Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-108/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Josipu Štrucelju , kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818, zastupan po punomoćniku Vjeranu Blažek, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Bitunjac odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj P -260/2025- 9 od 30. prosinca 2025., 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj P-260/2025-9 od 30. prosinca 2025. preinačuje u dijelu pod točkom I. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (za iznos od 11,40 EUR) i sudi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11,40 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog po jedinog iznosa pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 2,85 EUR od dana 06.09.2024.

- na iznos od 2,85 EUR od dana 06.10.2024.

- na iznos od 2,85 EUR od dana 20.11.2024.

- na iznos od 2,85 EUR od dana 06.03.2025., sve u roku od 15 dana,

dok se u preostalom dijelu žalba tužitelja odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj P- 260/2025-9 od 30. prosinca 2025. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za iznos od 20,51 EUR, kao i u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa zahtjevom da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 176,54 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 18,75 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 30,89 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-260/2025-9 od 30. prosinca 2025. presuđeno je:

„I Odbija se tužitelj HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818 sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 8 dana podmiriti tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818, dospjeli dug u ukupnom iznosu od 31,91 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 6,76 EUR od dana 19.05.2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 2,85 EUR od dana 06.06.2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 2,85 EUR od dana 06.07.2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 2,85 EUR od dana 07.08.2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 2,85 EUR od dana 06.09.2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 2,85 EUR od dana 06.10.2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 2,85 EUR od dana 20.11.2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 2,85 EUR od dana 06.03.2025.g. pa do isplate,

- na iznos od 4,76 EUR od dana 19.05.2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 0,44 EUR od dana 19.05.2024.g. pa do isplate.

2. Nalaže se tuženiku u roku 8 dana podmiriti tužitelju prouzročene parnične troškove zatražene u iznosu od 176,54€ zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II Nalaže se tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818 da naknadi tuženiku DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove u iznosu od 125,00€ zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude 30. prosinca 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj zbog „apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava“. U žalbi u bitnome navodi da su netočna utvrđenja prvostupanjskog suda da je tuženik, kao novi vlasnik nekretnine na vrijeme izvršio preprijavu korisnika kod tužitelja, budući je ista izvršena tek nakon više od 6 mjeseci od stjecanja vlasništva nekretnine, a obzirom je u utuženom razdoblju tuženik bio vlasnik nekretnine na koju se odnose utuženi računi, da je upravo on odgovoran za predmetni dug. Ističe i da nije bio obvezan predočiti tuženiku kao novom kupcu postojeća dugovanja ranijeg korisnika, kao i da se preplata u iznosu od 1,56 EUR odnosi na razdoblje nakon što je tuženik postao kupac tužitelja odnosno nakon što je izvršio preprijavu, a ne na razdoblje u kojem je tuženik bio vlasnik nekre tnine, ali preprijavu kod tužitelja još nije izvršio. Predlaže da drugostupanjski sud njegovu žalbu usvoji i preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, obveže tuženika naknaditi tužitelju parnični trošak i odbije tuženika sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, kao i da tuženika obveže na naknadu troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U ovome postupku, obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe članaka 457. do 467.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje; ZPP). Odredbom članka 467. st. 1. i 2. ZPP-a propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP-a, a povodom žalbe ne primjenjuju se odredbe članka 370. ZPP-a. Zbog navedenog se u postupku u sporovima male vrijednosti o osnovanosti žalbe odlučuje na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za platež tražbine u iznosu od 31,91 EUR na ime naknade za isporuku električne energije za nekretninu upisanu u k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], prema računima izdanim u razdoblju od 30. travnja 2024. do 15. veljače 2025. zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate.

7. Ispitujući zakonitost pobijane presude povodom žalbe tužitelja i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana presuda nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Među strankama nije sporno da je tuženik vlasnik nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] od 12. srpnja 2024., da je u utuženom razdoblju tužitelj za predmetnu nekretninu isporučivao električnu energiju, kao i da je tuženik prijavu promjene korisnika kod tužitelja prijavio u siječnju 2025.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka, i sada u žalbenoj fazi, sporna je odgovornost tuženika za dug nastao za isporučenu električnu energiju u utuženom razdoblju.

10. Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud zaključuje da ne postoji odgovornost tuženika za podmirenje utužene tražbine jer da tuženik nije mogao znati za dugovanje vezano uz ranijeg korisnika, osobito obzirom na to da izvod otvorenih stavaka i računi dostavljeni u spis nisu izdani na ime tuženika, kao i da prilikom izvršenja promjene korisnika, niti na bilo koji drugi način, tužitelj nije obavijestio tuženika o postojanju dugovanja, a da je tuženik iz objektivnih razloga bio spriječen izvršiti promjenu korisnika bez odgađanja u smislu članka 24. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj 100/2022, 134/2024 – dalje; Pravilnik) jer aplikacija tužitelja nije bila funkcionalna. Također, prvostupanjski sud zaključuje i da, obzirom je prema dostavljenom računu tuženika isti bio u preplati sa 30. travnja 2025. za 1,56 EUR, da nije na zakonu utemeljeno potraživanje utuženog iznosa od 31,91 EUR za razdoblje od 6. lipnja 2024. do zaključno 6. ožujka 2025. slijedom kojih utvrđenja odbija tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan.

11. Međutim, ovaj sud nalazi da je žalba tužitelja djelomično osnovana , i to u dijelu koji se odnosi na obveze nastale nakon stjecanja vlasništva nekretnine od strane tuženika, dakle, nakon srpnja 2024., zbog čega je sud prvog stupnja u tom dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo.

12. Prvostupanjski je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev zaključivši da tuženik ne odgovara za dug u utuženom razdoblju jer za njega nije mogao znati budući svi računi i izvod otvorenih stavaka glase na prethodnog vlasnika nekretnine.

12.1. Takvo stajalište pravilno je u dijelu koji se odnosi na obveze nastale prije 12. srpnja 2024. kada tuženik još nije bio vlasnik nekretnine i to prema računima broj 2200995086-240420-2, 2200995086-240501-2, 2200995086-240602-7 i 2200995086-240703-1 u ukupnom iznosu od 20,51 EUR, zbog čega je u tom dijelu prvostupanjsku odluku valjalo potvrditi.

13. Međutim, prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio odgovornost tuženika za obveze nastale nakon stjecanja vlasništva nekretnine. Ovo stoga što je tuženik od srpnja 2024. stekao vlasništvo nekretnine i, prema odredbi članka 24. stavak 1. Pravilnika, imao obvezu bez odgađanja izvršiti prijavu promjene korisnika, a što isti nesporno nije učinio. Iako tuženik tvrdi da su mu djelatnici tužitelja rekli da pričeka s izvršenjem prijave promjene korisnika dok aplikacija tužitelja ne proradi, a isto je navela i majka tuženika u svom iskazu, napominje se da same takve izjave nisu dovoljne za ispunjenje dužnosti dokaza navedene činjenice u smislu odredbe članka 7. stavak 1 . ZPP-a, budući da je teret dokaza navedene činjenice bio na tuženiku koji nije dokazao stvarnu nemogućnost korištenja aplikacije u navedenom razdoblju ili grešku pri pokušaju prijave promjene korisnika. Osim toga, promjenu korisnika bilo je moguće izvršiti i na drugi način, primjerice pisanim putem, što je tuženik u konačnici i učinio u siječnju 2025.

14. Također, činjenica da je tužitelj i nadalje omogućio isporuku električne energije na nekretninu tuženika od trenutka kad je tuženik postao vlasnikom iste, znači da je tuženik bio u mogućnosti električnu energiju i koristiti , zbog čega je nastala njegova obveza odnosno odgovornost za podmirenje računa izdanih u razdoblju od stjecanja vlasništva nekretnine do trenutka izvršenja prijave promjene korisnika (i nadalje), u smislu odredbe članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje; ZOO). Pritom se napominje da s pravom tužitelj u žalbi ističe da je obustava isporuke električne energije, sukladno odredbi članka 28. stavak 9. Pravilnika, mogućnost, ali ne i obveza tužitelja.

15. Valja napomenuti i da za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije odlučan podatak da je tuženik s danom 30. travnja 2025. bio u preplati u iznosu od 1,56 EUR, poglavito obzirom je vidljivo, a na što ukazuje i tužitelj u žalbi, da se isti odnosi na razdoblje od 17. siječnja 2025. do 30. travnja 2025.

16. Slijedom navedenog, kako se žalba tužitelja ukazuje djelomično osnovanom valjalo je prihvaćanjem žalbe, na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a, pobijanu presudu djelomično preinačiti u točki I. izreke i tuženiku naložiti da tužitelju isplati iznos od 11,40 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. U preostalom dijelu (za iznos od 20,51 EUR) žalba tužitelja ukazuje se neosnovanom pa je valjalo, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a, žalbu tužitelja u tom dijelu odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu u tom dijelu potvrditi te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

17. S obzirom na to da je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja došlo do promjene uspjeha stranaka u sporu, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka. (članak 166. stavak 2. ZPP-a)

17.1. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2 . ZPP-a kojom je propisano ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

17.2. Uzimajući u obzir uspjeh tužitelja obzirom na osnovu zahtjeva (50%) i obzirom na visinu zahtjeva (35%), ukupni postotak uspjeha tužitelja iznosi 42,50%. S obzirom na to da je tuženik djelomično uspio u sporu s preostalih 57,50%, nakon međusobnog prebijanja razlika u uspjehu iznosi 15% u korist tuženika.

17.3. Trošak tuženika sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku te mu pripada zatražena jednokratna nagrada prema Tbr. 7/9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, 107/2025 – dalje; OT) u visini 50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR i uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 25,00 EUR iznosi 125,00 EUR, a što razmjerno uspjehu u sporu iznosi 18,75 EUR, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

18. S obzirom na to da je tužitelj djelomično uspio sa žalbom i to za iznos od 11,40 EUR (35%) sukladno Tbr. 10/3 OT, na ime troška sastava žalbe trebalo je tužitelju priznati 30 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR i uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 15,00 EUR i trošak sudske pristojbe na žalbu iznosu od 13,27 EUR, iznosi ukupno 88,27 EUR, a što razmjerno uspjehu sa žalbom iznosi 30,89 EUR, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Karlovcu 8. travnja 2026.

Sudac

Josip Štrucelj