REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] G 5

Poslovni broj: Us I-435/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr.sc. Antunu Žagaru, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Ivana Lubine, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja INA-Industrija nafte d.d., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB: 27759560625, kojeg zastupaju opunomoćenici GV, GVA, OV, OVA, KVA, Lorena Panežić i Petra Tošković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi unosa stana u Registar stanova u privatnom vlasništvu u kojima žive zaštićeni najmoprimci, 8. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Upravni spor prekinut ovosudnim rješenjem poslovni broj: Us I-1066/2025-5 od 29. srpnja 2025., nastavit će se voditi pod poslovnim brojem: Us I-435/2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/I-371-01/24-13/1042, URBROJ: 531-14-3-25-4 od 2. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/I-371-01/24-13/1042, URBROJ: 531-14-3-25-4 od 2. svibnja 2025. odbačen je zahtjev trgovačkog društva INA – Industrija nafte d.d., ovdje tužitelja, za unos stana oznake Rbr. 7. Suvlasnički dio: 1/25 etažno vlasništvo (E-7), 1/25 dijela čest. br. 1626/2 stambena zgrada u [adresa] od 388 m2 s kojom je povezan posebni dio stan broj 6 u površini od 78,70 m2, sagrađen na kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u Registar stanova u privatnom vlasništvu u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci, uz obrazloženje, u bitnom, da se radi o stanu na kojem je prema posebnom propisu izvršena pretvorba vlasništva, a u kojem zaštićeni najmoprimci nisu iskoristili pravo otkupa iako su imali tu mogućnost, koji kao takav sukladno odredbi članka 4. stavka 3. Programa mjera izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I- 3242/2018 i dr. (dalje: Program mjera) ne ulazi u područje primjene Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: Zakon o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske).

2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Međutim, spis je rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Ureda predsjednice suda, broj: 31 Su-369/2025-12 od 29. svibnja 2025. delegiran ovom Sudu na daljnje rješavanje zbog velikog broja predmeta koje trenutno Upravni sud u Zagrebu ima u radu.

3. Tužitelj u tužbi ne osporava da se u konkretnom slučaju radi o stanu na kojem je tužitelj prema posebnom propisu stekao pravo vlasništva pretvorbom društvenog vlasništva, a u kojem žive zaštićeni najmoprimci koji nisu iskoristili pravo otkupa, iako su imali tu mogućnost, nego u bitnom osporava shvaćanje tuženika da predmetni stan kao takav ne bi potpadao u područje primjene Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske. S tim u svezi navodi da je člankom 2. tog Zakona jasno određeno da se Zakon primjenjuje na stanove u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima na dan njegova stupanja na snagu stanuju zaštićeni najmoprimci po osnovi bivšeg stanarskog prava, uz iznimku stanova u vlasništvu ustanova kojima su osnivači Republika Hrvatska ili jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave. Nadalje navodi da je člankom 3. istog Zakona propisano kako se odredbe toga Zakona primjenjuju na pravni položaj zaštićenog najmoprimca stečen na temelju zakona kojim se uređuje područje najma stanova, a da je u vrijeme donošenja spomenutog Zakona i u trenutku donošenja osporenog rješenja jedini izvor prava koji je uređivao područje najma stanova bio Zakon o najmu stanova ("Narodne novine", broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20, 36/24, dalje: Zakon o najmu). Ističe da se već iz navedenih odredbi da zaključiti kako se Zakon o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske primjenjuje na sve stanove koji udovoljavaju idućim pretpostavkama; da su u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba, da u trenutku stupanja na snagu tog Zakona u stanovima žive zaštićeni najmoprimci, te da mora biti riječ o najmoprimcima koji su svojstvo zaštićenosti stekli na temelju stanarskog prava. Nadalje navodi da i odredbe Zakona o najmu, na koji Zakon o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske osnovano upućuje, također zaštićene najmoprimce definira kao korisnike stanova koji su imali pravni položaj nositelja stanarskog prava na stanu do dana stupanja na snagu tog Zakona, te zaključuje da se shodno tome, Zakon o najmu primjenjivao i da se dalje primjenjuje na sve zaštićene najmoprimce. Nastavno navodi da se u odnosu na navedeno, tuženik u osporenom rješenju pozvao na odredbe Programa mjera, odnosno podzakonskog propisa kojim je određeno kako se isti taj podzakonski akt navodno ne primjenjuje na „stanove nad kojima je, prema posebnim propisima, izvršena pretvorba vlasništva, a zaštićeni najmoprimci nisu iskoristili pravo otkupa iako su imali tu mogućnost.“ Pritom ističe kako se programske mjere sukladno članku 16. stavku 3. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske moraju razraditi u skladu s odredbama Zakona o izvršenju, koji da ne razlikuje stanove na koje se primjenjuje ovisno o tome jesu li isti bili otkupljivi ili ne. Posebno ukazuje na točke 123. do 130. presude Europskog suda za ljudska prava Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.), kojima da je u bitnom utvrđeno da sustav zaštićenog najma nema odgovarajuća procesna jamstva u cilju postizanja ravnoteže između interesa zaštićenih najmoprimaca i onih najmodavaca, namećući time svim najmodavcima nerazmjeran i pretjerani teret. Dodaje da je navedenom presudom naglašeno da je potrebno ostvariti ravnotežu u odnosu na relaciji najmodavac – najmoprimac, koja da se ovakvim jednostranim tumačenjem tuženika dodatno narušava. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u isprave koje se nalaze u spisu predmeta upravnog postupka pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja te razmatrajući sporna pravna pitanja, Sud je izvršio uvid spis ovog spora i upravnog postupka koji mu je prethodio te ovosudni spis poslovni broj: Us I-480/2025 u kojem je donesena presuda u oglednom sporu.

6. Spor je riješen bez rasprave sukladno članku 98. točka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) jer se u ovom predmetu rješava na temelju pravomoćne presude donesene u oglednom sporu. Prije donošenja odluke strankama je u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja na navode protivne stranke pa je tako odgovor na tužbu tuženika dostavljen tužitelju.

7. Rješenjem ovog Suda poslovni broj: Us I-1066/2025-5 od 29. srpnja 2025., prekinut je spor koji se pred ovim Sudom vodio pod tim poslovnim brojem, zbog oglednog spora koji se pred ovim Sudom vodio pod poslovnim brojem: Us I-480/2025 te je ujedno riješeno da će se upravni spor nastaviti nakon pravomoćnosti presude donesene u oglednom sporu.

8. U predmetu koji se pred ovim Sudom vodio pod poslovnim brojem: Us I- 480/2025 donesena je presuda 19. kolovoza 2025. kojom je odbijen tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/I-371-01/24-13/1447, URBROJ: 531-14-3-25-2 od 27. ožujka 2025., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

9. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž- 3995/2025-2 od 5. studenog 2025. odbijena je žalba tužitelja te je potvrđena presuda ovog Suda od 19. kolovoza 2025.

10. Dakle, ogledni spor koji se vodio pred ovim Sudom pod poslovnim brojem:

Us I-480/2025 dovršen je pravomoćnom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3995/2025-2 od 5. studenog 2025.

11. Budući da su se ispunile pretpostavke za nastavak ovog spora, rješenjem gornjeg poslovnog broja, spor je nastavljen pod tim poslovnim brojem.

12. Člankom 1. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske propisano je da se tim Zakonom uređuje način izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (presuda, broj zahtjeva: 12027/10, 10. srpnja 2014. i drugi) te Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. od 14. rujna 2020.

13. Prema odredbi članka 2. stavka 1. navedenog Zakona taj se Zakon primjenjuje na stanove u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima na dan njegova stupanja na snagu stanuju zaštićeni najmoprimci po osnovi bivšeg stanarskog prava.

13.1. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se iznimno od stavka 1. ovoga članka, taj Zakon ne primjenjuje na stanove u vlasništvu ustanova kojima su osnivači Republika Hrvatska ili jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave.

14. Prema odredbi članka 4. stavka 1. točke 17. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske programske mjere su tim Zakonom propisane mjere za izvršenje sudskih odluka iz članka 1. toga Zakona.

14.1. Prema odredbi članka 4. stavka 3. Programa mjera program mjera se ne primjenjuje na stanove nad kojima je, prema posebnim propisima, izvršena pretvorba vlasništva, a zaštićeni najmoprimci u tim stanovima nisu iskoristili pravo otkupa iako su imali tu mogućnost.

15. U navedenoj presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2025. potvrđen je stav ovog Suda da se u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske radi o bitno različitoj pravnoj situaciji u odnosu na ovdje predmetnu, a u kojoj se radi o stanu na kojem je tužitelj prema posebnom propisu stekao pravo vlasništva pretvorbom društvenog vlasništva, u kojem žive zaštićeni najmoprimci koji nisu iskoristili pravo otkupa, iako su imali tu mogućnost, zbog čega se odnos najma iz predmeta ovoga spora ne može podvesti pod odredbe Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske, kojim se sukladno odredbi članka 1. Zakona uređuje način izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske. Osim toga i da odredba članka 4. stavka 3. navedenog Programa mjera nije u suprotnosti s odredbama Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske. Naime, u navedenoj presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2025. obrazloženo je da: " Ovaj Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda i izražen pravni stav o tome da se u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske radi o bitno različitoj pravnoj situaciji i bitno različitom odnosu najmoprimca i najmodavca u odnosu na ovdje predmetni stan na kojem je tužitelj prema posebnom propisu stekao pravo vlasništva pretvorbom društvenog vlasništva, a u kojem žive zaštićeni najmoprimci koji nisu iskoristili pravo otkupa, iako su imali tu mogućnost. Naime, tuženik osnovano navodi da se skupina predmeta Statileo odnosi na pravne i činjenične situacije u kojima je država dodjeljivala stanarsko pravo na stanovima u privatnom vlasništvu, bez suglasnosti i protivno volji vlasnika, a u kojima stanari nisu mogli ostvariti pravo otkupa jer takav zaključak proizlazi iz sagledavanja ove presude u cijelosti. S druge strane, u konkretnoj situaciji radi se o stanu u kojem su stanari mogli, no nisu ostvarili pravo otkupa, pa se, i po stavu ovoga Suda radi o bitnoj razlici zbog koje ovaj predmet ne ulazi u doseg primjene Zakona Statileo. U tom smislu, i odredba članka 4. stavka 3. Programa mjera (akta Vlade Republike Hrvatske donesenog u izvršenju presuda ESLJP-a) propisuje da se Program mjera ne primjenjuje na stanove nad kojima je, prema posebnim propisima, izvršena pretvorba vlasništva, a zaštićeni najmoprimci u tim stanovima nisu iskoristili pravo otkupa, iako su imali tu mogućnost. U obrazloženju donesenih mjera navodi se da će status zaštićenih najmoprimaca u stanovima na kojima je prema posebnim propisima izvršena pretvorba vlasništva, a u kojima zaštićeni najmoprimci nisu iskoristili pravo otkupa iako su imali tu mogućnost i dalje će biti uređen Zakonom o najmu stanova, do donošenja novog Zakona. Kako se u konkretnom predmetu radi upravo o takvoj činjeničnoj situaciji, zahtjev tužitelja za upis predmetnog stana u Registar stanova pravilno je odbačen, jer za to ne postoje zakonske pretpostavke."

16. Imajući u vidu citirane zakonske i podzakonske odredbe te stav Visokog upravnog suda Republike Hrvatske zauzetom u presudi od 5. studenog 2025., ocjena je Suda da je tuženik pozivom na citiranu odredbu članka 4. stavka 3. Programa mjera i cilj Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske, pravilno odbacio zahtjev tužitelja za upis predmetnog stana u Registar stanova u privatnom vlasništvu u kojima žive zaštićeni najmoprimci.

17. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

18. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova ovoga spora u iznosu od 1.250,00 eura, međutim, kako je odredbom članka 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, zahtjev mu je odbijen kao neosnovan.

U Rijeci 8. travnja 2026.

S u d a c

dr. sc. Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužitelja GV, MVA, OV, TVA, KVA, Loreni Panežić i Petri Tošković, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18

- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb,

Ulica Republike Austrije 14