REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Stalna služba u Solinu

Broj: Pp-1998/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba Solin, po sutkinji Slavki Kodžoman uz sudjelovanje zapisničarke Ivane Lasić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice FP, a zbog prekršaja iz čl. 196. st. 7. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine br: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17,114/22), povodom prigovora okrivljenika protiv obveznog prekršajnog naloga izdanog od strane PU SD, Postaje prometne policije Split pod brojem Klasa: 211- 07/25-4/84856 Urbroj: 511-12-36-25-1 od 21. kolovoza 2025. . nakon provedenog žurnog postupka, dana 8. travnja 2026.

presudio je

Na temelju čl.182. st. 1. t. 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17,118/18)

Okrivljenik ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći F i Č, dj. C, rođena **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], SSS, frizer, zaposlena, mj. primanja 800,00 eura, razvedena, majka dvoje djece, državljanka RH, prekršajno nekažnjavana

oslobađa se od optužbe

1) da bi dana 19. kolovoza 2025. u 12:13 sati u Klisu na cesti D1 upravljala osobnim automobilom [registarska oznaka], a tijekom vožnje nije koristila sigurnosni pojas na način koji je odredio proizvođač sigurnosnog pojasa

čime da bi počinila prekršaj opisan u čl. 163. st. 1., a kažnjiv po čl. 163. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

2) da bi istog dana i na istom mjestu kao pod točkom 1) upravljala navedenim vozilom, a u vožnji koristila mobitel bez upotrebe naprave koja omogućava njegovo korištenje bez upotrebe ruku.

čime da bi počinila prekršaj opisan u čl. 196. st. 3., a kažnjiv po čl. 196. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

Temeljem čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138. padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. PU SD, Postaje prometne policije Split pod brojem Klasa: 211-07/25-4/84856 Urbroj: 511-12-36-25-1 od 21. kolovoza 2025. izdala je obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenice, a zbog prekršaja činjenično opisanih i pravno označenih kao u izreci ove presude, ali je okrivljenica protiv navedenog obaveznog prekršajnog naloga uložila prigovor pa je isti stavljen izvan snage i proveden je žurni postupak.

2. Okrivljenica je u svojoj obrani izjavio da se ne smatra krivom za prekršaje koji joj se stavljaju na teret. Da nije točno da je dana 19. kolovoza 2025. u 12,13 sati u Klisu na cesti D1 upravljala osobnim automobilom [registarska oznaka] pa da stoga nije počinila prekršajna djela koja joj se stavljaju na teret. Nadalje navodi da je vozilo odjavljeno 11. srpnja 2024. i da su vraćene tablice i da joj je poznato da je njen sin CP nekom to prodao za dijelove.

3. U dokazne svrhe ispitan je svjedok policijski službenik KP, te je pročitano izvješće o počinjenom prekršaju od 19. kolovoza 2025. te je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju iz koje je razvidno da okrivljenica nije bila prekršajno kažnjavana.

3.1. Svjedok policijski službenik KP je u svom iskazu naveo da se sada zbog proteka vremena ne može sjetiti događaja ali ostaje pri navodima koje je iznio u izvješću o počinjenom prekršaju te da se ne može sjetiti kako je utvrdio identitet vozača.

4. Temeljem ovako provedenih dokaza sud nije na nedvojben način dokazao da je okrivljenica počinila prekršajna djela koja joj se stavljaju na teret.

5. Okrivljenica u svojoj obrani poriče da bi predmetne prigode upravljala navedenim vozilom pa da stoga nije počinila prekršajna djela koja joj se stavljaju na teret, a svjedok policijski službenik KP je u svom iskazu naveo da se zbog proteka vremena ne može sjetiti događaja osim što je ostao pri navodima koje je iznio izvješću o počinjenom prekršaju od 19. kolovoza 2025., ali svjedok nije iskazivao jasno, uvjerljivo i određeno da je okrivljenica upravljala predmetne prigode navedenim vozilom i da je uočio da je ista tijekom vožnje koristila mobitel i nije bila vezana sigurnosnim pojasom, a svjedok je u svom iskazu naveo da se ne može sjetiti kako je utvrdio identitet vozača dok iz izvješća o počinjenom prekršaju također nije navedeno na koji način je svjedok kao policijski službenik utvrdio identitet vozača navedenog vozila, a zbog činjenice da se svjedok ne sjeća događaja nije se mogla ni provesti radnja suočenja između okrivljenice i svjedoka.

6. Stoga sud slijedom ovako provedenog postupka nije mogao sa sigurnošću i na nedvojben način dokazati da bi okrivljenica predmetne prigode upravljala navedenim vozilom i počinila prekršajna djela koja joj se stavljaju na teret odnosno da bi ostvarila sva bitna obilježja djela prekršaja iz čl. 196. st.3. a kažnjiv po čl.196. st.7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kao i sva bitna obilježja prekršaja iz članka 163. stavak 1. a kažnjiv po članku 163. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama na način kako joj se to optužnim prijedlogom stavlja na teret, pa je stoga okrivljenicu oslobodio od optužbe sukladno odredbi čl. 182. st. 1. t. 3. Prekršajnog zakona.

7. Budući je okrivljenica oslobođen od optužbe to je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

U Solinu, 8. travnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Ivana Lasić

Slavka Kodžoman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (čl.244. st.1. Prekršajnog zakona).