REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

Poslovni broj: P-339/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Marini Nikolić kao sucu pojedincu, u stvari tužiteljice CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Juraju Blažičku, odvjetniku u Zagrebu , protiv tuženice PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davorinu Ivančiću, odvjetniku u Zagrebu, radi predaje u suposjed, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. veljače 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika Juraja Blažička, odvjetnika i tuženice osobno uz punomoćnika Davorina Ivančića, odvjetnika, 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici PT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici CT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preda u neposredan suposjed nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] NOVI , opisanu kao kč. br. [katastarska čestica], [adresa], površine 554 m2 (DVORIŠTE, površine 394 m2; NADSTREŠNICA, površine 8 m2; POMOĆNA ZGRADA, površine 25 m2; KUĆA, ODRANSKI OBREŽ, [adresa], površine 127 m2).

II. Nalaže se tuženici PT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici CT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak postupka u iznosu od 428,08 eura, sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za nadoknadu troškove postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su ona i tuženica suvlasnice nekretnine upisane u zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Novi, pri čemu je tužiteljica suvlasnica u 2/6 (1/3) dijela, a tuženica u 4/6 (2/3) dijela. Nadalje navodi da je tuženica jedina i isključiva posjednica predmetne nekretnine te ista onemogućava tužiteljicu u izvršavanju suposjeda predmetne nekretnine. Tužiteljica je pozivala tuženicu na predaju nekretnine u suposjed, a što tuženica izričito odbija. Slijedom navedenog, obzirom da tužiteljici kao suvlasnici pripada pravo na suposjed predmetne nekretnine, ista predlaže donijeti presudu kojom će se tuženici naložiti da preda tužiteljici u neposredan suposjed predmetnu nekretninu uz nadoknadu troškova postupka.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi kako je točno da su tužiteljica i tuženica suvlasnice predmetne nekretnina, međutim ističe da je neosnovan bilo kakav zahtjev tužiteljice za predaju u suposjed cijele nekretnine. Također navodi kako tužiteljica u ovom postupku tvrdi da je tuženica posjednica ove nekretnine dok u postupku koji se vodi na ovom sudu pod poslovnim brojem R1-66/25 ista navodi kako je tužiteljica u posjedu svog suvlasničkog dijela, iz čega proizlazi da su njezini navodi proturječni sami sebi te da je namjera tužiteljice obmana suda. Nadalje, tuženica ističe kako tužiteljica nikada nije posjedovala niti koristila ove nekretnine, dok je tužena predmetnu nekretninu kupila s pokojnim suprugom prije punih 40 godina te je cijelo vrijeme provela u toj nekretnini zajedno sa sada pok. suprugom. Također navodi da kuća nije djeljiva niti je podobna za korištenje više osoba, a pogotovo nije moguće zajedničko korištenje predmetnih nekretnina obzirom na međusobne odnose tužiteljice i tužene.

2.1. Tužena navodi da je podnijela prijedlog za razvrgnuće suvlasništva nekretnina upravo iz tih razloga, a pogotovo treba imati u vidu činjenicu da su tužena i njen pokojni suprug prije njegove smrti i prije nego što je tužiteljica naslijedila 2/6 dijela predmetnih nekretnina oglasili nekretnine na prodaju i imali kupca koji je platio kaparu, ali je nakon smrti pok. NT, tu prodaju tužiteljica onemogućila te je kupcu vraćena kapara.

2.2. Nedvojbeno je da suvlasnici imaju pravo na suposjed nekretnine, a mogu se dogovoriti o međusobnoj podjeli posjeda i/ili izvršavanju vlasničkih ovlasti, s tim da svaki suvlasnik ima pravo na svoj dio nekretnine, proporcionalno svom idealnom dijelu, i može samostalno raspolagati tim dijelom, ali pod uvjetom da ne dira u tuđa prava. Slijedom navedenog se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima u cijelosti te predlaže odbiti tužiteljicu sa tužbom i tužbenim zahtjevom, a tužiteljicu obvezati na naknadu parničnih troškova tuženoj.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišnih knjiga (str. 5-6 spisa), dopis od 7. siječnja 2025. (str. 7-8 spisa), spis ovog suda poslovni broj P-792/25 (ranije R1-66/25) te je izveden dokaz saslušanjem stranaka.

4. Na temelju tako provedenog postupka, ocjenom dokaza na temelju članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22; 155/23 dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Između stranaka je nesporno da su stranke suvlasnice nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] novi i to kčbr. [katastarska čestica], [adresa], površine 554 m2, dvorište, površine 394 m2, nadstrešnica, površine 8 m2, pomoćna zgrada, površine 25m2, kuća [adresa], površine 127 m2 i to tužiteljica u 2/6 dijela, a tuženica u 4/6 dijela.

5.1. Sporno je ima li tužiteljica pravo tražiti predaju u suposjed predmetne nekretnine.

6. Odredbom čl. 30. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje ZV) propisano je da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. Prema st. 2. toga članka, u granicama iz st. 1. toga članka vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

6.1. Prema čl. 36. st. 1. ZV ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi.

6.2. Prema odredbi čl. 37. st. 4. ZV, svaki suvlasnik je vlasnik onoga idealnoga dijela stvari koji odgovara njegovu suvlasničkom dijelu, pa glede njega ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku, ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnoga dijela. Prema st. 6. toga članka, svaki suvlasnik ima pravo glede svoga idealnoga dijela stavljati svakome pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva.

6.3. Prema odredbi čl. 38. st. 1. ZV, nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.

6.4 Odredbom čl. 42. st. 1. ZV, propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Nadalje, na temelju odredbe čl. 46. st. 1. ZV svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.

6.5. Odredbom čl. 161. st. 1. ZV propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a čl. 162. st. 1. ZV, da vlasnik pritom mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

7. Uvidom u dopis od 7. siječnja 2025. utvrđeno je da je tužiteljica putem punomoćnika poslala navedeni dopis u kojem poziva tuženicu da, odmah po primitku dopisa, omogući nesmetani suposjed predmetne nekretnine na način da istoj preda ključeve nekretnine te joj omogući neometano korištenje nekretnine. Iz povratnice koja prileži na str. 8 spisa proizlazi da je tuženica ovaj dopis primila 10. siječnja 2025.

8. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj P-792/25 (ranije R1-66/25) utvrđeno je da je ovdje tuženica PT pokrenula postupak protiv ovdje tužiteljice CT radi razvrgnuća suvlasničke zajednice civilnom diobom koji izvanparnični postupak je obustavljen i određeno je da će se nastaviti po pravilima parničnog postupka i to stoga što je protustranka prigovarala veličini suvlasničkih omjera tvrdeći da je dosjelošću stekla veći suvlasnički omjer od onog upisanog u zemljišne knjige.

9. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se predmetni postupak odnosi na nekretninu u [adresa] na adresi [adresa]. To je kuća u kojoj je živio pok. otac sa tuženicom. U toj kući trenutno živi tuženica, a tužiteljica tamo ne dolazi, jer joj nije omogućen pristup i nema ključeve, a tuženica joj to brani. Zadnji put je bila u kući 25. svibnja 2024. u vrijeme dok je njen otac još bio živ. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice odgovara da je prije pokretanja ovog postupka zatražila od tuženice predaju u suposjed i ključeve, ali ona joj je to branila i rekla da će smatrati provalom ako dođe u kuću. O tome ima i SMS poruke. Na poseban upit punomoćnika tuženice odgovara da ona nikada nisam bila u posjedu te kuće. Na upit postoji li mogućnost zajedničkog stanovanja u ovoj nekretnini, odgovara da postoje odvojene sobe, pa da bi u tom smislu postojala takva mogućnost. Na upit postoje li dvije kuhinje i dvije kupaone, odgovara da trenutno ne postoje, ali da ih je moguće urediti u potkrovlju. Na upit odgovara da je imala ključeve od te kuće. Na upit koji je njen suvlasnički omjer, odgovara da misli da je 2/6. Ona u toj kući nije nikada stanovala niti živjela.

10. Iz iskaza tuženice proizlazi da ona živi u predmetnoj kući i to je njen dom već 35 godina. Ona je suvlasnica u 4/6 dijela, a preostali dio je suvlasnica tužiteljica. Tužiteljica nema ključ od kuće niti ga je ikada imala, za to nije bilo potrebe, bili su u dobrim odnosima. Tužiteljica se njoj obratila da hoće ključeve od kuće kako bi uzimala neke stvari iz kuće, a tuženica joj je rekla da joj ključeve ne da i da ne može uzimati stvari, jer se boji za svoje stvari. Također, ona tužiteljici nikada nije osporavala njezino vlasništvo i htjela je da se stvari riješe mirnim putem. Tužiteljica je onemogućila prodaju kad su suprug i ona htjeli prodati kuću i već su dobili kaparu, ali je suprug umro i tužiteljica se tome protivila pa je prodaja propala. Kad je tuženica htjela prodati kuću tužiteljica nije pristala, a kad joj je ponudila da je isplati, također nije pristala. Tražila je i razvrgnuće suvlasništva na što tužiteljica također ne pristaje. Napominje da ključeve tužiteljici nije dala, jer ni ona ni sestra nisu poštene osobe i ne zna tko će onda odgovarati za njene stvari. Na poseban upit pun. tuženice odgovara da tužiteljica u toj kući nikada nije imala svoje stvari. U toj kući tužiteljica nikada nije stanovala niti boravila. Na upit je li moguće zajedničko stanovanje prema sadašnjem izgledu kuće, odgovara da nije moguće jer da se radi o jednoj stambenoj jedinici, dvosobnom stanu, a na tavanu se ne može graditi jer nema deke, već je drveni pod. Također, zajedničko stanovanje nije moguće niti zbog njihovih narušenih odnosa. Na upit čija je odluka bila o prodaji kuće, odgovara da su tako odlučili suprug i ona zajednički, jer je njemu s obzirom na dob bilo teško održavati oko kuće, pa su mislili da im je bolje da žive u stanu. Na upit zašto predmetna nekretnina nije prodana, odgovara da je prvotni spor nastao vezano za novac na tekućem računu, a nakon toga se tužiteljica protivi svim njenim prijedlozima. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice je li zaprimila njegov dopis u siječnju 2025. za predaju u suposjed, odgovara da je te da je navedeno odbila.

11. Na temelju provedenog postupka očito proizlazi da je tuženica u (isključivom) posjedu predmetne nekretnine te da odbija predati suposjed tužiteljici, iako je tužiteljica nesporno suvlasnica te nekretnine. Tuženica nije predala suposjed tužiteljici niti nakon što joj je dostavljen dopis kojom ju tužiteljica poziva na predaju. U svom iskazu tuženica jasno navodi da je rekla tužiteljici da joj ne da ključeve od kuće, a to stoga što se tuženica boji za svoje stvari jer tužiteljica i njezina sestra nisu poštene osobe.

11.1. Stoga, obzirom da su ispunjeni uvjeti iz članka 162. stavak 1. ZV, to tužiteljica, kao suvlasnica, ima pravo tražiti od tuženice, kao posjednice, predaju u posjed predmetne nekretnine, primjenom članka 46. stavak 1. ZV i članak 161. stavak 2. ZV.

11.2. Pritom su neosnovane tvrdnje tuženice da tužiteljica nije ovlaštena tražiti predaju u suposjed cijele nekretnine, obzirom da ovlaštenje tužiteljice na navedeno proizlazi iz članka 38. stavak 1. ZV koji propisuje da, nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Stoga su suprotni navodi tuženice neosnovani.

11.3. Što se pak tiče navoda tuženice kako kuća nije djeljiva niti podobna za korištenje više osoba, a osobito stoga što su odnosi između stranaka narušeni, valja reći da sud u postupku za predaju u posjed nekretnine ne raspravlja o načinu na koji će suvlasnici suposjedovati nekretninu, već utvrđuje jesu li ispunjeni zakonom propisani uvjeti za predaju u (su)posjed. Zbog toga ovakve tvrdnje tuženice sud nije razmatrao kao relevantne.

11.4. Također, zbog svih ranije navedenih razloga, za osnovanost tužbe i donošenje odluke u ovom postupku, nije od utjecaja činjenica je li tužiteljica ranije posjedovala ovu nekretninu ili nije. Važno je utvrditi je li ista vlasnica, odnosno suvlasnica nekretnine te je li tuženica posjednica te nekretnine (koja tužiteljicu onemogućava u njezinom suposjedu). Kako je navedeno utvrđeno, to sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

12. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, odluka o parničnim troškovima je donesena primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a. Tužiteljici su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) dosuđeni troškovi u okviru postavljenog zahtjeva, pri čemu se ne radi o postupku u kojem je predviđena jednokratna nagrada, već je tužiteljici priznat trošak za sastav tužbe 50 bodova (Tbr. 7/1 OT), za zastupanje na ročištima 27. listopada 2025. i 26. veljače 2026. po 50 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 OT u vezi Tbr. 7/1 OT), ukupno 150,00 bodova, odnosno 300,00 eura. Navedenom iznosu je pribrojen iznos poreza na dodanu vrijednost od 75,00 eura te troškove sudske pristojbe na tužbu od 26,54 eura i presudu od 26,54 eura pa ukupno troškovi postupka iznose 428,08 eura. Sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a, tužiteljica ima pravo i na zatezne kamate na parnične troškove koje teku od dana donošenja odluke o troškovima. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. II. izreke, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu, 8. travnja 2026.

Sudac:

Marina Nikolić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženici po pun.