Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Biogradu na Moru
Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava 2 A
Poslovni broj: P-712/2024-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja RF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Paula Eškinja, odvjetnica u Biogradu na Moru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja Paule Eškinja, odvjetnice u Biogradu na Moru i zz tuženice EF, više državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude 8. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je pogrešan upis Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kao vlasnika nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] oznake Mala Kruševica u naravi maslinik, pašnjak i pomoćna zgrada površine 4445 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru, te se određuje ispravak upisa vlasništva na toj nekretnini na ime tužitelja RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], RF, [adresa], za cijelo, uz istovremeno brisanje postojećeg upisa prava vlasništva na toj nekretnini s imena tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalna služba Biograd na Moru, da izvrši brisanje upisa prava vlasništva na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] oznake Mala Kruševica u naravi maslinik, pašnjak i pomoćna zgrada površine 4445 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u korist tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za cijelo, uz istovremeni upis prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tužitelja RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i to za cijelo.
II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju RF, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak postupka u iznosu od 2.942,14 EUR-a (dvijetisuće devetstočetrdesetdva eura i četrnaest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2026., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 4. travnja 2024. navodi da je izvanknjižni vlasnik i posjednik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Vlasništvo predmetne nekretnine tužitelj da je stekao darovanjem od svoga oca CF. CF da je stekao predmetnu nekretninu nasljeđivanjem iza smrti svog oca pok. UF, te darovanjem od majke ĐF. Po smrti oca UF, kćerke FF i GF svoj nasljednici dio su darovale svojoj majci ĐF. Na predmetnoj nekretnini da se držala stoka, a ista da je u cijelosti ograđena suhozidom. Posjed tužitelja da nitko nikada nije uznemiravao niti ometao niti na bilo koji drugi način osporavao. Zaključno predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev. Ujedno postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je stekao pravo vlasništva utužene nekretnine za cijelo.
2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 9. svibnja 2024. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da uz tužbu nisu dostavljeni nikakvi dokaz koji bi potvrdili dugotrajni posjed tužitelja i njegovih prednika na predmetnoj nekretnini. Ističe kako je tužba za ispravak, sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama, predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarnopravnog karaktera, te sud u istoj treba u prvom redu ocijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Tužitelj u konkretnom slučaju prije svega treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenoj nekretnini bio nepravilan odnosno pogrešan, odnosno da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetne nekretnine, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Isto tako tužitelj bi se trebao očitovati o tome u čemu se ogleda navodna nepravilnost zk. upisa i u tom smjeru predložiti dokaze, a tek onda dokazivati svoje navodno pravo vlasništva temeljeno prije svega na materijalnim dokazima. U odnosu na dokumentaciju koja prileži tužbi, a za koju tužitelj navodi da je temeljem iste stekao navodno pravo vlasništva na gore navedenoj nekretnini, ističe se da ista nije podobna za upis prava vlasništva na ime tužitelja, niti da iz iste proizlazi da bi tužitelj ispunio pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. Zaključno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obvezu naknade troška prouzročenog ovim parničnim postupkom tuženici.
3. U dokazne svrhe sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina], broj: Z-7201/2024, Z- 23498/2020 (list spisa 5-6), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 7), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. (list spisa 20-23), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Marije Jurić, dipl. ing. agr. (list spisa 27-38, 69), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka DF, dipl.ing. građ. (list spisa 47-60), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta (list spisa 17-19), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka: MF (list spisa 71-72), NF (list spisa 83- 84), te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja RF (list spisa 84- 85). Izvršen je uvid u pribavljeni zapisnik sačinjen od strane ovog suda pod poslovnim brojem Z-3445/2011/2201 i Z-7201/2024 (Z-23498/2020).
3.1. Tijekom postupka nije izveden dokaz saslušanjem predloženog svjedoka SF jer je navedeni preminuo tijekom postupka, dok je tužitelj na ročištu za glavnu raspravu održanom 17. ožujka 2026. odustao od saslušanja predloženih svjedoka BF, ŽF i ĆF. Sud je tom ročištu odbio prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka IF i KF jer su ovi svjedoci predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka protivno odredbi članka 299. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP). Po stavu ovog suda, razlozi tužitelja kojima opravdava predlaganje ovih personalnih dokaza ne upućuju na zaključak da tužitelj dokazne prijedloge za saslušanjem ovih svjedoka nije mogao iznijeti prije odnosno do zaključenja prethodnog postupka.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižene kao vlasništvo tuženice u postupku preoblikovanja zemljišne knjige.
6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana vlasnicom predmetne nekretnine u cijelosti u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i to zapisnikom posl. br. Z-3445/2011/2201.
7. Sporno je s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava, je li sud u ispravnom postupku donio valjanu odluku o prigovoru ovdje tužitelja.
8. Odredbom članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17. - u daljnjem tekstu: ZZK/96.) odnosno odredbom članka 205. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19. i 128/22., u daljnjem tekstu: ZZK-a) propisano je da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijekom (tužba za ispravak) imaju pravo: osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku te osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.
9. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj povrijeđen u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], odnosno proizlazi da je tuženica u tom postupku neosnovano upisana vlasnicom na predmetnoj nekretnini.
10. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj Z-3445/2011/2201 razvidno je da kat. čest. [katastarska čestica], Mala Kruševica, maslinjak, izgrađeno zemljište ( pomoćna zgrada), pašnjak, površine 4445 m[2] nastala od dijela kat. čest. [katastarska čestica], pašnjak, površine 1454103 m[2] uknjiženog prava vlasništva na ime Republike Hrvatske za cijelo. Nadalje, prisutni CF, otac evidentiranog posjednika je izjavio da predmetnu nekretninu daruje sinu RF. Uvidom u citirani Zapisnik nadalje proizlazi da je povjerenik AF naveo da mu je osobno poznat posjednik kao i područje gdje se predmetna nekretnina nalazi i nije mu poznato da bi bilo ikakvih sporova.
11. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositelja RF podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na predmetnu nekretninu razvidno je da je odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ostala neizmijenjena, a podnositelj ovdje tužitelj je upućen svoje pravo ostvarivati u parnici uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od trideset dana od dana dostave tog rješenja.
12. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetnu nekretninu identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je sa svih strana ograđena suhozidima, dijelom pašnjak, dijelom maslinik, dok se u južnom dijelu utužene nekretnine nalazi manja pomoćna zgrada.
13.1. Iz sačinjene skice sudskog očevida od strane vještaka Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. razvidno je da na skici žutom bojom označena nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 4445 m[2] . Ujedno je vještak na skici naznačio položaj zatečenih suhozida koji egzistiraju i omeđuju predmetnu nekretninu. Ujedno kao prilog skici sudskog očevida vještak je izradio preklop predmeta spora sa digitalnim orto-fotom iz 1968. i HOK-kartom.
14. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Marije Jurić, dipl. ing. agr. od 1. rujna 2024. (list spisa 27-38) proizlazi da nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] u naravi predstavlja djelomično maslinik, a djelomično pašnjak površine 4445 m[2] , na kojoj se nalaze pet maslina. Vještakinja je navela da zbog nasute zemlje nisu vidljivi panjevi iz regeneriranih panjeva. Vještakinja je utvrdila da su masline na predmetnoj nekretnini starije od 20 godina, dok su izdanci regeneriranih maslina iz starih panjeva starija od nešto više od pet godina. U sačinjenom nalazu i mišljenju stalna sudska vještakinja je navela da procjena starosti nasada može varirati ovisno o sorti, geografskom položaju, klimatskim uvjetima, reljefu, tlu, uvjetima uzgoja i ostalim čimbenicima koji utječu na rast i razvoj biljaka. Navedene godine starosti mogu odstupati iz spomenutih razloga pa da zbog tog razloga sačinjeni nalaz i mišljenje obuhvaća približnu procjenu. Ujedno nalazu i mišljenju prileže fotografije zatečenog stanja na licu mjesta.
15. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka DF, ing. građ. (list spisa 47-60) proizlazi da na temelju očevida i službenih zračnih snimki iz 1959., 1972. i 1977. dobivenih od Državne geodetske uprave vještak je mišljenja da su zatečeni nepravilni suhozidi i gomile stariji od 1980. Kako se predmetna nekretnina nalazila unutar ograđene cjeline višim suhozidima, vještak je mišljenja da nije bilo potrebe da pokazani suhozidi budu izgrađeni u većim gabaritima i na taj način vidljiviji na dostupnim snimkama.
16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka kao stručnim i objektivnima, izrađenim u skladu s nalogom suda.
17. Svjedok MF je u iskazu (list spisa 71-72) naveo da mu je poznata predmetna nekretnina, da je riječ o parceli koju nazivaju "Mala Kruševica" a nalazi se u blizini mora. Ograđena je sa svih strana suhozidom otkad pamti. Kao dijete da je prolazio pored ove parcele goneći svoje blago, od nekih 12, 13 godina, pa je tada znao na ovoj parceli "Mala Kruševica" vidjeti pokojnog OF koji je bio pradjed ovdje tužitelju. OF su u mjestu znali pod nadimkom " R". Pokojni OF je također čuvao blago na ovoj parceli, stalno je radio oko suhozida, on i njegov sin pokojni DF su također na ovoj parceli gulili travu "muravinu", za ovce. Pokojni DF je bio djed tužitelja i poznato mu je da je pored CF, oca tužitelja, imao još tri kćeri. Poznato mu je da su se oni unutar obitelji podijelili i da nije bilo spora. Poslije smrti pokojnog DF, na ovoj parceli da je znao viđati i dan danas viđa CF, [adresa] oca. Nije čuo da bi unutar obitelji bilo ikada ikakvih sporova, a niti da bi netko treći E osporavao pravo vlasništva i korištenja ove parcele. Na poseban upit je naveo da je na predmetnoj nekretnini bilo više raslinja, niske šume. [adresa] su sjekli grane za ovce i stalno ih je viđao kako čiste i održavaju ovu parcelu. Na predmetnoj parceli se nalaze i masline, misli da ih je zasadio još pradjed pokojni OF, a možda čak i njegov otac budući da sjeća dobro da su masline postojale na terenu još dok je bio dijete. Danas iz tih maslina izrastaju mladi izdanci. Na poseban upit je naveo da se na parceli u predjelu bliže moru nalazi "kava" (kamenolom), nakupine kamenih stijena jer su se C bavili prodajom kamena i zna da su nosili prodavati čak u Zadar. Parcela je bila ograđena suhozidom s tim da na dijelu uz more nije bio veći suhozid već više poslagana kamenja kao znak granice parcele.
18. Svjedokinja NF je u iskazu (list spisa 83-84) navela da su predmetni teren zvali "Mali Žilić", danas je to "Mala Kruševica", ta imena su se mijenjala, ali cijelo to područje nazivaju "Kruševica". Ovaj teren se nalazi u blizini mora, s druge strane je put. To je još teren od OF, pradjeda tužitelja, kojeg se sjeća, sjeća se i njegove žene pokojne U. Tome je čuvao ovce, krčao je ovaj teren, u to vrijeme je to bio posao i život, od toga se živjelo. Pretpostavlja da je pok. OF umro negdje 60-ih godina, pretpostavlja da je tako jer je njegova baba umrla negdje okvirno kao i on. Navela je da je ondje prolazila i prije 60-ih godina, zna da je to bilo privatno što su zvali "branjevina". Kao djevojka od 18 godina je prvi put prolazila pored ovog terena. Zna da je OF naslijedio njegov sin DF, djed RF. Viđala je DF i njegovu suprugu ĐF koji su također održavali ovaj teren, čuvali su ovce. Poslije je DF naslijedio sin CF, koji je nastavio na isti način koristiti ovaj teren. Pamti da se na terenu otkad zna za sebe nalaze masline, postoje stare masline, a i nove. Misli da su ih sadili CF, a čak i DF, kako je tko stigao. Na terenu se nalazi i jedan kameni objekt za kokoši, sigurno je na terenu četrdesetak godina. Taj objekt je negdje po sredini terena. CF joj je rekao da će ovaj teren pripasti RF jer je običaj da se zemlja prenosi na muško koljeno. Nije čula za sporove. Na poseban upit je navela da pamti da je postojao kameni suhozid otkad je prvi put prolazila ovim terenom. Danas oni u obitelj CF, RF, Zoranova supruga, kako tko stigne tu drže kokoši i održavaju masline.
19. U stranačkom iskazu tužitelj RF je naveo (list spisa 84-85) da je predmetna nekretnina ranije pripadala pradjedu OF, njega je naslijedio djed DF. Djed DF je umro 1998. godine i točno se sjeća da je na ostavinskoj raspravi sva imovina bila upisana na njegovu ženu, a njegovu baku Đ. Poslije baka Đ je ovaj teren darovala ocu CF, a konačno njemu otac. Naveo je da nikad u obitelji nije bilo sporova oko imovine. Još kao dječak od 5,6 godina dolazio je pješice na ovaj teren sa djedom DF, još tada se sjeća da je djed držao ovce na ovom terenu, da su se sjekla drva za ogrjev. Poslije djeda, njegov otac i on su držali na ovom terenu guske, koze, tada su ogradili teren jednom velikom žicom, međutim došli su divlji psi koji su im zaklali neke koze. Danas na ovom terenu drži kokoši i masline. Navodi da su te masline na terenu još od pradjeda OF. Riječ je o vrsti orkula koja je teška za održavanje, teško uspijevaju takve masline. Pa je unazad par godina zasadio neka nova stabla maslina. Nadalje je naveo da je cijeli ovaj posjed ranije bio od šukundjeda pokojnog RF. Cijeli posjed koji je držao šukundjed je bio ograđen kamenim suhozidima još tada. Posjed se dijelio na tri djela jer su bila trojica braće, pa je tako jedan poslije pripao ZF, jedan je pripao njegovoj obitelji odnosno pradjedu OF i djedu DF, a treći je od muža svjedokinje NF ČF tj. od njegovog oca. Nikada nije bilo spora oko međa, nije ih bilo nikada pa tako niti danas. Njihovi tereni su potom ograđeni kamenim suhozidima, "cunjevima", a između njih i terena ZF se nalazi drvored čempresa zasađenih kad je njegov otac imao petnaestak godina, dakle to je bilo 70-ih godina prošlog stoljeća. Na terenu se nalazi jedan mali objekt od kamenog suhozida sa drvenim krovom koji je započeo graditi još djed DF, služio je za držanje ovaca, a popravio ga je zajedno s ocem prije dvadesetak godina. To nije građevina već služi kao zaklon za ovce, danas kokoši.
20. Prema odredbi članka 114. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.
21. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona posjedovanjem određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme i pod uvjetom da takav posjed ima određenu kakvoću.
22. Odredbom članka 159. stavka 1. ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.
22.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.
22.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.
23. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.
24. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.
25. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."
26. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."
27. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetne nekretnine jer su posjed vršili samostalno, jer su tom nekretninom gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, a upisani vlasnik svo vrijeme, niz godina, bio je potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretninama i svojatanju nekog prava na istoj, pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.). S druge strane, tuženica nije iznijela niti jednu tvrdnju o tome na koji je način ona posjedovala ovu nekretninu.
28. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka NF ( rođena 1942.) i MF ( rođen 1940.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetne nekretnine koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a ujedno cijeneći da su svjedoci mještani male sredine mjesta Tkona, na otoku Pašmanu (gdje se i nalazi predmetna nekretnina) u kojoj su mještani međusobno povezani, da su imajući u obzir navedeno iskazivali iscrpno i suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, pa je sud iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i drugim dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pa su svjedoci suglasno iskazali “ da su na tom terenu viđali tužiteljevog pradjeda OF koji je na ovom terenu držao ovce, da se na terenu nalaze masline koje pamte oduvijek, potom da je teren nastavio koristiti na isti način njegov sin pok. UF. Iako je vještakinja poljoprivredne struke u nalazu i mišljenju navela da prilikom uviđaja nisu uočeni panjevi zbog nasute zemlje, zbog čega je prilikom izrade nalaza i mišljenja u pogledu starosti stabala maslina uzela u obzir opseg mladih izdanaka, dok je očitujući se na primjedbu tužitelja ( list spisa 69) jasno navela da raspored i način rasta mladih izdanaka upućuju na to da izrastaju iz panjeva. Cijeneći nalaz i mišljenje vještakinje poljoprivredne struke, kao i suglasne iskaze svjedoka, ovaj sud zaključuje da su masline egzistirale na terenu još za života pok. pradjeda tužitelja OF. Poslije Antine smrti teren da je nastavio koristiti tužitelj CF, dok je svjedokinja NF dodala da je donedavno na ovom terenu CF držao kokoši, a CF da joj je rekao da je podijelio djecu te je navedeni teren pripao upravo tužitelju, što je potvrdio i svjedok MF. Svjedoci su suglasno iskazali kako nikad nisu čuli za spor unutar obitelji, kao i da bi netko treći pa tako niti iz Šumarije osporavao tužitelju i njegovim prednicima posjedovanje ove nekretnine, ograđenu kamenim suhozidom.
29. Nadalje, za istaknuti da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev- 750/2016-2 od 17. travnja 2019. izraženo pravno stajalište da Zakon o parničnom postupku ne isključuje kao dokazna sredstva koji ima posredna saznanja o pravno odlučnim činjenicama ( identično pravno shvaćanje izraženo i u odlukama Rev- 14147/14-2 od 13. lipnja 2018., Rev-104/93-2 od 7. travnja 1993. te Rev-577/98-2 od 28. veljače 2001.), a jednako tako nije neophodno da iskazi posrednih svjedoka budu potkrijepljeni drugim materijalnim dokazima.
30. Prihvaćajući navedeno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovaj sud nalazi da je tužitelj temeljem iskaza saslušanih svjedoka, koji su u vrijeme iskazivanja imali 83 godina (NF) i 85 godina (MF), pa je logično i očekivano da unatrag otprilike 60-70 godina imaju neposredna opažanja i saznanja o zemljištu o kojem su govorili odnosno o osobama koje su koristile utuženu nekretninu, što su i istaknuli u svom iskazu navodeći da o predmetnom zemljištu crpe saznanja od otprilike osamnaeste godine ( svjedokinja NF) i svjedok MF od okvirno dvanaeste/trinaeste godine, a što bi vremenski odgovaralo pedesetim godinama prošlog stoljeća, suglasno opisujući da je utužena nekretnina odavnina bila u neometanom posjedu tužiteljevih prednika, danas u posjedu upravo tužitelja.
31. Slijedom svih naprijed izvedenih dokaza, sud je utvrdio da je predmetna nekretnina u cijelosti uživana po prednicima tužitelja, koja je od davnina u posjedu obitelji NF, najkasnije od pok. OF na način da je iste koristio za čuvanje blaga, a dijelom za obrađivanje maslina, jednako tako i njegov sin pok. UF, a potom nekretninu je nastavio posjedovati tužiteljev otac CF te se utužena nekretnina dalje prenosila unutar obitelji sve do tužitelja koji danas na utuženoj nekretnini drži kokoši, a dijelom obrađivanjem maslina ( koje se i danas nalaze na terenu što je sud neposredno opažao uviđajem na licu mjesta) a koje nitko nikada nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju sporne nekretnine koja je jasno ograđena od susjednih nekretnina i to suhozidom. Vezano za starost suhozida, sud je prihvatio iskaze svjedoka kada navode da je utužena nekretnina ograđena suhozidom otkad pamte, što je sudu životno i logično cijeneći činjenicu da su se tužitelj i njegovi prednici dugi niz godina bavili stočarstvom. Iako je stalni sudski vještak u nalazu i mišljenju pozivajući se na dostupne zračne snimke naveo da su označeni suhozidi dijelom izgrađeni prije 1980., međutim ovaj sud je iskazima svjedoka našao utvrđenim da je cijela nekretnina barem od pedesetih godina prošlog stoljeća u istim gabaritima, a sve slijedom prednje iznijetih dokaza. Iz utvrđenja vještaka također proizlazi da je na snimku iz 1959. vidljiv cijeli blok čestica odvojen suhozidom, a unutar kojeg ograđenog dijela da je smještena i utužena nekretnina, a što je uočeno snimkom iz 1972. i 1977. U ovom kontekstu, tužitelj je izjavio da je njegov šukundjed držao cijeli posjed ograđen kamenim suhozidom koji se dijelio na trojicu sinova: OF, njegovog pradjeda, ČF i ZF, što je u svom iskazu potvrdila i svjedokinja NF, detaljno pokazujući na skici sudskog očevida nekretnine koje graniče ovdje utuženoj, a koje su u posjedu njezine obitelji te navedenog LF. Navedeno potkrjepljuje i priložne skice sudskog očevida vještaka geodetske struke s uklopom predmeta spora u DOF 1968 i u HOK, iz kojih je razvidno da je predmetna nekretnina istog oblika odnosno u istim gabaritima, kao i danas. Na temelju čega ovaj sud zaključuje da međe nikad nisu bile sporne, da su utuženu nekretninu u cijeloj njezinoj površini držali u posjedu tužiteljevi prednici još od najkasnije pedesetih godina prošlog stoljeća, koja se prenosila unutar obitelji pa sve do tužitelja kojeg nitko nikada niti unutar obitelji niti netko treći nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju sporne nekretnine, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj i po prednicima mogao dosjedati i u vremenu kad je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.
32. Zaključno, za ukazati je da je pogrešan pravni stav tuženice koji je iznijela u odgovoru na tužbu navodeći da bi u tužbi za ispravak tužitelj trebao prije svega dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenoj nekretnini pogrešan odnosno da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetne nekretnine te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Naime, predmet ove parnice nije tužba radi ispravka pogrešnog upisa u smislu odredbe članka 135. stavka 4. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19., dalje u tekstu: ZZK), već tužba za ispravak u smislu odredbe članka 205. ZZK, koja se može podnijeti u postupku osnivanja i preoblikovanja zemljišnih knjiga, odnosno u pojedinačnom ispravnom postupku. Stoga pogrešan je stav tuženice da je tužitelj u konkretnom slučaju, prije svega, trebao dokazati da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetne nekretnine i da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa jer se u parničnom postupku pokrenutom tužbom za ispravak izvode svi dokazi nužni za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, a sud donosi odluku na temelju svih izvedenih dokaza. Tužba za ispravak kojom se zahtjeva brisanje ili ispravak upisa provedenog u ispravnom postupku bit će osnovana ako parnični sud utvrdi da je na temelju odluke suda o prijavi ili prigovoru proveden upis za koji nisu bile ispunjene sve pretpostavke pa se zbog toga zemljišnoknjižno stanje razlikuje od stvarnog pravnog stanja nekretnine, a što je sud u konkretnom slučaju, na temelju naprijed izvedenih dokaza našao utvrđenim.
33. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. ZPP, ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
34. S obzirom da je prihvaćen prvi istaknuti tužbeni zahtjev, sud nije odlučivao o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.
35. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa) tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.
35.1. Tužitelju je prema vrijednosti predmeta spora (1.400,00 EUR) priznat trošak sastava tužbe - 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od: 13. lipnja 2024., 15. srpnja 2024. ( uviđaj na licu mjesta), 3. srpnja 2025. i 17. ožujka 2026.
- od po 100 bodova (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak sastava podneska od 28. ožujka 2026.- 25 bodova ( Tbr. 8.t.4. Tarife) umjesto zatraženih 100 bodova jer se ne radi o obrazloženom podnesku. Dakle, tužitelju je priznato sveukupno 525 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.050,00 EUR, a uvećano za PDV od 25 % ( 262,50 EUR) iznosi 1.312,50 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i stvarni trošak vještačenja u iznosu 1.550.00 EUR, iznos sudske pristojbe za tužbu u zatraženom i plaćenom iznosu od 26,55 EUR, kao i za sudsku pristojbu na ovu presudu u iznosu od 53,09 EUR.
35.2. Dakle, tužitelju je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 2.942,14 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove presude (8. travnja 2026.) pa do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi određenoj u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.).
36. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude
Biograd na Moru, 8. travnja 2026.
Sutkinja
Senia Bušljeta
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).
Dostavna naredba:
- tužitelju po punomoćnici Pauli Eškinja, odvjetnici u Biogradu na Moru
- tuženici po zz Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel.
