REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pn-2902/2020-83

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužiteljice FV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar & Rukavina j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB 52848403362, Zagreb, Slovenska 24, zastupanog po Dinku Rebroviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Antona Čorića, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika FVB, a po objavi presude dana 8. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB 52848403362, da tužiteljici FV, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.698,76 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

81,81 EUR od 13. srpnja 2018. do isplate,

682,39 EUR od 13. srpnja 2018. do isplate,

2.934,56 EUR od 26. kolovoza 2025. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 600,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos 12. srpnja 2018. pa do isplate, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos 682,39 EUR za razdoblje od 12. srpnja 2018. do 13. srpnja 2018. te zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos 81,81 EUR za razdoblje od 15. listopada 2017. do 13. srpnja 2018., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB 52848403362, da tužiteljici FV, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.435,85 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 8. travnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.187,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 8. travnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se 4. rujna 2017. na Slavonskoj aveniji dogodila prometna nezgoda isključivom krivnjom osiguranika tuženika RV koji je upravljao motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. Tužiteljica je u prometnoj nezgodi sudjelovala kao vozač motornog vozila reg. oznake [registarska oznaka]. U navedenoj prometnoj nezgodi tužiteljica je zadobila tjelesne povrede uslijed kojih joj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, zbog čega je trpila fizičke bolove, jak strah, a zaostale su i trajne posljedice. Tuđa pomoć i njega bila joj je potrebna kroz cijelo vrijeme liječenja. Potražuje na ime novčane naknade imovinske štete -tuđe pomoći i njege iznos od 3.000,00 kn, na ime pravične novčane naknade neimovinske štete iznos od 45.000,00 kn. Konačno potražuje (na ime tuđe pomoći i njege i neimovinske štete) iznos od 36.000,00 kn, obzirom da joj je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 12.000,00 kn. Zbog posljedica prometne nezgode tužiteljica je bila nesposobna za rad u razdoblju od dana štetnog događaja pa do 5.4.2019. Tužiteljica je od poslodavca u više navrata tražila podatke o plaći no poslodavac se oglušio na zahtjeve tužiteljice pa se predlaže da sud da od poslodavca tužiteljica zatraži navedene podatke temeljem čl. 234. ZPP. Tužiteljica bi da je radila ostvarila plaću od 3.600,00 kn, no zbog nesposobnosti za rad je bila na bolovanju te je ostvarila naknadu plaće od 1.600,00 kn pa potražuje razliku od 2.000,00 kn mjesečno s dospijećem svakog 15-og u mjesecu za prethodni mjesec. Tužiteljica se obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom dana 12.7.2018., od kojeg datuma potražuje zatezne kamate na štetu sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Tužiteljica stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da joj isplati iznos od 74.000,00 kuna sa zateznim kamatama na pojedine iznose uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, a nakon što je tuženik u tijeku postupka izvršio djelomično plaćanje, potražuje iznos od 4.298,76 EUR sa zateznim kamatama na pojedine iznose, s tim da iznos od 2.934,56 EUR predstavlja uglavničene zatezne kamate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] 4. rujna 2017. bilo osigurano policom obveznog osiguranja automobilske odgovornosti kod tuženika te temeljem toga i svoju pasivnu legitimiranost. Čini nespornim nastanak štetnog događaja od 4. rujna 2017. te odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja. Osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tužiteljice na ime izgubljene zarade te ističe prigovor zastare potraživanja tužiteljice. Tuženik osporava da je tužiteljica na dan 4. rujna 2017. bila zaposlena u Ministarstvu unutarnjih poslova, obzirom da isto ne proizlazi iz dokumentacije dostavljene uz tužbu. Naime, iz dostavljenog rješenja od 19.4.2017. proizlazi da isto nije izvršno te da će se datum početka rada, raspored na radno mjesto i druga prava iz državne službe utvrditi posebnim rješenjem. Iz privremenog rješenja od 20. veljače 2018. proizlazi da je tužiteljica na radno mjesto upravni referent za prijavništvo i osobne isprave raspoređena i primljena u državnu službu 1. prosinca 2017. , što je gotovo 3 mjeseca nakon štetnog događaja. Osporava uzročnu vezu između predmetne prometne nezgode i izgubljene zarade tužiteljice obzirom ozljede zadobivene u predmetnoj prometnoj nezgodi ne opravdaju bolovanje od gotovo dvije godine. Iz dostavljenog izvješća o privremenoj nesposobnosti na rad proizlazi da se radi o ozljedi na radu pri čemu se ostvaruje sto posto naknade plaće te tužiteljica ne bi imala gubitak u zaradi. Stoga je potraživanje tužiteljice na ime izgubljene zarade u cijelosti neosnovano. Čini nespornim dio naknade štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje na ime neimovinske štete iznos od 11.500,00 kn i nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 500,00 kn (ukupno 12.000,00 kn), a koji je iznos i isplatio tužiteljici. Osporava visinu tužbenog zahtjeva na ime neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu preko priznatog iz razloga što smatra da je kod tužiteljice u objektivnom smislu došlo do povrede prava osobnosti, ali tuženik je stajališta da se radi o povredi takve vrste da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu štete u iznosu većem od isplaćenog. Isplatom nespornog iznosa tuženik je naknadio štetu tužiteljici u cijelosti. Osporava utuženi tijek zakonskih zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u izvješće o prometnoj nezgodi (list 5 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 6-59 spisa), rješenje Ministarstva unutarnjih poslova od 19.4.2017. (list 60-61 spisa), privremeno rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprava za pravne poslove i ljudske potencijale od 20.2.2018. (list 62-63 spisa), dopis punomoćnika tužiteljice od 6.10.2020. upućen Policijskoj upravi Zagrebačkoj, Službi za pravne poslove (list 64 spisa), e-mail korespondenciju (list 67 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 68 spisa), odštetni zahtjev (list 69-70 spisa), e-mail korespondenciju (list 79 spisa), podatke o razlici za razdoblje od 4.9.2017.- 1.10.2020. (list 84-85 spisa), dopis HZMO od 24.2.2021. i podatke o utvrđenoj naknadi plaće za M-4P (list 101-102 spisa), obračunske isprave za isplatu plaće – naknade (list 105-164 spisa), proveo kombinirano sudsko medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dipl. ing. Srećku Hlišću i dr. med. Vedrani Petrovečki, medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. med. Jošku Filipušiću, izvršio uvid u zdravstveni karton (list 214 spisa), usmeno saslušao vještaka Joška Filipušića, proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. med. Tomislavu Dujmenoviću.

4. Između stranaka dakle, nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika da tužiteljici nadoknadi štetu. Nije sporno niti da je tuženik prije podnošenja tužbe tužiteljici izvršio isplatu iznosa od 1.592,67 EUR , od čega iznos od 1.526,31 EUR na ime neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu te iznos od 66,36 EUR na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu. Između stranaka je međutim, sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva tužiteljice obzirom da tuženik tvrdi da je tužiteljici time nadoknadio svu štetu koju je ona pretrpila. Slijedom navoda tuženika sa pripremnog ročišta, sporna je uzročno-posljedična veza između ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji i štetnog događaja, a s obzirom na istaknuti prigovor nepostojanja iste te je sporno da li je tužitelj ica mogla zadobiti ozljede navedene u tužbi i medicinskoj dokumentaciji. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva tužiteljice na ime izgubljene zarade te je sporno da li je u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanje tužiteljice. Sporna je uzročna veza između prometne nezgode i izgubljene zarade tužiteljice obzirom na ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi. Sporno je da li tužiteljici pripada potraživanje s osnova izgubljene zarade obzirom da iz dostavljenog izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad proizlazi da se radi o ozljedi na radu pri čemu se ostvaruje sto posto naknade plaće. Nije sporno niti da je tuženik 16. lipnja 2025. tužiteljici izvršio isplatu iznosa od 6.800,00 EUR, od čega se iznos od 5.644,94 EUR odnosni na neimovinsku štetu i imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu, dok se iznos od 1.155,06 EUR odnosi na izgubljenu zaradu.

4.1. No imajući u vidu navode sa zadnje glavne rasprave te izvršenu isplatu iznosa od 6.800,00 EUR, sporna je visina zahtjeva na ime neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu.

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Radi utvrđenja uzročno-posljedične veze između ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji i štetnog događaja te da li je tužiteljica mogla zadobiti ozljede navedene u tužbi i medicinskoj dokumentaciji provedeno je kombinirano sudsko medicinsko i prometno vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Vedrani Petrovečki, specijalistici sudske medicine i Srećku Hlišću, dipl. ing.

7. Iz nalaza i mišljenja vještaka Srećka Hlišća, dipl. ing. od 18. kolovoza 2021. proizlazi da je prema raspoloživim podacima osobno vozilo u kojem se tužitelja nalazila na vozačkom mjestu zadobilo naletom straga osobnim vozilom osiguranika tuženika, nagli porast brzine u području od oko 14 do 16 km/h, s tim da je prosječno ubrzanje vozila moglo dostići područje do oko 3,5 do 4,5 gravitacije.

7.1. Sud je u cijelosti prihvatio pisani nalaz i mišljenje vještaka prometne struke budući da je isti logičan, objektivan, uvjerljiv te dan u skladu s pravilima znanosti i vještine. Uzgredno se napominje kako stranke nisu istaknule primjedbe na nalaz i mišljenje, pri čemu je pisani nalaz sukladan dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj raspravi.

8. Iz nalaza i mišljenja vještakinje dr. Vedrane Petrovečki od 18. kolovoza 2021. proizlazi da je tužiteljica FV stradala kao vozačica vozila reg. oznake [registarska oznaka] u prometnoj nezgodi dana 4. rujna 2017., kada je na vozilo kojim je upravljala naletjelo vozilo osiguranika tuženika. Iz medicinske dokumentacije proizlazi da je kod tužiteljice dan po štetnom događaju (5.9.2017.) na pregledu u KBC Sestre milosrdnice, Klinici za traumatologiju bila postavljena dijagnoza istegnuća mišića vrata. Dana 8.9.2017. zbog pogoršanja stanja bila je ponovno pregledana u istoj ustanovi te je bila postavljena dijagnoza boli u intervacijskom području velikog nožnog (sjednog) živca. Zbog izraženih smetnji obavila je pregled neurologa (21.9.2017.) kojemu je iskazala da nakon prometne nesreće nije u mogućnosti zadržati mokraću (inkontinentna je) te je neurolog postavio sumnju na sindrom konjskog repa po ozljeđivanju te je u tom pravcu usmjerio obradu. MR snimanjem LS kralježnice nešto više od mjesec dana po štetnom događaju (9.10.2017.) utvrđena je hernija diska na razini L4 – L5. Iz medicinske dokumentacije iščitava se da je tužiteljica stradala u prometnoj nesreći 1978. i zadobila prijelom desne bedrene kosti (desna noga kraća), a operirala je i slabinsku kralježnicu 2009. Prema radiološkoj obradi proizlazi da su u tužiteljice u području vratne i slabinske kralježnice izražene opsežne degenerativne promjene. Vještačenjem je potrebno razjasniti postoji li uzročno -posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda navedenih u medicinskoj dokumentaciji tužiteljice. U dinamici odvijanja štetnog događaja došlo je do naleta vozila osiguranika tuženika na stražnji dio vozila tužiteljice, kada je ostvarena promjena brzine vozila tužiteljice (ubrzanje) od oko 14-16 km/h. U trenutku sudara na sve predmete u vozilu pa tako i na tijelo tužiteljice djelovale su sile akceleracije i tijelo tužiteljice je nezaustavljivo poletjelo prema natrag. Na ovaj način, ostvareni su "školski" uvjeti za nastanak trzajne ozljede vratne kralježnice (istegnuća mišića vrata). S obzirom na promjenu brzine koju je ostvarilo vozilo u kojem se nalazila tužiteljica ova ozljeda je mogla nastati i u potpuno zdrave kralježnice. U ovoj dinamici odvijanja štetnog događaja moglo je doći do istezanja slabinske kralježnice sa pojavom bolnosti u području inervacije velikog nožnog (sjednog) živca a što se očitovalo pojavom hernije diska slabinske kralježnice ( na razini L4-L5). Ovdje treba pojasniti da hernija diska slabinske kralježnice ne bi mogla nastati da u tužiteljice već od prije nije postojalo oštećenje slabinske kralježnice. Stoga, ukoliko po medicinskom vještačenju proizađe određen postotak smanjenja životne aktivnosti s naslova hernije diska slabinske kralježnice, samo polovica od tog postotka je posljedica štetnog događaja. Činjenica je da je u tužiteljice u kratkom vremenskom razdoblju od odvijanja štetnog događaja bila postavljena i dijagnoza sumnje na sindrom konjskog repa po ozljeđivanju. Iz priložene medicinske dokumentacije ne proizlazi da je ova sumnja dijagnostički razjašnjena. Stoga, ukoliko bi nakon medicinskog vještačenja proizašlo da je inkontinencija doista posljedica predmetnog štetnog događaja, vrijedilo bi kao i za nastanak hernije diska slabinske kralježnice, samo polovica od tog postotka bila bi posljedica štetnog događaja. Tijekom opsežne obrade i liječenja ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnog događaju u tužiteljice su utvrđena i druga kronična stanja (npr. osteohondroza i artroza u području vratne kralježnice, egzostoza u području petne kosti), a što sve nije u svezi s predmetnim štetnim događajem.

8.1. Sud je u cijelosti prihvatio pisani nalaz i mišljenje vještak inje sudske medicine budući da je isti logičan, objektivan, uvjerljiv te dan u skladu s pravilima znanosti i vještine. Uzgredno se napominje kako stranke nisu istaknule primjedbe na nalaz i mišljenje, pri čemu je pisani nalaz sukladan dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj raspravi.

9. Dakle, na temelju provedenog kombiniranog sudsko medicinskog i prometnog vještačenja utvrđena je uzročno-posljedična veza između određenih ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji i štetnog događaja.

10. Radi utvrđivanja osnove i visine štete sud je pročitao medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton tužiteljice te je proveo dokaz medicinskim vještačenjem-po vještaku kirurške struke, a potom i po vještaku urološke struke.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Joška Filipušića od 27. listopada 2021. proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila istegnuće vratne kralježnice. Tužiteljica je trpila bolove jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana. Srednje jaki bolovi potrajali su 8 dana, dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 6 mjeseci. Povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takovi ulaze u pojačane napore. Pretrpila je primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. U toku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah, i to jači 2 dana, srednji 3 dana i manji 4 dana. Kasni strah slabijeg intenziteta u trajanju od mjesec dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od učešća u prometu od mogućih novih ozljeđivanja. Kod tužiteljice je došlo do smanjenja životne aktivnosti za 10 % trajno. Shodno ovom postotku imenovana će morati ulagati pojačane napore. Od ovog postotka s kirurške strane oko 10 % odnosi na stanje nakon nastanka hernije diska slabinske kralježnice i posljedičnog oštećenja korjenova živaca, o čemu svjedoči EMG pretraga. Sukladno mišljenju vještaka sudske medicine (list 187 spisa) te nakon isključenja utjecaja ranijih degenerativnih promjena i operativnog zahvata na slabinskoj kralježnici, smanjenje životne aktivnosti nakon ove ozljede iznosi oko 5 % (umanjenje za ½). Probleme sa mokrenjem i povezanost istih sa predmetnim ozljeđivanjem trebao bi cijenit i vještak urolog. Nakon ozljede vratne kralježnice koja je već od ranije opterećena degenerativnim promjenama, uvažavajući pritom navod oštećene da ranije nije imala tegobe sa vratnom kralježnicom, došlo je do pogoršanja kliničkog statusa koje uzrokuje smanjenje životne aktivnosti od oko 15 %. Dok se nalazila na stogom mirovanju i kućnom liječenju bila joj je potrebna pomoć i njega druge osobe po 3 dana dnevno od 4.9. do 24.9.2017. jer je nosila imobilizaciju. Nakon toga još 60 dana po 2 sata dnevno zbog problema sa leđima, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te obavljanja kućanskih poslova.

11.1. Radi prigovora tuženika istaknutih na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, vještak se pisano očitovao očitovanjima od 26.2.2022., 8.2.2023., 4.10.2023., 1.11.2023., a sud je i usmeno saslušao vještaka. U svom usmenom saslušanju taj vještak je naveo kako je iz preslike zdravstvenog kartona dobio podatak da se kod tužiteljice radi o određenom stupnju degenerativnih promjena na slabinskoj kralježnici, a što je u svom nalazu i mišljenju već pretpostavio i izuzeo iz postotka smanjenja životne aktivnosti, odnosno iste degenerativne promjene u njegovom osnovom nalazu i mišljenju nisu cijenjene niti obuhvaćene postotkom smanjenja životne aktivnosti. Što se tiče potrebe za dodatnim vještačenjem po vještaku urologu navodi da su prema podacima iz dostupne medicinske dokumentacije kod tužiteljice prisutni određeni problemi sa mokrenjem. Da li su isti u izravnoj povezanosti sa ozljeđivanjem u predmetnom štetnom događaju ili su posljedica nečeg drugog o tome bi se trebao očitovati vještak urolog jer navedena problematika ne spada u njegovu domenu kao vještaka kirurga. Na pitanje da pojasni trajanje slabih bolova kod tužiteljice u razdoblju od 6 mjeseci navodi kako nakon ponovnog uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju izjavljuje da su prema dostupnim podacima kod tužiteljice bolovi perzistirali sve do šestog mjeseca 2018. pa čak i dulje (početak 2019.). Na pitanje da li su bolovi u utvrđenom trajanju u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem navodi kako prema podacima iz medicinske dokumentacije može se zaključiti da jesu. Podneskom od 18.2.2025. vještak je pojasnio kako je iz teksta njegovog nalaza i mišljenja koji se odnosi na procjenu smanjenja životne aktivnosti s kirurške strane jasno vidljivo da je zaostalo smanjenje životne aktivnosti od 10% (boldano u tekstu na trećoj strani nalaza i mišljenja, pasus drugi).Ostali tekst u nastavku odnosi se na obrazloženje navedenog postotka, raščlanjenje s obzirom na trajne posljedice zaostale nakon ozljede vratne i nakon ozljede slabinske kralješnice, kao i na isključenje utjecaja postojećih degenerativnih promjena. Stoga je ovaj sud uzeo da smanjenje životne aktivnosti s kirurške strane iznosi 10 %.

11.2. Sud je u cijelosti prihvatio, kako pisani nalaz i mišljenje vještaka tako i pisano i usmeno očitovanje vještaka koje je dano na glavnoj raspravi budući su isti logični, objektivni, uvjerljivi, te su dani u skladu s pravilima znanosti i vještine. Sud smatra i da su na primjedbe na nalaz i mišljenje dana logična i uvjerljiva objašnjenja koja u cijelosti kao vjerodostojna prihvaća i ovaj sud, pri čemu su pisani nalaz i usmeno očitovanje sukladni medicinskoj dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj rasp ravi. Osim toga, navedeni vještak je, osim uvida u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužiteljice, izvršio i pregled tužiteljice.

12. Obzirom da je vještak Filipušić naveo da su prema podacima iz dostupne medicinske dokumentacije kod tužiteljice prisutni određeni problemi sa mokrenjem, a koje bi, kao i njihovu povezanost sa štetnim događajem trebao ocijeniti vještak urolog, to se ukazala potreba za provođenjem dodatnog vještačenja po vještaku urološke specijalnosti koje je provedeno temeljem odredbe čl. 259. st. 2. ZPP . Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Tomislava Dujmenovića od 11. svibnja 2024. proizlazi da je kod tužiteljice došlo do smanjenja životnih aktivnosti sa urološke strane od 10 %. Bolovi i strah već su uključeni u ocjeni vještaka kirurga. Nakon prometne nezgode 4.9.2017. kod tužiteljice je došlo do ozljede slabinske kralježnice i nastanka hernije diska slabinske kralježnice i posljedičnog oštećenja korjenova živaca. Kao posljedica toga pojavila se inkompletna inkontinencija urina, nekontrolirano mokrenje, zbog čega tužiteljica ima stalnu nelagodu i prisiljena je nositi urološke uloške. Uzeo je u obzir i mišljenje vještaka sudske medicine.

12.1. Radi prigovora tuženika istaknutih na nalaz i mišljenje vještaka, sud je usmeno saslušao vještaka. U svom usmenom saslušanju taj vještak je naveo da nakon što je izvršio uvid u kopiju zdravstenog kartona i pogledao primjedbe tuženika može reći da je tijekom razmatranja podataka iz zdravstevnog kartona 4.9.2009. pronašao podatak da je postavljena dijagnoza inkontinencije urina, odnosno nekontrolirano mokrenje od strane obiteljskog liječnika jer se tužiteljica tijekom pregleda kod fizijatra žalila da joj povremeno pobjegne mokraća. Isto tako od 4.3.2010. stoji podatak da joj bježi mokraća kod kašlja i dobila je savjet. Ove podatke je previdio kod svog prvog pregleda zdravstvenog kartona, a ipak misli da je ozljeda nakon prometne nesreće od 4.9.2017. dovela do pogoršanja nekontroliranog mokrenja jer tijekom pregleda neurologa vrlo brzo nakon prometne nesreće 21.9.2017. u nalazu stoji neurovegetativne funkcije - nakon prometne ima opstipaciju i inkontinenciju urina, a nakon toga slijede pregledi i urološka obrada 10.11.2017., 30.3.2017., gdje je navedeno da zbog nekontroliranog mokrenja troši 4 uloška dnevno i preporučen je pregled uroginekologa. Dana 9.5.2018. tijekom prvog pregleda kod uroginekologa utvrđeno je da je prisutna stresna inkontinencija i urgentna inkontinencija. U nalazu se navode tegobe u vidu inkontinencije započete odmah nakon prometne nesreće i vremenom tegobe su manje. Tijekom pregleda kod ginekologa od 26.6.2018. uzimala je lijek za inkontinenciju urotim i zatim kod pregleda neurologa 27.8.2020. zbog nekontroliranog mokrenja i stolice preporučene obrade EMNG uretralnog i analnog sfinktera. Svi ovi pregledi govore da su problemi sa inkontinencijom bili veći nakon prometne nesreće zbog čega su se provodili urološki i ginekološki pregledi, bolesnica je uzimala terapiju pa stoga misli, a nakon dodatnog pregleda zdravstvenog kartona da postoji smanjenje opće životne aktivnost od 7 %. Ovu ocjenu je donio upravo zato što tijekom pisanja svog nalaza i pregleda tužiteljice nije imao podatke da je tužiteljica imala i ranije probleme sa inkontinencijom, iako se vidi da nije obrađivana kod urologa i ginekologa pa je stoga ipak smanjio svoju ocjenu na 7 %. U preostalom dijelu nalaza i mišljenja, a glede bolova i straha ostaje kod svoje ranije ocjene odnosno ocjene koju je odredio kirurg. Na pitanje da li je operativno liječenje lumbalne kralježnice koje je tužiteljica imala 2009. imala moglo utjecati na probleme sa mokrenjem kod tužiteljice obzirom da pritišće živce koji reguliraju mišiće mokraćnog mjehura, vještak navodi kako je tužiteljica i prije operativnog zahvata prema zdravstvenom kartonu imala probleme sa nekontroliranim mokrenjem, operativni zahvat LS kralježnice izvodi se da bi se oslobodio i smanjio pritisak na živce, između ostalog i na živce zbog čijeg pritiska je došlo do nekontroliranog mokrenja, stoga je očekivati da bi sam operativni zahvat trebao vremenom smanjiti simptome nekontroliranog mokrenja. Imao je podatke o operativnog zahvatu i uzeo je to u obzir kod svoje ocjene. Na pitanje da li je uzeo u obzir da se tužiteljica i nakon operativnog zahvata primjerice 4.3.2010. i dalje žali na probleme sa mokrenjem, vještak odgovara kako je navedeno uzeo u obzir i upravo zato je smanjio svoju ocjenu smanjenja opće životne aktivnosti. Na pitanje da li je uzeo u obzir nalaz vještakinje Petrovečki, odnosno dio u kojem navodi da ukoliko bi se i utvrdila inkontinencija da bi to moglo iznositi samo polovicu tog postotka, vještak odgovara da je uzeo u obzir navedeno i tako je donio svoju ocjenu.

12.2. Sud je u cijelosti prihvatio, kako pisani nalaz i mišljenje vještaka tako i usmeno očitovanje vještaka koje je dano na glavnoj raspravi budući su isti logični, objektivni, uvjerljivi, te su dani u skladu s pravilima znanosti i vještine. Sud smatra i da su na primjedbe na nalaz i mišljenje dana logična i uvjerljiva objašnjenja koja u cijelosti kao vjerodostojna prihvaća i ovaj sud pri čemu su pisani nalaz i usmeno očitovanje sukladni medicinskoj dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj raspravi. Osim toga, navedeni vještak je, osim uvida u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužiteljice, izvršio i pregled tužiteljice. Budući da se po ocjeni ovog suda, nije pojavila niti najmanja sumnja u pravilnost danog nalaza i mišljenja vještaka, odnosno da isti nije nejasan, nepotpun niti proturječan sa sobom ili s izviđenim okolnostima, u smislu odredbe članka 261. st. 2. ZPP, odbijen je prijedlog tuženika da se u predmetu provede novo vještačenje po drugom vještaku urološke struke i sud je takav prijedlog ocijenio na način da je isti usmjeren isključivo ka odugovlačenju ovog postupka, a drugačija odluka suda bila bi suprotna načelu ekonomičnosti parničnog postupka.

13. Podneskom od 9.6.2025. vještaci Filipušić i Dujmenović su naveli kako nakon uvida u iskaz vještaka Dujmenovića sa rasprave od 10.2.2025. oba vještaka usuglašeno iskazuju da je sveukupni objedinjeni postotak smanjenja životne aktivnosti tužiteljice s kirurško-urološke strane 15 % pa je taj postotak ova sud uzeo kao relevantan.

14. Što se pak tiče ocjene ostalih dokaza sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona. Daljnje dokaze sud nije provodio jer je smatrao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno da se donese pravilna i na zakonu osnovana presuda.

15. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO), u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a koji su sukladni pročitanoj medicinskoj dokumentaciji, utvrđeno je da je tužiteljica povodom ozljeda koje je zadobila u štetnom događaju trpjela fizičke bolove i strah u trajanju i intenzitetu kako je navedeno u nalazu vještaka i naprijed navedeno u presudi te da joj je smanjena životna aktivnost u omjeru od 15 % uslijed čega trpi duševne bolove. Također, na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna i tuđa pomoć i njega po tri sata dnevno od 4.9.2017. do 24.9.2017. te nakon toga 60 dana po 2 sata dnevno, dakle u ukupnom trajanju od 183 sata.

17. Dakle, imajući u vidu ozljede koje je tužiteljica pretrpila, intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, kao i duševne bolove koje je tužiteljica trpjela i trpi, opseg smanjenja životne aktivnosti sud smatra da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje temeljem čl . 19. st. 2. ZOO. Obzirom da je utvrđeno da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužitelj ici dosudi pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu. Pritom sud smatra da trajanje i jačina fizičkih bolova i straha, kao i težina povrede prava osobnosti, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade te da se dosuđivanjem iste ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

18. Prilikom dosuđivanja visine pravične novčane naknade sud je imao u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljeda, neugodnosti prilikom liječenja (mirovanje, povraćanje, uporabu analgetika, mučnine, imobilizaciju Schanzovim ovratnikom, vrtoglavice i dr.), kao i intenzitet i trajanje pretrpljenog straha. Također, sud je imao i u vidu opseg smanjenja životne aktivnosti (15 %), pojavne oblike kroz koje se trajne posljedice očituju, dob tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja (56 godina), njezin preostali životni i radni vijek, kao i trajanje i jačinu duševnih bolova koje zbog smanjenja životne aktivnosti trpi. Ujedno se ističe kako su Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5), povišeni su za 50 %, uz obrazloženje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je uslijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove presude. Stoga je ovaj sud prilikom određivanja visine naknade također uzeo u obzir i promjene vrijednosti novca uzrokovane inflatornim kretanjima (tako i Ustavni sud RH u U-III-7796/2014 od 11. veljače 2016., Žs u Dubrovniku Gž-546/2023-2 od 6. studenog 2024., Žs u Zagrebu Gž-3137/2024-2 od 25. srpnja 2024., Žs u Zagrebu Gž-5040/2024-2 od 18. prosinca 2024.).

19. Imajući u vidu gore navedene okolnosti sud smatra da je tužiteljica pretrpjela neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 7.200,00 EUR.

20. Što se tiče naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, na temelju nalaza i mišljenja vještaka, utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od tri sata dnevno od 4.9.2017. do 24.9.2017. te nakon toga 60 dana po 2 sata dnevno te da su istu tužiteljici pružali ukućani. Sud je slobodnom ocjenom u smislu odredbe čl. 223. ZPP utvrdio 5,00 EUR kao cijenu sata pružene tuđe pomoći i njege tako da je tužiteljica s osnove pružene tuđe pomoći i njege pretrp ila štetu u visini od 915,00 EUR (183 sata x 5 EUR). No kako tužiteljica s tog osnova potražuje iznos od 720,00 EUR, to joj je dosuđeno kako je zatražila.

21. Dakle, tužiteljici ukupno pripada naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 7.200,00 EUR te naknada imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 720,00 EUR, ukupno s ta dva osnova 7.920,00 EUR. Kako je tuženik tužiteljici na ime neimovinske štete i imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu isplatio iznose od 1.592,67 EUR i 5.644,94 EUR, (7.237,61 EUR), tužiteljici je s osnove pretrpljene neimovinske štete i imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu dosuđen iznos od 682,39 EUR (7.920,00 EUR –7.237,61 EUR).

21.1. Dakle, tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 1.282,39 EUR je djelomično osnovan za iznos od 682,39 EUR, dok je za iznos od 600,00 EUR isti neosnovan.

22. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dok je čl. 1086. ZOO određeno da se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Budući da se tužiteljica dana 13. srpnja 2018. (potvrda o primitku preporučene pošiljke na listu 69 spisa) obratila tuženiku u mirnom postupku s zahtjevom za naknadu štete prije podnošenja tužbe, to joj na temelju odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu pripadaju zatezne kamate za razdoblje od dana podnošenje odštetnog zahtjeva tuženiku pa do isplate, neovisno o datumu završetka liječenja tužiteljice i neovisno o danu presuđenja (tako i odlukama VSRH Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev 373/2022-3 od 29. studenoga 2022.).

22.1. Sa dijelom zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos 682,39 EUR za razdoblje od 12. srpnja 2018. do 13. srpnja 2018. tužiteljica je odbijena jer je se tuženiku s zahtjevom za naknadu štete prije podnošenja tužbe obratila 13. srpnja 2018., a ne 12. srpnja 2018. pa je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

23. O potraživanju u iznosu od 2.934,56 EUR po osnovi procesne kamate na iznos obračunatih dospjelih zateznih kamata na iznos dijela glavnog duga isplaćenog sa zakašnjenjem (6.800,00 EUR koji je tuženik isplatio tužiteljici 17.7.2025.) sud je odlučio temeljem čl. 31. st. 2. ZOO. Tom odredbom je propisano kako se na iznos neisplaćenih kamata mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sud podnesen zahtjev za njihovu isplatu. U odlukama broj Rev-2332/14 od 18. srpnja 2018. i Rev-1288/2015-2 od 21. svibnja 2019. VSRH je izrazio pravno shvaćanje prema kojem je pravo na podnošenje zahtjeva za isplatu dospjele zatezne kamate, koja je obračunata i izražena u apsolutnom iznosu, kao i pravo na podnošenje zahtjeva za plaćanje procesne zatezne kamate, u smislu odredbe članka 31. stavka 2. ZOO, vezano uz prestanak glavne tražbine na koju se odnosi obračunata i u apsolutnom iznosu utužena kamata. Pritom je ocijenjeno neprihvatljivim pravno shvaćanje prema kojem bi navedeno pravo pripadalo vjerovniku neke novčane obveze samo i jedino u situaciji kada je glavni dug u cijelosti plaćen, odnosno kada je glavna tražbina u cijelosti prestala. To stoga što, u skladu s odredbom članka 31. stavaka 1. i 2. ZOO, naprijed navedeno pravo postoji i onda kada je dužnik samo djelomično podmirio novčanu obvezu pa vjerovniku i u tom slučaju, pored zahtijevanja isplate preostalog dijela glavne tražbine, pripada i pravo uglavničiti iznos dospjelih zateznih kamata obračunatih na plaćeni dio glavne tražbine i na tako uglavničene zatezne kamate zahtijevati daljnje procesne kamate obračunate od dana podnošenja zahtjeva za isplatu. Razlog tomu je što je riječ o djeljivoj obvezi, odnosno o djel jivoj tražbini u smislu odredbe članka 41. stavka 1. ZOO, koja se može i ispuniti u dijelovima, a dužnik je obvezan primiti to djelomično ispunjenje, osim ako ima poseban interes da to odbije (članak 169. stavak 2. ZOO). Stoga, kada je tuženik isplatio nesporni dio tužiteljičine glavne novčane tražbine, a koju je isplatu tužiteljica bila dužna primiti jer za njeno odbijanje nije imala opravdani razlog niti poseban interes, time je taj dio glavne tražbine tužiteljice prestao pa su se stekli i uvjeti da tužiteljica, pozivom na odredbu članka 31. stavaka 1. i 2. ZOO, ostvari i zahtjev za isplatu zateznih kamata obračunatih na iznos plaćenog dijela glavne tražbine, kao i zahtjev za plaćanje procesne kamate počevši od dana postavljanja zahtjeva sudu za njihovu isplatu (26. kolovoza 2025.). Obračun kamate nije sporan (list 322).

24. Člankom 1095. st. 1. ZOO propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. U odnosu na imovinsku štetu s osnova izgubljene zarade radi korištenja bolovanja u rujnu 2017. u iznosu od 81,81 EUR, valja napomenuti kako je tuženik na zadnjoj glavnoj raspravi naveo da ne osporava zatraženi iznos pa sud nije analizirao niti obrazlagao ranije istaknute prigovore tuženika glede tog dijela zahtjeva (zastara, osnova i visina tužbenog zahtjeva tužiteljice na ime izgubljene zarade, uzročna veza između prometne nezgode i izgubljene zarade tužiteljice obzirom da ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi te da li tužiteljici pripada potraživanje s osnova izgubljene zarade obzirom da iz dostavljenog izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad proizlazi da se radi o ozljedi na radu) te je dosudio zatraženi iznos s tog osnova (točka I. izreke).

25. Tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate tekuće na iznos imovinske štete zbog izgubljene zarade od dana 13. srpnja 2018. kao dana s kojim je podnesen odštetni zahtjev tužiteljice temeljem čl. 12. st. 4. ZOOP (tako i u Žs u Zagrebu poslovni broj Gž- 1743/2023-2 od 9. svibnja 2023. te VSRH u Rev-489/2024 od 15.5.2024.), a ne od naznačenog dana u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, iako se radi o potraživanju koje je nastalo prije podnošenja odštetnog zahtjeva jer tuženik ne može biti u zakašnjenju prije nego što mu je odštetni zahtjev dostavljen jer mu prije tog dana šteta nije bila poznata. Slijedom navedenog, tužiteljica je odbijena sa zahtjevom u dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu zateznih tekućih na iznos od 81,81 EUR od 15. listopada 2017. do 13. srpnja 2018. (toč. II. izreke).

26. U svojoj odluci Rev 1325/13-2 od 15. rujna 2015. VSRH zauzeo je pravno shvaćanje kako se kod obračunavanja parničnih troškova tužitelju i s tim u svezi određivanja njegovog ukupnog uspjeha u sporu uzima u obzir i iznos koji je kao dio njegovog zahtjeva tuženik tijekom postupka priznao i isplatio pa je primjenom tog stajališta valjalo izračunati uspjeh tužiteljice u postupku i iznos troškova koji joj pripada. Tužiteljica je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživa la za pretrpljenu neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za imovinsku štetu za pruženu tuđu pomoć i njegu iznos od 8.520,00 EUR, a tuženik je tužiteljici na ime neimovinske štete i imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu isplatio iznose od 1.592,67 EUR i 5.644,94 EUR (7.237,61 EUR) te joj je sud glede tog dijela zahtjeva dosudio još i iznos od 682,39 EUR. Također je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom glede imovinske štete s osnova izgubljene zarade zatražila iznos od 81,81 EUR, a tuženik je tužiteljici na ime tog dijela zahtjeva isplatio iznos od 1.155,06 EUR te joj je sud glede tog dijela zahtjeva dosudio i zatraženi iznos od 81,81 EUR. S potraživanjem u iznosu od 2.934,56 EUR po osnovi procesne kamate na iznos obračunatih dospjelih zateznih kamata na iznos dijela glavnog duga isplaćenog sa zakašnjenjem tužiteljica je u cijelosti uspjela. Dakle, odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP, budući da tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu zahtjeva (iznos od 600,00 EUR na ime neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i tijek kamata na pojedine zatražene iznose), a zbog toga nisu nastali posebni troškovi. Tužiteljici je priznat trošak sastavljanja odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife, trošak sastavljanja podneska od 29.1.2021., 13.9.2021., 29.11.2021., 16.2.2023., 17.7.2025., 26.8.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife) za svaki navedeni podnesak, trošak zastupanja na ročištima održanim 18.2.2021., 7.3.2024., 10.2.2025., 3.3.2026. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Priznat joj je i trošak sastavljanja podnesaka od 3.1.2022. i 16.10.2023. u iznosu od 50,00 EUR za svaki podnesak temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife, odnosno 25 % nagrade iz Tbr 7. toč. 1. Tarife, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o kategoriji "ostalih" podnesaka u parničnom postupku. Za svaku navedenu radnju tužiteljici je priznat PDV po stopi od 25 %. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 72,33 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 89,44 EUR te trošak uplate predujmova za provođenje medicinskog vještačenja u iznos ima od 199,08 EUR i 200,00 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

26.1. Tužiteljici nije priznat trošak sastavljanja podneska od 4.11.2020. kojim izvještava kako je uplatila sudsku pristojbu na tužbu, budući da uplatu sud provjerava putem e spisa. Tužiteljici nije priznat trošak sastavljanja podnesaka od 4.3.2021. i 8.3.2024. kojima izvještava sud kako je uplatila predujam za vještačenje, budući da uplatu sud sam provjerava putem računovodstva ili Ipis financijske kartice predmeta. Tužiteljici nije priznat trošak sastavljanja podnesaka od 21.2.2022.,16.3.2022., 26.1.2023., 27.10.2023., 25.11.2024., 27.2.2025., 23.4.2025., jer nisu bili potrebni za vođenje postupka. Tužiteljici nije priznat trošak sastavljanja podneska od 11.7.2024. kojim uređuje tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja jer je tužiteljica i kasnije tijekom postupka uređivala tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja, podneskom od 17.7.2025., za koji joj je priznat trošak pa takve dispozicije tužiteljice tijekom postupka ne mogu ići na trošak tuženika. Nije joj priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu presude jer na to ročište nije pristupila. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

U Zagrebu, 8. travnja 2026.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 89,44 EUR

2. tuženiku po punomoćniku