Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-177/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pavičić & Partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika EUROHERC osiguranja d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 29. listopada 2025. poslovni broj: Pn-883/2023-23, u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-883/2023-23 od 29. listopada 2025. u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 450,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 21. prosinca 2022. do isplate i u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na dosuđeni iznos imovinske štete od 320,00 EUR zateznu kamatu od 21. prosinca 2022. do 28. listopada 2025. te u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki III. izreke.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe.

III. U dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 690,00 EUR sa zateznom kamatom od 21. prosinca 2022. do isplate i iznos od 320,00 EUR sa zateznom kamatom od 29. listopada 2025. do isplate te u točki II. izreke kojoj je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za isplatu iznosa od 40,00 EUR, presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-883/2023-23 od 29. listopada 2025. nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku te ista u tom dijelu ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.460,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 21. prosinca 2022. do isplate po stopi pobliže navedenoj u toj točki izreke. Pod točkom II. izreke odbijena je tužiteljica sa zahtjevom za isplatu iznosa od 40,00 EUR, a u točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.904,65 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. listopada 2025. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka i to pod točkom I. izreke presude preko dosuđenog nespornog iznosa od 1.010,00 EUR te dosuđene zatezne kamate na imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći u iznosu od 320,00 EUR od 21. prosinca 2022. do dana donošenja presude te u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki III. izreke.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet postupka zahtjev je tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi kao posljedicu zadobivenih ozljeda u prometnoj nezgodi koja se dogodila 22. kolovoza 2022. u mjestu Hrastje i to kao putnik u vozilu reg. oznake [registarska oznaka], a koju prometnu nezgodu je skrivio vozač osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika. Tijekom postupka nije bila sporna odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljici te da je tuženik u mirnom postupku tužiteljici isplatio naknadu štete u iznosu od 2.660,00 EUR.

6. Radi utvrđenja visine pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu i imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći koju tužiteljica potražuje u ukupnom iznosu od 1.500,00 EUR od čega s osnova imovinske štete 320,00 EUR, prvostupanjski je sud proveo dokaz liječničkim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Jakši Filipoviću te je na temelju tog provedenog dokaza utvrdio slijedeće činjenice:

- da su nakon učinjene dijagnostičke obrade i provedene adekvatne terapije po liječenju tužiteljice zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji vratne kralježnice u lakom stupnju i prijeloma tri rebra lijevog prsišta što izraženo u postupku iznosi 7-8%

- da je liječenja završeno 9. veljače 2023.

- da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 30 dana kumulativno te primarni kratkotrajni strah jakog intenziteta, sekundarni strah jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana te blažeg 40 dana

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno kroz 40 dana

te na temelju naprijed utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta iz članka 19. stavka 2. u svezi 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) i zbog čega tužiteljici u skladu sa odredbom članka 1100. ZOO pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu koju visinu, uz ostale utvrđene okolnosti (neugodnosti tijekom liječenje u vidu pregleda kod liječnika različitih specijalnosti, RTG obrada, fizikalnih terapija, uzimanja analgetika kao i samih okolnosti nastanka štetnog događaja) utvrđuje u visini od 3.800,00 EUR te naknadu štete za 80 sati tuđe pomoći i njege primjenom članka 1095. ZOO u iznosu od 320,00 EUR određujući visinu te pomoći i njege po jednom satu od 4,00 EUR po slobodnoj ocjeni primjenom članka 223. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP). Stoga, a uvažavajući činjenicu da je tuženik u mirnom postupku tužiteljici naknadio štetu u iznosu od 2.660,00 EUR, obvezuje tuženika isplatiti tužiteljici daljnji iznos štete u iznosu od 1.460,00 EUR. Obvezu tuženika da tužiteljici isplatu zateznu kamatu na dosuđeni iznos pravične novčane naknade od dana podnošenja odštetnog zahtjeva prvostupanjski sud temelji na članku 1103. ZOO.

7. U žalbi tuženik tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio članak 1100. ZOO dosudivši tužiteljici s naslova neimovinske štete iznos od 3.800,00 EUR kao previsok tvrdeći da je pravilnom primjenom te odredbe, a uvažavajući pravno relevantne sudskomedicinske činjenice glede kriterija za utvrđivanje visine pravične novčane naknade, te nove Orijentacijske kriterije za naknadu nematerijalne štete Vrhovnog suda RH broj Su-IV-47/2020 od 5. ožujka 2020., stvarnu štetu trebalo utvrditi u ukupnom iznosu od 3.670,00 EUR odnosno 3.350,00 EUR s osnova neimovinske štete i iznos od 320,00 EUR s naslova tuđe pomoći i njege pa da je umanjeno za nesporno isplaćeni iznos tužiteljici trebalo dosuditi iznos od 1.010,00 EUR. U smislu iznesenih navoda predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 450,00 EUR. Nastavno osporava dosuđeni tijek zakonskih zateznih kamata na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege od 21. prosinca 2022. jer se radi o naknadi imovinske štete koju je sud utvrdio prema kriterijima u vrijeme donošenja presude pa kamate mogu teći tek od dana donošenja presude. U tom pravcu poziva se na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Posljedično smatra da je i odluka o parničnom trošku nezakonita i rezultat pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Uvodno u žalbi tuženik navodi da prvostupanjsku presudu pobija zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, no ne konkretizira ni jednu bitnu povredu niti sadržajem žalbe upućuje na bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 365. stavka 2. ZPP utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Ovaj sud ne nalazi ostvarenim žalbeni razlog pogrešne primjene odredbe članka 1100. ZOO kojom je u stavku 1. propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a u stavku 2. da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

10. Imajući u vidu u točki 13. i 14. obrazloženja prvostupanjske presude navedene kvalifikatorne okolnosti utvrđene provedenim liječničkim vještačenjem o kojima je sukladno članku 1100. stavku 2. ZOO sud dužan voditi računa prilikom određivanja visine pravične novčane naknade (trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha te postotak trajnog smanjena životne aktivnosti), zatim način liječenja tužiteljice (RTG obrade, mirovanje, nošenje ovratnika, fizikalne terapije, trajanje liječenja) kao i o vrsti i lokalitetu ozljeda (prijelom V-VIII lijevog rebra i trzajna povreda vrata), okolnostima stradavanja (nalet vozila na vozilo u kojem je tužiteljica bila putnik uslijed čega je vozilo završilo u odvodnom kanalu na desnom boku – zapisnik o očevidu PP Sveti Ivan Zelina) ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud utvrdivši pravičnu novčanu naknadu tužiteljici za pretrpljenu neimovinsku štetu – povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 3.800,00 EUR, pravilno primijenio odredbu članka 1100. ZOO koja visina pravične naknade ni po čemu ne odstupa od izmijenjenih Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.) donesenih u vidu pravnog shvaćanja na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (Su-IV-47/2020-5), a koji kriteriji su izmijenjeni na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

11. U konkretnom slučaju do štete koju tužiteljica trpi došlo je uslijed prometne nezgode pa se u odnosu na zateznu kamatu na nastalu neimovinsku štetu i imovinsku štetu ne primjenjuje odredba članka 1103. ZOO kako to čini sud prvog stupnja, već se primjenjuje kao Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZOOP) lex specialis i to konkretno članak 12. kojim je u stavku 1. propisano da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva: 1. obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili 2. utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne, stavkom 2. "Ako odgovorni osiguratelj u roku iz stavka 1. ovoga članka oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete, odnosno utemeljeni odgovor, oštećena osoba može protiv njega podnijeti tužbu. Tužba podnesena protiv odgovornog osiguratelja ili odgovorne osobe prije proteka roka iz stavka 1. ovoga članka smatrat će se preuranjenom.", a stavkom 3. da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz stavka 1. ovoga članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom stavkom 1. ovoga članka. Stavkom 4. istog članka propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

12. Naprijed citirana odredba članka 12. stavak 4. ZOOP kod obveze plaćanja zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ne pravi razliku između imovinske i neimovinske štete pa stoga primjenom te zakonske odredbe tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu i na imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege od dana podnošenja odštetnog zahtjeva što znači od 21. prosinca 2022. pa do isplate.

13. Iz naprijed navedenih razloga nije osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava kod određivanja pravične novčane naknade za pretrpljenu povredu prava osobnosti tužiteljice dok je i pravilnom primjenom odredbe članka 12. stavka 4. ZOOP valjalo tuženika obvezati da isplati tužiteljici na dosuđenu imovinsku štetu u iznosu od 320,00 EUR zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

14. O obvezi osiguratelja da oštećenoj osobi plati zateznu kamatu na dosuđenu imovinsku i neimovinsku štetu od dana podnošenja zahtjeva na temelju članka 12. stavka 4. ZOOP postoji već ustaljena sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražena u velikom broju odluka pa tako i u odlukama Rev-2470/2015 od 13. lipnja 2018., Rev-558/2021 od 25. svibnja 2021., Rev-1050/2024 od 28. kolovoza 2024., Rev-135/2024 od 21. listopada 2025. i dr. U odlukama Vrhovnog sud RH na koje se poziva tuženik u žalbi broj Rev x-207/16-2 od 6. lipnja 2018., Rev x-204/14 od 7. svibnja 2014. i Rev x-283/09-2 od 8. rujna 2009. revizijski sud primjenjivao je raniji Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) koji se primjenjivao do 31. prosinca 2005., dok je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05) stupio na snagu 1. siječnja 2006. isto kao i novi Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05), pa te odluke vremenski ne koincidiraju sa nastankom predmetne štete. Jedino u odluci na koju se poziva tuženik u žalbi broj Rev-1193/2010-2 od 18. siječnja 2012. Vrhovni sud RH pogrešno u pogledu obveze plaćanja zatezne kamate nije primijenio novi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a što nije odlučno za pravilnu primjenu odredaba tog Zakona u konkretnom slučaju.

15. S obzirom na izneseno žalba tuženika ocijenjena je neosnovanom pa je na temelju članka 368. stavka 1. i članka 368. stavka 2. ZPP istu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, a kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke ove presude. Kako tuženik odluku o naknadi parničnog troška osporava tek paušalno posljedično djelomičnog osporavanja odluke o glavnoj stvari, a da na temelju članka 365. stavka 2. ZPP drugostupanjski sud u odluci o troškovima parničnog postupka ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, to je i u tom dijelu valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i na temelju članka 368. stavka 1. u vezi članka 380. i 129. stavka 5. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu.

16. Budući tuženik nije uspio sa žalbom to je odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 1. ZPP odbijen i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe.

17. Kako drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom (članak 365. stavak 1. ZPP), to nepobijani dio presude nije ispitivan po ovom sudu te je u tom dijelu prvostupanjska presuda ostala neizmijenjena (točka III. izreke).

U Varaždinu 8. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer