REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3204/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice i Ružice Omazić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LIPA VITA d.o.o., OIB: 21100700546, Zagreb, Njivice IV. 20, zastupan po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici u Zagrebu, Ulica kneza Borne 14, protiv tuženika AUTOTECHNICA FLEET SERVICES, d.o.o., OIB: 79307978677, Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, zastupan po punomoćniku Goranu Božiću, odvjetniku u Zagrebu, Ulica baruna Trenka 5, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-722/2023-20 od 29. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-722/2023-20 od 29. svibnja 2025. u točkama I. i II. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak odgovora na žalbu u iznosu od 1.538,82 EUR.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu u točki I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: UPP/OS - Ovrv-1497/2022 od 26. listopada 2022. koje je donio javni bilježnik Branko Jakić iz Zagreba, Zelinska 3, kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 53.118,23 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.435,43 EUR, te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. U točki II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 6.827,63 EUR roku od 15 (petnaest) dana. U točki III. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 122,37 EUR.
1.1. Ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije dokazao postojanje iznosa koje smatra da postoje iz predmetnog Ugovora o najmu, a odnose na iznose uplaćenih pologa, učešća, iznose preplaćene cijene goriva kao i povrat uplaćenih najamnina za vozila koja su vraćena i/ili bila na servisu.
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da je ovaj sud preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Presudu pobija u točkama I. i II. izreke iz svih zakonom predviđenih razloga. Svoju žalbu temelji na činjenici da nije saslušan zastupnik po zakonu tužitelja.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da nije osnovana, predlaže da ovaj sud potvrdi presudu u pobijanom dijelu i traži naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.538,82 EUR.
4. Tužiteljeva žalba nije osnovana.
5. Ispitavši presudu u pobijanom dijelu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.
6. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud na osnovi valjane ocjene izvedenih dokaza o tužbenom zahtjevu donio pravilnu i zakonitu odluku. Pobijana presuda je razumljiva, zaključci prvostupanjskog suda utemeljeni su na rezultatima izvedenih dokaza, što je sud jasno i detaljno obrazložio; presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka kako se u žalbi neosnovano ukazuje (čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku).
7. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da ne postoji sporna tužiteljeva tražbina koja proizlazi iz ugovora o najmu vozila za koju je dao izjavu o prijeboju, s obzirom na to da rezultati dokaznog postupka ne daju uporišta za prihvaćanje tužbenog zahtjeva. Tužitelj u žalbi daje svoje viđenje rezultata dokaznog postupka nezadovoljan zaključcima prvostupanjskog suda, pozivajući se na povrede koje ovaj sud ne nalazi.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 53.118,23 EUR temeljem računa broj: 6-1-1 od 26. kolovoza 2022., 7-1-1 od 26. kolovoza 2022., 8-1- 1 od 26. kolovoza 2022., 9-1-1 od 26. kolovoza 2022., 10-1-1 od 26. kolovoza 2022., 11-1-1 od 26. kolovoza 2022., 12-1-1 od 26. kolovoza 2022. koji se odnose na vraćanje pologa za vozila, vraćanje učešća za vozila, povrat obračunate najamnine te preplatu goriva po stanju kilometara.
9. Među strankama nije sporno da su bile u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o najmu broj: 0509/2020 od 4. rujna 2020., Aneksa br. 8 od 23. studenoga 2020. i Aneksa br. 9 od 23. studenoga 2020. a čiji je predmet najam vozila. Nije sporno da je tuženik raskinuo ugovorni odnos 10. svibnja 2025. i tražio povrat vozila koja su bila predmet Ugovora o najmu i Aneksa br. 8 i br. 9. Nije sporno ni da je tuženik protiv tužitelja pokrenuo temeljem bjanko zadužnice poslovni broj OV-8703/2020 pred FINA-om postupak prisilne naplate radi naplate dužnih najamnina.
10. Među strankama je sporno postoji li tražbina tužitelja u iznosu od 53.118,23 EUR po osnovi vraćanja pologa za vozila, vraćanje učešća za vozila, povrat obračunate najamnine te preplatu goriva po stanju kilometara za koji iznos je dao izjavu o prijeboju.
11. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o najmu i pripadajućih aneksa kojim je tuženik kao najmodavac dao na korištenje tuženiku kao najmoprimcu vozila uz ugovorenu cijenu najamnine, a Ugovorom su bila ugovorena i jamstva u obliku pologa i zadužnice. Budući da tužitelj nije plaćao ugovorenu cijenu najamnine, tuženik je raskinuo predmetni Ugovor o najmu i pripadajuće anekse. Kao rezultat raskida tuženik je potraživao da mu tužitelj uplati iznos dugovane najamnine, zajedno s penalima te je tražio povrat vozila koja su dana u najam. Budući da se tuženik tome protivio, smatrajući da na osnovu materijalnih nedostataka u ispunjenju Ugovora o najmu i pripadajućih aneksa od strane tuženika ima tražbinu prema njemu, vezano uz koju je izjavio i prigovor prijeboja, a koji tuženik nije prihvatio, tuženik je bio pokrenuo ovršni postupak na temelju bjanko zadužnice izdane 27. studenoga 2020., solemnizirane istog dana pojavnom bilježniku JK iz [adresa] pod brojem OV-8703/2020. U postupku je utvrđeno da je tuženik na taj način naplatio dugovani iznos i penale te da su mu u posjed vraćena sva vozila osim jednog.
12. U ovom postupku tužitelj potražuje iznose koje smatra da postoje iz predmetnog Ugovora o najmu, a odnose se na iznose uplaćenih pologa, učešća, iznose preplaćene cijene goriva kao i povrat uplaćenih najamnina za vozila koja su vraćena i/ili bila na servisu.
13. U odnosu na potraživanje tužitelja koje se odnosi na iznose za uplaćene pologe za vozila, pravilno je sud ocijenio kako isti nisu osnovani. Naime, nije sporno da je tužitelj uplatio kao jamstvo predmetne pologe, međutim iz izvedenih dokaza proizlazi da je tuženik iznose uplaćenih pologa obračunao tužitelju prilikom pokretanja ovršnog postupka na temelju bjanko zadužnice izdane 27. studenoga 2020., odnosno da je za iznose tih pologa umanjio svoje potraživanje prema tužitelju.
14. U odnosu na potraživanje tužitelja koje se odnosi na iznose za vraćanje učešća, pravilno je sud utvrdio kako isti nisu osnovani. Naime, iz izvedenih dokaza sud nije našao osnovu koja bi tuženika obvezala na vraćanje učešća, a nije niti dokazano da su ista bila uplaćena.
15. U odnosu na potraživanje tužitelja koje se odnosi na povrat uplaćenih najamnina za vozila koja su vraćena i/ili bila na servisu, sud je pravilno ocijenio kako zahtjev tužitelja nije osnovan. Uvjeti servisiranja propisani su u čl. 6. predmetnog Ugovora o najmu te iz utvrđenog činjeničnog stanja, sukladno pravilima o teretu dokaza (čl. 219. Zakona o parničnom postupku), ne proizlazi da su predmetna vozila bila na servisu dulje od dva/ tri dana i da je tužitelj imao pravo na zamjenska vozila, odnosno da mu je neosnovano naplaćena najamnina.
16. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koja se odnosi na iznos preplaćene cijene goriva, sud je pravilno ocijenio da isti nije osnovan. Naime, člankom 6.(a) Ugovora o najmu propisano je da vlasnik nije odgovoran i ne jamči za tvorničku kvalitetu, funkcionalnost ili prikladnost tipa vozila koju je odabrao najmoprimac, slijedom čega je, uzevši u obzir da cijena goriva nije bila predmet ugovora, sud pravilno zaključio da ne postoji odgovornost tuženika za slučaj da bi vozila koja su bila predmetom Ugovora o najmu trošila više goriva od prosjeka.
17. Suprotno žalbenim navodima, sadržaj poslovnog odnosa među strankama potvrdio je i tuženikov zastupnik po zakonu saslušan pred sudom, a tužiteljev zastupnik po zakonu se na poziv suda radi saslušanja nije odazvao niti nedolazak opravdao.
18 .Odredbom čl. 269. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku propisano je da se ne mogu primijeniti nikakve prisilne mjere prema stranci koja se nije odazvala pozivu suda radi saslušanja niti se stranka može prisiliti na davanje iskaza. Sud će, s obzirom na sve okolnosti, ocijeniti od kakva je značenja što stranka nije došla na saslušanje ili što je uskratila iskaz.
19. Slijedom navedenog ovaj sud zaključuje da rezultati dokaznog postupka potvrđuju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao osnovu i visinu svog zahtjeva.
20. Valjalo je stoga temeljem čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu.
21. Tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.538,82 EUR odbijen je primjenom čl. 155. Zakona o parničnom postupku.
Zagreb, 8. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Mirta Matić
