Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: P-428/2019.-40.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski su u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužitelja HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Denis Pedić iz Popovače, protiv tuženika PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., OIB: 02535697732 iz Zagreba, Radnička cesta 50, kojeg zastupa odvjetnica Maja Čuljak iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 5. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika ĐD i zamjenice punomoćnice tuženika odvjetnice Jasminke Houška, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.- dalje: ZPP) 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 9010583408 koji su 9. lipnja 2005. sklopili tužitelj HD iz [adresa] kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50 kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno Odluci tuženika o kreditiranju građana, a preko ugovorene kamatne stope od 5,25 % godišnje.

II Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50 da tužitelju HD iz [adresa] isplati iznos od 373,51 € (tristo sedamdeset i tri eur i pedeset i jedan cent), sa zakonskom zateznom kamatom do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015.do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 7,60 € od 28.2.2010.,

- na iznos od 16,64 € od 31.3.2010.,

- na iznos od 16,49 € od 30.4.2010.,

- na iznos od 16,59 € od 31.5.2010.,

- na iznos od 17,58 € od 30.6.2010.,

- na iznos od 16,59 € od 31.7.2010.,

- na iznos od 17,09 € od 31.8.2010.,

- na iznos od 16,84 € od 30.9.2010.,

- na iznos od 16,36 € od 31.10.2010.,

- na iznos od 12,06 € od 30.11.2010.,

- na iznos od 12,66 € od 31.12.2010.,

- na iznos od 12,14 € od 31.1.2011.,

- na iznos od 12,26 € od 28.2.2011.,

- na iznos od 11,97 € od 31.3.2011.,

- na iznos od 11,95 € od 30.4.2011.,

- na iznos od 9,01 € od 31.5.2011.,

- na iznos od 9,01 € od 30.6.2011.,

- na iznos od 9,49 € od 31.7.2011.,

- na iznos od 5,40 € od 31.8.2011.,

- na iznos od 5,20 € od 30.9.2011.,

- na iznos od 5,15 € od 31.10.2011.,

- na iznos od 5,11 € od 30.11.2011.,

- na iznos od 5,15 € od 31.12.2011.,

- na iznos od 4,46 € od 31.1.2012.,

- na iznos od 4,44 € od 29.2.2012.,

- na iznos od 4,37 € od 31.3.2012.,

- na iznos od 4,36 € od 30.4.2012.,

- na iznos od 4,35 € od 31.5.2012.,

- na iznos od 4,29 € od 30.6.2012.,

- na iznos od 4,28 € od 31.7.2012.,

- na iznos od 4,23 € od 31.8.2012.,

- na iznos od 4,16 € od 30.9.2012.,

- na iznos od 4,17 € od 31.10.2012.,

- na iznos od 4,17 € od 30.11.2012.,

- na iznos od 4,13 € od 31.12.2012.,

- na iznos od 4,64 € od 31.1.2013.,

- na iznos od 4,70 € od 28.2.2013.,

- na iznos od 4,67 € od 31.3.2013.,

- na iznos od 4,59 € od 30.4.2013.,

- na iznos od 4,46 € od 31.5.2013.,

- na iznos od 4,42 € od 30.6.2013.,

- na iznos od 4,41 € od 31.7.2013.,

- na iznos od 4,41 € od 31.8.2013.,

- na iznos os 4,43 € od 30.9.2013.,

- na iznos od 4,46 € od 31.10.2013.,

- na iznos od 4,34 € od 30.11.2013.,

- na iznos od 4,33 € od 31.12.2013. do isplate, sve u roku 15 dana.

III Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 9010583408 koji su 9. lipnja 2005. sklopili tužitelj HD iz [adresa] kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50 kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

IV Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50 da tužitelju HD iz [adresa] isplati iznos od 3.099,16 € (tri tisuće devedeset i devet eur i šesnaest cent), sa zakonskom zateznom kamatom do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 1,20 € od 31.8.2005.,

- na iznos od 0,75 € od 30.9.2005.,

- na iznos od 0,70 € od 31.10.2005.,

- na iznos od 0,96 € od 30.11.2005.,

- na iznos od 5,13 € od 31.10.2008.,

- na iznos od 5,76 € od 31.12.2008.,

- na iznos od 7,28 € od 31.1.2009.,

- na iznos od 7,94 € od 28.2.2009.,

- na iznos od 5,85 € od 31.3.2009.,

- na iznos od 6,18 € od 30.4.2009.,

- na iznos od 3,46 € od 31.5.2009.,

- na iznos od 1,13 € od 30.6.2009.,

- na iznos od 1,65 € od 31.7.2009.,

- na iznos od 2,99 € od 31.8.2009.,

- na iznos od 2,84 € od 30.9.2009.,

- na iznos od 1,56 € od 31.10.2009.,

- na iznos od 3,96 € od 30.11.2009.,

- na iznos od 5,70 € od 31.12.2009.,

- na iznos od 8,51 € od 31.1 2010.,

- na iznos od 7,78 € od 28.2.2010.,

- na iznos od 11,41 € od 31.3.2010.,

- na iznos od 10,61 € od 30.4.2010.,

- na iznos od 12,27 € od 31.5.2010.,

- na iznos od 23,24 € od 30.6.2010.,

- na iznos od 20,90 € od 31.7.2010.,

- na iznos do 27,23 € od 31.8.2010.,

- na iznos od 25,19 € od 30.9.2010.,

- na iznos od 20,88 € od 31.10 2010.,

- na iznos od 29,21 € od 30.11.2010.,

- na iznos od 39,59 € od 31.12.2010.,

- na iznos od 32,44 € od 31.1.2011.,

- na iznos od 35,03 € od 28.2. 2011.,

- na iznos od 31,55 € od 31.3. 2011.,

- na iznos od 32,07 € od 30.4. 2011.,

- na iznos od 45,93 € od 31.5. 2011.,

- na iznos od 46,87 € od 30. 6.2011.,

- na iznos od 58,83 € od 31.7.2011.,

- na iznos do 53,03 € od 31.8.2011.,

- na iznos od 46,63 € od 30.9.2011.,

- na iznos od 45,84 € od 31.10.2011.,

- na iznos od 45,27 € od 30.11.2011.,

- na iznos od 48,08 € od 31.12.2011.,

- na iznos od 51,03 € od 31.1.2012.,

- na iznos od 51,26 € od 29.2.2012.,

- na iznos od 49,28 € od 31.3.2012.,

- na iznos od 50,26 € od 30.4.2012.,

- na iznos od 51,18 € od 31.5.2012.,

- na iznos od 49,71 € od 30.6.2012.,

- na iznos od 50,21 € od 31.7.2012.,

- na iznos do 49,38 € od 31.8.2012.,

- na iznos od 47,27 € od 30.9.2012.,

- na iznos od 49,50 € od 31.10.2012.,

- na iznos od 50,72 € od 30.11.2012.,

- na iznos od 50,30 € od 31.12.2012.,

- na iznos od 45,53 € od 31.1.2013.,

- na iznos od 49,59 € od 28.2.2013.,

- na iznos od 49,79 € od 31.3.2013.,

- na iznos od 48,08 € od 30.4.2013.,

- na iznos od 43,54 € od 31.5.2013.,

- na iznos od 43,42 € od 30.6.2013.,

- na iznos od 44,40 € od 31.7.2013.,

- na iznos do 46,23 € od 31.8.2013,

- na iznos od 49,04 € od 30.9.2013.,

- na iznos od 47,59 € od 31.10.2013,

- na iznos od 48,43 € od 30.11.2013.,

- na iznos od 49,38 € od 31.12.2013.,

- na iznos od 50,27 € od 31.1.2014.,

- na iznos od 51,53 € od 28.2.2014.,

- na iznos od 51,15 € od 31.3.2014.,

- na iznos od 49,67 € od 30.4.2014.,

- na iznos od 49,07 € od 31.5.2014.,

- na iznos od 49,23 € od 30.6.2014.,

- na iznos od 51,14 € od 31.7.2014.,

- na iznos od 52,53 € od 31.8.2014.,

- na iznos od 52,22 € od 30.9.2014.,

- na iznos od 53,54 € od 31.10.2014.,

- na iznos od 54,47 € od 30.11.2014.,

- na iznos od 53,98 € od 31.12.2014.,

- na iznos od 54,64 € od 31.1.2015.,

- na iznos od 54,64 € od 28.2.2015.,

- na iznos od 54,64 € od 31.3.2015.,

- na iznos od 54,64 € od 30.4.2015.,

- na iznos od 54,64 € od 31.5.2015.,

- na iznos od 54,64 € od 30.6.2015.,

- na iznos od 54,64 € od 31.7.2015.,

- na iznos od 54,65 € od 31.8.2015.,

- na iznos od 54,64 € od 30.9.2015. do isplate, sve u roku 15 dana.

V Za iznos od 418,26 € tužbeni zahtjev se odbija.

VI Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50 da tužitelju HD iz [adresa] isplati iznos od 702,30 €, sa zakonskom zateznom kamatom od 1.10.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.''

VII Odbija se u cijelosti prigovor prijeboja i prigovor radi prebijanja koji glasi: ''Utvrđuje se da postoji tuženikova tražbina prema tužitelju u visini od 1.509,89 € (preplata utvrđena člankom 5. Dodatka Ugovoru o kreditu), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 1.12.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.''

VIII Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.255,56 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 8.4.2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on kao korisnik kredita i tuženi kao kreditor sklopili 9.6.2005. Ugovor o kreditu broj 9010583408, a na temelju kog ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 31.154,59 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika na dan korištenja kredita.

Odredbom članka 4. Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti tuženiku kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva u skladu s odlukom Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,25 % godišnje. Odredbom članka 7. Ugovora određeno je da se kredit u iznosu od 31.154,59 CHF i kamata otplaćuju u 180 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora.

Isto tako su stranke 15.12. 2015. provele konverziju temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

Tužitelj također ističe da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 od 13.6.2014. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 2. tuženika Privredne banke Zagreb d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 2. tuženika Privredne banke Zagreb d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

Tužitelj se poziva na presude Trgovačkog suda u kojima je pravomoćno utvrđena ništetnost promjenljive kamatne stope, kao i ugovaranje valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF i navodi da činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i da je provedena konverzija CHF kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR ne znači da je time tužiteljica kao potrošač izgubila pravo za utvrđenje da su pojedine odredbe Ugovora ništetne, kao i pravo na povrat pretplaćenog iznosa. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se utvrdi da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno Odluci tuženika o kreditiranju građana, a preko ugovorene kamatne stope od 5,25% godišnje, da se tuženiku naloži na ime razlike zbog promjenljive kamatne stope isplatiti tužitelju iznos od 5.954,42 kn, da se utvrdi da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, da se tuženiku naloži na ime tečajne razlike isplatiti tužitelju iznos od 23.150,63 kn i na ime razlike u glavnicama iznos od 5.202,61 kn.

Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužitelj na ime preplate zbog promjenljive kamatne stope potražuje isplatu iznosa od 791,77 €, na ime preplate uslijed rasta tečaja CHF iznos od 3.099,16 € i razlike u glavnicama isplatu iznosa od 702,30 €.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik prvenstveno ističe da je sa tužiteljem sklopio Dodatak ugovoru o kreditu dana 15.12.2015. radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

Donošenjem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju došlo je do uspostavljanja ravnoteže interesa između ugovornih strana te je zakonskom intervencijom zakonodavac potpuno otklonio potrebu da se osobama koje su bile ovlaštene tužiti tuženika s osnove odredaba članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača pruži sudska zaštita i u pogledu njihove restitucije.

Intervencija zakonodavca se je odnosila i na valutu i na visinu kamatne stope i postupkom konverzije su obuhvaćene sve otplate (kamata i glavnica) do 30.9.2015. Nadalje tuženik navodi da se konverzijom ugovor o kreditu u CHF u cijelosti mijenja u ugovor o kreditu u EUR na način kao da je i bio sklopljen u EUR i tako je došlo do potpune restitucije potrošača.

Ističe se također da niti Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju niti drugim pozitivnim propisom nije zabranjeno ugovaranje promjenljive kamatne stope.

Valutna klauzula je zakonom dopuštena i jasno određena pravna kategorija koja je utemeljena na kogentnoj normi i nikako ne može biti proglašena ništetnom, niti konkretni pravni posao može biti ništetan samo zbog toga što je ugovorena valutna klauzula, a niti može biti proglašena ništetnom neka od odredbi konkretnog ugovora zbog ugovaranja valutne klauzule.

Prema tuženiku kako je jasno da postoji pravna osnovanost za sve učinjene uplate, to nema uvjeta za ostvarenje isplate na temelju odredbi o stjecanju bez osnove jer nedostaje pretpostavka za isto koju je potrebno dokazati u svakom konkretnom slučaju. Isplata na temelju stjecanja bez osnove isključuje mogućnost traženja naknade štete obzirom da se radi o dvije različite pravne osnove koje se međusobno isključuju. Stranke u Ugovoru o kreditu su jasno i nesumnjivo izrazile svoju volju, ugovor je solemniziran, isto tako je i Dodatak ugovoru o kreditu solemniziran, a javnobilježnički akt svojom snagom obvezuje strane kao i presuda i predstavlja istinu i nesporno među strankama.

Tuženik navodi da je neosnovana tvrdnja tužitelja da nije znao i nije bio informiran o mogućnosti promjene tečaja valute CHF u odnosu na kunu jer je isti bio informiran u javnim glasilima, od strane HNB i od strane zaposlenika tuženika, a pored toga tužitelj je trebao uložiti dužnu pažnju u vidu dobrog domaćina za donošenje svoje odluke i brinuti o svojim interesima više nego što bi to drugi trebali.

Ističe se i prigovor zastare u cijelosti u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu od 9.6.2005., Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9010583408 od 15.12.2015., izvršio uvid u izračun konverzije kredita na dan 30. rujna 2015., izvadak otvorenih stavaka na dan 30. rujna 2015., plan otplate, otplatnu tablicu s prikazom efektivne kamatne stope, potvrdu o plaćenim kamatama po namjenskom stambenom kreditu, pročitan je nalaz i mišljenje knjigovodstveno- financijskog vještaka Jasmine Fijačko sa dopunom i saslušan je tužitelj.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 9.6.2005. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 31.154,59 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke na dan korištenja kredita.

6. Odredbom članka 4. predmetnog Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,25% godišnje.

Odredbom članka 7. Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 31.154,59 CHF i kamata otplaćuju u 180 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora.

7. Iz iskaza tužitelja proizlazi da on nije mogao pregovarati o ugovornim odredbama nego da mu je dan na potpis unaprijed sastavljen, tipski ugovor.

U banci mu je bilo rečeno da je zaključenje ugovora vezanog uz tečaj CHF najpovoljnija opcija i da je tu najpovoljnija kamatna stopa i nije bilo govora o rizicima zaključenja takvog ugovora.

Kod zaključenja Dodatka ugovoru o kreditu tužitelj također nije mogao pregovarati niti o jednoj ugovornoj odredbi.

Upravo iz iskaza tužitelja je vidljivo da on nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi i da se s njim nije uopće pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama.

Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom i promjenljivom kamatnom stopom tj. da je tužitelju objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom kao i povećanje kamatne stope vodi ka povećanju glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta, koje odredbe su nerazumljive i nedorečene.

8. Prema odredbi članka 81. stavak 1.. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Stavkom 2. istog članka ZZP je propisano da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

9. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

10. Odredbom članka 11. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. - dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 12. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

11. Prema odredbi članka 15. ZOO sudionici u zasnivanju dvostranih ugovora polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 16. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

12. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao ugovorne strane.

13. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013. utvrđeno je da je 2. tuženik (ovdje tuženik) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

14. U ovom postupku je nesporno utvrđeno da je u predmetnom ugovoru o kreditu ugovorena promjenljiva kamatna stopa, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke i da se o promjenljivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo. Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP i na zakonsku presumciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

15. Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 4. ugovora, koji je tužitelju predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužitelj tom prilikom nije mogao niti imao mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

1 0

16. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 7. je neodređena i nepoštena, o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.

17. Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

18. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati.

19. Odredbom članka 103. stavak 1. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

20 Kako su odredbe članka 4. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su i ništetne.

21. Činjenica da je u konkretnom slučaju sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditiranju broj 9011180537 nije od utjecaja na pravo tužiteljice da traži utvrđenje ništetnosti ugovorne obveze i isplatu razlike budući da su predmetni Dodatak ugovora i konverzija kredita iz CHF u EUR izvršeni na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK) s time da se niti odredbama ZID ZPK, a niti aneksima izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenljiva kamatna stopa niti se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenljive kamatne stope.

Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz osnovnog Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, te se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period.

Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora te stoga ovdje treba primjeniti institut stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO.

22. Odredbom članka 19. b ZID ZPK je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

1 1

23. Slijedom navedenog proizlazi da provođenje konverzije i izračun na temelju kojeg je ona provođena (članak 19 c ZID ZPK) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenljive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, te je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Ako to nije slučaj tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite i konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada obzirom da Zakon na temelju kojeg je konverzija provedena nije isključio mogućnost potrošača na ostvarenje restitucije na temelju nepoštenih ugovornih odredbi.

Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 ŠD protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.).

Tužitelj kao potrošač mora imati mogućnost uspostave položaja u kojem bi se nalazio da nepoštene ugovorne odredbe nisu postojale, a posljedično tomu i mogućnost povrata koristi koju je trgovac – tužena banka stekla na njegovu štetu na temelju nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenljivoj kamatnoj stopi sukladno odluci banke.

24. Ističe se također da da odredbama ZID ZPK/15, kojima je reguliran način provođenja konverzije, ali niti odredbama u skladu s tim Zakonom sklopljenog Dodatka ugovoru o kreditu, nije regulirano rješavanje pravnih posljedica ništetnosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika i o valutnoj klauzuli u CHF, te u vrijeme donošenja tog zakonskog propisa i u vrijeme provođenja konverzije nije niti pravomoćno odlučeno o kolektivnom sporu o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

Konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK/15 odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, no ne i na izvanugovorne odnose stranaka, kao što je i restitucijski zahtjev za povrat onoga što je stečeno po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.

25. Slijedom navedenog tužitelju unatoč sklopljenom Dodatku ugovora o kreditu pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pripada mu pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.

26. Po prijedlogu tužitelja provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje.

27. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Jasmine Fijačko proizlazi da razlika između iznosa koji je tužitelj po osnovi kamata i predmetnog ugovora stvarno plaćao i iznosa koji bi plaćao da je plaćao da nije došlo do promjene kamatne stope u periodu od početka kreditnog odnosa do 31.12.2013 iznosi 5.965,61 kn. Razlika između iznosa koji je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno plaćao i iznosa koji bi plaćao da je tečaj CHF ostao nepromijenjen uspoređujući početni otplatni plan iznosi 21.578,79 kn, pri čemu se iznos od 23.350,61 kn odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na datum korištenja kredita.

1 2

Razlika između iznosa neotplaćene glavnice kredita po početnom otplatnom planu i neotplaćene glavnice na dan konverzije iznosi 5.291,46 kn.

U dopuni nalaza i mišljenja od 27.8.2025. vještakinja je izvršila prijeboj priznate preplate od 1.453,81 € sa razlikom iznosa neotplaćene glavnice i utvrdila da i dalje ostaje iznos od 5.812,01 kn za daljnji prijeboj.

Nakon prijeboja preostaje iznos od 373,51 € za razliku uslijed promjene kamatne stope i preostalo potraživanje za razliku uslijed promjene valute od 3.099,11 €. Slijedom navedenog vještakinja utvrđuje da je predmetnom konverzijom tužitelj djelomično obeštećen.

28. Kod usmene dopune nalaza i mišljenja vještakinja se je očitovala na prigovore tuženika i pritom navela da misli da je konverzija provedena sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju, ali da vještak odgovara samo za matematički izračun. Vještakinja je pojasnila da je ona izvršila prijeboj preplate sa razlikom neotplaćene glavnice, a za preostali dio preplate je izvršila prijeboj potraživanja za razliku zbog promjenljive kamatne stope, te se je radilo o nedospjeloj glavnici na datum 30.9.2015. Iznos preplate je uzet na datum 30.9.2015. kao iznos naplaćene glavnice, a eventualna daljnja preplata je vezana uz daljnje uplate.

Vještakinji nije poznato da li je u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu postojao ugovor o kreditu u kojem se nije mogla mijenjati kamatna stopa.

29. Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran, stranke ne prigovaraju matematičkom izračunu vještaka, a prigovori tuženika su uglavnom pravne prirode s time da se je vještakinja dopunski očitovala na sve prigovore i pritom decidirano otklonila sve prigovore i stoga sud ovaj nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.

30. Ovdje se napominje da samim smanjenjem neotplaćene glavnice nisu sanirane posljedice ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu, tj. unatoč pravilno i zakonito provedenoj konverziji, tužitelj prema nalazu i mišljenju knjigovodstveno-financijskog vještaka nije potpuno obeštećen od posljedica ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF i promjenljivoj kamatnoj stopi.

31. Slijedom navedenog, a uzevši u obzir mišljenje vještakinje da tužitelj konverzijom nije obeštećen, tužitelju je na ime razlike zbog promjenljive kamatne stope dosuđen iznos od 373,51 € i na ime tečajne razlike iznos od 3.099,11 €.

Preostali dio tužbenog zahtjeva po osnovi promjene kamatne stope u iznosu od 418,26 € je odbijen kao prekomjerno postavljen, te je presuđeno kao u točci V izreke ove presude.

O tijeku zatezne kamate odlučeno je na temelju odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO u vezi s člankom 1115. ZOO.

Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nesrazmjera u davanjima, te je odlučeno da zatezne kamate teku od dana stjecanja.

32. Zahtjev tužitelja za isplatu s osnove razlike neotplaćene glavnice kredita na dan konverzije i neotplaćene glavnice kredita prema početnom u iznosu od 1.003,45 € je

1 3

odbijen kao neosnovan budući da utvrđivanje ništetnosti Dodatka ugovoru kojim je provedena konverzija nije predmet ovog spora.

Iznos glavnice na dan konverzije utvrđen je Dodatkom ugovoru o kreditu koji je tužitelj prihvatio, a u tužbi nije iznio činjenice da bi Dodatak ugovoru bio ništetan u odnosu na glavnicu niti da je konverzija provedena protivno odredbama ZID ZPK/15, te je valjalo presuditi kao u točci VI izreke ove presude.

33. U odnosu na tuženikovo protivljenje preinaci tužbe ukazuje se na stav sjednice predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda RH, prema kome u postupcima po tužbama korisnika kredita u CHF dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (Izvod iz zapisnika Su IV-162/21 od 26.11.2021.).

34. U odnosu na postavljeni prigovor prijeboja i prigovor radi prebijanja ističe se da potrošač plaćanjem po nižem tečaju i nadalje nije stjecatelj već je to kreditor pa nema mjesta primjeni instituta stjecanja bez osnove.

Potencijalna tražbina kreditora s osnove nižeg tečaja je u zastari budući da je zastara na tražbinu kreditora tekla cijelo vrijeme do donošenja kolektivne presude i kasnije i ona nije za kreditora prekinuta podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu jer su kreditori u kolektivnom sporu pasivno legitimirani i stoga pravo prekida zastarijevanja pripada samo potrošačima.

Svi dospjeli anuiteti zastarijevaju nakon tri godine pa je stoga nastupila zastara potraživanja razlike tečaja za kreditora-banku.

Pored toga se ističe da je za nepoštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isključivo odgovoran tuženik kao kreditor.

Slijedom gore navedenog predmetni prigovori su odbijeni u cijelosti kao neosnovani i presuđeno je kao u točci VII izreke ove presude.

35. Prigovor zastare potraživanja tužitelja je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv 8 banaka od 4.7.2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 i potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt- 249/14 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara i jednostranom odlukom banke samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13.6.2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 12.6.2019., nije nastupio zastarni rok od pet godina.

36. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a Budući da je tuženik osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva uspjeh tužitelja u sporu iznosi 87,5% ( u odnosu na osnov je tužitelj uspio 100% i u odnosu na visinu 75%, a što ukupno iznosi 87,5%).

Tuženik je u sporu uspio sa 12,5%.

Kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika dobiva se konačan uspjeh tužitelja u sporu od 75 %.

1 4

Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 200,00 €, sastava podneska od 7.2.2020. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 17.2.2020. 200,00 €, sastava podneska od 19.11.2025. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 5.3.2026. 200,00 €, na ročištu od 8.4.2026. 100,00 €, PDV-a 275,00 € i trošak predujma za financijsko vještačenje 299,00 € ili ukupno 1.674,08 €.

Ostali troškovi tužitelju nisu priznati jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

Obzirom na uspjeh tužitelja u sporu od 75 % dosuđen mu je trošak u iznosu od 1.255,56 €.

37. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Kutini 8. travnja 2026.

Sudac

Jasmina Pintarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).

Dna

1.Odvjetnik Denis Pedić, Popovača

2.Odvjetnica Maja Čuljak, Zagreb