Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-946/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Britvec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec & Partneri d.o.o. u Osijeku, protiv tužene IR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 5782/2021-14 od 18. srpnja 2024., 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-5782/2021-14 od 18. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke i sudi:

II. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-2762/2021 od 27. kolovoza 2021. i u dijelu kojim se nalaže tuženoj isplatiti tužitelju u roku od 8 dana iznos od 164,44 EUR (slovima:stošezdesetčetiri eura i četrdesetčetiri centa) sa zateznim kamatama počevši od 15. svibnja 2021. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine .

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 382,72 EUR sa zateznim kamatama tekućima od 18. srpnja 2024. do isplate po stopi određenoj prema godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 91,40 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja poslovni broj Povrv-5782/2021-14 od 18. srpnja 2024. presuđeno je:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-2762/2021 od 27. kolovoza 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 8 dana iznos od 201,73 EUR (slovima:dvjestojedaneuro i osamdesetdevet centi) sa zateznim kamatama po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a teku kako slijedi:

- na iznos od 23,78 EUR od 14. studenog 2020.,

- na iznos od 31,72 EUR od 16. prosinca 2020.,

- na iznos od 31,72 EUR od 16. siječnja 2021.,

- na iznos od 26,36 EUR od 16. veljače 2021.,

- na iznos od 8,52 EUR od 16. ožujka 2021.,

- na iznos od 7,96 EUR od 16. travnja 2021. i

- na iznos od 71,67 EUR od 15. svibnja 2021. pa do isplate.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-2762/2021 od 27. kolovoza 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 8 dana iznos od 164,63 EUR (slovima:stošezdestčetirieura i četrdesetčetiri centa) sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 15. svibnja 2021. pa do isplate te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 90,70 EUR sa zateznim kamatama tekućima od 18. srpnja 2024. do isplate po stopi određenoj prema godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj u dijelu pod točkom II. i III. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka ne precizirajući u čemu bi se takva povreda sastojala s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, tužbeni zahtjev prihvati i naloži tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka uključujući i trošak sastava žalbe, kao i trošak sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nastavljenom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe članka 58. stavak 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje u tekstu: OZ) .

6. Odredbom članka 458. stavak 1. ZPP-a propisano je da su sporovi male vrijednosti sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura.

6.1. Odredbom članka 467. stavak 1. ZPP propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP- a.

7. Ispitujući zakonitost pobijane presude povodom žalbe tužitelja i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje; ZPP), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za platež iznosa od ukupno 2.760,16 kn (366,34 EUR) po osnovi neplaćenih telekomunikacijskih usluga, obročne otplate mobilnog uređaja te naknade za prijevremeni raskid ugovora, sve to sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate.

9. Tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka, i sada u žalbi, u bitnome ističe kako je tužena prilikom sklapanja pretplatničkog ugovora s obveznim minimalnim trajanjem od 24 mjeseca (a koji je prijevremeno raskinut te je zbog navedenog tužitelj zaračunao naknadu za prijevremeni raskid ugovora) prihvatila Opće uvjete poslovanja tužitelja (dalje: Opći uvjeti), pa se isti primjenjuju na ugovorni odnos te čine sastavni dio predmetnog ugovora sukladno članku 336. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) te članku 41. stavak 4. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17 – dalje: ZEK). Također upire na činjenicu da je sadržaj odredbe članka 14. Općih uvjeta preuzet iz važećeg propisa, točnije iz članka 41. stavak 5. ZEK-a, kojim je propisano kako se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika , a da je tijekom postupka detaljno obrazložio da se tužena obvezala biti pretplatnik za minimalno razdoblje od 24 mjeseca zbog čega da je pod povoljnijim uvjetima koristila usluge ugovorenog tarifnog modela odnosno da je ostvarila popuste na proizvode i usluge. Ističe i da je kao prilog navedenom dostavio Obračun naknade za prijevremeni raskid ugovora iz kojeg proizlazi da je tužitelj obračunao dvije vrste naknada za prijevremeni raskid ugovora – naknadu u visini preostalih mjesečnih naknada u iznosu od 1.490,33 kn (197,80 EUR) te naknadu u visini popusta na proizvode i usluge u iznosu od 1.239,00 kn (164,44 EUR), pa da zahtijevajući isplatu iznosa od 1.239,00 kn (164,44 EUR) tužitelj tuženu tereti za niži iznos od onog za preostale mjesečne naknade pa, kako je tužena popust ostvarila upravo zbog činjenice sklapanja ugovora na razdoblje od minimalno 24 mjeseca (što ona da i ne spori), iz navedenog da ne proizlazi da bi primjena članka 14. Općih uvjeta poslovanja tužitelja bila nepoštena jer u konkretnom slučaju ne dovodi do znatne neravnopravnosti u pravima i obvezama parničnih stranaka na štetu tužene kao potrošača.

10. Pošavši od utvrđenja prvostupanjskog suda glede osnovanosti zahtjeva za plaćanjem naknade za prijevremeni raskid ugovora, kojim tužitelj potražuje iznos od 1.239,00 kn (164,44 EUR) temeljem [broj bankovnog računa] za travanj 2021., tužbeni zahtjev je u tom dijelu utvrđen neosnovanim iz sljedećih razloga:

- sud smatra da je odredba članka 14. Općih uvjeta tužitelja ništetna sukladno odredbama članka 49. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 - dalje u tekstu: ZZP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis (s obzirom na to da se radi o potrošačkom ugovoru), a u vezi s odredbom članka 327. stavak 1. ZOO koja nalaže sudu na ništetnost paziti po službenoj dužnosti, budući da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te istu smatra nepoštenom jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno tužene.

- da je tužiteljevo potraživanje "naknade za prijevremeni raskid" protivno i članku 368. stavak 1. ZOO kojim je propisano da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, dok sporna odredba Općih uvjeta tuženu obvezuje do kraja razdoblja na koje je ugovor sklopljen ispunjavati svoju obvezu u vidu plaćanja mjesečnih naknada za pristup komunikacijskoj mreži i to u obliku jednokratne naknade, a da, s druge strane, raskidom ugovora tužiteljeva obveza u potpunosti prestaje, obzirom korisnik, dakle tužena, biva trajno isključena iz elektroničke komunikacijske mreže te tužitelj nedvojbeno prestaje pružati usluge na koje se ugovorom obvezao,

- da bi tužitelj u konkretnom slučaju, kako se radi o jednostranom raskidu od strane tužitelja zbog neispunjenja ugovorne obveze, imao pravo na naknadu štete radi prijevremenog raskida, ali bi u tom slučaju morao dokazati da je štetu pretrpio, kao i njezinu visinu te da nije dovoljno samo tvrditi da je šteta nastala kao posljedica neispunjenja ugovorne obveze od strane tužene i iscrpno nabrajati odredbe ZOO kojima se uređuje institut naknade štete, već je potrebno dokazati koja je stvarna šteta za tužitelja nastala neispunjenjem ugovorne obveze od strane tužene, a što da tužitelj nije učinio,

- da mjesečni iznos naknade za pristup mreži koju je tužena plaćala za trajanja ugovorne obveze ne može predstavljati štetu za tužitelja jer su se raskidom ugovora stranke oslobodile svih svojih obveza iz ugovora pa je tako prestala i obveza tužene plaćati mjesečnu naknadu, a raskidom ugovora i tužitelj se oslobodio svojih budućih obveza prema tuženoj, obzirom se radi o dvostranoobveznom ugovoru,

- da u konkretnom slučaju nema mjesta ni primjeni odredbe članka 41. stavak 5. ZEK kojom je jasno propisano da se naknada za prijevremeni raskid odnosi na slučaj u kojem pretplatnik svojom voljom raskida pretplatnički odnos, dakle govori o pravu korisnika na raskid ugovora i posljedicama za slučaj istog, a ne o pravu pružatelja usluge na raskid ugovora.

11. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa po osnovi "naknade za prijevremeni raskid ugovora" ocijenio neosnovanim te je sukladno članku 451. stavak 3. ZPP platni nalog ukinut u dijelu kojim je tuženoj naložena isplata iznosa od 164,44 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

12. S naprijed navedenim utvrđenjem prvostupanjskog suda i primjenom materijalnog prava ne slaže se ovaj drugostupanjski sud.

12.1. Naime, Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21. travnja 1993. - dalje: Direktiva) implementirana je u naše zakonodavstvo stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 78/12), te se navodi u članku 3. točka 1. ZZP.

12.2. Zahtjev Direktive i ZZP prema kojem ugovorna odredba treba biti jasno i razumljivo sastavljena te sadržaj odredbe članka 14. Općih uvjeta, načelno, ne uzrokuje na štetu potrošača, u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, znatniju neravnotežu u pravima i obvezama potrošača proizašlima iz Ugovora.

12.3. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-765/2024 od 2. srpnja 2024., kod provođenja testa poštenosti mora se preispitati tiče li se navodna nepoštenost sporne odredbe, među ostalim, odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga. Pritom se okolnost uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu potrošača, ocjenjuje ne samo kvantitativnom ocjenom, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (samog zahtjeva ili sadržaja ugovora ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade). Pritom je potrebno ocijeniti i je li za potrošača povoljnije isplatiti naknadu za prijevremeni raskid u visini pogodnosti mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu odmjerenu u visini popusta koje je potrošač ostvario.

13. U konkretnom slučaju tužitelj je tijekom postupka naveo da potražuje isplatu jednokratne naknade za prijevremeni raskid, pri čemu iz dostavljenih dokaza (list 73 spisa) proizlazi da taj iznos od 1.239,00 kn (164,44 EUR) predstavlja naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je tužena kao pretplatnica ostvarila prihvaćanjem ugovorne obveze od 24 mjeseca, kao i kupnjom uređaja po promotivnoj cijeni, te da je plaćanje te naknade, u slučaju prijevremenog raskida ugovora, povoljnije za pretplatnicu od plaćanja naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora koja u konkretnom slučaju iznosi 1.490,33 kn (197,80 EUR), a koju okolnost odnosno činjenicu je sud propustio uzeti u obzir i analizirati pri provođenju testa poštenosti (na provođenje kojeg upućuje Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-765/2024 od 2. srpnja 2024.).

13.1. Uzimajući u obzir ostvarene pogodnosti tužene (popust na kupnju uređaja i popust na mjesečne usluge), a što je tužitelj u ovome predmetu dokazao priloženim ispravama, sklapanjem ugovora uz obvezno vrijeme trajanja ugovornog odnosa, odredba članka 14. Općih uvjeta tužitelja u konkretnom slučaju nije dovela do stavljanja potrošača u nepovoljniji položaj, odnosno nije dovela do stvaranja znatne neravnoteže jer prava tužene nisu ograničena niti su joj nametnute nove obveze, već je u osnovi raskidom ugovora izgubila ostvareno pravo (na popust) u mjeri, odnosno visini ostvarenog popusta pri ugovaranju usluge.

14. Slijedom navedenog, kako je tužena osnovnom odredbe članka 14. Općih uvjeta tužitelju dužna platiti traženi iznos na ime naknade s osnova prijevremenog raskida ugovora u iznosu od 164,44 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 15. svibnja 2021. do isplate, valjalo je platni nalog iz rješenja o ovrsi i u tom dijelu održati na snazi te na temelju odredbe članka 373. stavak 1. točka 3. odlučiti kao u točki I.II izreke ove presude.

15. S obzirom na to da je prihvaćanjem žalbe tuž itelja došlo do promjene uspjeha stranaka u sporu, valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka. (članak 166. stavak 2. ZPP-a)

15.1. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP -a kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njenom umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

15.2. S obzirom na to da je u povodu prigovora tužene protiv rješenja o ovrsi, stavljeno van snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, to je postupak započeo podnošenjem tužbe za izdavanje platnog naloga pa se cjelokupni postupak ima smatrati jedinstvenim parničnim postupkom.

15.3. Tužitelju pripada trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 i 107/25 – dalje: OT) i to za sastav prijedloga za ovrhu iznos od 100,00 EUR prema Tbr. 11/1 u vezi sa Tbr. 7/1 OT, za sastav podneska od 11. veljače 2022. iznos od 100,00 EUR prema Tbr. 8/1 u vezi sa Tbr. 7/1 OT, za zastupanje na ročištu održanom 3. lipnja 2024. iznos od 100,00 EUR prema Tbr. 9/1 u vezi Tbr 7/1 OT, sve uvećano za PDV u iznosu od 75,00 EUR i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 EUR, što iznosi ukupno 388,27 EUR.

15.4. Tužitelju pripada i trošak javnobilježničke nagrade uvećan za pripadajući PDV u ukupnom iznosu od 16,59 EUR, dok trošak iz članka 6. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku te materijalni troškovi u iznosu od 6,64 EUR nisu osnovani jer nisu dokazani po osnovi i visini.

15.5. Dakle, ukupni trošak parničnog postupka koji je tužena dužna naknaditi tužitelju iznosio bi 404,86 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 18. srpnja 2024. Međutim, imajući u vidu da je tužitelj postavio zahtjev za naknadu troška postupka u visini 382,72 EUR, sukladno odredbi članka 2. stavak 1. ZPP -a, valjalo je tužitelju, na ime troška parničnog postupka dosuditi iznos od 382,72 EUR te stoga odlučiti kao u točki I.III. izreke ove presude.

16. Kako je tužitelj uspio sa žalbom, pripada mu trošak žalbenog postupka i to trošak sastava žalbe u iznosu od 78,13 EUR prema Tbr. 10/1 OT uključujući i PDV, što uvećano za trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 EUR iznosi ukupno 91,40 EUR, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.

U Karlovcu 8. travnja 2026.

Sudac

Vesna Britvec