REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-8572/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Diane Pavlečić kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. ĆE, zbog prekršaja iz članka 242. stavka 3. i stavka 5. i članka 216. stavka 1. točke 3. i stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20, 114/22.), odlučujući o prigovoru okr. VE, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Dubrovačko-neretvanska, Policijska postaja Metković od 5. rujna 2024., klasa: 211-07/24-3/11569, urbroj: 511- 03-12-24-1, u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Prigovor okrivljenika VE odbija se kao neosnovan i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik ĆE obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik ĆE i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.350,00 eura, zbog prekršaja iz članka 242. stavka 3. i stavka 5. i članka 216. stavka 1. točke 3. i stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci prekršajnog naloga.
Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane korištenja inozemne vozačke dozvole na području Republike Hrvatske u trajanju od 3 (tri) mjeseca.
Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnijeo prigovor zbog odluke o novčanoj kazni, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome kako je došlo do prekršaja te priznaje krivnju i moli sud da mu umanji novčanu kaznu koja je prevelika da bi je platio.
Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor nije osnovan.
5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Dakle, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Pritom se naglašava da je za predmetne prekršaje propisana novčana kazna 30 eura, i od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, pa izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1,350,00 eura predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetne prekršaje.
Po ocjeni ovog suda, imajući na umu da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja velik stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra te da u konkretnom slučaju ne postoje posebno izražene olakotne okolnosti, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, to se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru. K tome, uzimajući u obzir i nedokumentirane žalbene navode o imovinskim i obiteljskim prilikama okrivljenika, vijeće ovog suda ne nalazi osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne.
7. Stoga, navodi prigovora nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni.
8. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 8. travnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Dubrovačko-neretvanska, Policijska postaja Metković u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.
