Poslovni broj: Us I-3001/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić – Vrdoljak & partneri, Split, Sukojišanska 4, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 12. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 8. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/24-02/912, URBROJ: 443-02-03-09-25-29 od 11. studenog 2025., te da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice za izdavanjem rješenja o privremenoj mjeri kojom bi se zabranilo izvršenje osporenog rješenja tuženika do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužiteljice podnesenoj 9. prosinca 2025. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/24-02/912, URBROJ: 443-02-03-09-25-29 od 11. studenog 2025., tužiteljica u bitnom navodi kako osporeno rješenje nije pravilno ni zakonito jer činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno. Tužiteljici nije omogućeno sudjelovanje u postupku, zbog čega je akt tuženika protivan odredbi čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku, kao i načelu saslušanja stranke, dok je obrazloženje u suprotnosti s odredbom čl. 98. st. 5. istog Zakona. Tužiteljica ističe da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti propisani Zakonom o Državnom inspektoratu (dalje: ZDI) za izricanje predmetne novčane kazne. Prema članku 114. stavku 3. ZDI, građevinski inspektor prije prisilnog izvršenja rješenja o uklanjanju putem treće osobe mora nastojati izvršenje postići izricanjem do tri uzastopne novčane kazne. Ova odredba jasno propisuje sekvencijalni postupak: najprije se dosuđuju novčane kazne (kao sredstva prisile na dragovoljno izvršenje), a tek ako one ne uspiju, prelazi se na fizičko uklanjanje građevine putem treće osobe. Iz toga proizlazi da je novčana kazna instrument prisile čija je zakonitost uvjetovana time da je stranka propustila postupiti po izvršnom rješenju u ostavljenom roku. Dakle, prije izricanja novčane kazne moraju biti kumulativno ispunjeni sljedeći zakonski preduvjeti: (a) da rješenje o uklanjanju ima svojstvo izvršnosti (pravomoćnosti i ovršnosti), (b) da je istekao propisani rok za dragovoljno izvršenje tog rješenja, i (c) da je nadzorom utvrđeno kako stranka nije izvršila naloženu radnju uklanjanja u tom roku. Tek tada smije se posegnuti za mjerom novčane kazne radi prisile na izvršenje. U predmetnom slučaju ozbiljno je dovedeno u pitanje ispunjenje navedenih pretpostavki. Prije svega, tuženik u obrazloženju osporenog rješenja nije pružio dokaz niti jasno naveo da je rješenje o uklanjanju postalo konačno i izvršno prije nego što je izrekao novčanu kaznu. Nadalje, nije jasno je li tuženik poštovao minimalni zakonski rok za dragovoljno izvršenje uklanjanja. Prema članku 114. stavku 2. ZDI rok za dobrovoljno izvršenje ne smije biti kraći od 90 dana niti dulji od 120 dana, osim u iznimnim slučajevima iz članka 115. ZDI. Tuženik ne navodi koliki rok je bio ostavljen tužiteljici za uklanjanje, niti da je taj rok istekao. Konačno – i što je najvažnije – osporeno rješenje ne sadrži činjenični temelj za tvrdnju da tužiteljica nije postupila po rješenju o uklanjanju. Nigdje se konkretno ne navodi da je inspektor nakon isteka roka obavio očevid ili na drugi način utvrdio da građevina nije uklonjena. Time nisu ispunjene ni zakonske ni podzakonske pretpostavke za izricanje novčane kazne. Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u više navrata naglasio da je utvrđenje neizvršenja rješenja od strane stranke bitan uvjet zakonitosti rješenja o novčanoj kazni – primjerice, potrebno je imati zapisnik inspekcijskog pregleda ili drugi dokaz da uklanjanje nije obavljeno. U ovom slučaju, takav dokaz nije predočen. Stoga rješenje o kazni nema činjenično uporište i već zbog toga je nezakonito i nepravilno. Tužiteljica napominje da je, odmah po donošenju rješenja o uklanjanju, poduzela pozitivne korake – uložila je zahtjev za ozakonjenje – umjesto da bespravno ignorira obveze. Čak i da postupak ozakonjenja nije u tijeku, tuženik je bio dužan prije kažnjavanja utvrditi stvarno stanje, npr. obaviti kontrolni inspekcijski nadzor terena. O tome nema ni traga u obrazloženju osporenog rješenja. Osim toga, tuženik nije naveo da je tužiteljicu prethodno posebno upozorio na mogućnost izricanja kazne ili je pozvao da se izjasni, što upućuje na manjkavost postupka. U usporedivim slučajevima Visoki upravni sud RH inzistira da se novčana kazna ne može zakonito izreći ako prethodno u postupku nije utvrđeno i dokumentirano neispunjenje obveze od strane stranke. Postupak legalizacije (ozakonjenja) građevine je u tijeku – prisilno kažnjavanje je preuranjeno i protivno duhu zakona. Tužiteljica je pravodobno podnijela zahtjev za ozakonjenje predmetne građevine nadležnom tijelu, prije izricanja novčane kazne. Time je jasno iskazala volju da svoj objekt uklopi u legalne okvire, koristeći mogućnosti koje pruža poseban zakon. Naime, postupak ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada uređen je posebnim propisom – Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine br. 86/12, 143/13, 65/17; dalje: ZPNIZ). Prema članku 42. stavku 1. ZPNIZ-a, građevinski inspektor prekida rješenjem postupak izvršenja rješenja o uklanjanju do pravomoćnog završetka postupka ozakonjenja, pod uvjetom da je nezakonita zgrada podnijeta za ozakonjenje unutar predviđenih rokova. Taj prekid se ne događa automatski, ali stranka ima pravo podnijeti zahtjev inspektoru za takav prekid izvršenja, uz prilaganje dokaza da je predan zahtjev za ozakonjenje i da zgrada ispunjava uvjete (npr. da je vidljiva na odgovarajućoj aerofoto snimci prije relevantnog datuma). U konkretnom slučaju, tužiteljica je upravo to i učinila – obavijestila je inspektorat o podnijetom zahtjevu za ozakonjenje i dostavila mu dokaz (potvrdu općine) da je zahtjev zaprimljen. Unatoč tome, tuženik nije postupio sukladno čl. 42. ZPNIZ-a, već je nastavio s postupkom izvršenja (kroz novčano kažnjavanje), umjesto da ga prekine do okončanja postupka ozakonjenja. Time je povrijedio direktnu zakonsku odredbu koja ima za cilj zaštititi investitore u legitimnom postupku legalizacije od paralelnih represivnih mjera. Visoki upravni sud RH je u svojoj praksi zauzeo jasan stav da samo pokretanje postupka ozakonjenja ne sprječava građevinskog inspektora da donese rješenje o uklanjanju, ali da ono utječe na postupak izvršenja tog rješenja. Nadalje, sudska praksa potvrđuje da ukoliko investitor uspije ishoditi legalizaciju, može tražiti obustavu inspekcijskog postupka u cijelosti, jer bi legalizacijom nestao predmet spora. Ignorirajući činjenicu da je ozakonjenje u tijeku, tuženik je krenuo s kažnjavanjem tužiteljice kao da je riječ o nekom tko tvrdoglavo odbija postupiti po rješenju. Prisilna naplata značajnog novčanog iznosa ugrozila bi tužiteljičinu financijsku opstojnost, a mogla bi se pokazati i nepotrebnom ukoliko predmetna građevina bude uskoro ozakonjena i time uklonjen razlog za njezino rušenje. Stoga tužiteljica smatra da je osporeno rješenje u suprotnosti s ciljem odredbe čl. 114. ZDI – koja nije kaznene, nego isključivo stimulativne/prisilne naravi – te u koliziji s odredbama ZPNIZ-a koje štite one koji su u procesu legalizacije. U situaciji kad je investitor već pokazao inicijativu da problem riješi kroz legalizaciju (što je legalan alternativni put predviđen zakonom), drakonska novčana kazna nema opravdanja. Tužiteljica ne postupa protivno javnom interesu – dapače, traži legalan status za svoju nekretninu. Kazna od 5.300,00 EUR predstavlja znatan udar na imovinu tužiteljice i njezine obiteljske financije. Visoki upravni sud je u usporednom slučaju naglasio da je izrečena novčana kazna zakonita samo ako je određena u propisanom okvirnom iznosu i ako je razmjerno cilju – prisiliti na izvršenje. U ovom slučaju, cilj se mogao postići i blažim sredstvima – primjerice, upozorenjem ili čekanjem ishoda legalizacije

– bez potrebe da se tužiteljicu dovede na rub egzistencije. Postupanjem tuženika narušen je i načelno proklamirani princip razmjernosti u upravnom postupku. Također, tužiteljica podnosi zahtjev da sud izda privremenu mjeru kojom bi se zabranilo izvršenje osporenog rješenja tuženika do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora s obzirom da novčana kazna predstavlja značajan dio vrijednosti njezine imovine, a njegova prisilna naplata ugrozila bi egzistenciju nje i njezine obitelji. Posebno ističe i kako tuženik nije postupio u smislu odredbe članka 14.g. Naputka o dopunama naputka o načinu rada građevinske inspekcije, kojim je propisano da iznimno od članka 14.d i članka 14.f ovoga Naputka, u slučajevima donošenja rješenja o uklanjanju na temelju članka 113. stavka 1. točke 1. i točke 5. (za slučaj propisan člankom 112. stavkom 3.), te na temelju članka 117. stavka 1. Zakona, građevinski inspektor neće izvršenika na izvršenje rješenja prisiljavati novčanim kaznama ukoliko utvrdi da je izvršenik unutar roka za izvršenje rješenja podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za predmetnu građevinu, te da je obustavio daljnje građenje, a što je sve u ovom slučaju ispunjeno, što dodatno ukazuje na to da je pobijano rješenje nezakonito. Naime, pri donošenju osporenog rješenja, nije uzeta u obzir ni odredba iz članka 14.d stavka 2. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“ broj 46/20 i 80/20) koja se u konkretnom slučaju primjenjuje. Prema toj odredbi, sljedeća rješenja o novčanoj kazni, kojom se prisiljava izvršenika na izvršenje rješenja o uklanjanju, donose se u roku od 30 dana od izvršnosti prethodnog rješenja, međutim, u samom rješenju nigdje nije navedeno na temelju čega je utvrđeno kada je prethodno rješenje postalo pravomoćno, stoga je jasno kako nisu ispunjeni ni uvjeti za donošenje pobijanog rješenja. Shodno navedenom, tužiteljica tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet mu vratiti na ponovni postupak, a također predlaže i da sud naloži tuženiku da joj naknadi trošak spora.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužiteljice jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

3.U sporu je održana rasprava 12. ožujka 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupila zamjenica opunomoćenika tužiteljice, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice i to da ju se u ovom sporu sasluša u svojstvu stranke te da se obavi očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske i građevinske struke, to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim se tužiteljicu prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem druge novčane kazne.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/24-02/912, URBROJ: 443-02-03-09-25-29 od 11. studenog 2025., točkom 1. utvrđuje se kako je rješenje istog tijela Klasa: UP/I-362-02/24-02/912 Urbroj: 443-02-03-12-01-24-1 od 30. rujna 2024., kojim je tužiteljici kao investitoru naređeno da u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja, ukloni zasjek u kameno – zemljanom terenu tlocrtne dimenzije cca 12 x 4,5 m, maksimalne visine cca 1,70 m; betonsku podnu ploču tlocrtnih dimenzija cca 10,60 x 3,90 m, debljine cca 15 cm; prizemnu građevinu stambene namjene, metalne konstrukcije, tlocrtnih dimenzija cca 8 x 3 m s dvostrešnim krovom, natkrivenu terasu drvene konstrukcije, tlocrtnih dimenzija cca 5 x 2,55 m s jednostrešnim krovom uz južno pročelje prizemne zgrade, sve izgrađeno na k. č. [katastarska čestica] i južnom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na lokaciji Ulica kneza Trpimira (između broja 107 i 113) postalo izvršno 16. siječnja 2025., točkom 2. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela Klasa: UP/I-362-02/24-02/912, Urbroj: 443-02-03-12-01-25-16 od 18. srpnja 2025., kojim je tužiteljici izrečena 1. novčana kazna kojom ju se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju postalo izvršno 28. kolovoza 2025., točkom 3. se utvrđuje kako tužiteljica nije postupila sukladno rješenju o uklanjanju u roku od 15 dana od izvršnosti rješenja o prvoj novčanoj kazni, točkom 4. tužiteljicu se prisiljava na uklanjanje drugom novčanom kaznom u iznosu od 5.300,00 eura, točkom 5. se precizira kako je tužiteljica izrečenu kaznu dužna platiti u roku od 8 dana od dana zaprimanja ovog rješenja, točkom 6. tužiteljica se upozorava da u slučaju ako ne ukloni predmetnu građevinu nakon izricanja ove kazne da će se na izvršenje rješenja o uklanjanju prisiliti trećom novčanom kaznom, dok je točkom 7. tužiteljica upozorena da će se izvršenje novčane obveze provesti sudskim putem ukoliko ne postupi sukladno točki 4. ovog rješenja, sve u bitnom iz razloga što je tuženik smatrao da su za donošenjem istog ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23) te čl. 137. i 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21).

10.Među strankama ovog spora nije prijeporno da je rješenje tuženika Klasa:

UP/I-362-02/24-02/912, Urbroj: 443-02-03-12-01-24-1 od 30. rujna 2024., kojim je tužiteljici kao investitoru naređeno da u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni naprijed opisane nezakonito izvedene građevine postalo izvršno 16. siječnja 2025., kao i da je tužiteljica protiv tog rješenja pokrenula upravni spor u kojem je donesena presuda ovog suda poslovni broj: UsI-2513/2024-6 od 29. svibnja 2025. kojim je odbijen njen tužbeni zahtjev za poništenjem tog rješenja, protiv koje presude je tužiteljica izjavila žalbu, koja je odbijena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3374/2025-2 od 5. studenoga 2025., slijedom čega je navedeno rješenje ne samo izvršno, već je isto i pravomoćno.

11.Potom, neprijeporno je i da je tuženik donio rješenje Klasa: UP/I-362-02/24- 02/912, Urbroj: 443-02-03-12-01-25-16 od 18. srpnja 2025., kojim je tužiteljici izrečena prva novčana kazna kojom ju se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju koje je postalo izvršno 28. kolovoza 2025., kao i da je tužiteljica i protiv tog rješenja pokrenula upravni spor koji se vodi pred Upravnim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Us I- 2152/2025, u kojem do dana zaključenja rasprave u predmetnom sporu nije donesena sudska odluka.

12.Nadalje, neprijeporno je i da je od strane građevinskog inspektora 30. listopada 2025. proveden kontrolni inspekcijski nadzor, kada je utvrđeno da tužiteljica nije postupila sukladno rješenju o uklanjanju, odnosno nije uklonila nezakonito izvedene građevine, o čemu je sastavljen zapisnik, te je fotografiran predmetni objekt, a fotografije su priložene zapisniku i čine njegov sastavni dio, koji zapisnik prileže upravnom spisu kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu.

13.Međutim, među strankama se ukazuje prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje osporenog rješenja kojim se tužiteljica prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem druge novčane kazne, kao i jesu li okolnosti koje tužiteljica problematizira u tužbi od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, uslijed čega je sporna zakonitost akta tuženika u cijelosti.

14.Odredbom članka 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe. Stavkom 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne. Potom, odredbom članka 142. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja.

Stavkom 2. da novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. Stavkom 3. da u slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta.

Stavkom 4. da se novčane kazne izvršavaju sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.

15.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje naprijed citirane izreke, jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranim odredbama čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu te čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

16.Prvenstveno je za naglasiti, kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da je rješenje tuženika Klasa: UP/I-362-02/24-02/912, Urbroj: 443-02-03-12- 01-24-1 od 30. rujna 2024., postalo izvršno 16. siječnja 2025. Osim toga, od važnosti je i činjenica da je rješenje tuženika Klasa: UP/I-362-02/24-02/912, Urbroj: 443-02-03- 12-01-25-16 od 18. srpnja 2025., kojim je tužiteljici izrečena prva novčana kazna kojom ju se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju postalo izvršno 28. kolovoza 2025., kao i da je proteklo više od 15 dana od izvršnosti rješenja kojim je tužiteljici izrečena prva novčana kazna do dana donošenja osporenog rješenja, ujedno, od važnosti je i činjenica što je tijekom upravnog postupka utvrđeno da tužiteljica nije postupila sukladno rješenju o uklanjanju s obzirom da nije uklonila predmetne građevine, a što proizlazi i iz zapisnika o provedenom kontrolnom inspekcijskom nadzoru od 30. listopada 2025., pa kako je nedvojbeno da je tužiteljica u rješenju tuženika od 30. rujna 2024. upozorena da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke toga rješenja, te u rješenju od 18. srpnja 2025. da u slučaju ako ne ukloni predmetne građevine nakon izricanja prve novčane kazne da će se na uklanjanje prisiljavati drugom novčanom kaznom, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese svoje rješenje od 11. studenog 2025., kojim se tužiteljicu prisiljava na izvršenje citiranog rješenja drugom novčanom kaznom u iznosu od 5.300,00 eura.

17.Vezano za tužbene navode u kojima tužiteljica ističe da ona prije donošenja osporenog rješenja nije saslušana, odnosno da joj nije omogućeno izjašnjavanje o činjeničnim i pravnim pitanjima važnim za rješavanje konkretne upravne stvari, iz čega je za zaključiti kako tužiteljica smatra da su na njezinu štetu u provedenom postupku počinjene procesne povrede, prije svega za naglasiti je kako je odredbom čl. 106. Zakona o Državnom inspektoratu propisano da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, slijedom čega kako je inspektor ovlašten bez saslušanja stranke donijeti rješenje o uklanjanju, to pak znači da je tim prije bez saslušanja stranke ovlašten donijeti i rješenje kojim se izvršava rješenje o uklanjanju na način da se tužiteljici izriče novčana kazna, s tim da se Zakon o Državnom inspektoratu u predmetnoj upravnoj stvari primjenjuje kao lex specialis u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku, uslijed čega okolnost da prije donošenja rješenja o izvršenju rješenja o uklanjanju tužiteljica ne bi bila saslušana, ne može biti od utjecaja na zakonitost osporenog akta, koje stajalište je sukladno dugogodišnjoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, koju prihvaća i ovaj prvostupanjski upravni sud. Ujedno je za napomenuti kako je tužiteljica također u ovom sporu imala mogućnost izjasniti se o svim činjeničnim i pravnim pitanjima važnim za konkretnu upravnu stvar, te istaknuti sve prigovore koji se odnose na pravilnost i zakonitost osporenog rješenja tuženika, s tim da je i obrazloženje akta tuženika u cijelosti sukladno mjerodavnoj odredbi čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku s obzirom da sadrži utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući da se donese rješenje kojim se izvršava izvršno rješenje o uklanjanju, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar, slijedom čega su prigovori tužiteljice u kojima tvrdi suprotno u cijelosti neutemeljeni.

18.Glede tužbenih navoda u kojima tužiteljica tvrdi da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti da se donese osporeno rješenje, kao i da ona nije bila upozorena na mogućnost donošenja rješenja o izvršenju rješenja o uklanjanju, pri čemu problematizira i rokove u kojima su donesena rješenja o izvršenju rješenja o uklanjanju, kao i izvršnost samog rješenja uklanjanju, za kazati je kako su i ovakvi prigovori u cijelosti neosnovani. Naime, da su u konkretnoj upravnoj stvari bile ispunjene sve pretpostavke za donošenjem osporenog rješenja ukazuje činjenica da je rješenje tuženika o uklanjanju Klasa: UP/I-362-02/24-02/912, Urbroj: 443-02-03-12-01-24-1 od 30. rujna 2024. postalo izvršno 16. siječnja 2025., a s obzirom da ga je tužiteljica uredno zaprimila 17. listopada 2024., kao i da je rješenje tuženika Klasa: UP/I-362- 02/24-02/912, Urbroj: 443-02-03-12-01-25-16 od 18. srpnja 2025., kojim je tužiteljici izrečena prva novčana kazna kojom ju se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju postalo izvršno 28. kolovoza 2025. , a s obzirom da ga je tužiteljica uredno zaprimila 7. kolovoza 2025.

19.Nadalje, nesporno je i da je u smislu odredbe čl. 18. st. 3. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj 109/23) proteklo više od 15 dana od izvršnosti rješenja kojim je tužiteljici izrečena prva novčana kazna do dana donošenja osporenog rješenja s obzirom da je rješenje Klasa: UP/I-362-02/24-02/912, Urbroj: 443-02-03-12-01-25-16 od 18. srpnja 2025. postalo izvršno 28. kolovoza 2025., a tuženik je osporeno rješenje donio 11. studenog 2025. Također, nedvojbeno je da je tužiteljica u rješenju tuženika od 30. rujna 2024. upozorena da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke toga rješenja, te u rješenju od 18. srpnja 2025. da u slučaju ako ne ukloni predmetne građevine nakon izricanja prve novčane kazne da će se na uklanjanje prisiljavati drugom novčanom kaznom, što pak proizlazi iz samih izreka citiranih rješenja, kod kojeg nespornog stanja stvari je potpuno jasno da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese svoje rješenje od 11. studenog 2025., kojim se tužiteljicu prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju drugom novčanom kaznom u iznosu od 5.300,00 eura.

20.U odnosu pak na tužbene navode da se u osporenom rješenju ne navodi temelj za donošenje istog, odnosno da ostaje nejasno na koji je način tuženik utvrdio da tužiteljica nije postupila sukladno rješenju o uklanjanju, za navesti je kako su i ovakvi navodi u cijelosti neosnovani, to pak stoga što upravnom spisu kojeg je tuženik dostavio u privitku odgovora na tužbi prileže zapisnik o provedenom kontrolnom inspekcijskom nadzoru obavljenog od strane građevinskog inspektora 30. listopada 2025., kojeg dana je proveden kontrolni inspekcijski nadzor, a kada je nedvojbeno utvrđeno da tužiteljica nije postupila sukladno rješenju o uklanjanju, odnosno da nije uklonila nezakonito izvedene građevine, koje prigode je fotografiran predmetni objekt, a fotografije su priložene zapisniku i čine njegov sastavni dio, iz kojih fotografija nesporno proizlazi da tužiteljica nije uklonila građevine u odnosu na koje joj je naređena inspekcija mjera uklanjanja, pa je potpuno jasno da je upravo citirani zapisnik, odnosno utvrđenja iz istog bio osnova za donošenje osporenog rješenja, a na koji zapisnik se tuženik i pozvao u obrazloženju svog rješenja, slijedom čega su tužbeni navodi tužiteljice u kojima tvrdi suprotno u cijelosti neosnovani.

21.Glede pak tužbenih navoda u kojima tužiteljica tvrdi da je ona u odnosu na građevine za koje joj je naređena inspekcijska mjera uklanjanja pokrenula postupak izdavanja rješenja o izvedenom stanju i da je o tome obavijestila tuženika, pa da nije bilo mjesta donošenju osporenog rješenja, najprije je za kazati da upravnom spisu kojeg je tuženik dostavio u privitku odgovora na tužbi ne prileže zahtjev kojim bi tužiteljica od tuženika zatražila prekid postupka izvršenja rješenja o uklanjanju. S tim u vezi, dodatno je za navesti kako niti eventualno vođenje postupka izdavanja rješenja o izvedenom stanju ne predstavlja prethodno pitanje za postupak u kojem je doneseno rješenje tuženika u smislu odredbe čl. 55. Zakona o općem upravnom postupku, pa nije bilo obveze na strani tuženika postupak prekinuti do okončanja postupka izdavanja rješenja o izvedenom stanju. Naime, tuženik uopće nema zakonsku obvezu provjeravati takvu okolnost, već je dužan utvrditi je li izvršenik postupio sukladno rješenju o uklanjanju, na koji način je tuženik u konkretnom slučaju i postupio, dok je upravo tužiteljica imala na dispoziciji ukoliko je doista pokrenula postupak izdavanja rješenja o izvedenom stanju u smislu odredbe čl. 42. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine br. 86/12, 143/13, 65/17, 14/19) podnijeti tuženiku zahtjev za prekidom postupka izvršenja s obzirom da je tom odredbom propisano da se postupak iz stavka 1. ovoga članka prekida na zahtjev stranke uz koji je podnesen dokaz da je podnijela zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju i uvjerenje da je zgrada vidljiva na DOF5/2011, na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011., odnosno dokaz da je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, slijedom čega je potpuno jasno da tuženik nije dužan po službenoj dužnosti prekinuti postupak, već je to moguće isključivo na zahtjev stranke i to pod uvjetima koje propisuje citirana odredba, dok prema podacima upravnog spisa uopće ne proizlazi da bi tužiteljica tuženiku podnijela zahtjev kakav u vidu ima naznačena odredba.

22.Ujedno u potpunosti je neosnovano tužiteljičino pozivanje na odredbe Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“ broj 46/20 i 80/20) koje apostrofira u tužbi, to pak stoga što je danom stupanja na snagu Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj 109/23), a koji je na snagu stupio 30. rujna 2023. prestao važiti Naputak o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine", br. 46/20. i 80/20.), slijedom čega je potpuno jasno da se u konkretnoj upravnoj stvari primjenjuje upravo Naputak o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj 109/23) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja osporenog rješenja, dok nema mjesta primjeni Naputka na koji se tužiteljica neutemeljeno poziva s obzirom da isti nije na snazi od 30. rujna 2023. S tim u vezi dodatno je za napomenuti kako je novčana kazna tužiteljici zakonito i pravilno izrečena u propisanoj visini s obzirom da predmetna građevina spada u 3.b skupinu prema Zakonu o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19), te kod stanja stvari da je odredbom čl. 17. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj 109/23) propisano da se fizička osoba prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju građevine novčanom kaznom drugi put u iznosu od 5.300,00 eura, pa kako se ovdje radi o izricanju druge novčane kazne tužiteljici kao fizičkoj osobi, to je nedvojbeno da je ista pravilno i zakonito izrečena upravo u visini koju propisuje citirana odredba, a što je pravilno naveo i tuženik u obrazloženju osporenog rješenja.

23.Također, za navesti je i kako je upravni postupak zakonito proveden, u kojem je pak činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, pa sud ne nalazi da bi u provedenom postupku došlo do povrede bilo kojeg od načela upravnog postupka, pa tako niti onih na koja se tužiteljica u tužbi neutemeljeno poziva, uslijed čega takve prigovore tužiteljice sud smatra u cijelosti neosnovanim, paušalnim i ničim argumentiranim.

24.Naposljetku, za ukazati je tužiteljici kako je odredbom čl. 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i da nema odgodni učinak, pa kako u smislu odredbe čl. 106. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu, protiv rješenja kojeg donosi građevinski inspektor se ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, to znači da je i u upravnom sporu s uspjehom moguće osporiti rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju samo iz razloga navedenih u citiranoj odredbi čl. 139. st. 4. ZUP-a, pa kako se sud u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude detaljno očitovao o prigovorima koji se odnose na način izvršenja rješenja (izricanje novčane kazne), dok tužiteljica u tužbi uopće ne spori vrijeme ni mjesto izvršenja, to je pak jasno kako su tužbeni prigovori tužiteljice neutemeljeni i nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

25.Uslijed izloženog, u nespornim okolnostima i to da je rješenje o uklanjanju izvršno, štoviše isto je u međuvremenu postalo i pravomoćno, kada tužiteljica po istom nije postupila u određenom joj roku, kao i da je izvršno rješenje kojim se izvršava rješenje o uklanjanu izricanjem prve novčane kazne, nakon čega tužiteljica ponovno nije uklonila predmetne građevine, potpuno je jasno da su bile ispunjene sve pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim se izvršava rješenje o uklanjanju na način da se tužiteljici izriče druga novčana kazna u iznosu od 5.300,00 eura kojom ju se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, zbog čega su u cijelosti neosnovani navodi tužiteljice kako je u konkretnom slučaju donošenje osporenog rješenja nezakonito.

26.Stoga, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužiteljice i to kako u pogledu njezinih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na štetu tužiteljice.

27.Slijedom iznijetog, sud cijeni rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

28.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

29.Potom, sud je odbio prijedlog tužiteljice za izdavanje privremene mjere sadržaja citiranog u izreci točke I. rješenja kao neosnovanog, a to stoga što ovaj sud drži kako nisu ostvareni razlozi za izdavanjem zatražene privremene mjere propisani odredbom čl. 42. st. 3. ZUS-a, budući da se ista ne ukazuje nužnom kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, tim prije što je ovaj sud ocijenio zakonitim i pravilnim osporeno rješenje tuženika, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

30.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 8. travnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenicima tužiteljice odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić – Vrdoljak & partneri, Split, Sukojišanska 4, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 12. ožujka 2025. i zapisnik o objavi,

- u spis.