REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-845/2025-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužitelja, MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Robert Demo, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Juranović i dr. j.t.d., Nova Gradiška, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Eugena Kujundžića, odvjetnika, i punomoćnice tuženika MŽF, državnoodvjetničke savjetnice u OGDO Zagreb, dana 8. travnja 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, da tužitelju KŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati razliku bruto plaća u ukupnom iznosu od 4.275,06 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa razlike plaće do 31. prosinca 2022. teku po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te koje od 30. prosinca 2023. do isplate teku po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to kako slijedi
- za mjesec prosinac 2019.g. u iznosu od 72,16 Eur od 09.01.2020.g. do isplate,
- za mjesec siječanj 2020.g. u iznosu od 73,61 Eur od 06.02.2020.g. do isplate,
- za mjesec veljača 2020.g. u iznosu od 73,61 Eur od 06.03.2020.g. do isplate,
- za mjesec ožujak 2020.g. u iznosu od 73,61 Eur od 07.04.2020.g. do isplate,
- za mjesec travanj 2020.g. u iznosu od 73,61 Eur od 07.05.2020.g. do isplate,
- za mjesec svibanj 2020.g. u iznosu od 73,61 Eur od 05.06.2020.g. do isplate,
- za mjesec lipanj 2020.g. u iznosu od 73,61 Eur od 07.07.2020.g. do isplate,
- za mjesec srpanj 2020.g. u iznosu od 73,61 Eur od 07.08.2020.g. do isplate,
- za mjesec kolovoz 2020.g. u iznosu od 73,93 Eur od 07.09.2020.g. do isplate,
- za mjesec rujan 2020.g. u iznosu od 73,93 Eur od 07.10.2020.g. do isplate,
- za mjesec listopad 2020.g. u iznosu od 73,93 Eur od 06.11.2020.g. do isplate,
- za mjesec studeni 2020.g. u iznosu od 73,93 Eur od 08.12.2020.g. do isplate,
- za mjesec prosinac 2020.g. u iznosu od 73,93 Eur od 08.01.2021.g. do isplate,
- za mjesec siječanj 2021.g. u iznosu od 76,92 Eur od 05.02.2021.g. do isplate,
- za mjesec veljača 2021.g. u iznosu od 76,92 Eur od 05.03.2021.g. do isplate,
- za mjesec ožujak 2021.g. u iznosu od 76,92 Eur od 08.04.2021.g. do isplate,
- za mjesec travanj 2021.g. u iznosu od 76,92 Eur od 07.05.2021.g. do isplate,
- za mjesec svibanj 2021.g. u iznosu od 76,92 Eur od 07.06.2021.g. do isplate,
- za mjesec lipanj 2021.g. u iznosu od 76,92 Eu od 06.07.2021.g. do isplate,
- za mjesec srpanj 2021.g. u iznosu od 76,92 Eur od 06.08.2021.g. do isplate,
- za mjesec kolovoz 2021.g. u iznosu od 77,26 Eur od 06.09.2021.g. do isplate,
- za mjesec rujan 2021.g. u iznosu od 77,26 Eur od 07.10.2021.g. do isplate,
- za mjesec listopad 2021.g. u iznosu od 77,26 Eur od 08.11.2021.g. do isplate,
- za mjesec studeni 2021.g. u iznosu od 77,26 Eur od 08.12.2021.g. do isplate,
- za mjesec prosinac 2021.g. u iznosu od 77,26 Eur od 07.01.2022.g. do isplate,
- za mjesec siječanj 2022.g. u iznosu od 77,26 Eur od 07.02.2022.g. do isplate,
- za mjesec veljača 2022.g. u iznosu od 77,26 Eur od 07.03.2022.g. do isplate,
- za mjesec ožujak 2022.g. u iznosu od 77,26 Eur od 07.04.2022.g. do isplate,
- za mjesec travanj 2022.g. u iznosu od 77,26 Eur od 06.05.2022.g. do isplate,
- za mjesec svibanj 2022.g. u iznosu od 80,35 Eur od 07.06.2022.g. do isplate,
- za mjesec lipanj 2022.g. u iznosu od 80,35 Eur od 08.07.2022.g. do isplate,
- za mjesec srpanj 2022.g. u iznosu od 80,35 Eur od 08.08.2022.g. do isplate,
- za mjesec kolovoz 2022.g. u iznosu od 80,70 Eur od 07.09.2022.g. do isplate,
- za mjesec rujan 2022.g. u iznosu od 80,70 Eur od 07.10.2022.g. do isplate,
- za mjesec listopad 2022.g. u iznosu od 85,55 Eur od 08.11.2022.g. do isplate,
- za mjesec studeni 2022.g. u iznosu od 85,55 Eur od 09.12.2022.g. do isplate,
- za mjesec prosinac 2022.g. u iznosu od 85,55 Eur od 10.01.2023.g. do isplate,
- za mjesec siječanj 2023.g. u iznosu od 85,55 Eur od 08.02.2023.g. do isplate,
- za mjesec veljača 2023.g. u iznosu od 85,55 Eur od 08.03.2023.g. do isplate,
- za mjesec ožujak 2023.g. u iznosu od 85,55 Eur od 06.04.2023.g. do isplate,
- za mjesec travanj 2023.g. u iznosu od 87,26 Eur od 08.05.2023.g. do isplate,
- za mjesec svibanj 2023.g. u iznosu od 87,26 Eur od 07.06.2023.g. do isplate,
- za mjesec lipanj 2023.g. u iznosu od 87,26 Eur od 07.07.2023.g. do isplate,
- za mjesec srpanj 2023.g. u iznosu od 87,26 Eur od 07.08.2023.g. do isplate,
- za mjesec kolovoz 2023.g. u iznosu od 87,64 Eur od 07.09.2023.g. do isplate,
- za mjesec rujan 2023.g. u iznosu od 87,64 Eur od 06.10.2023.g. do isplate,
- za mjesec listopad 2023.g. u iznosu od 92,02 Eur od 08.11.2023.g. do isplate,
- za mjesec studeni 2023.g. u iznosu od 92,02 Eur od 08.12.2023.g. do isplate,
- za mjesec prosinac 2023.g. u iznosu od 92,02 Eur od 09.01.2024.g. do isplate,
- za mjesec siječanj 2024.g. u iznosu od 184,04 Eur od 08.02.2024.g. do isplate,
- za mjesec veljača 2024.g. u iznosu od 184,04 Eur od 07.03.2024.g. do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima razlike plaće, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu, da mu tuženik isplati razliku bruto plaća u iznosu od 780,24 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosima, a koje zatezne kamate teku:
- za mjesec siječanj 2019.g. u iznosu od 70,43 Eur od 07.02.2019.g. do isplate,
- za mjesec veljača 2019.g. u iznosu od 70,43 Eur od 07.03.2019.g. do isplate,
- za mjesec ožujak 2019.g. u iznosu od 70,43 Eur od 05.04.2019.g. do isplate,
- za mjesec travanj 2019.g. u iznosu od 70,43 Eur od 07.05.2019.g. do isplate,
- za mjesec svibanj 2019.g. u iznosu od 70,43 Eur od 06.06.2019.g. do isplate,
- za mjesec lipanj 2019.g. u iznosu od 70,43 Eur od 05.07.2019.g. do isplate,
- za mjesec srpanj 2019.g. u iznosu od 70,43 Eur od 07.08.2019.g. do isplate,
- za mjesec kolovoz 2019.g. u iznosu od 70,75 Eur od 05.09.2019.g. do isplate,
- za mjesec rujan 2019.g. u iznosu od 72,16 Eur od 04.10.2019.g. do isplate,
- za mjesec listopad 2019.g. u iznosu od 72,16 Eur od 06.11.2019.g. do isplate,
- za mjesec studeni 2019.g. u iznosu od 72,16 Eur od 06.12.2019.g. do isplate.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.638,35 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa kopja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 299,15 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2026. do isplate.
V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj MŽ (Dalje u tekstu: Tužitelj) u tužbi od 30. travnja 2025. u bitnome navodi da se kao akademski muzičar - trubač i profesor trube, sa osobnim činom natporučnik vojni specijalist, nalazi u službi u oružanim snagama Republike Hrvatske na radnom mjestu vojnog specijalista - glazbenik prvi pult. Tužitelj navodi da je Odlukom o prevođenju i rasporedu Ministarstva obrane, Oružanih snaga RH, Zapovjedništva za potporu, Središnjice za upravljanje osobljem, Klasa: 805-03/14- 01/5, Urbroj: 3522-0505-14-422 od 1. siječnja 2014. raspoređen u ustrojbenu jedinicu: Zapovjedništvo za potporu, Orkestar oružanih snaga, Simfonijski puhački orkestar na ustrojbeno mjesto: glazbenik prvi pult ustrojbenog čina natporučnik, vojni specijalist. Nadalje, Odredbom čl. 137. st. 5. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske propisano je: “Vojnom specijalistu koji sustavom promaknuća, u skladu s odredbama ovog Zakona, dostigne ustrojbeni čin radnog mjesta na koji je raspoređen ili dostigne maksimalni čin za vojnog specijalista propisan odredbama ovog Zakona svakih idućih pet godina provedenih na dužnosti vojnog specijalista uvećava se vrijednost koeficijenta osobnog čina.” S obzirom da je tužitelj 1. siječnja 2014. dostigao ustrojbeni čin natporučnika vojnog specijalista za radno mjesto glazbenik prvi pult, prvih pet godina provedenih na dužnosti ustrojbenog mjesta pripadala mu je plaća prema koeficijentu osobnog čina - natporučnika, koji je sukladno čl. 1. Uredbe o izmjeni uredbe o vrijednosti koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe (NN 25/13, dalje: Uredba/13) iznosio 1.697. Nakon prvih pet godina provedenih na dužnosti ustrojbenog čina natporučnika vojnog specijalista, odnosno od 1. siječnja 2019., tužitelju je pripadala plaća koja se trebala obračunavati uvećavanjem koeficijenta osobnog čina, međutim tužitelju je i nadalje plaća obračunavana prema koeficijentu bez uvećanja, jer do uvećavanja nije došlo s obzirom da još nije bila donesena provedbena Uredba kojom bi se propisao postotak uvećanja. Navedena Uredba je sukladno čl. 218. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske trebala biti donesena u roku od šest mjeseci. Dana 22. veljače 2024. Vlada Republike Hrvatske je donijela Uredbu o vrijednosti koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe (NN 22/24, dalje: Uredba/24) koja je stupila na snagu 1. ožujka 2024., a kojom je u čl. 3. st. 1. propisano da vojnom specijalistu koji sustavom promaknuća, u skladu sa Zakonom o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, dostigne ustrobjeni čin radnog mjesta na koji je raspoređen ili dostigne maksimalni čin za vojnog specijalista propisan odredbama toga zakona, vrijednost koeficijenta osobnog čina iz čl. 2. ove Uredbe uvećava se svakih idućih pet godina provedenih na dužnosti vojnog specijalista za 5%. U čl. 3. st. 2. Uredbe/24 propisano je da se uvećanje vrijednosti koeficijenta osobnog čina za vojne specijaliste iz st. 1. odnosi i na vojne specijaliste koji su to pravo na uvećanje stekli na dan stupanja na snagu Uredbe. Tužitelj dalje navodi da je temeljem navedene Uredbe&24 dana 26. ožujka 2024. donesena Odluka Ministarstva obrane, Glavnog stožera OS RH, Središnjica za upravljanje osobljem kojom je tužitelju određena uvećana vrijednost koeficijenta osobnog čina natporučnik vojni specijalist i iznosi 2.475 koja vrijednost je dobivena umnoškom novog koeficijenta osobnog čina natporučnika od 2,25 sa 10% (kumulirano 5% za prvih 5 godina od 1. siječnja 2019. te 5% za tekuće razdoblje). Tužitelju se prema uvećanoj vrijednosti koeficijenta osobnog čina od 2.475 plaća počela obračunavati od mjeseca ožujka 2024. S obzirom da je odlukom o novoj vrijednosti koeficijenta osobnog čina novodefinirani koeficijent od 2,25 uvećan za 10% (kumuliranih 5+5%) proizlazi da je tom odlukom akceptirano kako tužitelju pripada uvećanje koeficijenta osobnog čina za prvih 5 godina nakon stjecanja uvjeta, odnosno od 1. siječnja 2019. do 1. siječnja 2024. S obzirom da je kroz razdoblje od 1. siječnja 2019. do 1. siječnja 2024. važeći koeficijent osobnog čina natporučnika sukladno čl. 1. Uredbe/13 iznosio 1.697 te uvažavajući čl. 3. st. 2. Uredbe/24, proizlazi da je kroz razdoblje od 1. siječnja 2019. do 1. siječnja 2024. plaća tužitelja trebala biti obračunavana po uvećanom koeficijentu od 1.782 (umnožak tada važećeg koeficijenta osobnog čina natporučnika od 1.697 sa 5%), a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 29. veljače 2024. po koeficijentu od 1.867 (umnožak koeficijenta osobnog čina natporučnika od 1.697 sa 10%). Od 1. ožujka 2024. tužitelju se plaća počela obračunavati po novodefiniranom koeficijentu osobnog čina od 2.25 uvećanom za 10% što iznosi 2.475 kako je i riješeno u Odluci Ministarstva od 26. ožujka 2024. Tužitelj navodi da s obzirom da je u razdoblju od 1 siječnja 2019. do 28. veljače 2024. plaća tužitelja obračunavana po koeficijentu osobnog čina natporučnika vojnog specijalista bez uvećanja, tužitelj smatra da mu temeljem čl.137. st. 5. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske i čl. 3. st. 1. i 2. Uredbe/24 pripada razlika bruto plaće u iznosu od 5.243,00 eura. Tužitelj navodi da se prije podnošenja tužbe, 23. prosinca 2024. obratio Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, koji zahtjev je Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu zaprimilo 24. prosinca 2024. te u roku od tri mjeseca od zaprimanja zahtjeva o istome nije odlučeno iz kojeg razloga tužitelj podnosi tužbu. Tužitelj je podneskom od 2. prosinca 2025. konačno uredio tužbeni zahtjev na način da ga je uskladio sa izračunom potraživanja tuženika, te konačno po utuženoj osnovi od tuženika potražuje isplatu razlike bruto plaće u iznosu od 5.055,30 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, sve uz naknadu parničnog troška tužitelju.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 13. svibnja 2025. i u podnesku od 2. lipnja 2025. u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi da nije sporno da je tužitelj Odlukom o prevođenju i rasporedu KLASA: 805-03/14-01/5, URBROJ: 3522-0505- 14-422 od 1. siječnja 2014. po sili zakona preveden u vojnog specijalistu osobnog čina natporučnik vojni specijalist, te da je raspoređen na dužnost glazbenik prvi pult. Simfonijski puhački orkestar OS RH, Orkestar OS, Zapovjedništvo za potporu. Stoga je tužitelj sukladno čl. 137. st. 5. Zakona o službi, stekao uvjete za uvećanja vrijednosti koeficijenta osobnog čina jer je dostigao ustrojbeni čin radnog mjesta na koji je raspoređen svakih idućih pet godina provedenih na dužnosti, no isto se nije moglo ostvariti obzirom da sukladno čl. 137. st. 8. Zakona o službi iznos uvećanja koeficijenta osobnog čina za vojne specijaliste uredbom propisuje Vlada Republike Hrvatske, a konkretna uredba je donesena od strane Vlade Republike Hrvatske 22. veljače 2024. koja je stupila na snagu 1. ožujka 2024. pa je tužitelju sukladno navedenom od tada i uvećana vrijednost koeficijenta osobnog čina. Slijedom svega iznesenog tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz nadoknadu parničnog troška.
2.1. Nadalje, u podnesku od 16. srpnja 2025. tuženik navodi kako priznaje osnovanost tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje isplatu plaće po uvećanom koeficijentu osobnog čina za vojnog specijalista za razdoblje od prosinca 2019. do 28. veljače 2024. dok preostali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razdoblje prije prosinca 2019. osporava, ističući prigovor zastare, a uzimajući u obzir petogodišnii zastarni roku u radnim sporovima, slijedom čega predlaže da sud u tom dijelu tužbeni zahtjev odbije. Na ročištu 3. ožujka 2026. tuženik ističe da visina tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 2. prosinca 2025. nije sporna, s obzirom da je usklađena sa izračunom tuženika, međutim sporan je dio tužbenog zahtjeva za razdoblje do prosinca 2019., stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev, te dosuditi naknadu parničnog troška tuženiku.
3. S obzirom da je tužitelj, u skladu s čl. 186.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) podnio dokaz da je 23. prosinca 2024. (str. 74-81 spisa), prije podnošenja tužbe u ovom postupku, podnio Zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu, te da isto u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva o istome nije odlučilo, ispunjena je zakonska pretpostavka iz čl. 186.a. st. 1. i st. 5. ZPP-a za podnošenje ove tužbe protiv Republike Hrvatske od dana 30. travnja 2025.
4. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u Odluku o prevođenju i rasporedu KLASA: 805-03/14-01/5, URBROJ: 3522-0505-14-422 od 1. siječnja 2014. (str. 9 – 10 spisa), u Odluku Ministarstva obrane Republike Hrvatske KLASA: 813-01/24-01/1, URBROJ: 3522-0401-24-168 od 26. ožujka 2024. (str. 11 spisa), obračunske liste plaće tužitelja kod tuženika (str. 12-73 spisa), Zahtjev za mirno rješenje spora od 23. prosinca 2024. sa dostavnicom (str. 74 – 81 spisa), tužiteljev prijedlog nagodbe i izračun potraživanja (str. Str. 93 - 113 spisa), izračun potraživanja tuženika (str. 125 spisa), platne liste (str. 126-142 spisa), u sudsku praksu te ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.
5. Sud je u skladu s čl. 8. ZPP-a na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja, konačno uređen podneskom od 2. prosinca 2025., djelomično osnovan iz slijedećih razloga.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike bruto plaće po osnovi uvećanja koeficijenta osobnog čina u utuženom razdoblju od 1. siječnja 2019. do 28. veljače 2024. sukladno čl. 137. st. 5. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj: 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19, dalje u tekstu: ZSOSRH) i Uredbe o vrijednosti koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe (''Narodne novine'' broj: 22/2024, dalje u tekstu Uredba/24).
7. U postupku nije sporno da se tužitelj u utuženom razdoblju nalazi u službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, da je Odlukom o prevođenju i rasporedu KLASA: 805-03/14-01/5, URBROJ: 3522-0505-14-422 od 1. siječnja 2014. (Dalje Odluka14) po sili zakona preveden u vojnog specijalistu osobnog čina natporučnik vojni specijalist, te da je raspoređen na dužnost glazbenik prvi pult. Nije sporno da tužitelj u utuženom razdoblju ima pravo na uvećanje vrijednosti koeficijenta osobnog čina sukladno čl. 137. st. 5. ZSOSRH., te nije sporna visina tužbenog zahtjeva konačno uređena podneskom tužitelja od 2. prosinca 2025. U postupku je sporno je li za potraživanje tužitelja za razdoblje od siječnja 2019. do prosinca 2019. nastupila zastara.
8. Prema odredbi čl. 137. st. 5. ZSOSRH-a vojnom specijalistu koji sustavom promaknuća, u skladu s odredbama ovoga Zakona, dostigne ustrojbeni čin radnog mjesta na koji je raspoređen ili dostigne maksimalni čin za vojnog specijalista propisan odredbama ovoga Zakona svakih idućih pet godina provedenih na dužnosti vojnog specijalista uvećava se vrijednost koeficijenta osobnog čina. Prema čl. 137. st. 8. ZSOSRH vrijednost koeficijenta osobnog čina djelatnih vojnih osoba i iznos uvećanja koeficijenta osobnog čina is st. 5. uredbom propisuje Vlada Republike Hrvatske. Prema čl. 218. st. 1. provedbeni propisi na temelju ovlasti iz ZSOSRH donijet će se u roku od šest mjeseci od stupanja zakona na snagu.
9. Prema čl. 1. Uredbe o izmjeni uredbe o vrijednosti koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe (NN 25/13, dalje: Uredba/13), koeficijent osobnog čina natporučnika, za izračun plaće tužitelja u utuženom razdoblju, iznosio je 1,697, što proizlazi i iz priloženih obračunskih lista plaće.
10. Prema čl. 2. Uredbe/24 od 22. veljače 2024., koja se primjenjuje od 1. ožujka 2024. koeficijent osobnog čina natporučnika vojnog specijalista, za izračun plaće tužitelja od 1. ožujka 2024. iznosi 2,25, a prema čl. 3. st. 2. Uredbe/24 Vojnom specijalistu iz članka 2. koji sustavom promaknuća u skladu sa Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, dostigne ustrojbeni čin radnog mjesta na koji je raspoređen ili dostigne maksimalni čin za vojnog specijalista propisan odredbama toga Zakona, vrijednost koeficijenta osobnog čina iz članka 2. ove Uredbe uvećava se svakih idućih pet godina provedenih na dužnosti vojnog specijalista za 5 %. Nadalje prema stavku 2. istog članka navedeno uvećanje odnosi se i na vojne specijaliste koji su to pravo na uvećanje stekli na dan stupanja na snagu ove Uredbe.
11. Odlukom Ministarstva obrane Republike Hrvatske KLASA: 813-01/24-01/1, URBROJ: 3522-0401-24-168 od 26. ožujka 2024. (str. 11 spisa) određeno je da se tužitelju od 1. ožujka 2024. vrijednost koeficijenta osobnog čina natporučnik specijalist uvećava se u skladu sa čl. 3. Uredbe/24 i iznosi 2,475, a navedeno pripada tužitelju jer je dostigao maksimalni čin ustrojbenog mjesta, a vrijeme provedeno u osobnom činu iznosi 10,2 godina, sukladno čl. 3. Uredbe/24.
12. Slijedom svega navedenoga, s obzirom da je tužitelj od 1. siječnja 2014. preveden u vojnog specijalista osobnog čina natporučnik, vojni specijalist, što je maksimalni čin ustrojbenog mjesta, sukladno čl. 137. st. 5. ZSOSRH-a, svakih idućih pet godina provedenih na dužnosti vojnog specijalista uvećava mu se vrijednost koeficijenta osobnog čina, u skladu sa čl. 3. Uredbe/24, za svakih navršenih pet godina za 5%. Stoga tužitelj počevši od 1. siječnja 2019. ima pravo na predmetno uvećanje, a isto se istekom prvih pet godina uvećava za daljnjih 5% sukladno Odluci tuženika od 26. ožujka 2024. Navedeno u postupku nije sporno te je i tuženik podneskom od 16. srpnja 2025. priznao tužbeni zahtjev u razdoblju od 1. prosinca 2019. do 28. veljače 2024.
13. Nadalje , prema čl. 139. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj: 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu ZR) potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.
14. Tužitelj se protivi prigovoru zastare tuženika navodeći da sukladno čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu. ZOO) zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, te da je u ovom slučaju zastara počela teći tek poslije dana stupanja na snagu citirane Uredbe/24 (1. ožujka 2024.) kojom je propisan postotak uvećanja koeficijenta osobnog čina, jer je tek od tada tužitelj mogao zahtijevati isplatu neisplaćenog uvećanja. Tužitelj se poziva i na čl. 237. ZOO-a prema kojemu zastara ne teče za vrijeme za koje vjerovniku nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze. Tužitelj stoga smatra da zastara potraživanja nije mogla nastupiti, jer je podnošenjem Zahtjeva za mirno rješenje spora 23. prosinca 2024. prekinuo zastaru.
15. Sud je navode tužitelja ocijenio neosnovanim, s obzirom na to da je tužitelj već samim ispunjavanjem uvjeta iz čl. 137. st. 5. ZSOSRH dana 1. siječnja 2019. stekao pravo na predmetno uvećanje koeficijenta osobnog čina na temelju citirane zakonske odredbe, što. među strankama i nije sporno. Nadalje odredbom čl. 218. ZSOSRH propisano je da će se provedbeni propisi donijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu toga Zakona. S obzirom da je Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske prvi puta stupio na snagu osam dana od dana objave u Narodnim novinama (17. lipnja 2013., ''Narodne novine'' broj: 73/2013), tužitelj je svakako već ispunjenjem zakonskog uvjeta 1. siječnja 2019. mogao tražiti od tuženika isplatu uvećanja koeficijenta osobnog čina, te za to po ocijeni ovoga suda nije bilo pravne ni stvarne zapreke, unatoč tome što nije bila donesena Uredba kojom se određuje visina toga uvećanja. Tužitelj je dakle i prije donošenja Uredbe/24 mogao podnijeti Zahtjev za mirno rješenje spora, odnosno sukladno čl. 186.a. tužbu radi ostvarenja zakonskog prava iz čl. 137. St. 5. ZSOSRH, i to od prvoga dana nakon što je stekao to pravo 1. siječnja 2019.
16. Slijedom navedenoga djelomično je osnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika, s obzirom na to da su potraživanja razlike plaće tužitelja za razdoblje od siječnja 2019. do studenoga 2019. dospjela najkasnije 6. prosinca 2019., a Zahtjev za mirno rješenje spora kojim je prekinuta zuastara podnesen je 23. prosinca 2024., dakle izvan zastarnog roka od pet godina iz čl. 139. ZR-a. Stoga je sukladno čl. 139. ZR-a nastupila zastara potraživanja tužitelja za rezdoblje od siječnja 2019. do studenoga 2019. u ukupnom iznosu od 780,24 eura bruto, te je u navedenom dijelu tužbeni zahtjev sukladno čl. 139. ZR-a odbijen kao neosnovan.
17. Slijedom svega navedenoga, u postupku je utvrđeno da tuženik kao poslodavac u utuženom razdoblju tužitelju nije obračunao i isplaćivao plaću u propisanoj visini, po osnovi uvećanja koeficijenta osobnog čina sukladno čl. 137. st. 5. ZSOSRH-a, stoga je, s obzirom da osnova i visina tužbenog zahtjeva nisu sporne, tužbeni zahtjev u preostalom dijelu, u iznosu od 4.275,06 eura prihvaćen, te je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju razlike bruto plaće kao u izreci.
18. S obzirom da prema čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju i zatezne kamate na svaki mjesečni iznos razlike bruto plaće tekuće od dospijeća, tj. od dana isplate plaće za prethodni mjesec, kako proizlazi iz priloženih platnih lista. Tužitelju nije dosuđena naknada zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaće, što znači da se na te iznose do trenutka isplate neto plaće ne obračunavaju zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.
19. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznosu od 5.055,30 eura, djelomično prihvaćen u iznosu od 4.275,06 eura, a odbijen u preostalom iznosu od 780,24 eura, odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: OT), s obzirom da je tužitelj zastupan po odvjetniku.
20. Sud je utvrdio da je tužitelj u pogledu osnove uspio sa 100% s obvzirom da je tuženik priznao osnovanost tužbenog zahtjeva, a u pogledu visine sa 84,56% (4.275,06 eura u odnosu na 5.055,30 eura), odnosno sveukupno sa 92,28%, Tuženik je u pogledu osnove uspio sa 0%, a u pogledu visine sa 15,44%, odnosno sveukupno sa 7,72%. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a parnični trošak određuje se na način da se od postotka uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzima postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, te se zatim stranci koja je u većoj mjeri uspjela dodjeljuju priznati i svrhoviti troškovi u postotku koji preostane nakon navedenog obračuna. Slijedom navedenoga sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj ima pravo na 84,56% priznatih troškova.
21. Sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje određena je u visini od 100 bodova, odnosno prema Tbr. 54. OT u visini od 200,00 eura. Tužitelju je priznat trošak za sastav Zahtjeva za mirno rješenje spora od 23. prosinca 2024. u visini od 200,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav tužbe od 30. travnja 2025. u visini od 200,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženih podnesaka od 2. lipnja 2025., 21. srpnja 2025., i 2. prosinca 2025. za svaki u visini od po 200,00 eura (Tbr. 8/1 OT), za sastav neobrazloženog podneska od 27. siječnja 2026. u visini od 50,00 eura (Tbr. 8/4 OT), za zastupanje na ročištima 26. kolovoza 2025. i 3. ožujka 2026. za svako u visini od po 200,00 eura (Tbr. 9/1 OT), te za pristup ročištu za objavu presude u visini od 100,00 eura (Tbr. 9/3 OT).
22. Slijedom navedenoga tužitelju je priznat ukupni trošak u visini od 1.550,00 eura, odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u iznosu od 387,50 eura, ukupno 1.937,50 eura. Sukladno gore navedenom obračunu, u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelju pripada pravo na 84,56% priznatih troškova, odnosno ukupno 1.638,35 eura (84,56% od 1.937,50 eura) koji je trošak tuženik dužan naknaditi tužitelju, dok je u preostalom iznosu od 299,15 eura zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbijen. Na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a odbijen je u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.
23. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.
24. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 8. travnja 2026.
Sutkinja:
Ida Vrančić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku po OGDO Zagreb