Poslovni broj: Us I-1134/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Tonću Miliću, odvjetnik u Metkoviću, Kneza Domagoja 2/II, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 18. ožujka 2025. u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja i tuženika, objavljene 8. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave Ploče, KLASA: UP/I-362-02/23-02/652, URBROJ: 443-02-03-20-25-13 od 15. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 19. svibnja 2025. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave Ploče, KLASA: UP/I-362-02/23-02/652, URBROJ: 443-02-03-20-25-13 od 15. travnja 2025., te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 3. ožujka 2026., tužitelj u bitnom najprije u cijelosti reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega ističe da je akt tuženika nezakonit i neosnovan. Neprijeporna je činjenica da je tuženik rješenjem klasa: UP/I-362-02/23-02/652, urbroj: 443-02-03-20-24-07, od 15. travnja 2024. tužitelju naredio da u roku od 90 dana od dana zaprimanja toga rješenja ukloni započetu gradnju građevine nepoznate namjene, i to: a.b. potporni zid dužine 850 cm, visine 130 cm, te nasip od tampona u površini cca 1.200 x 1.000 cm, koja gradnja je započeta na čest. zem. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u Dračama, bez izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole, da je to rješenje postalo izvršno 19. srpnja 2024., te da tužitelj po njemu ni postupio. Protiv navedenog rješenja tužitelj je pred naslovljenim sudom pokrenuo upravni spor, koji nije pravomoćno okončan, s obzirom na to da je tužitelj protiv presude toga suda poslovni broj: Us I-1241/2024-8 od 19. ožujka 2025., kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev, izjavio žalbu, o kojoj Visoki upravni sud Republike Hrvatske nije još odlučio. Odmah nakon što je zaprimio rješenje koje pobija ovom tužbom, tužitelj je, poštom preporučeno, 23. travnja 2025. tuženiku podnio zahtjev za obustavu postupka izvršenja rješenja o uklanjanju. U tom zahtjevu tužitelj je, između ostaloga, naveo da ne postoje zakonom propisane pretpostavke za vođenje postupka izvršenja rješenja o uklanjanju predmetne građevine, odnosno da nisu postojale zakonske pretpostavke za donošenje toga rješenja, da je ishodio konačnu i izvršnu građevinsku dozvolu klasa: UP/I-361-03/23-01/000585, urbroj:

2117-23-5/8-24-0026, od 24. travnja 2024. koju je izdala Dubrovačko-neretvanska županija, Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava Ploče, a kojom mu je dozvoljena gradnja na kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to gradnja zgrade stambene namjene, 2.b skupine, pomoćne građevine, 3.a skupine (bazen) te pomoćne građevine, 3.a skupine (strojarnica bazena), a u skladu s glavnim projektom, zajedničke oznake RČ 15/23, koji je sastavni dio te građevinske dozvole, izrađenog od glavnog projektanta ŽG, dipl. ing. arh., da je rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine klasa: UP/II-361-03/24-02/565, urbroj: 531- 03-4-24-3, od 23. prosinca 2024. odbijena žalba MGT iz [adresa], protiv rješenja kojim je odbačena njena žalba protiv citirane građevinske dozvole, da je ishodio konačnu i izvršnu građevinsku dozvolu, sukladno kojoj može pristupiti građenju, a to sve imajući u vidu odredbe članka 106. stavka 2. Zakona o gradnji, da se ovdje radi o slučaju propisanom odredbama članka 104. Zakona o Državnom inspektoratu, kojima je predviđeno da će se po službenoj dužnosti rješenjem obustaviti postupak izvršenja inspekcijskog rješenja ako za to postoji valjan razlog, a valjan razlog u konkretnom slučaju je taj što je tužitelju izdana građevinska dozvola za izvođenje radova u pogledu kojih mu je bilo naređeno uklanjanje građevine. U tome zahtjevu tužitelj je predložio da se izvrši uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta iz postupka u kojemu je izdana predmetna građevinska dozvola te je ujedno od tuženika zatražio da bez odgađanja donese rješenje o obustavi postupka izvršenja inspekcijskog rješenja, kako ne bi bio doveden u situaciju da pokreće upravni spor radi poništenja uvodno citiranog rješenja. Iako je tuženik navedeni zahtjev zaprimio 25. travnja 2025., do dana podnošenja ove tužbe tužitelju nije dostavio nikakav odgovor. Ne ulazeći ovdje u ocjenu posjeduje li (i) pravomoćnu građevinsku dozvolu kojom mu se dozvoljava gradnja na kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u Dračama, pa tako i izvođenje radova opisanih u pobijanom rješenju, tužitelj ima pravo na izvođenje tih radova sukladno odredbama članka 106. stavka 2. Zakona o gradnji, kojima je propisano da investitor može na vlastitu odgovornost i rizik pristupiti građenju na temelju izvršne građevinske dozvole. U ovom sporu, međutim, ne bi trebalo biti prijepora o tome da je predmetna građevinska dozvola izvršna. S obzirom na sve izneseno, očito je da nisu postojale zakonske pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja. Slijedom navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, a također predlaže i da sud naloži tuženiku da mu naknadi trošak spora.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo kako u cijelosti ostaje kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 18. ožujka 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupili uredno pozvani tužitelj i tuženik, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da sud pribavi i pregleda spis ovog suda poslovni broj: Us I-1241/2024, spis izdavanja građevinske dozvole koji se vodio pred Dubrovačko-neretvanskom županijom, Upravnim odjelom za prostorno uređenje i gradnju, Ispostavom Ploče, klasa: UP/I-361-03/23-01/000585, urbroj: 2117- 23-5/8-24-0026, te da se obavi očevid na licu mjesta, to na okolnosti precizirane u tužbi i u podnesku od 3. ožujka 2026., kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim se tužitelja prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem prve novčane kazne.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave Ploče, KLASA: UP/I-362-02/23-02/652, URBROJ: 443-02-03-20-25-13 od 15. travnja 2025., točkom 1. utvrđuje se kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/23-02/652, URBROJ: 443-02-03-20-24-07 od 15. travnja 2024. kojim je tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja, ukloni započetu gradnju, građevine nepoznate namjene i to: a.b. potporni zid dužine 850 cm, visine 130 cm i nasip od tampona u površini od cca 1200 x 1000 cm, koja gradnja je započeta na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u Dračama, bez izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole postalo izvršno 19. srpnja 2024., točkom 2. se utvrđuje kako tužitelj nije postupio sukladno rješenju o uklanjanju u roku od 90 dana od zaprimanja rješenja o uklanjanju, točkom 3. tužitelja se prisiljava na uklanjanje prvom novčanom kaznom u iznosu od 3.980,00 eura, točkom 4. se precizira kako je tužitelj izrečenu kaznu dužan platiti u roku od 8 dana od dana zaprimanja ovog rješenja, točkom 5. tužitelj se upozorava da u slučaju ako ne ukloni predmetnu građevinu nakon izricanja ove kazne da će se na izvršenje rješenja o uklanjanju prisiliti drugom novčanom kaznom, dok je točkom 6. tužitelj upozoren da će se izvršenje novčane obveze provesti sudskim putem ukoliko ne postupi sukladno točki 4. ovog rješenja, sve u bitnom iz razloga što je tuženik smatrao da su za donošenjem istog ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23) te čl. 137. i 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21).

10.Među strankama ovog spora nije prijeporno da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/23-02/652, URBROJ: 443-02-03-20-24-07 od 15. travnja 2024., kojim je tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni naprijed opisane nezakonito izvedene građevine postalo izvršno 19. srpnja 2024., kao i da je tužitelj protiv tog rješenja pokrenuo upravni spor u kojem je donesena presuda ovog suda poslovni broj: Us I-1241/2024-8 od 19. ožujka 2025. kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev za poništenjem tog rješenja, protiv koje presude je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2973/2025-2 od 12. ožujka 2026., što znači da je rješenje o uklanjanju ne samo izvršno, već da je isto u međuvremenu postalo i pravomoćno.

11.Nadalje, neprijeporno je i da je od strane građevinskog inspektora 12. ožujka 2025. proveden kontrolni inspekcijski nadzor, kada je utvrđeno da tužitelj nije postupio sukladno rješenju o uklanjanju, odnosno nije uklonio nezakonito izvedene građevine, o čemu je sastavljen zapisnik, koji zapisnik prileže upravnom spisu kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu.

12.Međutim, među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje osporenog rješenja kojim se tužitelj prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem prve novčane kazne, kao i jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, slijedom čega je sporna zakonitost akta tuženika u cijelosti.

13.Odredbom članka 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe. Stavkom 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne. Odredbom članka 104. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23) propisano je da ako je stranka izvršila obvezu iz inspekcijskog rješenja ili iz nekoga drugog razloga prestane obveza izvršenja inspekcijskog rješenja, inspektor će po službenoj dužnosti rješenjem obustaviti postupak izvršenja inspekcijskog rješenja.

Potom, odredbom članka 142. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja.

Stavkom 2. da novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. Stavkom 3. da u slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta.

Stavkom 4. da se novčane kazne izvršavaju sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje naprijed citirane izreke, jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranim odredbama čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu te čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

15.Prvenstveno je za naglasiti, kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/23-02/652, URBROJ: 443-02-03- 20-24-07 od 15. travnja 2024. postalo izvršno 19. srpnja 2024. Osim toga, od važnosti je i činjenica što je tijekom upravnog postupka utvrđeno da tužitelj nije postupio sukladno rješenju o uklanjanju s obzirom da nije uklonio predmetne građevine, a što proizlazi i iz zapisnika o provedenom kontrolnom inspekcijskom nadzoru od 12. ožujka 2025., pa kako je nedvojbeno da je tužitelj u rješenju tuženika od 15. travnja 2024. upozoren da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke toga rješenja, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese svoje rješenje od 15. travnja 2025., kojim se tužitelja prisiljava na izvršenje citiranog rješenja prvom novčanom kaznom u iznosu od 3.980,00 eura.

16.Vezano za tužbene navode u kojima tužitelj ističe da je on protiv rješenja o uklanjanju pred ovim sudom pokrenuo upravni spor, koji još nije pravomoćno okončan, s obzirom da je protiv presude ovog suda poslovni broj: Us I-1241/2024-8 od 19. ožujka 2025., kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev, izjavio žalbu, o kojoj Visoki upravni sud Republike Hrvatske nije još odlučio, za kazati je kako takvi navodi nisu od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, to pak iz razloga što niti sam tužitelj ne spori da je rješenje o uklanjanju postalo izvršno 19. srpnja 2024., a isto tako ne spori ni da on nije postupio sukladno rješenju o uklanjanju, odnosno da nije uklonio građevine za koje mu je naređena inspekcijska mjera uklanjanja, slijedom čega kako je tuženik ovlašten donijeti rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju kada isto postane izvršno, to je potpuno jasno da okolnost što to rješenje nije postalo pravomoćno ne predstavlja razlog zbog kojeg tuženik ne bi bio ovlašten donijeti rješenje o izvršenju izvršnog rješenja o uklanjanju kojim se tužitelj prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem prve novčane kazne, s čim u vezi je dodatno za istaknuti kako je u međuvremenu Visoki upravni sud Republike Hrvatske odlučio o predmetnoj žalbi tužitelja i to presudom poslovni broj: Usž-2973/2025-2 od 12. ožujka 2026., kojom je odbijena njegova žalba, što znači da je rješenje o uklanjanju ne samo izvršno, već da je isto postalo i pravomoćno.

17.Glede tužbenih navoda u kojima tužitelj ističe kako je odmah nakon što je zaprimio osporeno rješenje poštom preporučeno, 23. travnja 2025. tuženiku podnio zahtjev za obustavu postupka izvršenja rješenja o uklanjanju jer je ishodio konačnu i izvršnu građevinsku dozvolu klasa: UP/I-361-03/23-01/000585, urbroj: 2117-23-5/8- 24-0026, od 24. travnja 2024. koju je izdala Dubrovačko-neretvanska županija, Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava Ploče, a kojom mu je dozvoljena gradnja na kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to gradnja zgrade stambene namjene, 2.b skupine, pomoćne građevine, 3.a skupine (bazen) te pomoćne građevine, 3.a skupine (strojarnica bazena) u skladu s glavnim projektom, zajedničke oznake RČ 15/23, koji je sastavni dio te građevinske dozvole, izrađenog od glavnog projektanta ŽG, dipl. ing. arh., koja da je postala izvršna 23. prosinca 2024. s obzirom da je rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine klasa: UP/II-361-03/24-02/565, urbroj: 531-03-4-24-3, od 23. prosinca 2024. odbijena žalba MGT izjavljena protiv iste, pa da se stoga ovdje radi o slučaju propisanom odredbom članka 104. Zakona o Državnom inspektoratu, kojom je predviđeno da će se po službenoj dužnosti rješenjem obustaviti postupak izvršenja inspekcijskog rješenja ako za to postoji valjan razlog, za kazati je kako niti ovakvi navodi nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja tuženika.

18.Naime, s prethodnim u vezi za kazati je kako i sam tužitelj navodi da je naprijed citirani zahtjev tuženiku podnio nakon što je zaprimio osporeno rješenje, odnosno da ga je poslao poštom preporučeno 23. travnja 2025., slijedom čega kako je nedvojbeno da je tužitelj takav zahtjev podnio tek nakon što je tuženik donio osporeno rješenje, štoviše to je učinio tek nakon što je to rješenje zaprimio, a kako je sud već u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude izložio razloge zbog kojih je tuženik bio ovlašten donijeti osporeni akt (rješenje o uklanjanju postalo je izvršno i tužitelj nije postupio po istom), to je pak neprijeporno da okolnost ishođenja izvršne građevinske dozvole može biti samo od utjecaja na daljnje izvršenje rješenja o uklanjanju, odnosno na izricanje druge novčane kazne i to pod uvjetom da je aktom za građenje dopuštena gradnja građevina za koje je tužitelju naređena inspekcijska mjera uklanjanja, dok takvo što nema utjecaj na zakonitost osporenog rješenja tuženika, s tim da tuženik tek treba donijeti odluku o predmetnom zahtjevu tužitelja i koji je dužan prije donošenja takve odluke utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 104. Zakona o Državnom inspektoratu da se donese rješenje o obustavi postupka izvršenja inspekcijskog rješenja, što nije, niti može biti predmet ovog spora s obzirom da je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim se tužitelja prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem prve novčane kazne. Ujedno, iako to nije od važnosti za predmetni spor, za nadodati je kako je prema podacima eSpisa razvidno da je upravo MGT protiv rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine klasa: UP/II-361- 03/24-02/565, urbroj: 531-03-4-24-3, od 23. prosinca 2024. pred ovim sudom pokrenula upravni spor koji se vodi pod poslovnim brojem: Us I-2950/2024 u kojem do dana zaključenja glavne rasprave u predmetnom sporu još uvijek nije donesena prvostupanjska presuda, što pak znači da građevinska dozvola na koju se tužitelj poziva nesumnjivo nije postala pravomoćna.

19.Konačno, za nadodati je i kako je novčana kazna tužitelju zakonito i pravilno izrečena u propisanoj visini s obzirom da predmetna građevina spada u 3.b skupinu prema Zakonu o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19), te kod stanja stvari da je odredbom čl. 17. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj 109/23) propisano da se fizička osoba prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju građevine novčanom kaznom prvi put u iznosu od 3.980,00 eura, pa kako se ovdje radi o izricanju prve novčane kazne tužitelju kao fizičkoj osobi, to je nedvojbeno da je ista pravilno i zakonito izrečena upravo u visini koju propisuje citirana odredba, a što je pravilno naveo i tuženik u obrazloženju osporenog rješenja.

20.Ujedno, za ukazati je tužitelju kako je odredbom čl. 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i da nema odgodni učinak, pa kako u smislu odredbe čl. 106. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu, protiv rješenja kojeg donosi građevinski inspektor se ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, to znači da je i u upravnom sporu s uspjehom moguće osporiti rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju samo iz razloga navedenih u citiranoj odredbi čl. 139. st. 4. ZUP- a, pa kako se sud u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude detaljno očitovao o prigovorima koji se odnose na način izvršenja rješenja (izricanje novčane kazne), dok tužitelj u tužbi uopće ne spori vrijeme ni mjesto izvršenja, to je pak jasno kako su tužbeni prigovori tužitelja neutemeljeni i nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

21.Uslijed izloženog, u nespornim okolnostima i to da je rješenje o uklanjanju izvršno, kada tužitelj po istom nije postupio u određenom mu roku, potpuno je jasno da su bile ispunjene sve pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim se izvršava rješenje o uklanjanju na način da se tužitelju izriče prva novčana kazna u iznosu od 3.980,00 eura kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, zbog čega su u cijelosti neosnovani navodi tužitelja kako je u konkretnom slučaju donošenje osporenog rješenja nezakonito.

22.Stoga, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužitelja i to kako u pogledu njegovih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na štetu tužitelja.

23.Slijedom iznijetog, sud cijeni rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

24.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

25.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 8. travnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Tonću Miliću, odvjetnik u Metkoviću, Kneza Domagoja 2/II, uz zapisnik od 18. ožujka 2025. i zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 18. ožujka 2025., zapisnik o objavi, te povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.