,87 eura. Isti podnesak je dostavljen tuženiku 4. ožujka 2025., a na koji se tuženik nije očitovao. Kako iz podneska tužitelja proizlazi da je djelomično povukao tužbu za iznos od 6.126,13 eura, a tuženik se na povlačenje nije očitovao unutar 15 dana od primitka podneska kojim je djelomično povučena tužba, tako temeljem čl. 193. st. 2. ZPP-a, smatra se da je tuženik pristao na povlačenje i riješeno je kao u izreci rješenja.

49. Temeljem odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, budući je djelomično uspio u sporu, tuženik je dužan tužitelju kao troškove potrebne za vođenje postupka, naknaditi troškove parničnog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 i 107/25, dalje: OT), Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23, dalje: ZSP) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23, dalje: Tarifa).

50. Sukladno vrijednosti predmeta spora u ovom predmetu, koja iznosi ukupno 28.016,00 eura, temeljem Tbr. 7. OT za sastav svakog podneska i svako zastupanje na ročištu tužitelju pripada nagrada od 250 bodova, s time da temeljem Tbr. 54. OT, 1 bod iznosi 2,00 eura. Dana 21. veljače 2025. tužitelj je povukao tužbeni zahtjev za iznos od 6.126,13 eura, ali je vrijednost predmeta spora ostala u istom tarifnom razredu i nije od utjecaja na obračun troška.

51. Tužitelj je na ročištu dana 28. siječnja 2026. na spis predao troškovnik u kojem je zatražio trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura, trošak sastava podnesaka od 31. srpnja 2024., 21. veljače 2025. i 5. rujna 2025. svaki podnesak u iznosu od 500,00 eura, troškove zastupanja na ročištima od 6. rujna 2024., 18. listopada 2024., 27. ožujka 2025. i 28. siječnja 2026., svako zastupanje u iznosu od 500,00 eura, trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje u iznosu od 250,00 eura, trošak sudske pristojbe u iznosu od 306,62 eura, te trošak predujma za vještačenje u iznosu od 500,00 eura i trošak prevođenja u iznosu od 30,00 eura, sveukupno 5.086,62 eura.

52. Gore navedeni zatraženi trošak opravdan je za vođenje ove parnice i pravilno obračunat.

53. Tužitelju je priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr.7. t.1. OT) te trošak sastava podnesaka od 31. srpnja 2024., 21. veljače 2025. i 5. rujna 2025., svaki podnesak u iznosu od 500,00 eura (Tbr.8. t.1. OT). Dakle, tužitelju je na ime sastava podnesaka priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura.

53.1. Tužitelju su također priznati troškovi zastupanja na ročištima od 6. rujna 2024., 18. listopada 2024., 27. ožujka 2025. i 28. siječnja 2026., svako ročište u iznosu od 500,00 eura (Tbr.9. t.1. OT). Dakle, tužitelju je na ime zastupanja na ročištima priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura.

53.2. Zaključno tužitelju se priznaje parnični trošak u iznosu od 4.000,00 eura.

54. Budući da su stranke djelomično uspjele u parnici i to tužitelj sa 100% osnove i 71,85% visine tužbenog zahtjeva (od utuženih 28.016,00 eura povukao je tužbeni zahtjev za iznos od 6.126,13 eura te je dokazao 20.128,43 eura) dok je tuženik uspio sa 0% osnove i 28,15% visine tužbenog zahtjeva, odnosno tužitelj je uspio sa ukupno 171,85%, a tuženik sa 28,15%. Kada se od 171,85% oduzme 28,15% dobije se 143,70% a kada se taj iznos podijeli sa 2 dobije se 71,85% što je iznos koji tužitelju pripada za parnične troškove. Obzirom je utvrđeno kako je opravdan trošak tužitelja u ukupnom iznosu od 4.000,00 eura, a 71,85% od toga iznosi 2.874,00 eura. Primjenjujući čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelju pripada 71,85% naknade parničnih troškova, što je ukupno 2.874,00 eura.

54.1. Tužitelju je također priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 163,31 euro te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 247,74 eura (na pristojbenu osnovicu od 20.128,43 eura), dakle ukupno 411,05 eura, no budući da je tužitelj na ime troška sudske pristojbe zatražio iznos od 306,62 eura taj iznos mu je i priznat.

54.2. Tužitelju je priznat i zatraženi trošak predujma za vještačenje u iznosu od 500,00 eura i predujma za sudskog tumača za njemački jezik (prevođenje) u iznosu od 30,00 eura, dakle ukupno 530,00 eura, jer su to troškovi koji su bili potrebni za vođenje ove parnice.

54.3. Tužitelju se, dakle, priznaje sveukupan parnični trošak u iznosu od 3.710,62 eura te je odlučeno kao u točki IV izreke ove presude.

55. Budući da je tužitelj svojim troškovnikom potraživao ukupan parnični trošak u iznosu od 5.086,62 eura, a priznat mu je iznos od 3.710,62 eura, to se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi parnični trošak u iznosu od 1.376,00 eura te je odlučeno kao u točki V izreke ove presude.

56. Radi svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Bjelovar, 8. travnja 2026.

Sutkinja

Sanjana Zorinc

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka presude, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije došla, presuda se objavljuje na e-oglasnoj ploči Trgovačkog suda u Bjelovaru. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i od toga dana joj se računa rok za žalbu. Žalba se podnosi u tri primjerka.

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica Sabina Cuvaj.