REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] F 5
Poslovni broj: Us I-1703/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu FF (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], polje 181A, kojeg zastupa opunomoćenik Nenad Mamula (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Karlovcu, Ulica A. Vraniczanya 6, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, kojeg zastupa službena osoba BF, radi teže povrede službene dužnosti, 8. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA: UP/II-114-04/25-02/74, URBROJ: 511-01-158-25-5 od 14. srpnja 2025. godine.
Obrazloženje
1. Izreka prvostupanjskog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Rijeka, KLASA: UP/I-114-04/24-02/268, URBROJ: 511-01- 158-25-49 od 7. travnja 2025. u osuđujućem (spornom) dijelu glasi (izostavljena su posebna označavanja teksta):
„ FF, policijski službenik Postaje granične policije Cetingrad, Policijske uprave karlovačke, OlB (…), rođen **.**.1966. godine u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, po zanimanju policajac, raspoređen na radno mjesto policijski službenik za zaštitu državne granice — operater na stacionarnim i mobilnim sustavima za nadzor granice, u zvanju viši policijski narednik, sa završenom SSS, u MUP-u RH od 24.12.1990. godine, živi u izvanbračnoj zajednici, otac jednog djeteta, do sada disciplinski nekažnjavan, ne vodi se drugi disciplinski postupak, nije sindikalni povjerenik, udaljen iz službe s danom 29.05.2024. godine
točka 1.
odgovoran je zbog toga što je:
dana 18. i 19. srpnja 2023. godine na prethodno traženje građanina JF, zatražio od policijskog službenika EF, koji je dana 19. srpnja 2023.g. u vremenu od 08-20,00 sati službu obnašao na Stalnom međunarodnom graničnom prijelazu za međunarodni promet putnika i roba u cestovnom prometu Maljevac da ne obavi dužnu radnju granične kontrole sukladno Zakoniku o schengenskim granicama, i evidentiranja u Nacionalnom informacijskom sustavu za upravljanje državnom granicom prilikom izlaska iz [adresa] državljanke Ruske Federacije PF, rođ. **.**.1961. g., na što je policijski službenik EF pristao te je dana 19.07.2023. godine u 12:56 sati na izlazu iz Republike Hrvatske izvršio graničnu kontrolu vozila registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]): dok nije izvršio graničnu kontrolu državljanke Ruske Federacije PF, koja je bila vozač u navedenom vozilu niti je istu evidentirao u Nacionalnom informacijskom sustavu za upravljanje državnom granicom, već je kroz Nacionalni informacijski sustav za upravljanje državnom granicom na traženje policijskog službenika FF kao putnika u vozilu evidentirao državljanina Bosne i Hercegovine HF, rođ. **.**.1996.g., koji je izlaznoj graničnoj kontroli pristupio kao pješak neposredno nakon vozila reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) dakle, zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi, čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 3. ZOP, zbog čega mu se temeljem članka 110. stavak 2. točke 6. ZOP utvrđuje
PRESTANAK DRŽAVNE SLUŽBE
točka 2.
odgovoran je zbog toga što je:
dana 11. listopada 2023 godine za vrijeme službe koju je obavljao u vremenu od 8,00 do 20,00 sati na Stalnom međunarodnom graničnom prijelazu za međunarodni promet putnika i roba u cestovnom prometu Maljevac, a na prethodno traženje građanina JF zatražio od policijske službenice ĆF koja je navedenog dana u vremenu od 8,00 do 20,00 sati bila raspoređena na poslove nadzora državne granice na MCGP Maljevac da ne obavi dužnu radnju granične kontrole sukladno Zakoniku o schengenskim granicama i evidentiranja u Nacionalnom informacijskom sustavu za upravljanje državnom granicom prilikom ulaska u [adresa] državljanke Ruske Federacije PF, rođ. **.**.1961. godine na što je policijska službenica ĆF pristala te je dana 11. listopada 2023. godine u 14:40 sati izvršila graničnu kontrolu nad vozilom reg. oznake [registarska oznaka] i u Nacionalnom informacijskom sustavu za upravljanje državnom granicom kao putnika u navedenom vozilu evidentirala samo državljanina R. Hrvatske JF, rođ. **.**.1960. g., dok nije izvršila graničnu kontrolu i evidentiranje u Nacionalnom informacijskom sustavu za upravljanje državnom granicom državljanke Ruske Federacije PF iako se predmetna nalazila u navedenom vozilu dakle, zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 3. ZOP zbog čega mu se temeljem članka 110. stavak 2. točke 6. ZOP utvrđuje
PRESTANAK DRŽAVNE SLUŽBE
točka 3.
odgovoran je zbog toga što je:
dana 24. studenog 2023. godine tijekom obavljanja službe na Stalnom međunarodnom graničnom prijelazu za međunarodni promet putnika i roba u cestovnom prometu Maljevac a koju je obnašao u vremenu od 8,00 do 20,00 sati, na prethodno traženje građanina JF, zatražio od policijskog službenika CF koji je navedenog dana u vremenu od 8,00 do 20,00 sati bio raspoređen na poslove nadzora državne granice na MCGP Maljevac da ne obavi dužnu radnju granične kontrole sukladno Zakoniku o schengenskim granicama i evidentiranja u Nacionalnom informacijskom sustavu za upravljanje državnom granicom prilikom ulaska u [adresa] državljanke Ruske Federacije PF, rođ. **.**.1961. g., na što je policijski službenik CF pristao te je dana 24. studenog 2023. godine u 16:49 sati izvršio graničnu kontrolu nad vozilom registarske oznake i broja 171-0-740 (BIH), odnosno unos u Nacionalni informacijski sustav za upravljanje državnom granicom, dok ŽF nije evidentirao, niti joj u putnu ispravu otisnuo granični štambilj, već je u vozilu K 71-0-740 na traženje policijskog službenika FF neistinito kao putnika evidentirao državljana Bosne i Hercegovine UF, rođ. **.**.1996. g. p koji je već prethodno evidentiran u vozilu reg. oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) neposredno prije vozila K71-0-740 dakle, zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi, čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 3. ZOP, zbog čega mu se temeljem članka 110. stavak 2. točke 6. ZOP utvrđuje
PRESTANAK DRŽAVNE SLUŽBE
točka 4.
nije odgovoran da bi:
(…)
točka 5.
nije odgovoran da bi:
(…)
točka 6.
nije odgovoran da bi:
(…)
točka 7.
nije odgovoran da bi:
(…)
točka 8.
odgovoran je zbog toga što je:
dana 13. rujna 2023. godine za vrijeme obavljanja službe koju je obnašao na Stalnom međunarodnom graničnom prijelazu za međunarodni promet putnika i roba u cestovnom prometu Maljevac u 19,32 sati prilikom vršenja granične kontrole na ulazu u Republiku Hrvatsku nad državljaninom Bosne i Hercegovine MF, rođ. **.**.1983. g., koji je u Republiku Hrvatsku ušao kao suvozač u vozilu reg. oznake [registarska oznaka], u kojem je kao vozač graničnoj kontroli pristupio i državljanin R. Hrvatske LF, rođ. **.**.1963. godine, propustio u Nacionalni informacijski sustav za upravljanje državnom granicom u evidenciju prijevoznih sredstava nad kojima je provedena granična kontrola vozila, evidentirati vozilo registarske oznake i broja [registarska oznaka], slijedom čega su u navedeni sustav evidentirani netočni podaci da su MF i LF u [adresa] ušli pješice
dakle, neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza, čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 1 ZOP, zbog čega mu se temeljem članka 110. stavak 2. točke 6. ZOP utvrđuje
PRESTANAK DRŽAVNE SLUŽBE
točka 9.
odgovoran je zbog toga što je:
dana 15. srpnja 2023. godine u 12,05 sati za vrijeme službe koju je obnašao na Stalnom međunarodnom graničnom prijelazu za međunarodni promet putnika i roba u cestovnom prometu Maljevac u vremenu od 8,00 do 20,00 sati na zahtjev neovlaštene osobe, sina VF i bez opravdanog razloga tj. potreba službe izvršio uvid u Informacijski sustav MUP-a za TF, rođenu **.**.1984. i to kroz jedinstveni registar osoba i evidenciju dnevnika događaja te navedene podatke ustupio neovlaštenoj osobi sinu VF dakle, odavanje podataka iz čl. 35. ovog Zakona neovlaštenim osobama,
čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 5. ZOP, zbog čega mu se temeljem članka 110. stavak 2. točke 6. ZOP utvrđuje
PRESTANAK DRŽAVNE SLUŽBE
točka 10.
odgovoran je zbog toga što je:
dana 8. studenog 2023. godine za vrijeme službe koju je obnašao na Stalnom međunarodnom cestovnom graničnom prijelazu za međunarodni promet putnika i roba Maljevac u vremenu od 8,00 do 20,00 sati na zahtjev neovlaštene osobe, nevjenčane supruge IF i bez opravdanog razloga tj. potreba službe izvršio uvid u Informacijski sustav MUP-a za FFU, rođenu **.**.1988. i to kroz jedinstveni registar osoba i evidenciju dnevnika događaja te navedene podatke ustupio neovlaštenoj osobi - nevjenčanoj supruzi IF dakle, odavanje podataka iz čl. 35. ovog Zakona neovlaštenim osobama, čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 5. ZOP, zbog čega mu se temeljem članka 110 stavak 2. točke 6. ZOP utvrđuje
PRESTANAK DRŽAVNE SLUŽBE
točka 11.
odgovoran je zbog toga što je:
dana 16. studenog 2023. godine za vrijeme službe koju je obnašao na Stalnom međunarodnom graničnom prilazu za međunarodni promet putnika i roba u cestovnom prometu Maljevac na zahtjev neovlaštene osobe građanina ŠF, rođenog **.**.1954. i bez opravdanog razloga tj. potreba službe izvršio uvid u Informacijski sustav MUP-a za vozilo registarske oznake i broja [registarska oznaka], te je prethodno navedenog dana u 17:10:12 sati putem telefona službene podatke iz informacijskog sustava MUP-a da se tablice ne potražuju ustupio neovlaštenoj osobi ŠF dakle, odavanje podataka iz čl. 35. ovog Zakona neovlaštenim osobama, čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 5. ZOP, zbog čega mu se temeljem članka 110. stavak 2. točke 6. ZOP utvrđuje
PRESTANAK DRŽAVNE SLUŽBE
Slijedom naprijed navedenog policijskom službeniku FF izriče se jedinstvena disciplinska kazna
PRESTANAK DRŽAVNE SLUŽBE
Odbija se zahtjev policijskog službenika FF od 31.03.2025. godine za naknadu troškova zastupanja od strane odvjetnika Nenada Mamule iz Karlovca. Rješenje o privremenom udaljenju iz službe stavlja se izvan snage po izvršnosti rješenja.“
2. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-114-04/25-02/74, URBROJ: 511-01-158- 25-5 od 14. srpnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja. Srž osporavanog rješenja tuženika glasi:
„Neosnovani su žalbeni navodi žalitelja da je pogrešno prvostupanjski disciplinski sud odbio dokazni prijedlog da se pribave snimke razgovora vezane uz ispise razgovora - transkripte koji su sastavni dio spisa, čime je povrijeđeno materijalno pravo, počinjena je apsolutno bitna povreda odredaba upravnog postupka i pravo na obranu i kontradiktornost postupka.
Uvidom u spis razvidno je da je prijavljeni policijski službenik FF i njegov opunomoćeni branitelj Nenad Mamula upoznati sa sadržajem ispisa razgovora
- transkriptima koji su sastavni dio dokaznog materijala, te da na iste nisu iskazivali primjedbe, niti sporili njihovu autentičnost, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud zahtjev za pribavljanje audio snimki predmetnih ispisa razgovora držalo nepotrebnim, budući se njima ne bi utvrdila niti jedna nova činjenica ili okolnost vezana uz počinjenje disciplinskih povreda, te bi se njihovim pribavljanjem odugovlačio postupak. Također se ukazuje žalitelju da prvostupanjski disciplinski sud odluku o odgovornosti nije donio jedino i isključivo na temelju sadržaja ispisa razgovora, već uzimajući u obzir i druge materijalne dokaze koji prileže spisu, ali i iskaze svjedoka, snimke nadzornih kamera i drugo, analizirajući ih pojedinačno i međusobno, te je na temelju ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno nesporno utvrdio da je prijavljeni počinio teže povrede službene dužnosti iz točki 1., 2. i 3. izreke pobijanog rješenja upravo na način kako se za iste i tereti.
S obzirom da je ne samo prijavljeni policijski službenik, nego i njegov opunomoćeni branitelj u cijelosti upoznati s dokaznim materijalom, da su nazočili usmenim raspravama na kojima su saslušani svjedoci i na kojima im je omogućeno da istima postavljaju pitanja, da predlaže izvođenje dokaza, te da iznesu obranu, ovo vijeće drži da tijekom provedenog disciplinskog postupka nije povrijeđeno žaliteljevo pravo na kontradiktornost postupka i pravo na obranu.
Isto tako prema ocjeni vijeća ovog suda pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja navodima iz žalbe nije dovedena u pitanje, jer prvostupanjski sud je na okolnosti djela koja su prijavljenom stavljena na teret izveo sve potrebne dokaze te iz tako izvedenih dokaza izveo ispravan zaključak kada je odlučio da je policijski službenik FF počinio teže povrede službene dužnosti činjenično i pravno opisane u izreci rješenja.
Prvostupanjski sud je detaljno analizirao izvedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj povezanosti te zatim na temelju cjelokupnog činjeničnog rezultata postupka, po načelu samostalnosti i slobodne ocjene dokaza (čl. 8. i 9. ZUP-a) ocijenio kojim dokazima i iz kojih razloga je poklonio vjeru i utvrdio činjenično stanje, a s kojim obrazloženjem se slaže i ovo vijeće te se radi izbjegavanja ponavljanja upućuje na navedeno.
Nadalje je utvrđeno da je disciplinski sud u predmetnom postupku pravilno primijenio odredbe materijalnog i postupovnog prava koje odredbe su citirane u obrazloženju pobijanog rješenja. Isto tako izvršenom usporedbom izreke i obrazloženja ovo vijeće nije našlo da bi isti bili međusobno proturječni. Također, obrazloženje rješenja je određeno i jasno, ne sadrži kontradiktornosti, a prvostupanjski sud je u istom naveo dokaze kojima je utvrdio odlučne činjenice. Slijedom toga, neutemeljeno žalitelj navodi da je sud grubo povrijedio materijalno pravo na njegovu štetu, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te počinio apsolutno bitnu povredu Zakona o upravnom postupku zbog čega pobijano rješenje nije moguće ispitati, te je isto nerazumljivo i proturječno.
U odnosu na žalbene navode da odgovornost žalitelja proizlazi isključivo iz iskaza svjedoka EF koji je na taj način želio izbjeći svoju disciplinsku odgovornost ovo vijeće ukazuje da je imenovani svjedok prije davanja svjedočkog iskaza pravilno upozoren na posljedice lažnog svjedočenja, te da stoga niti ovo vijeće niti vijeće prvostupanjskog disciplinskog suda nije imalo razloga sumnjati u istinitost njegovog iskaza, kao niti razloga sumnjati da bi podnositelj zahtjeva svjedoka ucijenio da iskazuje protiv žalitelja. Isto tako ovo vijeće ukazuje da je prvostupanjski disciplinski sud omogućio prijavljenom policijskom službeniku i njegovom opunomoćenom branitelju da svjedoku postavljaju pitanja, te u konačnici da isti nisu imali primjedbi na njegov iskaz. Također ukoliko žalitelj smatra da je imenovani svjedok neistinito iskazivao, imao je mogućnost podnijeti kaznenu prijavu radi lažnog iskaza svjedoka, što nesporno do danas nije učinio. Slijedom toga, ovo vijeće drži da je pravilno prvostupanjski sud nakon što je saslušao svjedoka OF, uzimajući u obzir njegov iskaz u ukupnosti s ostalim dokazima vezanim uz točku 1. izreke pobijanog rješenja na nesporan način utvrdio da je prijavljeni policijski službenik AF težu povredu službene dužnosti počinio upravo na način opisan u činjeničnom opisu djela.
U odnosu na žalbeni navod da svjedokinja ĐF nije smjela biti ispitana na okolnosti tumačenja pravnih propisa, pravilnika i zakona koji reguliraju prelazak stranih osoba preko granice, te da je stoga zapisnike o njenom saslušanju trebalo izdvojiti kao nezakonite dokaze, te da se na njima ne može temeljiti odluka suda, ovo vijeće ukazuje da su na usmenoj raspravi održanoj dana 11. ožujka 2025. godine na kojoj je u svojstvu svjedoka ispitana ĐF, raspoređena u PCP Cetingrad na radnom mjestu pomoćnice načelnika za graničnu kontrolu, bili nazočni prijavljeni policijski službenik i njegov opunomoćeni branitelj koji nisu tražili da imenovana ne bude ispitana u svojstvu svjedoka, te nakon što im je omogućeno da imenovanoj postavljaju pitanja, isti nisu imali primjedbi na njen iskaz, niti su tražili da se zapisnik o njenom saslušanju izdvoji kao nezakoniti dokaz.
Slijedom toga, ovo vijeće drži ovaj žalbeni navod usmjeren isključivo na otklanjanje disciplinske odgovornosti žalitelja.
Ukazuje se također da prema načelu samostalnosti i slobodne ocjene dokaza službena osoba u javnopravnom tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku, te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar. Koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje, te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid. Stoga se ocjena nedopuštenosti i neprikladnosti dokaznih sredstava u disciplinskom postupku ne provodi po kriterijima kaznenog postupka, zbog razlike u svrsi postupka i drugih bitnih pravnih obilježja između tih dviju vrsta postupaka.
Slijedom toga, ovo vijeće drži da je pravilno prvostupanjski sud na okolnosti načina postupanja policijskih službenika prilikom obavljanja granične kontrole na graničnom prijelazu saslušao kao svjedoka ĐF, pomoćnicu načelnika Postaje granične policije Cetingrad.
U svezi žalbenih navoda vezanih uz prelazak državne granice državljanke Ruske Federacije PF iz svjedočkog iskaza ĐF u potpunosti je razvidan način postupanja policijskih službenika na graničnom prijelazu (pregled putnih isprava, provjere u relevantnim bazama podataka, evidentiranje u Nacionalnom sustavu za upravljanje državnom granicom, utiskivanje graničnog štambilja), a koliko su navedene provjere važne i nužne ukazuje i činjenica da je imenovana građanka Ruske Federacije bila vođena u Evidencijama operativnih mjera i diskretnih provjera za razinu RH, a koja mjera je bila raspisana od strane Službe krim. policije PU karlovačke, te da je njena putna isprava skenirana, prema njoj bi se i postupalo na odgovarajući način, a što nesporno službujući policijski službenici nisu učinili upravo zbog traženja prijavljenog policijskog službenika.
Slijedom toga, predmetni žalbeni navodi žalitelja usmjereni su na otklanjanje njegove disciplinske odgovornosti.
U potpunosti se netočnim ukazuje žalbeni navod da disciplinski sud odluku o odgovornosti žalitelja za disciplinsku povredu pod točkom 8. temelji na fotografiji osobe iz nacionalnog informacijskog sustava, a koja „izgledom odgovara fotografiji osobe KF, a kako nije na pravilan način utvrđeno da bi se radilo o toj osobi, to ne može biti dokaz u postupku niti osnova za osudu žalitelja.
Uvidom u obrazloženje pobijanog rješenja na str. 43. razvidno je da pravilno disciplinski sud navodi „.. kada sa suvozačeve strane izlazi muška osoba koja izgledom odgovara fotografiji osobe iz Nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom, koja je dana 13.09.2023. godine u 19:33 sata evidentirana da je pješice ušla u RH, a radi se o MF“, budući je iz činjeničnog opisa djela pod točkom 8. izreke pobijanog rješenja razvidno da se prijavljenog policijskog službenika i tereti da je prilikom vršenja granične kontrole na ulazu u RH postupao prema MF i LF.
U odnosu na žalbeni navod da saslušana svjedokinja ĐF nije vjerodostojan svjedok ovo vijeće ponovno ukazuje žalitelju da na iskaz imenovane svjedokinje dan na usmenoj raspravi niti prijavljeni policijski službenik niti njegov branitelj nisu imali primjedbi.
Vezano uz žalbene navode koji se odnose na točke 9., 10. i 11. izreke pobijanog rješenja u kojima žalitelj navodi da je podatke iz IS MUP-a otkrio supruzi, sinu i prijatelju smatrajući da podaci neće otići nigdje dalje niti biti dostupni trećim osobama, ovo vijeće ukazuje da iako je prijavljeni policijski službenik imao ovlaštenje za rad u IS MUP-a, podatke koji su sadržani u Informacijskom sustavu MUP-a ovlašten je koristiti samo za službene potrebe, odnosno potrebe obavljanja poslova svog radnog mjesta, a ne u privatne svrhe u cilju saznavanja informacija za koje ima privatni interes. Naime, kada bi svaki policijski službenik koji ima ovlast uvida u IS MUP-a mogao bez ikakvog razloga provjeravati koga i kada želi, iz razloga jer ga je to zatražio neki građanin, to bi nesporno dovelo do zlouporabe službenih podataka.
Naime, Zakonom o tajnosti podataka žele se maksimalno zaštiti osobni podaci fizičkih osoba sa svrhom zaštite njihovog privatnog života i ostalih ljudskih prava i temeljnih sloboda u prikupljanju, obradi i korištenju osobnih podataka, pa stoga nije sporno da policijski službenik zbog prirode posla ima uvid u informacije i podatke koji nisu dostupni običnim građanima, međutim takvim podacima dužan je postupati na strogo propisan način, isključivo u cilju obavljanja policijskog posla i primjene policijskih ovlasti iz službenih razloga.
Nadalje, podaci sadržani u IS MUP-a predstavljaju službene podatke koji su neobjavljivi, te su ih policijski službenici sukladno članku 35. Zakona o policiji dužni čuvati, koju obvezu imaju i nakon prestanka službe u MUP-u, te ih ne mogu samovoljno davati neovlaštenim osobama, pa tako niti članovima obitelji i prijateljima. Slijedom svega navedenog, nesporno je da je prvostupanjski disciplinski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i nesporno utvrdio da je prijavljeni policijski službenik terećene povrede iz točki 9., 10. i 11. izreke pobijanog rješenja počinio upravo na način opisan u činjeničnom opisu djela, a što ne spori niti sam prijavljeni. Slijedom svega navedenog, vijeće ovog suda smatra da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio da je prijavljeni policijski službenik FF počinio teže povrede službene dužnosti iz članka 96. točka 3. Zakona o policiji opisane u točkama 1., 2. i 3. pobijanog rješenja kao „zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi", težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točka 1. Zakona o policiji opisanu u točki 8. kao „neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza”, te teže povrede službene dužnosti iz članka 96. točka 5. Zakona o policiji opisane u točkama 9., 10. i 11. izreke pobijanog rješenja kao „odavanje podataka iz članka 35. Zakona neovlaštenim osobama".
Neosnovanim se ukazuje žalbeni navod da je stajalište disciplinskog suda vezano uz izricanje kazne prestanka državne službe u odnosu na točke 1., 2. i 3. grubo kršenje prava na pošteno suđenje, budući su Zakonom o policiji za disciplinske povrede predviđene razne mjere od uvjetne osude, novčane kazne i opomene, pa žalitelj nevjerojatnom drži osudu prestanka državne službe ukoliko se uzme u obzir da je svoj posao obavljao od 1995. godine i da nije bio do sada stegovno i kazneno kažnjavan.
Ovo vijeće ističe da na izbor disciplinske kazne primarno utječe samo djelo, tj. priroda i težina počinjene povrede službene dužnosti, na što se potom nadovezuju i drugi elementi, propisani člankom 111. stavkom 4. Zakona o policiji, koji utječu na to da li će u konačnici kazna biti stroža ili blaža. Ponašanja koja predstavljaju teže povrede službene dužnosti međusobno se razlikuju po stupnju neprihvatljivosti za policijsku službu, uslijed čega se za povrede različite težine izriču različite vrste disciplinskih kazni. Svrha disciplinske kazne je odgojni utjecaj na počinitelja i na ostale policijske službenike, a sve u krajnjem cilju osiguranja učinkovitog i zakonitog rada policijske službe te osiguranja povjerenja građana u policiju.
Odredbom članka 110. stavak 2. Zakona o policiji propisane su kazne koje disciplinski sudovi MUP-a mogu izreći za teže povrede službene dužnosti, pri čemu nije propisano u kojim slučajevima će se izricati pojedine od predviđenih kazni, a jedini izuzetak čine teže povrede službene dužnosti koje imaju obilježja korupcije, za koje je, stavkom 3. istog članka, propisano obvezno izricanje kazne prestanka državne službe. Stoga disciplinski sudovi za svaku težu povredu službene dužnosti (osim one s obilježjem korupcije), mogu izreći bilo koju od predviđenih kazni.
Ovo vijeće drži da je prvostupanjski sud pravilno i u cijelosti proveo dokazni postupak, analizirao izvedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj povezanosti i iz činjeničnog stanja utvrđenog tijekom provedenog postupka nesporno utvrdio da je opisanim ponašanjem prijavljeni policijski službenik FF počinio teže povrede službene dužnosti činjenično i pravno opisane u točkama 1., 2., 3., 8., 9., 10. i 11. izreke pobijanog rješenja.
Isto tako, ovo vijeće drži da je na tako utvrđeno činjenično stanje prilikom odmjeravanja vrste i visine pojedinačne disciplinske kazne prvostupanjski sud uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja, pravilno ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti, odnosno izrekao jedinu odgovarajuću kaznu za svaku od pojedinačno opisanih težih povreda službene dužnosti koja se na teret stavljaju prijavljenom policijskom službeniku, disciplinsku kaznu - prestanak državne službe, kao i jedinstvenu disciplinsku kaznu - prestanak državne službe.
Budući su policijski službenici zaštitnici javnog interesa, u čijem opisu poslova je da druge građane spriječe u bilo kakvom kažnjivom ponašanju, pa se od njih očekuje i da svoje ponašanje, kako u službi tako i izvan službe, usklade s očekivanjima koje od njih kao zaštitnika javnog poretka imaju drugi građani, da poštuju zakonske propise i općeprihvaćena pravila ponašanja ovo vijeće drži da su pojedinačno utvrđene kazne tako i izrečena jedinstvena disciplinska kazna - prestanak državne službe u konkretnom slučaju jedina primjerena težini i naravi počinjene povrede, kao i postizanju svrhe kažnjavanja.“
3. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Tužitelj izražava sumnju u istinitost prijepisa snimljenih telefonskih razgovora, te mu je trebalo omogućiti njihovo preslušavanje. Djelo pod točkom 1. proizlazi samo iz iskaza svjedoka koji je takvim iskazom htio izbjeći vlastitu disciplinsku odgovornost. SF imala je prijavljeni boravak i radnu dozvolu u Republici Hrvatskoj i nije bilo zakonskih razloga da joj se onemogući normalni prelazak državne granice i skeniranje dokumenata, a zašto uredujući službenik to nije učinio tužitelju nije poznato. Od svjedokinje ĐF zatraženo je tumačenje pravnih propisa, što nije uloga svjedoka, pa je riječ o nezakonitom dokazu koji je trebao biti izdvojen. Njezino saslušanje odredilo je prvostupanjsko tijelo. Izbor disciplinskih kazni smatra grubim kršenjem prava na pošteno suđenje. U odnosu na točku 8. nije na pravilan način utvrđeno da je riječ o RF. Navodi prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela neodređeni su i općeniti, bez dovoljnog obrazlaganja. Očigledno je cilj da se policijski službenici pred umirovljenjem udalje s posla izvanrednim otkazom ugovora o radu radi izbjegavanja plaćanja otpremnina. Tužitelj predlaže da Sud poništi drugostupanjsko rješenje, uz vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporenog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Svjedokinja ĐF, pomoćnica načelnika za graničnu kontrolu PGP Cetingrad, saslušana je imajući u vidu njezina znanja i iskustva u poslovima granične kontrole, pri čemu se tužitelj nije usprotivio zaključku o njezinom saslušanju, aktivno ju je ispitivao, te na njezin iskaz nije imao primjedbi. Što se tiče dostave službenih podataka neovlaštenim osobama, zaposlenici Ministarstva nisu supruga, ni sin ni prijatelj tužitelja. Zbog karaktera policijske službe, u predmetnom slučaju izabrana je adekvatna disciplinska sankcija. Tuženik se poziva i na upravnosudsku te ustavnosudsku praksu za koju smatra da ide u prilog njegovoj argumentaciji. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Na raspravi provedenoj 18. ožujka 2026. stranke su dopunile svoja izlaganja. Tužitelj ističe da su učini koji su mu stavljeni na teret vezani su uz razdoblja u kojima je tužitelj bio izvan službe, pri čemu su drugi službenici propuštali spomenute osobe preko državne granice, a oni su to mogli i nisu morali učiniti. Tužitelj ne predlaže izvođenje dokaza reprodukcije tonskih zapisa telefonskih razgovora. Tuženik odgovara da vremena kontakata, opisi radnih mjesta, te vremena prijelaza granice u svojoj ukupnosti upućuju na namjeru i težinu ostvarenih kontakata s policijskim službenicima koji su u konkretnim razdobljima bili u službi na graničnom prijelazu. Tužitelj na to dodaje da tužitelj ne osporava kontakte, ali naglašava da oni nisu bili upravljeni na poduzimanje neke nezakonite radnje, nego samo na to da uredujući službenici provjere mogu li se dotične osobe propustiti preko graničnog prijelaza ili ne. Tuženik ustraje pri stavu da je ovdje vidljiva namjera tužitelja i da nije bila riječ o slučajnim kontaktima, te da kontakte poput tužiteljevih nisu mogli ostvariti obični građani već spomenuti kontakti slijede iz radnog mjesta tužitelja i poznavanja policijskih službenika. Pri tome je dokazana namjera da se učini usluga pojedinim građanima, a tužitelj je s drugim policijskim službenicima kontaktirao i prije njihova dolaska na radno mjesto, kako bi se uvjerio da su oni upoznati s razlozima dolaska konkretnih građana na granični prijelaz.
6. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovog spora. Raspravnim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja da u ovom upravnom sporu bude saslušan kao stranka, budući da mu je to omogućeno u disciplinskom (upravnom) postupku, pa bi izvođenje tog dokaza u ovome sporu bilo protivno načelu učinkovitosti (članak 8. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS).
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Disciplinski postupak protiv policijskih službenika primarno je uređen odredbama članaka 93. - 114. Zakona o policiji i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika („Narodne novine“, broj 141/11, u nastavku teksta: Pravilnik), a podredno odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP), što slijedi iz normi članka 100. Zakona o policiji te članka 3. stavka 1. ZUP-a.
9. Među težim povredama službene dužnosti propisanima člankom 96. Zakona o policiji jesu: neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza (t. 1.); zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi (t. 3.); odavanje podataka iz članka 35. ovoga Zakona neovlaštenim osobama (t. 5.).
10. Kazne za teže povrede službene dužnosti propisane su odredbom članka 110. stavka 2. Zakona o policiji. Među predviđenim kaznama jest i prestanak državne službe (točka 6.). Pri određivanju vrste kazne uzimaju se u obzir težina počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti policijskih službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena te olakotne i otegotne okolnosti na strani policijskih službenika (članak 111. stavak 1. Zakona o policiji). Određivanje jedinstvene kazne uređeno je člankom 18. Pravilnika.
11. Disciplinske kazne izriču se u svrhu odgojnog utjecaja na počinitelja i druge policijske službenike u Ministarstvu te održavanja radne discipline i pravila ponašanja u službi i izvan službe (čl. 6. Pravilnika).
12. Disciplinska odgovornost tužitelja utvrđena je u odnosu na sedam učina. Četiri učina tiču se traženja prema drugim policijskim službenicima da ne obave pojedine dužne radnje granične kontrole (t. 1., 2. i 3. izreke prvostupanjskog rješenja). Jedan učin odnosi se na evidentiranje netočnih podataka u Nacionalni informacijski sustav za upravljanje državnom granicom (t. 8.). Tri učina tiču se odavanja službenih podataka neovlaštenih osobama (t. 9., 10. i 11.).
12.1. Disciplinska odgovornost tužitelja po točkama 1., 2. i 3. utvrđena je na temelju uvida u službenu dokumentaciju, sadržaja tužiteljevih telefonskih razgovora, sadržaja video snimaka, te iskaza svjedoka EF, ĐF, ĆF i CF. Ni za jedan učin disciplinska odgovornost nije utvrđena samo na temelju jednoga dokaznog sredstva, pa tako ni iskaza svjedoka EF (kao što to tužitelj tvrdi u odnosu na t. 1.). Ključno dokazno sredstvo u odnosu na navedena tri učina bili su sadržaji tužiteljevih telefonskih razgovora. Tome podupirući su dokazi sadržaja video snimaka i iskazi svjedoka saslušanih u disciplinskom postupku, pri čemu je iskaz svjedokinje ĐF tek pojašnjavajući u pogledu načina funkcioniranja policijske službe na dotičnom graničnom prijelazu i nije ključan za utvrđivanje tužiteljeve disciplinske odgovornosti.
12.2. Disciplinska odgovornost tužitelja po točki 8. utvrđena je na temelju uvida u službenu dokumentaciju, uvida u sadržaj video nadzora, te iskaza svjedokinje ĐF. I ovdje je taj iskaz tek pojašnjavajući u pogledu načina funkcioniranja policijske službe na dotičnom graničnom prijelazu i nije ključan za utvrđivanje tužiteljeve disciplinske odgovornosti.
12.3. Disciplinska odgovornost tužitelja po točkama 9., 10. i 11. utvrđena je na temelju uvida u službenu dokumentaciju, iskaza sâmog tužitelja, sadržaja tužiteljevih telefonskih razgovora, te iskaza svjedokinje ĐF. I ovdje je taj iskaz tek pojašnjavajući i nije ključan za utvrđivanje tužiteljeve disciplinske odgovornosti.
12.4. Što se tiče utvrđivanja činjenica u disciplinskom postupku čitanjem transkripata tužiteljevih telefonskih razgovora, Sud podsjeća da se tužitelj na raspravi u ovome sporu izjasnio da ne predlaže reprodukciju tonskih zapisa tih razgovora u nastavku spora.
12.5. Tužitelj, u osnovi, nije osporio odlučne činjenice koje su bile podloga za odluke prvostupanjskog tijela u točkama 9., 10. i 11. prvostupanjskog rješenja.
13. Sud utvrđuje i sljedeće:
13.1. drugostupanjsko tijelo valjano je i uvjerljivo odgovorilo na žalbene prigovore tužitelja (veći dio s time povezanog izlaganja tuženika citirano je prethodno u ovom obrazloženju);
13.2. obrazloženja osporavanih rješenja udovoljavaju kriterijima relevantnosti i dostatnosti;
13.3. odluke disciplinskih tijela temelje se na zakonito i pravilno provedenom postupku, u skladu sa odredbama Zakona o policiji i ZUP-a, u kojem postupku je tužitelj imao mogućnost sudjelovati i u kojem je kvalificirano zastupan od strane branitelja;
13.4. javnopravna tijela uvjerljivo su i logično analizirala dokazni materijal, uključujući cjelinu konteksta komunikacije tužitelja s drugim policijskim službenicima;
13.5. u pogledu iznesenog u podtočkama 13.1.-13.4. ovog obrazloženja Sud je suglasan s razlozima sadržanima u obrazloženjima osporavanih rješenja, koji razlozi su tužitelju poznati;
13.6. bitno obilježje teže povrede službene dužnosti zlouporabe položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenja ovlasti u službi ispunjeno je već sâmim obraćanjem tužitelja drugim policijskim službenicima kako svoje dužnosti u konkretnim slučajevima granične kontrole ne bi proveli u cijelosti pravilno, neovisno o tome što drugi službenici nisu bili dužni postupiti prema traženju tužitelja;
13.7. javnopravna disciplinska tijela pravilno su utvrdila i da su tužiteljevim postupanjem u okviru točke 8. prvostupanjskog rješenja ispunjena bitna obilježja teže povrede službene dužnosti neizvršavanja, nesavjesnog, nepravodobnog ili nemarnog izvršavanja službenih obveza, te da su tužiteljevim postupanjem u okviru točaka 9., 10. i 11. navedenog rješenja ispunjena bitna obilježja teže povrede službene dužnosti odavanja podataka iz članka 35. Zakona o policiji neovlaštenim osobama;
13.8. tužiteljeva argumentacija iscrpljuje se u selektivnom upiranju na pojedine dijelove sadržaja spisa predmeta disciplinskog postupka, izvan konteksta kojem ti dijelovi pripadaju te izvan cjeline raspoloživog dokaznog materijala i logičke, sveobuhvatne analize njegova sadržaja.
14. Za odluke disciplinskih tijela postojala je valjana pravna osnova, kao i legitiman cilj. U tom pogledu disciplinska tijela nisu učinila očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenila postojanje nekog važnog čimbenika, niti propustila razmotriti sve relevantne čimbenike, niti su propustila uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke te su u obzir uzela sve važne aspekte razmatranog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku javnopravnih tijela.
15. Naposljetku, izbor disciplinske kazne podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih (disciplinskih) tijela, kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (članak 5. stavak 2. ZUP-a), dok je upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana (članak 4. stavak 2. ZUS-a). Ovdje je nesporno da je izbor kazne obavljen u okviru zakonom dane ovlasti. Pored toga, tuženik je ocijenio olakotne i otegotne okolnosti u odnosu na tužitelja. Imajući na umu karakter konkretnih povreda službene dužnosti, Sud ne nalazi da su pojedinačne kazne izrečene tužitelju protivne svrsi radi koje je ta ovlast dana (propisanoj u članku 6. Pravilnika), osim u odnosu na točku 8. prvostupanjskog rješenja, gdje Sud ocjenjuje da je kazna nerazmjerna utvrđenoj povredi službene dužnosti, a time i nesukladna svrsi diskrecijske ovlasti. Međutim, jedinstvena bi kazna prestanka državne službe, u skladu sa člankom 18. podstavkom 2. Pravilnika, tužitelju bila izrečena i da mu je izrečena samo u odnosu na jedan učin. Drugim riječima, prestanak državne službe tužitelja bio bi nezakonit samo pod uvjetom da tužitelj nije odgovaran ni za jedan od sedam učina ili da ni za jedan od učina za koje jest odgovoran tužitelju nije bilo opravdano izreći kaznu prestanka državne službe. Ovaj je Sud, pritom, kao što je eleborirano prethodno u ovom obrazloženju, utvrdio tužiteljevu odgovornost u odnosu na svih sedam učina, pri čemu u odnosu na šest učina Sud kaznu prestanka državne službe ne ocjenjuje nesukladnom svrsi diskrecijske ovlasti. U takvim okolnostima, te imajući u vidu da upravni sud nije ovlašten odrediti drugu disciplinsku kaznu umjesto disciplinskih tijela, bespredmetno je osporavana rješenja poništiti samo u dijelu koji se odnosi na učin iz točke 8. i vratiti predmet na ponovni postupak samo radi ponovnog odlučivanja o kazni za taj učin, u situaciji u kojoj bi jedinstvena kazna izrečena tužitelju ionako morala biti prestanak državne službe.
16. Sukladno prethodnom, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
17. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 4., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).
U Rijeci 8. travnja 2026.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Odvjetniku Nenadu Mamuli, Karlovac, Ulica A. Vraniczanya 6
- Ministarstvu unutarnjih poslova, Upravi za ljudske potencijale, Službi disciplinskog sudovanja, Odjelu drugostupanjskog disciplinskog sudovanja,
Zagreb, Ulica grada Vukovara 33
