REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-881/2019-71.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Odvjetničko društvo Marčan i partneri d.o.o., odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Porobija i Porobija, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 25. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 1. Ugovora o namjenskom kreditu koji su dana 9. listopada 2007. sklopili tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje vratiti iznos kredita uz valutnu klauzulu.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 44.597,54 eura sa zateznim kamatama na:

- iznos od 5,23 eura od 13.12.2007. do isplate,

- iznos od 16,87 eura od 15.1.2008. do isplate,

- iznos od 14,30 eura od 17.2.2008. do isplate,

- iznos od 29,09 eura od 15.3.2008. do isplate,

- iznos od 25,88 eura od 15.4.2008. do isplate,

- iznos od 7,71 eura od 15.5.2008. do isplate,

- iznos od 14,56 eura od 15.6.2008. do isplate,

- iznos od 9,19 eura od 15.7.2008. do isplate,

- iznos od 8,05 eura od 15.8.2008. do isplate,

- iznos od 7,86 eura od 15.9.2008. do isplate,

- iznos od 28,48 eura od 15.10.2008. do isplate,

- iznos od 41,03 eura od 15.11.2008. do isplate,

- iznos od 23,19 eura od 15.12.2008. do isplate,

- iznos od 73,72 eura od 17.1.2009. do isplate,

- iznos od 71,80 eura od 15.2.2009. do isplate,

- iznos od 55,64 eura od 15.3.2009. do isplate,

- iznos od 63,68 eura od 16.4.2009. do isplate,

- iznos od 60,09 eura od 15.5.2009. do isplate,

- iznos od 53,78 eura od 15.6.2009. do isplate,

- iznos od 54,82 eura od 15.7.2009. do isplate,

- iznos od 49,52 eura od 15.8.2009. do isplate,

- iznos od 56,28 eura od 15.9.2009. do isplate,

- iznos od 48,77 eura od 15.10.2009. do isplate,

- iznos od 53,62 eura od 15.11.2009. do isplate,

- iznos od 52,85 eura od 15.12.2009. do isplate,

- iznos od 65,96 eura od 15.1.2010. do isplate,

- iznos od 74,38 eura od 15.2.2010. do isplate,

- iznos od 72,56 eura od 15.3.2010. do isplate,

- iznos od 80,92 eura od 15.4.2010. do isplate,

- iznos od 96,25 eura od 15.5.2010. do isplate,

- iznos od 99,54 eura od 15.6.2010. do isplate,

- iznos od 117,56 eura od 15.7.2010. do isplate,

- iznos od 116,95 eura od 15.8.2010. do isplate,

- iznos od 154,30 eura od 15.9.2010 . do isplate,

- iznos od 160,27 eura od 15.4.2011. do isplate,

- iznos od 175,80 eura od 15.5.2011. do isplate,

- iznos od 208,80 eura od 15.6.2011. do isplate,

- iznos od 246,36 eura od 15.7.2011. do isplate,

- iznos od 269,50 eura od 15.8.2011. do isplate,

- iznos od 262,95 eura od 18.8.2011. do isplate,

- iznos od 29,73 eura od 19.9.2011. do isplate,

- iznos od 192,50 eura od 20.9.2011. do isplate,

- iznos od 0,41 eura od 15.10.2011. do isplate,

- iznos od 7,13 eura od 18.10.2011. do isplate,

- iznos od 3,67 eura od 19.10.2011. do isplate,

- iznos od 185,88 eura od 20.10.2011. do isplate,

- iznos od 3,79 eura od 15.11.2011. do isplate,

- iznos od 187,04 eura od 18.11.2011. do isplate,

- iznos od 7,93 eura od 21.11.2011. do isplate,

- iznos od 0,37 eura od 15.12.2011. do isplate,

- iznos od 214,99 eura od 20.12.2011. do isplate,

- iznos od 4,77 eura od 16.1.2012. do isplate,

- iznos od 205,07 eura od 20.1.2012. do isplate,

- iznos od 19,93 eura od 23.1.2012. do isplate,

- iznos od 0,19 eura od 15.2.2012. do isplate,

- iznos od 17,68 eura od 17.2.2012. do isplate,

- iznos od 211,47 eura od 20.2.2012 . do isplate,

- iznos od 0,26 eura od 15.3.2012. do isplate,

- iznos od 202,17 eura od 20.3.2012 . do isplate,

- iznos od 22,36 eura od 21.3.2012. do isplate,

- iznos od 43,61 eura od 19.4.2012. do isplate,

- iznos od 180,22 eura od 20.4.2012. do isplate,

- iznos od 2,40 eura od 15.5.2012. do isplate,

- iznos od 211,32 eura od 18.5.2012 . do isplate,

- iznos od 15,71 eura od 21.5.2012. do isplate,

- iznos od 1,15 eura od 15.6.2012. do isplate,

- iznos od 228,76 eura od 21.6.2012. do isplate,

- iznos od 0,32 eura od 15.7.2012. do isplate,

- iznos od 39.086,21 eura od 23.7.2012. do isplate,

- iznos od 241,55 eura od 23.7.2012. do isplate,

po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 15.694,14 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da s tuženikom dana 9. listopada 2007. sklopila Ugovor o kreditu kojim joj je odobren kredit u iznosu od 167.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama. Dalje navodi da joj je nametnuta ugovorna odredba o valutnoj klauzuli kojom su glavnica i kamate vezane za CHF te tvrdi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nepoštena i ništetna a pri tome se poziva na utvrđenja iz sudskih odluka donesenih u parnici povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa potrošača korisnika kredita. Tužiteljica ističe da stranke o predmetnoj ugovornoj odredbi nisu pregovarale, da joj tuženik nikada nije objasnio parametre o kojima ovisi promjena tečaja niti ju je upozorio na specifične rizike valutne klauzule vezane za švicarski franak, a sve navedeno prouzročilo je neravnotežu između stranaka. Također, navodi da je tuženik na temelju navedene ugovorne odredbe neosnovano stekao iznose anuiteta koji su bili povećani zbog rasta CHF. Slijedom svega navedenog, tužiteljica traži da sud utvrdi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli sadržana u čl. 1. ugovora ništetna i da joj tuženik vrati iznose koje je stekao zbog rasta tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj u vrijeme ugovaranja i isplate kredita. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljica traži isplatu iznosa od 44.597,54 EUR sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog preplaćenog anuiteta pa do isplate, kao i naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbeni zahtjev, kako u pogledu osnove, tako i u pogledu izračuna preplate. Ističe prigovor zastare u odnosu na cjelokupno potraživanje. Ukazuje na to da se pred istim sudom vodi postupak u kojem tužiteljica osporava ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (broj P- 6174/2017) te vezano za navedeno ističe prigovor dvostruke litispendencije. Tvrdi da je tužiteljica bila upoznata s valutnim rizikom, ističe da je valutna klauzula zakonom dopuštena, navodi kako banka nije mogla niti morala znati za rast tečaja CHF, tvrdi da je banka prilikom sklapanja ugovora tužiteljici pružila sve potrebne informacije, smatra da se kolektivnom tužbom ne prekida zastara za tražbinu koja je predmet ovog spora te slijedom svega navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev te da tužiteljici naloži da tuženiku nadoknadi prouzročeni parnični trošak.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, izvršen je uvid u dostavljene isprave te je provedeno financijsko vještačenje. Tuženik je tijekom glavne rasprave odustao od dokaznog prijedloga da se kao svjedok sasluša osobni bankar. Cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje ZPP) na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Među strankama nije sporno da su dana 9. listopada 2007. ugovorile namjenski kredit za kupnju stana, da je tuženik tužiteljici odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 167.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita te da se tužiteljica obvezala vratiti kredit uz valutnu klauzulu, odnosno u mjesečnim anuitetima koji su izraženi u CHF, a isplaćuju se u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Isto tako, nije sporno da je kredit otplaćen u cijelosti i da je tužiteljica ovom sudu podnijela zasebnu tužbu radi isplate iznosa koje je tuženik stekao temeljem ništene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamati.

5. Među strankama je sporno je li ugovorna odredba o valutnoj klauzuli kojom je visina mjesečnog anuiteta vezana uz tečaj švicarskog franka protivna prisilnim propisima, odnosno je li ista nepoštena i ništetna. Posljedično tome sporno je ima li tužiteljica pravo na povrat iznosa koje je tuženiku isplatila zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj važeći na dan isplate kredita. Sporna je aktivna legitimacija tužiteljice u odnosu na uplatu od 23. srpnja 2012., je li predmetni ugovor potrošački i je li nastupila zastara. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor.

6. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTSRH) poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita) protiv više banaka, pravomoćno je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. - ZZP 03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP 09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

7. Iz sadržaja navedenih presuda jasno proizlazi da ugovorne odredbe kojima je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i to tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8. Suprotno tvrdnjama tuženika, sukladno odredbi čl. 502.c ZPP ovaj sud je vezan za utvrđenja sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača. Takav zaključak proizlazi i iz odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14) kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. istog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj je predmetni kredit ponuđeni kao najsigurniji i najpovoljniji, da je ona namjeravala ugovoriti kunski kredit, međutim, bankarica joj je rekla da takav kredit ne nude, ali da može dobiti kredit u CHF, i da je Švicarska sigurna zemlja, a njezina valuta stabilna. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da stranke nisu posebno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, da je prilikom dogovaranja uvjeta kredita i prilikom potpisivanja ugovora nitko nije upozorio na rizike valutne klauzule vezane za CHF, odnosno na mogućnost značajnijih promjena tečaja i činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj HRK prema CHF. Iskazala je i to da se početni iznos anuiteta kasnije skoro udvostručio.

10. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivala uvjerljivo i životno logično, a njezin iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima. Na temelju iskaza tužiteljice, povezano sa sadržajem samog ugovora, sud je utvrdio da je predmetni Ugovor o kreditu potrošački ugovor jer se radi o namjenskom kreditu za kupnju stana.

11. Prvenstveno treba istaknuti da je tuženik tužiteljici osporio status potrošača tek nakon zaključenja prethodnog postupka, iako ne postoji niti jedan opravdan razlog zbog kojeg navedeni prigovor nije mogao istaknuti već u odgovoru na tužbu. Nadalje, prilikom saslušanja tužiteljice tuženik nije istoj postavio niti jedno pitanje vezano za navedenu činjenicu. S obzirom na to da niti jedan od izvedenih dokaza ne upućuje na zaključak da bi predmetna nekretnina (stan u [adresa]) bila kupljena radi obavljanja neke poslovne djelatnosti, teret dokaza da se ne radi o potrošačkom ugovoru bio je na tuženiku. Pri tome treba naglasiti da je tužiteljica kredit ugovorila kao fizička osoba i da ista ima prijavljeno prebivalište na adresi na kojoj se nalazi stan, a niti jedan od izvedenih dokaza ne ukazuje na to da tužiteljica obavlja samostalnu poslovnu djelatnost, odnosno da bi kupnja stana bila vezana za takvu djelatnost. Slijedom svega navedenog, primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud je zaključio da je predmetni ugovor potrošački pa se stoga tužiteljica u ovom postupku može pozivati na odluke donesene u kolektivnom sporu potrošača korisnika kredita protiv banaka.

12. Budući da je presudama koje su sudovi donijeli povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita, utvrđeno da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao suprotno, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) te su ugovorne odredbe ništetne. S obzirom na to da ništetnost navedenih ugovornih odredaba u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, predmetni ugovor je djelomično nišetan u smislu čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) te isti u tom dijelu nema učinak. Posljedica ništetnosti jest ta da je tuženik, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO, dužan vrati tužiteljici iznose koji su mu isplaćeni temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zbog povećanja tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj u vrijeme isplate kredita.

13. Stalni sudski vještak za računovodstvo i financije Marin Rameša, dipl. oec. u dopuni svog nalaza i mišljenja od 4. svibnja 2024. izračunao je da ukupni iznos preplate s osnova valutne klauzule iznosi 44.597,54 EUR. Vještak je pri tome uzeo u obzir utvrđene iznose preplate s osnova preplaćene kamate koji su utvrđeni u predmetu broj P-6174/2017. Dakle, vještak je pozitivne tečajne razlike koje je ranije utvrdio u svom nalazu umanjio za razlike koje su već obuhvaćene preplatom po osnovi promjene redovne kamate. Sud je prihvatio mišljenje sudskog vještaka kao stručno i nepristrano jer je nalaz detaljno obrazložen, svi izračuni su pregledni i jasni, a vještak se očitovao na sve prigovore tuženika te je svoj nalaz korigirao u skladu s prigovorima koje je smatrao opravdanima.

14. Vještak je uvažio tuženikov prigovor vezano za interkalarnu kamatu naplaćenu 7. studenog 2007. te je u kasnijim dopunama nalaza i mišljenja istu isključio iz izračuna. Nadalje, vještak je u dopunama nalaza i mišljenja kao početni tečaj primijenio tečaj na dan isplate kredita (4,380718), a ne tečaj na dan sklapanja ugovora o kreditu (4,392574). Također, vještak je u dopuni nalaza od 4. svibnja 2024. uzeo u obzir preplate s osnova promjenjive kamate koje su utvrđene u predmetu P-6174/2017. Vještak je pravilno izračunao preplatu prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke koji se primjenjivao na dan svake pojedine uplate. Tuženik neosnovano smatra da je preplatu trebalo izračunati prema otplatnom planu, odnosno prema tečaju na dan dospijeća anuiteta. Pravna osnova tužbenog zahtjeva jest stjecanje bez osnove pa je stoga za izračun preplate mjerodavan dan stvarne uplate jer je tek tada došlo do preplate anuiteta zbog primjene valutne klauzule, odnosno do stjecanja bez osnove je došlo kada je pojedini anuitet plaćen, a ne kada je isti dospio na naplatu prema otplatnom planu. S obzirom na navedeno, sud je ocijenio da dopuna nalaza koju je vještak predao na glavnoj raspravi dana 30. listopada 2025. nije mjerodavna za odluku u ovom sporu.

15. Budući da se vještak argumentirano očitovao na sve iznesene prigovore, sud je prihvatio njegov dopunjeni nalaz od 4. svibnja 2024. te je na temelju istog utvrdio da je zbog primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli tuženik neosnovano stekao iznos od 44.597,54 EUR.

16. Vezano za prigovor nedostatka aktivne legitimacije treba reći da iz izvedenih dokaza proizlazi da je uplata 23. srpnja 2012. izvršena od strane druge banke, ali da se radi o uplati kojom je predmetni kredit prijevremeno otplaćen. Tužiteljica je navela da je u drugoj banci ugovorila kredit kojim je zatvorila predmetni kredit prije ugovorenog roka otplate. Budući da tuženik nije osporio navedene tvrdnje, sud je ocijenio da se radi o uplati izvršenoj u ime i za račun tužiteljice pa je stoga tužiteljica aktivno legitimirana tražiti povrat iznosa koji je preplaćen prilikom zatvaranja kredita.

17. Budući da je u predmetu P-6174/2017 tužiteljica utužila razliku s osnova povećanja redovne kamate, dok u ovom postupku tužiteljica traži povrat iznosa koji je preplaćen zbog primjene valutne klauzule, prigovor dvostruke litispendencije nije osnovan.

18. Sud je temeljem čl. 190. st. 3. ZPP dopustio preinake tužbe izvršene tijekom postupka jer je ocijenio da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Pri tome treba istaknuti da konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (podnesak od 3. listopada 2024.) tužiteljica traži isplatu manjeg iznosa nego u tužbi, a tužbu nije niti mogla preinačiti do zaključenja prethodnog postupka jer je iznos preplate utvrđen tek kasnije provedenim financijskim vještačenjem.

19. Sukladno odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Kada se imaju u vidu odredbe čl. 502.a - 502.h ZPP kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, zastara predmetnog restitucijskog zahtjeva bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a rok za zastaru počela je ponovno teći od dana pravomoćnosti odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Takav pravni stav potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju od 15. studenog 2021. (Su-IV- 16/2021-19). Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P- 1401/2012, u odnosu na valutnu klauzulu postala je pravomoćna 14. lipnja 2018. Budući da za povrat stečenog bez osnove nije propisan posebni rok zastare, primjenjuje se opći petogodišnji rok (čl. 225. ZOO). Za ocjenu osnovanosti prigovora zastare relevantan je dan podnošenja tužbe, a ne eventualne kasnije preinake ukoliko tužbeni zahtjev proizlazi iz iste činjenične i pravne osnove. Dakle, prigovor zastare nije osnovan.

20. Slijedom svega navedenog tuženiku je naloženo da tužiteljici vrati iznose koje je preplatila zbog primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog preplaćenog anuiteta pa do isplate. Sukladno čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Tuženik je bio je nepošten već u trenutku sklapanja ugovora jer se radi o ugovoru kakav banka uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti pa je stoga morao znati da je sporna ugovorna odredba protivna prisilnim propisima.

21. Stopa zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana je Uredbom o visini stope zatezne kamate dok se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. stopa zatezne kamate određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/2022), a od 30. prosinca 2023. nadalje sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

22. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1), trošak sastava podneska od 12. rujna 2019., 9. prosinca 2019., 29. studenog 2021., 3. listopada 2024. (Tbr. 8/1 u vezi sa Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 3. srpnja 2019., 6. studenog 2019., 25. veljače 2021., 1. rujna 2022., 21. studenog 2024., 30. listopada 2025. i 25. veljače 2026. (Tbr. 9/1 u vezi sa Tbr. 7/1) u iznosu od 1.000,00 EUR za svaku od navedenih radnji što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46) ukupno iznosi 15.000,00 EUR. Trošak podneska od 5. ožujka 2020. nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP iz razloga što je tužiteljica tužbeni zahtjev konačno odredila podneskom od 3. listopada 2024. Tužiteljici je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR te sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 495,06 EUR.

U Zagrebu 8. travnja 2026.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćnicima

2. Tuženiku po punomoćnicima