Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-14/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Nikola Delić, odvjetnik iz Pule, protiv tuženika Osnovne škole Fažana, OIB: 70010834364, Puljska cesta 9, Fažana, kojeg zastupa punomoćnica Marijana Bilić, odvjetnica iz Pule, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o redovnom otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Pr-227/2019-44 od 11. ožujka 2024., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Pr-227/2019-44 od 11. ožujka 2024. u točkama I., II., III., IV. i VI. izreke i predmet se vraća u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Utvrđuje se da je nije dopušten otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je tuženik OSNOVNA ŠKOLA FAŽANA, OIB: 70010834364 dao tužiteljici PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] Odlukom o otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) Klasa: 112-01/19-05/04, Ur. broj: 2168-02-01-19-01 od 5. lipnja 2019. te da prema tome radni odnos nije prestao.

II. Poništavaju se Odluka tuženika OSNOVNA ŠKOLA FAŽANA, OIB: 70010834364 o otkazu ugovora o radu Klasa: 112-01/19-05/04, Ur. broj: 2168-02-01-19-01 od 5. lipnja 2019. i Odluka o odbijanju Zahtjeva za zaštitu prava tužiteljice Klasa: 003-06/19-01/09, Urbroj: 2168-02-01-19-04.

III. Nalaže se tuženiku OSNOVNA ŠKOLA FAŽANA, OIB: 70010834364 da tužiteljicu LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na radno mjesto računovođe te da joj prizna sva prava iz radnog odnosa od prestanka radnog odnosa kod tuženika pa nadalje, u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tuženiku OSNOVNA ŠKOLA FAŽANA, OIB: 70010834364 da tužiteljici LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak isplatom iznosa 1.125,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u cijelosti.»

2. Protiv točaka I., II., III., IV. i VI. izreke presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13. i 89/14.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijani dio preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na tuženikovu žalbu kojim je predložila da se njegova žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba je osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica duže vrijeme bila u radnom odnosu kod tuženika i da je radila na radnom mjestu računovođe škole.

6.1. Nadalje je utvrđeno da je tuženik 5. lipnja 2019. donio odluku o otkazu ugovora o radu sa tuženicom, a radi se o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužiteljice.

6.2. Utvrđeno je da je otkazu prethodila provjera fiskalne odgovornosti u Osnovnoj školi Fažana, dakle kod tuženika. Tu provjeru izvršila je udruga Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika Istre, a provjeru su u ime te udruge izvršili JŽ i TŽ na zahtjev Istarske županije sa kojom ta udruga ima sklopljen ugovor o provjeri fiskalne odgovornosti proračunskih korisnika Istarske županije. Cilj te provjere bila je provjera Izjave o fiskalnoj odgovornosti za 2018. godinu koju je dala ravnateljica tuženika. Prema izjavi JŽ, koja je u postupku saslušana kao svjedokinja, gore navedeni djelatnici udruge su provjeru izvršili u svojstvu savjetodavnog stručnog tijela sa ciljem da se pomogne korisnicima proračuna Istarske županije, da se uoče eventualne nepravilnosti i da se daju savjeti kako te nepravilnosti ispraviti te kako pravilno raditi. Prema izjavi te svjedokinje, uloga djelatnika koji vrše provjeru je da se vidi gdje su korisnici proračuna Istarske županije pogriješili u knjigovodstvenom poslovanju te da im se ukaže kako treba ispraviti greške i kako ubuduće raditi.

6.3. Nakon izvršene provjere izrađeno je Izvješće o provjeri fiskalne odgovornosti kod tuženika (dalje: Izvješće) koje sadrži provjeru točnosti svih odgovora koje je tuženik dao u Izjavi o fiskalnoj odgovornosti za 2018. godinu odgovarajući na pitanja iz Upitnika o fiskalnoj odgovornosti koji se prilaže uz Izjavu o fiskalnoj odgovornosti. U zaključku Izvješća je navedeno da je izvršena provjera po svim područj ima koje Upitnik o fiskalnoj odgovornosti obuhvaća i to u području planiranja, izvršavanja financijskog plana, javne nabave, računovodstva i izvješćivanja. Nadalje je navedeno da su u gotovo svim područjima uočene slabosti i nepravilnosti te se stoga rizičnim područjem smatra područje javne nabave i izvršavanja financijskog plana, a visoko rizičnim područjem smatra se područje računovodstva. U računovodstvu su uočeni problemi računovodstvenog evidentiranja, izvješćivanja kao i kadrovski problemi (česta bolovanja, nesuradnja, nedovršeni poslovi). Navedeno je da je područje računovodstva potrebno urediti i unaprijediti u dijelu računovodstvenog evidentiranja (knjiženja), izvješćivanja o realizaciji prihoda i rashoda sukladno planu te evidentiranja imovine i obveza pa je dana preporuka da se prioritetno riješi evidentiranje računa u glavnoj knjizi po proračunskim klasifikacijama, da se ustroje izvješća o ostvarenju prihoda i izvršenju rashoda usporedno s planom te da se uskladi stvarno i knjigovodstveno stanje imovine i obveza te provedu odgovarajuća knjiženja.

6.4. Na temelju rezultata provjere navedenih u Izvješću je tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu sa tužiteljicom navodeći u toj odluci kao razloge za otkaz to što je tužiteljica:

- propuštala u duljem vremenskom razdoblju evidentirati račune u glavnoj knjizi po proračunskim klasifikacijama zbog čega nije bilo moguće niti u kojem razdoblju utvrditi stvarne rashode i planirati buduće

- propuštala ustrojiti izvješća o ostvarenju prihoda i izvršenju rashoda usporedno s planom

- propuštala uskladiti stvarno i knjigovodstveno stanje imovine i obveza te provesti odgovarajuća knjiženja

- da je Izvješćem utvrđen niz nepravilnosti u vođenju poslovnih knjiga počinjen od strane tužiteljice, a posebice neizvršenog knjiženja i niz pogrešno izvršenih knjiženja koje pogreške su prikazane u bilješkama Izvješća

- da je Izvješćem utvrđeno da je tužiteljica neuredno, nestručno i nezakonito obavljala svoje obveze iz radnog odnosa kao računovođa škole.

6.5. Člankom 119. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17.; dalje: ZR) propisano je da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, a stavkom 2. je propisano da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

6.6. Prvostupanjski sud je ispitivao da li je tuženik prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu poštivao proceduru propisanu citiranim člankom 119. stavak 1. ZR -a te je utvrdio da tuženik propisanu proceduru nije poštivao.

6.7. Prvostupanjski sud je prvenstveno utvrdio da tuženik nije tužiteljici omogućio da iznese svoju obranu. U obrazloženju tog zaključka je navedeno da su dva dopisa kojima je tužiteljica pozvana na iznošenje pisane obrane vrlo štura, kratka i nedorečena. U tim dopisima tuženik uopće nije naveo koju povredu radne obveze stavlja tužiteljici na teret, a poziv za iznošenje pisane obrane od 29. travnja 2019. ne sadrži niti naznaku o tome koju bi to povredu radne obveze tužiteljica počinila, već se tužiteljici samo dostavlja Izvješće o provjeri fiskalne odgovornosti. Prvostupanjski sud navodi da je obveza poslodavca da jasno i konkretno radniku ukaže na povrede radnih obveza, dakle dostava Izvješća kao dokumenta na kojemu poslodavac temelji otkaz nije dostatna. Naime, tužiteljica kao radnik ima pravo znati koje joj se povrede radne obveze stavljaju na teret i zbog čega joj se točno želi otkazati ugovor o radu kako bi joj se omogućilo kvalitetno iznošenje obrane. Osim toga, tuženik je tužiteljicu pozvao na pisano iznošenje obrane i očitovanje o Izvješću o provjeri fiskalne odgovornosti koje ima više od 20 stranica teksta, u vrijeme dok je tužiteljica bila na bolovanju, ostavljajući joj za to rok od 3 dana. Po stavu prvostupanjskog suda, uzimajući sve istaknute okolnosti u obzir, tuženik je time samo zadovoljio puku formu, zanemarujući pravi značaj i suštinu prava radnika na iznošenje obrane. Naime, intencija zakonske odredbe o iznošenju obrane jest da se, u situaciji u kojoj je to za očekivati (kakva je ova), omogući radniku iznijeti neke eventualno drugačije činjenice koje bi mogle (ako postoje) odvratiti poslodavca od donošenja odluke o otkazu. Dakle, u situaciji kada poslodavac odluči pozvati radnika na iznošenje obrane, zaključuje se da u tom slučaju onda postoji mogućnost da obrana radnika odvrati poslodavca od donošenja odluke o otkazu, jer u suprotnom poslodavac radnika na obranu ne bi niti pozivao. Međutim, u ovom je slučaju iz postupanja tuženika utvrđeno da je tuženik već bio siguran da će odluku o otkazu donijeti i prije no što je tužiteljica iznijela svoju obranu. Da je tome tako proizlazi iz činjenice da je ravnateljica tužiteljicu već nekoliko mjeseci prije pozivala po prvi put na iznošenje obrane zbog obraćanja Ministarstvu financija, ali i iz uvjeta koje je tuženik u iznošenju obrane postavio. Tuženik je ostavio tužiteljici rok od svega 3 dana da se pisano očituje o Izvješću sastavljenom na više od 20 stranica, znajući da je tužiteljica na bolovanju. Zakonom o radu nije propisana obvezna forma iznošenja obrane niti rok za iznošenje obrane, a navedeno je i logično s obzirom na mnogobrojne različite situacije do kojih može doći pa je, u tom smislu, značajna procjena i postupanje poslodavca koje se ogleda u tome hoće li pozvati radnika na pisano ili usmeno iznošenje obrane i u kojem roku. U konkretnom slučaju riječ je o redovnom otkazu, koji od poslodavca ne zahtjeva žurnost u postupanju (za razliku od izvanrednog), ali i o potrebi očitovanja o vrlo opsežnom dokumentu na kojemu poslodavac temelji otkaz, u sastavljanju kojeg dokumenta tužiteljica nije sudjelovala niti na koji način. Stoga je prvostupanjski sud ocijenio da je u ovom slučaju od tuženika kao poslodavca bilo za očekivati ostavljanje primjerenog roka tužiteljici za iznošenje obrane, što rok od 3 dana nije te time tuženik nije pravilno proveo zakonsku proceduru otkazivanja.

6.8. Međutim, prema stavu ovog suda, tuženik je ipak omogućio tužiteljici davanje pisane obrane. U pozivu za davanje pisane obrane od 29. travnja 2019. je navedeno da je tuženik zaprimio Izvješće o provjeri fiskalne odgovornosti u Osnovnoj školi Fažana za 2018. godinu koju je obavila tvrtka HZ RIF Udruga računovođa i financijskih djelatnika Istre te se tužiteljici navedeno izvješće dostavlja i poziva ju se da sukladno članku 119. stavak 2. Zakona o radu iznese pisanu obranu na sve navedeno u izvješću u roku od tri dana po primitku dopisa. Tužiteljica se je iznošenjem pisane obrane u podnesku od 2. svibnja 2019. očitovala na navedeni poziv za davanje pisane obrane. Prema ocjeni ovog suda, rok od tri dana za davanje pisane obrane je bio dovoljan kako bi se tužiteljica očitovala o navodima iz Izvješća. Izvješće je doista opsežnije, no veći dio Izvješća se ne odnosi na područje računovodstva te se preporuke za poboljšanje poslovanja svode na tri gore navedene preporuke, koje su u odluci o otkazu navedene kao razlozi otkaza. Za odgovor na te preporuke, odnosno propuste u dotadašnjem poslovanju na području računovodstva, po ocjeni ovog suda nije bilo potrebno vrijeme duže od tri dana, a tužiteljica u svojoj pisanoj obrani nije zatražila produljenje roka za davanje obrane niti eventualno obrazložila zbog čega bi produljenje roka bilo potrebno. Stoga je zaključak ovog suda da je tuženik omogućio tužiteljici davanje obrane.

6.9. Što se tiče pisanog upozorenja na obveze iz radnog odnosa i ukazivanja na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede tih obveza, a što je propisano člankom 119. stavak 1. ZR-a, prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik nije ispunio niti tu svoju obvezu prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu. Prvostupanjski sud utvrđuje da je prije predmetnog otkaza tuženik tužiteljici izrekao tijekom 2017. pet upozorenja na obveze iz radnog odnosa ali niti jedno dostavljeno upozorenje nije potpisano niti je na njima istaknut službeni pečat tuženika.

7. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je ispunio svoju zakonsku obvezu iz članka 119. stavak 1. ZR-a budući da je tužiteljica prije odluke o otkazu u više navrata bila usmeno i pismeno upozoravana na kršenje obveza iz radnog odnosa i to pisanim upozorenjima od 14. ožujka 2017. zbog neovlaštenog davanja osobnih podataka zaposlenika, 12. svibnja 2017. zbog neovlaštene predaje službenog pečata škole, 2. lipnja 2017. zbog povreda prekršaja iz članka 32. i 33. Kućnog reda, 14. lipnja 2017. zbog neisplate naknade za godišnji odmor unatoč jasnim uputama za isplatu i 3. listopada 2017. zbog iznošenja lažnih optužbi o školi i stvaranju negativne radne sredine. Tuženik je naveo i da je tužiteljica usmeno upozoravana na niz propusta i pogreški učinjenih u sklopu obavljanja svog radnog mjesta, ali nije konkretizirao o kakvim se upozorenjima radi.

7.1. Prvostupanjski sud je analizirao gore navedena upozorenja tužiteljici i zaključio je da se ne može smatrati da je davanjem tih upozorenja tuženik ispunio svoju zakonsku obvezu iz članka 119. stavak 1. ZR-a prije donošenja predmetne odluke o otkazu. Prvostupanjski sud takav svoj stav obrazlaže time da je iz sadržaja svih tih upozorenja vidljivo da su napisana vrlo šturo, ne sadrže konkretna obrazloženja i u istima se ne navode podaci niti specificirane povrede. Tako primjerice u Upozorenju od 14. ožujka 2017. nije konkretizirano kojem je to djelatniku tužiteljica povrijedila dostojanstvo i iznošenjem kojih podataka, potom u Upozorenju od 2. lipnja 2017. nije navedeno kojim je to uvredljivim sadržajem tužiteljica uvrijedila ravnateljicu i druge djelatnike. Na jednak način u Upozorenju od 3. listopada 2017. ne navodi se na koji je način tužiteljica povrijedila dostojanstvo ravnateljice. Prvostupanjski sud navodi da je tužiteljica u svom iskazu dala valjana obrazloženja odnosno nedostajući kontekst predmetnih upozorenja, a njen iskaz je ocijenio vjerodostojnim. Utvrđeno je da se samo upozorenje koje se odnosi na neisplaćenu naknadu za neiskorišteni godišnji odmor temelji na nekoj konkretnoj činjenici koju je u svom iskazu potvrdila i tužiteljica, dok je za preostala upozorenja utvrđeno da su nedorečena, neobrazložena, paušalna, a uz to i subjektivna. Osim toga, povrede iz predmetnih upozorenja kvalitativno se u potpunosti razlikuju od povreda radnih obveza zbog kojih je tužiteljici otkazan ugovor o radu, dok je povreda nepravovremene isplate naknade za neiskorišteni godišnji odmor bila izolirani slučaj, a povrh toga je i ispravljena. Stoga je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik propustio tužiteljicu pisano upozoriti na radne obveze te da tuženik nije dokazao da su postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od tuženika kao poslodavca da to ne učini.

7.2. Sagledavajući odredbu članka 119. stavak 1. ZR-a u kontekstu gore navedenih činjenica ovaj sud nalazi da nije osnovan zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije ispunio svoju obvezu iz navedene zakonske odredbe koja se odnosi na pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa i ukazivanje na mogućnost otkaza u slučaju nastavka tih povreda. Nije sporno da je tužiteljica primila navedena upozorenja pa činjenica da dostavljeni primjerci upozorenja nisu potpisani po ravnateljici niti imaju službeni pečat ne može dovesti do zaključka da tuženik nije postupio po svojoj obvezi pisanog upozorenja prije redovitog otkazivanja iz članka 119. stavak 1. ZR-a. Nadalje, radi se o konkretnim upozorenjima pri čemu nije odlučno da li su ta upozorenja bila osnovana ili ne već je odlučno da je tuženik i prije donošenja odluke o otkazu upozoravao tužiteljicu na obveze iz radnog odnosa i ukazivao joj na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede tih obveza. Također treba reći da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1034/2025-2 od 10. prosinca 2025. donesenom u ovom predmetu zauzeto pravno shvaćanje da se prethodna upozorenja iz članka 119. stavak 1. ZR-a ne moraju odnositi na istovjetnu povredu obveze iz radnog odnosa radi koje se otkazuje ugovor o radu tako da nije od značaja što tužiteljica ranije nije upozoravana na povredu obveza radi kojih joj je otkazan ugovor o radu.

7.3. Zbog iznesenih razloga se ne može smatrati pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da tuženik prije donošenja predmetne odluke o otkazu nije poštivao proceduru propisanu člankom 119. ZR-a.

7.4. Stoga je potrebno razmotriti da li je tužiteljica doista počinila povrede obveza iz radnog odnosa koje su joj predmetnom odlukom o otkazu stavljene na teret , a što tužiteljica osporava.

7.5. U tijeku postupka provedeno je knjigovodstveno vještačenje te je vještakinja sačinila pismeni nalaz i mišljenje. Tuženik je podneskom od 24. travnja 2023. prigovorio tom nalazu i mišljenju na način da je zatražio da se vještakinju pozove da se očituje na svaki pojedini navod na način da navede da li je tužiteljica opisane poslove za koje su utvrđene povrede obavljala ili ne, odnosno da li je u navedenom periodu koji je predmet vještačenja:

1. evidentirala račune u glavnoj knjizi po proračunskim klasifikacijama pa da bi na temelju tako evidentiranih računa bilo moguće tijekom godine utvrđivati stvarne rashode i planirati buduće

2. ustrojavala izvješća o ostvarenju prihoda i izvršenju rashoda usporedno s planom

3. usklađivala stvarno i knjigovodstveno stanje imovine i obveza te provodila odgovarajuća knjiženja.

7.6. Vještakinja je usmeno saslušana na ročištu od 7. prosinca 2023. te je na pitanja suda odgovorila da bi se na pitanje pod brojem 1. iz navedenog tuženikovog podneska moglo odgovoriti nakon uvida u glavnu knjigu, na pitanje pod brojem 2. je navela da je riječ o izvješćima koja se trebaju podastrijeti Županiji obzirom da je škola na proračunu Županije, a na pitanje pod brojem 3. je navela da bi joj trebalo dostaviti inventurne liste, zapisnike o provedenoj inventuri i knjigovodstvene kartice. Tuženik je nakon toga predložio da ga se obveže na dostavu glavne knjige za 2018 . i 2019. i neevidentirane račune na koje se ukazuje u Izvješću kako bi mogli biti predočeni vještakinji. Prvostupanjski sud je taj dokazni prijedlog odbio uz obrazloženje da u pobijanoj odluci o otkazu tuženik nije niti u jednom dijelu konkretizirao nepravilnosti i propuste za koje navodi da je tužiteljica u svom radu činila već se poziva na Izvješće o provjeri fiskalne odgovornosti za 2018. Tuženik pokušava ovakvim dokaznim pr ijedlogom u fazi pred zaključenje glavne rasprave ispraviti propuste učinjene u fazi otkazivanja i nedostatke obrazloženja odluke o otkazu, jer tek sada pokušava utvrditi i konkretizirati eventualne povrede radnih obveza tužiteljice koje u odluci o otkazu uopće nisu istaknute pa je zbog tih razloga navedeni dokazni prijedlog tuženika kao neadekvatan odbijen.

7.7. Međutim, ne može se prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da tuženik u pobijanoj odluci o otkazu nije niti u jednom dijelu konkretizirao nepravilnosti i propuste radi kojih je donio odluku o otkazu. U odluci o otkazu je, primjerice, jasno navedeno da tužiteljica nije evidentirala račune u glavnoj knjizi po proračunskim klasifikacijama, a što tužiteljica osporava. Budući da se vještakinja o činjenici da li je tužiteljica evidentirala račune u glavnoj knjizi po proračunskim klasifikacijama može očitovati samo uvidom u glavnu knjigu, prvostupanjski sud je trebao prihvatiti navedene naknadne tuženikove dokazne prijedloge. Člankom 259. stavak 2. ZPP-a je propisano da se na zahtjev vještaka mogu izvoditi i novi dokazi da bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svom rješenju broj Revd-3623/2021-2 od 19. siječnja 2022. iznio pravno mišljenje da članak 259. stavak 2. ZPP-a daje sudu iznimno pravo i kasnije, nakon zaključenja prethodnog postupka, pribaviti i druge dokaze ako su oni potrebni da bi se obavilo vještačenje kao dokaz koji su stranke predložile u gabaritima članka 299. stavak 2. ZPP -a. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem.

7.8. Zbog navedenog se činjenično stanje za sada ne može smatrati pravilno i potpuno utvrđenim pa je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ukinuta na temelju članka 370. ZPP-a i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7.9. U ponovnom suđenju potrebno je izvesti dokaze naknadno predložene po tuženiku te obnoviti knjigovodstveno vještačenje sa vještakinjom. Naročito je potrebno razmotriti narav izvješća o ostvarenju prihoda i izvršenju rashoda usporedno s planom . Od vještakinje je potrebno zatražiti da navede da li je tužiteljica imala zakonsku obvezu da periodički ustrojava ta izvješća samo radi dostave Županiji, kako je vještakinja već navela u svom iskazu, ili je u smislu članka 3. i članka 4. stavak 1. Pravilnika o djelokrugu rada tajnika te administrativno-tehničkim i pomoćnim poslovima koji se obavljaju u osnovnoj školi ("Narodne novine" br. 40/14.) tužiteljica imala obvezu, bez obzira da li se je to zahtijevalo od nje ili ne, ta izvješća ustrojavati za ravnateljicu i Školski odbor. Ukoliko bi se utvrdilo da tužiteljica nije imala obvezu ta izvješća ustrojavati za ravnateljicu i Školski odbor ukoliko oni to nisu zatražili, tada je potrebno utvrditi da li je to od tužiteljice zatraženo. Što se tiče usklađivanja stvarnog i knjigovodstvenog stanja imovine i obveza te provođenja odgovarajućih knjiženja, treba utvrditi da li je kod tuženika, a u skladu s člancima 14., 15. i 16. Pravilnika o proračunskom računovodstvu i računskom planu ("Narodne novine" br. 124/14., 115/15., 87/16., 3/18., 126/19., 108/20., 144/21., 158/23.) i Uputom o obavljanju popisa imovine i obaveza koju je donijelo Ministarstvo financija (koja je objavljena na https://mfin.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/drzavna-riznica/racunovodstvo/upute-nalozi- ostalo/Uputa%20o%20obavljanju%20popisa%20imovine%20i%20obveza,%20prosinac%202 015.pdf) povjerenstvo za popis sastavilo izvještaj o obavljenom popisu, da li je ravnateljica tuženika donijela odluke iz članka 16. Pravilnika o proračunskom računovodstvu i računskom planu i da li je te odluke tužiteljica provela u knjigovodstvenim evidencijama pri čemu treba utvrditi u kojem vremenskom razdoblju je tužiteljica bila na bolovanju budući da je kompletan posao popisa imovine i obveza trebalo obaviti do 31. siječnja 2019. i da li je tužiteljica bila u mogućnosti obaviti taj posao u navedenom roku, a ako taj posao nije u cijelosti p roveden, da li je tužiteljica bila u mogućnosti obaviti svoj dio posla nakon povratka s bolovanja. Od vještakinje je također potrebno zatražiti da, nakon pregleda naknadne dokumentacije, osim odgovora na pitanje da li je tužiteljica evidentirala račune u glavnoj knjizi po proračunskim klasifikacijama odgovori i na pitanje da li iz te naknadne dokumentacije proizlaze neizvršena knjiženja i niz pogrešno izvršenih knjiženja, a što je tužiteljici također stavljeno na teret odlukom o otkazu.

Koprivnica, 8. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić