Poslovni broj: Us I-2777/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Karlu Božiću, odvjetniku iz Zagreba, Ulica Andrije Hebranga 27, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 12. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 8. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/22-02/148, URBROJ: 443-02-03-09-25-23 od 21. listopada 2025., te da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 17. studenog 2025. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/22-02/148, URBROJ: 443-02-03-09-25-23 od 21. listopada 2025., te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 5. siječnja 2026., tužitelj u bitnom navodi kako podnosi tužbu zbog pogrešne primjene odredbi materijalnog prava i povrede odredbi upravnog postupka. Tužitelj je pobijano rješenje zaprimio 11. studenog 2025., a kojim mu je naloženo da u roku od 15 dana ukloni bespravno rekonstruirane, funkcionalne povezane dijelove postojeće građevine gospodarsko stambene namjene prema fotografijama s očevida. Dakle, tužitelj ima rok najmanje do 26. studenog 2025., a pobijanim rješenjem se u točki 4. izreke (na stranici 4.) navodi da će se izvršenje rješenja provesti putem treće osobe s početkom uklanjanja 24. studenog 2025. Prvenstveno, s obzirom na teško popravljive štete koje bi tužitelju nastale uklanjanjem građevina obuhvaćenih rješenjem, tužitelj sukladno članku 42. Zakona o upravnim sporovima (dalje u tekstu: ZUS) predlaže donijeti rješenje kojim će se odgoditi izvršenje pobijanog rješenja do pravomoćnog okončanja ovog upravnog postupka. Uklanjanjem građevina, kako je naloženo pobijanim rješenjem, nastala bi teško popravljiva šteta za tužitelja, a s druge strane, odgodom izvršenja do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora, ne bi nastupile štete za javni interes. Naime, predmetne građevine smještene su na nenaseljenom dijelu otoka Brača, legalne su u cijelosti te svojim postojanjem ne ugrožavaju niti jedan javni interes. Također, predmetne građevine se mogu ukloniti u bilo koje vrijeme i nije nužno iste ukloniti odmah. Osim toga, tužitelj ponovo ističe da je pobijano rješenje zaprimio tek 11. studenog 2025. što znači da ima pravo ukloniti objekte do 26. studenog 2025., a izvršenje putem treće osobe je zakazano za 24. studenog 2025. Isto tako, tužitelj je, sukladno rješenju, obustavio sve radove, pa se na navedenim česticama zemlje ne izvode nikakvi radovi. Ukoliko se izvrši rješenje 24. studenog 2025. tužitelju je nastala šteta s dvije osnove, s jedne strane što će ga tuženik teretiti za troškove uklanjanja nastale radom treće osobe sukladno članku 121. i 139. Zakona o Državnom inspektoratu, a da mu pritom nije omogućeno da sam u paricijskom (dobrovoljnom) roku izvrši uklanjanje te s druge strane troškovi prema izvođaču koje tužitelj angažira radi izvršenja rješenja u vlastitoj režiji. Organizacija izvršenja rješenja od strane tužitelja vezana je uz teškoće s obzirom da se lokacija objekata nalazi na otoku, a uz to i na izdvojenom mjestu s teškim pristupom. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da naslovni sud usvoji prijedlog za odgodu izvršenja rješenja jer se izvršenjem ovog rješenja čini šteta tužitelju koji nema priliku sam izvršiti uklanjanje navodno bespravno sagrađenih objekata jer usred tijeka paricijskog roka postavljenog rješenjem je određeno njegovo izvršenje od strane treće osobe. Vezano za samu nezakonitost rješenja tužitelj ističe da je tuženik pogrešno u ovom slučaju tužitelju dodijelio samo 15 dana za dobrovoljno izvršenje pobijanog rješenja primjenjujući čl. 115. Zakona o Državnom inspektoratu. Naime, u konkretnom slučaju nije riječ o posebno zaštićenom području pa se navedeni rok u ovom slučaju ne može primijeniti. Čak i ukoliko bi se betonska pristupna rampa koju je netko izgradio na čestici 4393 k. o. [katastarska općina], smatrala dijelom posebnom zaštićenog područja, onda je taj kraći rok za izvršenje primjenjiv samo na nju, nikako ne na česticu 2780/2, k. o. [katastarska općina], odnosno na sve preostale objekte. U pobijanom rješenju tužitelju je naloženo uklanjanje više građevina. Uklanjanje je naloženo za rekonstruirane građevine i za dijelove postojeće građevine koji su funkcionalno povezani s tom građevinom, kao i za nove građevine koje građevinski nisu vezane uz postojeću građevinu te s njom ne čine jedinstvenu cjelinu. Najveći dio spornih građevina položen je na čestici zemlje z.k. i katastarske oznake 2780/2, Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja je u isključivom vlasništvu i posjedu tužitelja. Dio građevina za koje se u pobijanom rješenju navodi da su izgrađene na pomorskom dobru u stvarnosti je izgrađen na čestici zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je u vlasništvu dviju fizičkih osoba, VŠL i ČŠL, a navedena nekretnina nema poseban režim korištenja kao pomorsko dobro. Stoga je zaključak tuženika da se navedene građevine nalaze na pomorskom dobru neutemeljen i pogrešan. U odnosu na građevinu pod brojem 1 pobijanim rješenjem tužitelju je naloženo da ukloni podnu ploču etaže prizemlja maksimalnih tlocrtnih dimenzija 12,50 × 6,40 m, zajedno s pregradnim zidovima i provedenim instalacijama izgrađenim na etaži prizemlja u svrhu prenamjene u stambeni prostor, iako je rješenjem o uvjetima građenja taj prostor predviđen kao zemljani nasip između nadtemeljnih zidova, septičke jame i gustirne. Tužitelju je, temeljem rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za gospodarstvo, klasa: UP/I-320-01/07-02/138, urbroj: 2181-01-04-07-02 BG od 15. lipnja 2007. dopušten upis seljačkog i obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva te je upisan u upisnik poljoprivrednih gospodarstava pod MIBPG: 000177052. Na temelju tog rješenja nesporno je tužitelj imao pravo graditi objekt u funkciji poljoprivredne djelatnosti. Temeljem idejnog arhitektonskog projekta (Arhitektonski studio Marinović d.o.o.) tužitelj je dana 31. svibnja 2011. ishodio rješenje o uvjetima građenja kojim mu je dopuštena rekonstrukcija prethodno opisane poljske kućice, tlocrtne površine 48,40 m2, dakle manje od ranijeg objekta. Opisanim rješenjem nije uređeno pitanje opskrbe vodom i odvodnjom, a tlocrtna površina objekta bila je manja od ranijih gabarita. Tužitelj je stoga zatražio izmjenu rješenja te ishodio novo rješenje o uvjetima građenja od 16. travnja 2014., kojim je povećana tlocrtna površina građevine te su u prizemlju predviđene gustirna i septička jama odvojene nasipom. Nakon tog rješenja tužitelj je tijekom 2014. rekonstruirao postojeći objekt sukladno utvrđenim uvjetima. Nakon nekoliko mjeseci korištenja objekta, na podovima gospodarsko–stambenog objekta pojavilo se vlaženje iz gustirne i djelomično iz sabirne jame. Tužitelj je tada otkopao zemljani nasip između nadtemeljnih zidova kako bi sanirao gustirnu i sabirnu jamu, u čemu nije uspio. Kako bi spriječio prodor vlage, prostor gustirne i sabirne jame je oslobođen, isušen i prenamijenjen. U konkretnom slučaju, radi sprječavanja prodora vlage i neugodnih mirisa iz ranije septičke jame i gustirne, tužitelj je, unutar postojećih gabarita, adaptirao prostor gustirne i sabirne jame te ih prenamijenio u stambeni prostor. Time je otklonio problem vlage, neugodnih mirisa te poboljšao uvjete života i rada, postupajući u cijelosti sukladno odredbama PPUO Sutivan. Opisanim zahvatom gabariti objekta nisu povećani, odnosno prizemlje i podrum, odnosno prizemlje i kat su ostali u istim gabaritima. Prizemlje ima instalacije struje, vode i odvodnje i funkcionalno je povezano s katom, čineći jednu stambenu jedinicu. Posebno se ističe da je prema citiranoj točki pobijanog rješenja tehnički nemoguće postupiti, uklanjanjem podne ploče i pregradnih zidova bi se urušio kat, a u najboljem slučaju ugrozila bi se stabilnost kata, koji ima valjane akte o građenju. Izmjenom namjene prostora gustirne i sabirne jame nije ugrožena cjelovitost prostora, niti ciljevi prostornog uređenja Općine Sutivan. Krajolik nije narušen, a elementi posebnosti prostora Uvale Stipanska nisu povrijeđeni. Tim više, člankom 121. stavkom 1. Zakona o Državnom inspektoratu propisano je da se, kada se rješenje izvršava putem treće osobe, ono izvršava na odgovornost stranke kojoj je naređeno uklanjanje. To znači da bi, u slučaju urušavanja kata, odgovornost bila na tužitelju. Stoga tužitelj smatra da, u odnosu na građevinu označenu brojem 1, pobijano rješenje treba poništiti. Tužitelj trenutno ima u vlasništvu nekretnine ukupne površine gotovo 30.000 m2 u katastarskoj općini [katastarska općina], što mu omogućava da čak i ukoliko sud (kao i tuženik) ocijeni da su objekti nezakoniti, ishoduje odgovarajući akt za njihovu legalizaciju radi čega bi se ovo rješenje trebalo najmanje odgoditi, a poželjno poništiti. U odnosu na nalog za uklanjanje otvora u južnom obodnom zidu prizemlja tužitelj se poziva na odredbu članka 5. stavka 3. točku (d) Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (Narodne novine br. 112/2017; dalje: Pravilnik), u odnosu na armiranobetonske prostorije uz istočni obodni zid, poziva se na odredbu čl. 4. st. 1. toč. a Pravilnika, u odnosu na nalog za uklanjanje armiranobetonske prostorije uz zapadni obodni zid i AB terase uz južni obodni zid s kaminom i stepenicama poziva se na odredbe čl. 2. i 3. Pravilnika, u odnosu na nalog za uklanjanje AB balkona uz južni obodni zid (10,80 × 2,10 m), poziva se na odredbu čl. 2. st. 1. toč. (d) Pravilnika i PPUO Sutivan, u odnosu na nalog za uklanjanje AB terase uz zapadni obodni zid (6,00 × 5,30 m), poziva se na odredbu čl. 2. st. 1. toč. d Pravilnika, u odnosu na nalog za uklanjanje velike sjeverne terase (6,30 × 19,30 m) s roštiljem i nadstrešnicom tužitelj poziva se na odredbe čl. 2. i 3. Pravilnika, u odnosu na „nove građevine“ poziva se na odredbu članka 4. stavka 1. točku a) Pravilnika, u odnosu na bazenska školjku označenu fotografijom br. 4 poziva se na odredbe čl. 3. st. 4. i čl. 4. st. 1. toč. 4. Pravilnika, u odnosu na „građevine“ označene fotografijama s br. 6, 7, 8, 9, 10, 11 i 12, poziva se na odredbu članka 4. stavka 4. Pravilnika, u odnosu na betonske platoe, potporne zidove i pristupne rampe poziva se na odredbu članka 3. stavka 4. Pravilnika i PPUO Sutivan, u odnosu na armiranobetonsku gustirnu („pjover“) poziva se na odredbe članka 1. stavka 3. i članka 2. stavka 1. točku 10 a) Pravilnika te naglašava da su sve navedene građevine izvedene u skladu s Pravilnikom o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, u tradicionalnim materijalima, te da tuženik nije primijenio materijalno pravo propisano člankom 128. Zakona o gradnji, koji dopušta gradnju niza građevina bez građevinske dozvole. Neprimjenom odredbi mjerodavnih i važećih propisa prvostupanjsko je tijelo povrijedilo temeljna načela Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09, 110/21; dalje: ZOUP). Prije svega, povrijeđeno je načelo zakonitosti, prema kojem javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti. Također, povrijeđeno je pravo tužitelja na paricijski rok za izvršenje pobijanog rješenja u trajanju od najmanje 90 dana, a najviše 120 dana sukladno članku 114. Zakona o državnom inspektoratu. Uz navedeno, pobijanim rješenjem povrijeđeno je i načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa. Službena je osoba bila dužna utvrditi sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje upravne stvari. Prema članku 98. stavku 5. ZOUP-a, obrazloženje rješenja mora sadržavati utvrđeno činjenično stanje, razloge odlučujuće pri ocjeni pojedinih dokaza, propise na temelju kojih je upravna stvar riješena. Pobijano rješenje se, u pogledu pravnih propisa, poziva isključivo na članak 106. stavak 1. Zakona o gradnji. Ta se odredba, međutim, ne može primijeniti na utvrđeno činjenično stanje jer se radi o građevinama koje se sukladno Pravilniku mogu graditi bez građevinske dozvole. U prilog navodima da službena osoba nije utvrdila sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje upravne stvari, tužitelj dostavlja rješenje o obustavi postupka izvršenja inspekcijskog rješenja od 20. travnja 2016., klasa: UP/I-362-02/13-13-02/01645, urbroj: 531-07-1-2-1-16-09, iz kojeg proizlazi da je već prethodno vođen inspekcijski postupak, ali je obustavljen jer je utvrđeno da je dozvoljena gradnja spornih građevina iz pobijanog rješenja. Slijedom izloženog, tužitelj predlaže da sud donese rješenje o odgodnom učinku tužbe, dok tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet mu vratiti na ponovni postupak, a također predlaže i da sud naloži tuženiku da mu naknadi trošak spora.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 12. ožujka 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio tužitelj, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da ga se u ovom sporu sasluša u svojstvu stranke te da se u svojstvu svjedoka sasluša ZŠL, viša građevinske inspektorica, to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim se izvršava rješenje o uklanjanju.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/22-02/148, URBROJ: 443-02-03-09-25-23 od 21. listopada 2025., točkom 1. utvrđuje se kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/22-02/148, URBROJ: 443-02-03-12-01-22-6 od 4. kolovoza 2022., kojim je tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja, ukloni - bespravno rekonstruirane, funkcionalno povezane dijelove postojeće građevine gospodarsko stambene namjene, označene na fotografiji terena koja je sastavni dio zapisnika s prvog inspekcijskog očevida od 16. veljače 2022., pobliže određene i sadržane u točci 1. izreke osporavanog rješenja, a koje su izgrađene izvan građevinskog područja na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nakon ishođene potvrde kojom se građevina smatra uporabljivom, bez pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole, - te da u cijelosti ukloni nove građevine pobliže određene i sadržane u točci 1. izreke osporavanog rješenja, a koje su izgrađene izvan građevinskog područja na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dijelom na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te dijelom na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (pomorsko dobro), a koje su sve izgrađene bez pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole, postalo izvršno 6. rujna 2022., točkom 2. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/22-02/148, URBROJ: 443-02-03-12-23-10 od 30. ožujka 2023. kojim je tužitelju izrečena 1. novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju postalo izvršno 13. travnja 2023., rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/22-02/148, URBROJ: 443- 02-03-12-01-23-15 od 11. prosinca 2023. kojim je tužitelju izrečena 2. novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju postalo izvršno 30. prosinca 2023., rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/22-02/148, URBROJ: 443-02-03-12- 01-24-19 od 26. ožujka 2024. kojim je tužitelju izrečena 3. novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju postalo izvršno 17. travnja 2024., točkom 3. se utvrđuje kako tužitelj nije u cijelosti postupio sukladno rješenju na način kako je to precizirano ovom točkom rješenja niti nakon izrečene tri novčane kazne, točkom 4. riješeno je da će se izvršenje rješenja o uklanjanju KLASA: UP/I-362-02/22-02/148, URBROJ: 443-02-03-12-01-22-6 od 4. kolovoza 2022. provesti putem treće osobe, odnosno ugovorenog izvođača radova Državnog inspektorata strojno i ručno na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s početkom uklanjanja od 24. studenog 2025., točkom 5. riješeno je da će se o troškovima izvršenja ovog rješenja putem treće osobe koje snosi izvršenik uključujući i trošak zbrinjavanja i obrade građevnog otpada donijeti posebno rješenje, dok je točkom 6. riješeno kako će izvršenje inspekcijskog rješenja putem treće osobe osiguravati nadležna policijska uprava, sve u bitnom iz razloga što je tuženik smatrao da su za donošenjem istog ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 121. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23) te čl. 139. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21).

10.Među strankama ovog spora nije prijeporno da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/22-02/148, URBROJ: 443-02-03-12-01-22-6 od 4. kolovoza 2022., kojim je tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni naprijed opisane nezakonito izvedene građevine postalo izvršno 6. rujna 2022., kao i da je tužitelj protiv tog rješenja pokrenuo upravni spor u kojem je donesena presuda ovog suda poslovni broj: Us I-1984/2022-4 od 9. svibnja 2023. kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev za poništenjem tog rješenja, protiv koje presude je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-352/2024-2 od 22. svibnja 2025. slijedom čega je navedeno rješenje ne samo izvršno, već je isto i pravomoćno.

11.Potom, neprijeporno je i da je tuženik donio rješenja KLASA: UP/I-362-02/22- 02/148, URBROJ: 443-02-03-12-23-10 od 30. ožujka 2023. (koje je postalo izvršno 13. travnja 2023.), KLASA: UP/I-362-02/22-02/148, URBROJ: 443-02-03-12-01-23-15 od 11. prosinca 2023. (koje je postalo izvršno 30. prosinca 2023.), te KLASA: UP/I-362-

02/22-02/148, URBROJ: 443-02-03-12-01-24-19 od 26. ožujka 2024. (koje je postalo izvršno 17. travnja 2024.) a kojima su tužitelju izrečene 1., 2. i 3. novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, kao i da tužitelj protiv navedenih rješenja nije pokretao upravne sporove, što znači da su i ova rješenja ne samo izvršna, već da su ista i pravomoćna.

12.Nadalje, neprijeporno je i da je od strane građevinskog inspektora 25. rujna 2025. proveden kontrolni inspekcijski nadzor, kada je utvrđeno da tužitelj nije postupio sukladno rješenju o uklanjanju, odnosno nije uklonio nezakonito izvedene građevine, o čemu je sastavljen zapisnik, te su fotografirani predmetni objekti, a fotografije su priložene zapisniku i čine njegov sastavni dio, koji zapisnik prileže upravnom spisu kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu.

13.Međutim, među strankama se ukazuje prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje osporenog rješenja kojim se određuje izvršenje rješenja o uklanjanju putem treće osobe, odnosno ugovorenog izvođača radova Državnog inspektorata strojno i ručno, kao i jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, uslijed čega je sporna zakonitost akta tuženika u cijelosti.

14.Odredbom čl. 121. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23) propisano je da rješenje o uklanjanju građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe na odgovornost stranke kojoj je inspekcijskim rješenjem naređeno uklanjanje (u daljnjem tekstu: izvršenik). Potom, odredbom članka 139. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku.

Stavkom 2. da rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja. Rješenjem se može odrediti dodatni rok za ispunjenje obveze ili odrediti da se obveza ispuni odmah.

Stavkom 3. da rješenje mora sadržavati opomenu o novčanoj kazni i iznos kazne. Kad se izvršenje provodi putem trećih osoba, potrebno je navesti obvezu izvršenika da snosi troškove izvršenja.

Stavkom 4. da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.

15.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje naprijed citirane izreke, jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranim odredbama čl. 121. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu te čl. 139. Zakona o općem upravnom postupku za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

16.Prvenstveno je za naglasiti, kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/22-02/148, URBROJ: 443-02-03- 12-01-22-6 od 4. kolovoza 2022. postalo izvršno 6. rujna 2022. Osim toga, od važnosti je i činjenica da su i rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/22-02/148, URBROJ: 443- 02-03-12-23-10 od 30. ožujka 2023., KLASA: UP/I-362-02/22-02/148, URBROJ: 443- 02-03-12-01-23-15 od 11. prosinca 2023. te KLASA: UP/I-362-02/22-02/148, URBROJ: 443-02-03-12-01-24-19 od 26. ožujka 2024., a kojima su tužitelju izrečene 1., 2. i 3. novčana kazna kojima ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, postala izvršna i to prvo rješenje 13. travnja 2023., drugo rješenje 30. prosinca 2023., te treće rješenje 17. travnja 2024. Ujedno, od važnosti je i činjenica što je tijekom upravnog postupka utvrđeno da tužitelj nije postupio sukladno rješenju o uklanjanju s obzirom da nije uklonilo predmetne građevine, a što proizlazi i iz zapisnika o provedenom kontrolnom inspekcijskom nadzoru od 25. rujna 2025., pa kako je nedvojbeno da je tužitelj u rješenju tuženika KLASA: UP/I-362-02/22-02/148, URBROJ: 443-02-03-12-01-24-19 od 26. ožujka 2024. upozoren da će se izvršenje naredbe o uklanjanju provesti putem treće osobe na njegovu odgovornost i trošak ako ne postupi po rješenja o uklanjanju niti nakon izricanja treće kazne, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese svoje rješenje od 21. listopada 2025., kojim je određeno da će se izvršenje rješenja o uklanjanju provesti putem treće osobe, odnosno ugovorenog izvođača radova Državnog inspektorata strojno i ručno s početkom od 24. studenog 2025.

17.Sud najprije primjećuje da tužitelj u tužbi u pretežitom dijelu osporava da nezakonito izgrađene građevine za koje mu je naređena inspekcijska mjera uklanjanja zapravo nisu nezakonito izgrađene koje pak dovodi u vezi s pojedinim odredbama Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, kao i da mu je rješenjem o uklanjanju pogrešno određen paricijski rok za dobrovoljno izvršenje rješenja o uklanjanju od 15 dana, iako je taj rok trebao biti određen od 90 do 120 dana, na koji način tužitelj citiranim navodima zapravo osporava samo rješenje o uklanjanju od 4. kolovoza 2022., no u vezi takvih prigovora prije svega je za kazati kako su ovakvi navodi u cijelosti bespredmetni, to pak iz razloga što predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti tog rješenja, već je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 21. listopada 2025., dakle rješenja kojim se izvršava izvršno i pravomoćno rješenje o uklanjanju na način što se određuje da će se izvršenje rješenja o uklanjanju provesti putem treće osobe, odnosno ugovorenog izvođača radova Državnog inspektorata strojno i ručno na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s početkom uklanjanja od 24. studenog 2025.

18.Ujedno, s prethodnim u vezi za navesti je i kako je tužitelj prigovore koje sada ističe u tužbi imao priliku isticati u sporu kojeg je imao na dispoziciji pokrenuti u odnosu na samo rješenje o uklanjanju, na koji način je on i postupio s obzirom da je protiv rješenja o uklanjanju pokrenuo upravni spor u kojem je ovaj sud presudom poslovni broj: Us I-1984/2022-4 od 9. svibnja 2023. odbio njegov tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja o uklanjanju, protiv koje presude je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-352/2024-2 od 22. svibnja 2025., što pak znači da je citirano rješenje o uklanjanju ne samo izvršno, već da je isto i pravomoćno. Stoga, u predmetnom sporu nije moguće s uspjehom isticati prigovore koji se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju, u kojem smislu se tužitelja upućuje na obrazloženja naprijed citiranih presuda ovoga suda i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

19.Glede tužbenih prigovora u kojima tužitelj problematizira da mu u osporenom rješenju nije ostavljen paricijski rok za dobrovoljno izvršenje rješenja o uklanjanju, kao i da je on osporeno rješenje zaprimio 11. studenog 2025., a istim da je određeno da će se izvršenje rješenja o uklanjanju provesti putem treće osobe, odnosno ugovorenog izvođača radova Državnog inspektorata strojno i ručno na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s početkom uklanjanja od 24. studenog 2025., za navesti je kako su ovakvi prigovori u cijelosti bespredmetni.

20.Naime, što se paricijskog roka tiče za kazati je kako je tužitelju upravo u rješenju o uklanjanju KLASA: UP/I-362-02/22-02/148, URBROJ: 443-02-03-12-01-22- 6 od 4. kolovoza 2022. određen takav rok s obzirom da je citiranim rješenjem naređeno tužitelju kao investitoru da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni građevine pobliže opisane točkom 1. tog rješenja, no s obzirom da tužitelj u tom roku, kao niti nakon što su mu naprijed citiranim rješenjima tuženika izrečene tri novčane kazne kojim ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, nije postupio sukladno rješenju o uklanjanju, s obzirom da nije uklonio predmetne građevine, a što niti sam tužitelj ne osporava, nedvojbeno je da su bile ispunjene sve pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim se upravo iz razloga što tužitelj niti nakon izrečene tri novčane kazne nije postupio sukladno rješenju o uklanjanju određuje da će se izvršenje rješenja o uklanjanju provesti putem treće osobe, odnosno ugovorenog izvođača radova Državnog inspektorata strojno i ručno na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s početkom uklanjanja od 24. studenog 2025., slijedom čega je potpuno jasno da tuženik nije bio u obvezi tužitelju odrediti nikakav dodatni paricijski rok za dobrovoljno izvršenje rješenja o uklanjanju, a kako to pogrešno smatra tužitelj.

21.Nadalje, od nikakvog utjecaja na zakonitost osporenog rješenja nije niti okolnost da bi tužitelj osporeno rješenje tuženika zaprimio 11. studenog 2025., a istim da je određeno da će se izvršenje rješenja o uklanjanju provesti putem treće osobe, odnosno ugovorenog izvođača radova Državnog inspektorata strojno i ručno na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s početkom uklanjanja od 24. studenog 2025. Naime, tužitelj je najprije imao mogućnost u paricijskom roku određenom u rješenju o uklanjanju dobrovoljno izvršiti to rješenje, odnosno ukloniti nezakonito izgrađene građevine, no kako on nesumnjivo na takav način nije postupio, upravo iz tog razloga su i donesena naprijed citirana rješenja tuženika kojim su mu izrečene tri novčane kazne kojim ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju s obzirom da nije postupio sukladno rješenju o uklanjanju, te tužitelj niti nakon toga nije dobrovoljno izvršio rješenje o uklanjanju. Stoga, uzimajući u obzir da je rješenje o uklanjanju postalo izvršno 6. rujna 2022., a da je osporeno rješenje tuženik donio 21. listopada 2025., potpuno je jasno da je tužitelj imao i više nego dovoljno vremena za dobrovoljno izvršenje citiranog rješenja i to više od tri godine, no kako tužitelj nije izvršio izvršno i pravomoćno rješenje o uklanjanju, tuženik je bio ovlašten donijeti osporeno rješenje, pri čemu je uslijed prethodno izloženog potpuno nebitno kada je tužitelj to rješenje zaprimio, a kojeg je nesumnjivo primio ranije nego što je aktom tuženika određeno da će se izvršenje rješenja o uklanjanju provesti putem treće osobe, odnosno ugovorenog izvođača radova Državnog inspektorata strojno i ručno, a koje je određeno s početkom uklanjanja od 24. studenog 2025., dok je tužitelj to rješenje zaprimio 11. studenog 2025.

22.Vezano za prigovore u kojima tužitelj problematizira obrazloženje osporenog rješenja tuženika, za kazati je kako je obrazloženje akta tuženika u cijelosti sukladno mjerodavnoj odredbi čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku s obzirom da sadrži utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući da se donese rješenje kojim se izvršava izvršno rješenje o uklanjanju, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar, slijedom čega su prigovori tužitelja u kojima tvrdi suprotno u cijelosti neutemeljeni. Također, za navesti je i kako je upravni postupak zakonito proveden, u kojem je pak činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, pa sud ne nalazi ni da bi u provedenom postupku došlo do povrede bilo kojeg od načela upravnog postupka kakva u vidu imaju mjerodavne odredbe Zakona o općem upravnom postupku, pa tako niti onih na koja se tužitelj u tužbi neutemeljeno poziva, uslijed čega takve prigovore tužitelja sud smatra u cijelosti neosnovanim, paušalnim i ničim argumentiranim.

23.Naposljetku, za ukazati je tužitelju kako je odredbom čl. 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i da nema odgodni učinak, pa kako u smislu odredbe čl. 106. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu, protiv rješenja kojeg donosi građevinski inspektor se ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, to znači da je i u upravnom sporu s uspjehom moguće osporiti rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju samo iz razloga navedenih u citiranoj odredbi čl. 139. st. 4. ZUP-a, pa kako se sud u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude detaljno očitovao o prigovorima koji se odnose na način izvršenja rješenja (provođenje izvršenja putem treće osobe, odnosno ugovorenog izvođača radova Državnog inspektorata strojno i ručno na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s početkom uklanjanja od 24. studenog 2025.), dok tužitelj u tužbi uopće ne spori vrijeme ni mjesto izvršenja, to je pak jasno kako su tužbeni prigovori tužitelja neutemeljeni i nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

24.Uslijed izloženog, u nespornim okolnostima i to da je rješenje o uklanjanju izvršno, štoviše isto je u međuvremenu postalo i pravomoćno, kada tužitelj po istom nije postupio u određenom mu roku, kao i da su izvršna i pravomoćna rješenja kojim se izvršava rješenje o uklanjanu izricanjem prve, druge i treće novčane kazne, nakon čega tužitelj ponovno nije uklonio predmetne građevine, potpuno je jasno da su bile ispunjene sve pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim se izvršava rješenje o uklanjanju na način da će se izvršenje rješenja o uklanjanju provesti putem treće osobe, odnosno ugovorenog izvođača radova Državnog inspektorata strojno i ručno na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s početkom uklanjanja od 24. studenog 2025., zbog čega su u cijelosti neosnovani navodi tužitelja kako je u konkretnom slučaju donošenje osporenog rješenja nezakonito.

25.Stoga, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužitelja i to kako u pogledu njegovih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na štetu tužitelja.

26.Slijedom iznijetog, sud cijeni rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

27.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

28.Potom, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa kako u konkretnoj upravnoj stvari tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, kod stanja stvari da s obzirom da je donošenju osporenog rješenja prethodila nezakonita gradnja i to u posebno zaštićenom području, kojom se devastira prostor, odgoda bi stoga bila i protivna javnom interesu, stoga ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

29.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 8. travnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Karlu Božiću, odvjetniku iz Zagreba, Ulica Andrije

Hebranga 27, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 12. ožujka 2025. i zapisnik o objavi,

- u spis.