Poslovni broj: Us I-2838/2025-17
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Privatnog preduzeća za trgovinu i usluge „Adria impextours trade international Sarajevo" p.o. Sarajevo, Ul. Save Skarića- Zembilja 3, Podružnica u 81373 Muenchenu, Oetzualerstr. 3, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po zakonskom zastupniku ČE, direktoru trgovačkog društva, odvjetniku iz Zagreba, Janka Holjca 47 (kod Ćorić), protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, radi davanja suglasnosti za stjecanje prava vlasništva nekretnina na području Republike Hrvatske, nakon javne i usmene rasprave zaključene 11. ožujka 2026. u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja i tuženika, objavljene 8. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-940- 01/25-01/712, URBROJ: 514-04-04-02-02/01-25-03 od 15. listopada 2025., te da sud meritorno riješi upravnu stvar na način što će tužitelju omogućiti uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini uz uklanjanje klauzule „Društveno vlasništvo".
Obrazloženje
1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 15. studenog 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-940- 01/25-01/712, URBROJ: 514-04-04-02-02/01-25-03 od 15. listopada 2025., tužitelj u bitnom navodi kako tužbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba postupka kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, sam tuženik tvrdi da su u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora između Republičkog odbora sindikata saobraćaja i veza BiH kao prodavatelja i PP za trgovinu i usluge „Adria impextours-trade international" p.o. Sarajevo kao kupca na snazi bili propisi bivše SFRJ (Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. list SFRJ, broj 6/80)) koji je Republika Hrvatska preuzela Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima od 28. lipnja 1991. godine. Dakle, u ovom slučaju se radi o očitoj kupoprodaji nekretnina i nije postojala nikakva zapreka da kupac navedene nekretnine koje su stečene naplatnim putem uknjiži u svoje vlasništvo. No, svi pokušaji za uknjižbu kupljenih nekretnina su bili bezuspješni, jer su i nekretnine koje su predmet ove tužbe, a koje su upisane u ZU 1600, k.č 590 zajedno sa ostalim nekretninama drugih sindikata iz BiH izuzeti Naredbom Vlade Republike Hrvatske o zabrani raspolaganja iako su te nekretnine kupljene prije stupanja na snagu Uredbe o zabrani raspolaganja tim nekretninama. Slijedom navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu na način kako je to navedeno u izreci ove presude.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode iz obrazloženja osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
3.U sporu je održana rasprava 11. ožujka 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupili uredno pozvani tužitelj i tuženik, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.
4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.
5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
8.Naime, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave
Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-940-01/25-01/712, URBROJ: 514-04-04-02-02/01- 25-03 od 15. listopada 2025. odbačen je zahtjev tužitelja Privatnog preduzeća za trgovinu i usluge Adria impextours trade international Sarajevo" p.o. OIB: [osobni identifikacijski broj], pravna osoba iz Bosne i Hercegovine (Federacije Bosne i Hercegovine), za davanje suglasnosti za stjecanje prava vlasništva nekretnine označene kao k.č.br. k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, zgrada i dvorište površine 3567 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te je predmetno rješenje doneseno pozivom na odredbe članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", broj 47/09. i 110/21.) i članka 357. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine", br. 91/96., 68/98, 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15, 94/17. i 52/25.).
9.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li tuženik u konkretnoj upravnoj stvari pravilno i zakonito postupio kada je osporenim rješenjem odbacio zahtjev tužitelja za davanje suglasnosti za stjecanje prava vlasništva naprijed opisane nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], uz razloge koji su obrazloženi u obrazloženju osporenog rješenja, u svezi s čim je li u provedenom postupku činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i potom na isto pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.
10.Odredbom članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", broj 47/09. i 110/21.) propisano je da kad službena osoba utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, rješenjem će odbaciti zahtjev.
Odredbom članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine", br. 91/96., 68/98, 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15, 94/17. i 52/25.) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.
11.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbacio predmetni zahtjev tužitelja, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako u konkretnom slučaju nisu postojale zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, slijedom čega je tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbacio predmetni zahtjev tužitelja, pa stoga sud osporeni akt tuženika cijeni u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
12.Naime, sud nalazi potrebnim prije svega navesti kako iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelj kao pravna osoba iz Bosne i Hercegovine (Federacije Bosne i Hercegovine) podnio na temelju članka 357. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima zahtjev za stjecanje prava vlasništva nekretnine na području Republike Hrvatske, pobliže označene u izreci osporenog rješenja, a kojem zahtjevu su priloženi ovjerena preslika Kupoprodajnog ugovora, ovjerena preslika Priznanice o primopredaji novčanih sredstava, ovjerena preslika Rješenja Izvršnog odbora Narodnog odbora kotara Makarska br. 16.826/49 od 4. kolovoza 1950., Rješenje Narodnog odbora kotara Makarska, Komisije za određivanje naknade za ekspropriranu imovinu, Metković br. 03-8115/57 od 22. veljače 1959., preslika Rješenja o eksproprijaciji Kotarskog suda u Metkoviću pod posl. br. Z-1145/62 od 2. listopada 1961., ovjerena preslika Odluke o formiranju Zajednice sindikalnih odmarališta, ovjerena preslika Procjene postojećeg stanja procjena potrebnih ulaganja, prijepis posjedovnog lista, izvadak iz zemljišne knjige, preslike Naredbi o izuzimanju nekretnina broj XIII i broj XIII A, preslika rješenja Osnovnog suda udruženog rada u Sarajevu podnositelja zahtjeva, preslika domovnice ČE, preslika osobne iskaznice ČE, preslika Uvjerenja Ministarstva unutarnjih poslova, preslika potvrde Hrvatske odvjetničke komore, preslika rješenja Hrvatske odvjetničke komore i punomoć. U provedenom postupku utvrđeno je da je navedena nekretnina predmet Kupoprodajnog ugovora od 11. veljače 1991., sklopljenog između Saveza sindikata Jugoslavije Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine Sarajevo, Republičkog odbora samostalnih sindikata radnika BiH, Sarajevo kao prodavatelja i podnositelja zahtjeva kao kupca, uvidom u koji je utvrđeno je da je podnositelj zahtjeva isti sklopio prije 8. listopada 1991. kao dana osamostaljenja Republike Hrvatske, te da je u vrijeme zaključenja Ugovora bio državljanin tadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Tuženik u obrazloženju osporenog rješenja zaključuje kako se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, slijedom čega da u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora podnositelj zahtjeva nije bio stranac već državljanin bivše SFRJ te budući da je tada na snazi bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ, broj 6/80.), za navedeno stjecanje nije potrebna suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa, kod kojeg stanja stvari ocjenjuje da nema uvjeta za pokretanje postupka po predmetnom zahtjevu, te donosi osporeno rješenje naprijed citirane izreke primjenom članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, a protiv kojeg je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.
13.Glede temeljnih, a zapravo i jedinih tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe razloge zbog kojih po njegovom mišljenju nije bilo razloga da tuženik odbaci predmetni zahtjev za davanje suglasnosti za stjecanje prava vlasništva nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, zgrada i dvorište površine 3567 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pa kako je tuženik osporenim rješenjem odbacio zahtjev, time da je donio nezakonito rješenje, za kazati je kako ovaj sud takve prigovore ne nalazi osnovanima.
14.Naime, vezano uz dio u kojem tužitelj navodi da su predmetne nekretnine kupljene prije stupanja na snagu Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine", broj 36/91., u daljnjem tekstu: Uredba), a koja je stupila na snagu 24. srpnja 1991., najprije je za ukazati tužitelju da je stavkom 1. Uredbe propisano da se zabranjuje raspolaganje i opterećenje (prodaja, zamjena, darovanje, prijenos prava korištenja i raspolaganja, davanje u zakup i privremenu uporabu, osnivanje hipoteke i sl.) nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske koje su u vlasništvu, posjedu, na korištenju ili upravljanju poduzeća i drugih pravnih osoba sa sjedištem u [adresa], Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini te da su pravni poslovi sklopljeni protivno Uredbi ništavi.
15.Nadalje, točkom 1. Odluke o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u Republici Sloveniji, Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini („Narodne novine", broj 46/00., u daljnjem tekstu: Odluka), a koju je Vlada Republike Hrvatske donijela 27. travnja 2000., propisano je da se izuzimaju od zabrane raspolaganja nekretnine iz članka 1. Uredbe na kojima pravo korištenja, raspolaganja ili upravljanja imaju pravne osobe sa sjedištem u [adresa], Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini, a koje su stečene naplatnim pravnim putem, ako je to u interesu Republike Hrvatske, njenih građana ili pravnih osoba sa sjedištem u [adresa].
16.Točkom 2. iste Odluke propisano je da se ovlašćuje ministar pravosuđa, uprave i lokalne samouprave (sada ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije) da u svakom pojedinom slučaju raspolaganja nekretninama iz točke 1. Odluke utvrdi jesu li ispunjeni uvjeti propisani tom točkom i postoje li kakve pravne zapreke, te na temelju toga, i prethodno pribavljenog mišljenja Ministarstva gospodarstva i Državnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske (sada Državno odvjetništvo Republike Hrvatske), izda suglasnost za raspolaganje tim nekretninama.
17.Kod izloženog stanja stvari, ministar nadležan za poslove pravosuđa izdaje suglasnost radi izuzimanje od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske za pravne poslove kojima su pravne osobe sa sjedištem u [adresa] raspolagale svojim nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske sklopljenima od 24. srpnja 1991. uz utvrđenje da su ispunjeni svi uvjeti propisani Odlukom. Međutim, s obzirom na to da je dostavljeni Kupoprodajni ugovor sklopljen dana 11. veljače 1991. između pravne osobe Saveza sindikata Jugoslavije - Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine Sarajevo, Republičkog odbora samostalnih sindikata radnika BiH, Sarajevo kao prodavatelja i tužitelja kao kupca, stoga i po stajalištu ovog suda pravnoj osobi iz Bosne i Hercegovine koja je nekretninom raspolagala prije 24. srpnja 1991. nije potrebna suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa.
18.Dakle, imajući u vidu da je navedena nekretnina predmet Kupoprodajnog ugovora od 11. veljače 1991., sklopljenog između Saveza sindikata Jugoslavije Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine Sarajevo, Republičkog odbora samostalnih sindikata radnika BiH, Sarajevo kao prodavatelja i tužitelja kao kupca, koji je sklopljen prije 8. listopada 1991. kao dana osamostaljenja Republike Hrvatske, te da je u vrijeme zaključenja Ugovora bio državljanin tadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, to se i po shvaćanju ovog suda u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, slijedom čega je jasno kako u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora podnositelj zahtjeva nije bio stranac već državljanin bivše SFRJ te budući da je tada na snazi bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ, broj 6/80.), za navedeno stjecanje nije potrebna suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa, kod kojeg stanja stvari nije bilo uvjeta za pokretanje postupka po predmetnom zahtjevu, te je tuženik uslijed izloženog osporeno rješenje donio pravilnom primjenom odredbe članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku.
19.Stoga, nedvojbeno je da je tuženik pravilno i zakonito postupilo kada je po zahtjevu tužitelja za davanje suglasnosti za stjecanje prava vlasništva nekretnine na području Republike Hrvatske odbacio takav zahtjev, na koji način nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja.
20.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.
21.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito osporeno rješenje tuženika, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
22.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.
U Splitu, 8. travnja 2026.
S U D A C
Ivan Dadić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- zakonskom zastupniku tužitelja ČE, direktoru trgovačkog društva, odvjetniku iz Zagreba, Janka Holjca 47 (kod Ćorić), uz zapisnik od 11. ožujka 2026. i zapisnik o objavi, putem elektroničke komunikacije, te na adresu u Sarajevu, Save
Skarića 3, 71000 Sarajevo, BiH,
- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, uz zapisnik od 11. ožujka 2026., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,
- u spis.
