REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
STALNA SLUŽBA U GRUBIŠNOM POLJU
Grubišno Polje, Kolodvorska 2
Poslovni broj: P-482/2023-52.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
D O P U N S K A P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, po sucu toga suda Milki Katić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Volić, Ružička & Cabadaj Cafuta, odvjetnicima iz Garešnice, V. Nazora 14, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, odvjetnicima iz Zagreba, Zelinska 4, radi isplate, odlučujući o zahtjevu tuženika za donošenjem dopunske presude, temeljem članka 340. st. 2. ZPP-a, bez ponovnog otvaranja glavne rasprave, dana 8. travnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 324,53€, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom ovoga suda pod poslovnim brojem P-482/2023-46. od 27. studenog 2025. godine, odlučeno je o zahtjevu tužitelja u kojem je naloženo tuženiku da isplati iznos od 1.595,90€ sa zakonskom zateznom kamatom počam od 30. rujna 2015. godine pa do isplate a sve po stopi koja se od 30. rujna 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja kamata se na taj način obračunava do 31. prosinca 2022. godine, s time da nadalje od 1. siječnja 2023. godine kamata se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a od 31. prosinca 2023. godine pa nadalje se ista obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, te iznos 715,40 EUR zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to počam od 30. rujna 2015. do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, sve u roku 15 dana.
Isto tako odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovan a koji se odnosi na isplatu iznosa od 0,05€ na ime tečajnih razlika zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. rujna 2015. godine do isplate te je utvrđeno da ne postoji novčana tražbina tuženika prema tužitelju s osnove priznatog dodatka o konverziji u iznosu od 969,63€ te iznos od 259,34€ koji se odnosi na razliku zbog promjene kamatne stope ili ukupno 1.228,97€, i odbijen je prigovor tuženika radi prijeboja kao neosnovan i naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.425,00€ zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.
2. Presuda je dostavljena strankama, a nakon čega tuženik podnosi pravodobno žalbu u kojoj, između ostalog, navodi da je tužitelj tužbom potraživao 1.828,11 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačno navedene iznose počevši do 31.8.2007. pa do isplate, kao i iznos od 714,44 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.9.2015. pa do isplate.
Dana 30. srpnja 2024. tužitelj je povisio tužbeni zahtjev te potraživao 1.920,48 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačno navedene iznose počevši do 31.8.2007. pa do isplate, te iznos od 715,40 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.9.2015. pa do isplate.
Raspravnim rješenjem od 23. siječnja 2025. sud je dopustio navedenu preinaku povećanjem tužbenog zahtjeva.
Potom ponovno, podneskom o 2.10.2025. tužitelj po treći put mijenja svoj tužbeni zahtjev te sada uračunava i iznos koji je tužitelju priznat dodatkom ugovora o konverziji odnosno iznos od 1.033,68 EUR. Navedeni iznos tužitelj je stavio u prijeboj sa kamatom dospjelom do 30. rujna 2015. kao i sa glavnicom koju potražuje, te svoj zahtjev sada specificira na iznos od 1.595,95 EUR, a na koji iznos potražuje i kamatu ne navodeći od kada bi ista trebala, po njegovom mišljenju, teći.
Tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, no sud o tome nije uopće meritorno odlučio, što je bio dužan učiniti.
3. Spis je dostavljen Županijskom sudu u Bjelovaru radi odlučivanja po žalbi tuženika, međutim, isti sud je vratio ovome sudu radi donošenja dopunske presude.
4. Uvidom u spis ovoga suda pod poslovnim brojem P-482/2023 utvrđuje se da je tužitelj potraživao u tužbi iznos od 1.828,11€ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose počev od 31. kolovoza 2007. godine do isplate, te iznos od 714,44€ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. rujna 2015. godine do isplate kao i troškove postupka odnosno tužbeni zahtjev u odnosu na glavnicu iznosi 2.542,55€.
Isto tako, pismenim podneskom od 30. srpnja 2024. godine a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužitelj potražuje iznos od 1.920,48€ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose počev od 31. kolovoza 2007. godine do isplate, te iznos od 715,40€ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. rujna 2015. godine do isplate ili ukupno tužbeni zahtjev koji se odnosi na glavnicu iznosi 2.635,88€, a što je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva što je sud i dopustio svojim raspravnim rješenjem na glavnoj raspravi održanoj dana 23. siječnja 2025. godine.
Nakon toga, pismenim podneskom od 2. listopada 2025. godine tužitelj precizira tužbeni zahtjev tako što potražuje iznos od 1.595,95€ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. prosinca 2007. godine do isplate te iznos od 715,40€ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. rujna 2015. godine do isplate, ili tužbeni zahtjev koji se odnosi na glavnicu iznosi 2.311,35€ odnosno tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev.
5. Tuženik u pismenom podnesku od 6. listopada 2025. godine protivio se djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva pa je onda sud na glavnoj raspravi održanoj dana 14. listopada 2025. godine svojim raspravnim rješenjem odlučio da će sud o djelomičnom povlačenjem tužbenog zahtjeva odlučiti svojom presudom. Isto tako, na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 14. listopada 2025. godine tužitelj je u odnosu na zakonsku zateznu kamatu koju je potraživao u pismenom podnesku od 2. listopada 2025. godine na iznos od 1.595,95€ umjesto kamate od "31. prosinca 2007. godine" naveo da kamatu potražuje od "30. rujna 2015. godine do isplate".
6. Dakle, kako u presudi ovog suda pod poslovnim brojem P-482/2023-46. od 27. studenog 2025. godine je propušteno odlučiti i o preostalom dijelu zahtjeva koji se odnosi na povučeni dio tužbenog zahtjeva s obzirom da tuženik nije pristao na povlačenje dijela tužbenog zahtjeva, pa je onda sud bez ponovnog otvaranja glavne rasprave temeljem članka 340. st. 2. ZPP-a odlučio o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, tako što je donio dopunsku presudu na način da je odbio dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 324,53€, kao neosnovan, a koji se odnosi na povučeni dio tužbenog zahtjeva s obzirom da za povlačenje tužbenog zahtjeva potreban je pristanak tuženika a s obzirom da tuženik nije pristao na povlačenje u smislu čl. 193. st. 2. ZPP-a, to je onda sud i odbio povučeni dio tužbenog zahtjeva tužitelja i odlučio kao u izreci.
7. Budući da je tuženik u svojoj žalbi istakao da sud nije odlučio o povučenom dijelu tužbenog zahtjeva pa je onda u smislu čl. 339. st. 1. ZPP-a, a budući da je zahtjev dovoljno raspravljen i presuda se donosi po istom sucu, sud donio dopunsku presudu bez ponovnog otvaranja glavne javne rasprave sukladno članku 340. st. 2. ZPP-a.
U Grubišnom Polju, 8. travnja 2026. godine
S U D A C :
Milka Katić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove dopunske presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.
