Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-178/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Vinki Vrančić, u pravnoj tužitelja NR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude zbog ogluhe Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1483/2025-3 od 16. prosinca 2025., dana 8. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje odluka o parničnom trošku u točki II. izrijeke presude zbog ogluhe Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1483/2025-3 od 16. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška u iznosu 131,22 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom zbog ogluhe suda prvog stupnja poslovni broj P-1483/2025-3 od 16. prosinca 2025. suđeno je:

"I.Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl. 3. Ugovora o kreditu br. 528-50-2756651, sklopljenog dana 08.04.2005. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 11.04.2005. godine po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem OU-716/2005, u dijelu odredbe koji glasi: “3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita..”

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 151,54 EUR,sa zateznom kamatom tekućom od dana 16.prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.".

2. Protiv te presude zbog ogluhe u točki II. izrijeke, žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da pored iznosa 151,54 EUR obveže tuženika da tužitelju plati na ime parničnih troškova daljnji iznos od 202,64 EUR, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 78,13 EUR i pristojbe na žalbu u iznosu 53,09 EUR što ukupno iznosi 131,22 EUR.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu zbog ogluhe u pobijanom dijelu, u granicama razloga označenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi odredbe članka 381. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva tužitelj u žalbi, jer su razlozi o odlučnim činjenicama jasni i neproturječni ispravama u spisu predmeta.

5. Odredbom članka 167. stavak 1. ZPP-a propisano je da se odluka o troškovima sadržana u presudi može napadati samo žalbom na rješenje ako se istovremeno ne napada odluka o glavnoj stvari.

6. Prilikom odlučivanja o naknadi parničnog troška, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 155. ZPP-a, te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023. – dalje: Tarifa).

7. Kako se u konkretnom slučaju radi o deklaratornom zahtjevu koji je istaknut uz tužbeni zahtjev za isplatu, vrijednost predmeta spora utvrđuje se sukladno odredbi članka 35. stavak 1. ZPP-a kojim je propisano kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda i drugim slučajevima predviđenim u ovom Zakonu, mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.

8. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da deklaratorni tužbeni zahtjev istaknut u tužbi služi za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu koji tužitelj osnovom navedenog namjerava istaknuti osnovom utvrđenja ništetnom citirane odredbe o naknadi koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita (naplaćena naknada u iznosu o 3.493,18 kn to preračunato po fiksnom tečaju konverzije iznosi 463,62 EUR), a ne kako je tužitelj naznačio u tužbi u iznosu 1.340,50 EUR.

8.1. Dakle, u konkretnom slučaju mjerodavna je vrijednost predmeta spora prema vrijednosti novčane tražbine tužitelja u iznosu 3.493,18 kn/463,62 EUR, a ne kako žalitelj tvrdi prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora u tužbi u iznosu 1.340,50 EUR i pritom se neosnovano poziva na članak 40. stavak 2. točka 2. ZPP-a.

9. Prema članku 40. stavak 1. ZPP-a ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota. Prema stavku 2. u drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Prema stavku 3. ako je u slučaju iz stavka 2. ovog članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora, te rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

10. U konkretnom slučaju donijeta je presuda zbog ogluhe, bez održavanja pripremnog ročišta, te je prilikom donošenja prvostupanjske presude zbog ogluhe pravilno utvrđena vrijednost predmeta sporu u smislu odredbe članka 35. stavak 1. ZPP-a.

11. Slijedom iznijetoga, valjalo je temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi odredbe članka 167. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu zbog ogluhe u pobijanom dijelu pod točkom II. izrijeke, te odlučiti kao u točki I. izrijeke ovog rješenja.

12. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom, valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu 131,22 EUR kao neosnovan, te odlučiti kao u točki II. izrijeke ovog rješenja.

U Karlovcu 8. travnja 2026.

Sutkinja

Vinka Vrančić