REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-600/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borni Okroša, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika Grad Sisak, Rimska 26, Sisak, OIB: 08686015790, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Babić, Brborović & partneri j.t.d. Zagreb, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi umješača protiv presude Općinskog suda u Sisku, od 22. ožujka 2024., poslovni broj: Pn-101/2020-37, u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba umješača Adriatic osiguranje d.d. Zagreb odbija se kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Sisku, od 22. ožujka 2024., poslovni broj: Pn-101/2020- 37 potvrđuje u pobijanoj točki I izreke.

II. Žalba tužiteljice AZ iz [adresa] djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava te se presuda Općinskog suda u Sisku, od 22. ožujka 2024., poslovni broj: Pn-101/2020-37

- potvrđuje u točki II, stavak 2. i 3. izreke,

- preinačava u točki II stavak 1. izreke te se sudi:

Nalaže se tuženiku Gradu Sisku, Rimska 26, Sisak, OIB: 08686015790 da tužiteljici AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti plati daljnji iznos od 2.479,00 eura (dvije tisuće četiristo sedamdeset devet eura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 3. studenog 2020. do 31. prosinca 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Gradu Sisku, Rimska 26, Sisak, OIB: 08686015790 da tužiteljici AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu plati daljnji iznos od 160,00 eura (sto šezdeset eura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužiteljice AZ iz [adresa] te se presuda Općinskog suda u Sisku, od 22. ožujka 2024., poslovni broj: Pn-101/2020-37 preinačava u točki III i IV izreke te se rješava:

Nalaže se tuženiku Gradu Sisku, Rimska 26, Sisak, OIB: 08686015790 da tužiteljici AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.622,94 eura, u roku od 15 dana.

II Odbacuje se žalba tužiteljice podnesena protiv točke I izreke prvostupanjske presude kao nedopuštena.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati troškove žalbe u iznosu od 385,34 eura, u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Gradu Sisku da tužiteljici AZ isplati iznos od 785,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 3. 11. 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Gradu Sisku da tužiteljici AZ isplati iznos od 160,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 22. 3. 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice AZ u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Gradu Sisku da tužiteljici AZ isplati iznos od 2.638,52 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 6. 4. 2019. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, - te joj naknaditi i parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. St. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Gradu Sisku da tužiteljici AZ isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 785,00 eur od 6. 4. 2019. do 2. 11. 2020., u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Gradu Sisku da tužiteljici AZ isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 160,00 eur od 6. 4. 2019. do 21. 3. 2024., u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužiteljici AZ da tuženiku Gradu Sisku naknadi parnični trošak u iznosu od 840,00 eur, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužiteljici AZ da umješaču ADRIATIC osiguranje d.d. naknadi parnični trošak u iznosu od 840,00 eur, sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica i umješač.

3. Pravodobno podnesenom žalbom tužiteljica pobija prvostupanjsku odluku u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

3.1. U žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda o podijeljenoj odgovornosti za štetni događaj budući da se šteta dogodila zbog neodržavanja dijela nogostupa, koji predstavlja stalnu neposrednu opasnost za sve osobe koje se kreću javnom površinom, na što tužiteljica nije bila upozorena te da sve ostale okolnosti pa i način na koji je tužiteljica hodala nisu značajne za ocjenu o odgovornosti, da odgovornost tuženika proizlazi iz članka 5., 27. i 28. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 68/18, 110/18 i 32/20; dalje ZKG), a da je tuženik postupao sukladno zakonskim ovlastima i sanirao predmetno oštećenje, odnosno upozorio na prijeteću opasnost sudionike u prometu, do predmetnog štetnog događaja ne bi niti došlo pa stoga tužiteljica smatra da je zaključak prvostupanjskog suda o podijeljenoj odgovornosti u omjeru od 50% neutemeljen i neosnovan.

3.2. Tužiteljica dalje tvrdi da se u konkretnom slučaju radi o većem oštećenju nogostupa, kojim se kreće veći broj pješaka i stanara, da navedeno oštećenje u smislu članka 1063. Zakona o obveznim odnosima predstavlja opasnu stvar, da nije neobično da se netko spotakne i padne na takvu udubinu i da je tuženik mogao predvidjeti radnju treće osobe, da navedenim propustom tuženik nije osigurao trajno i kvalitetno obavljanje djelatnosti, što je dužan u smislu odredbi ZKG-a i da slijedom toga nije spriječio nastupanje štete pa da se stoga tuženik ne može osloboditi odgovornosti niti djelomično.

3.3. Tužiteljica ističe da tuženik u tijeku postupka nije dokazao niti jednu okolnost koja bi umanjivala njegovu odgovornost za nastanak štetnog događaja, odnosno nije dokazao doprinos tužiteljice u smislu da bi tužiteljica postupala s grubom nepažnjom, da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio materijalno pravo pri utvrđivanju pravne osnove odgovornosti za štetu, da tijekom postupka nije dokazan doprinos tužiteljice štetnom događaju, da nisu navedeni materijalni propisi kojima se prvostupanjski sud rukovodio kod odlučivanja o podijeljenoj odgovornosti i da je nejasno na koji način je prvostupanjski sud uopće cijenio doprinos tužiteljice štetnom događaju.

3.4. Osim navedenog, tužiteljica smatra da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka budući da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te da je na pogrešno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo te da je visina novčane naknade odmjerena prenisko s obzirom na obim tjelesnog oštećenja tužiteljice i duševnih bolova.

3.5. Osporava i odluku o parničnom trošku s obzirom na opravdanost žalbenih razloga. Predlaže žalbu usvojiti u cijelosti i preinačiti prvostupanjsku odluku i tuženika obvezati na plaćanje parničnih troškova tužiteljici, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži troškove žalbenog postupka.

4. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu.

Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Umješač pravodobnom žalbom pobija točku I izreke prvostupanjske odluke zbog bitnih povreda parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o parničnom trošku. Ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku.

5.1. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kad je zaključio da je tužiteljica ozlijeđena u vrijeme, na mjestu i na način opisan u tužbi s obzirom da štetni događaj nije prijavljen po samom nastanku niti tuženiku, niti MUP-u i da iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da se dogodio na mjestu i u vremenu kako se opisuje tužbom pa da je pogrešno zaključivati o istom samo na temelju iskaza svjedoka, koji je suprug tužiteljice, zatim da je nesporno da je predmetni otvor (šaht) povezan s podrumskim prostorijama zgrade izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] i da je pripadak navedene zgrade te kao takav suvlasništvo vlasnika posebnih dijelova zgrade, koji su sukladno odredbi članka 196. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dužni isti održavati o svom trošku i koji su odgovorni za štetni događaj ukoliko se dogodio, da su se ove činjenice mogle utvrditi saslušanjem predloženih svjedoka i da je dužnost suda valjano obrazložiti odluku što je u konkretnom slučaju, na okolnost pasivne legitimacije tuženika, izostalo.

5.2. Dalje umješač navodi da ako je tužiteljica i zapela u otvorenu rupu šahta, za čije održavanje je zadužen tuženik, umješač smatra da postoji isključiva krivnja tužiteljice, odnosno pretežiti doprinos tužiteljice nastanku štete jer se od tužiteljice, kao odrasle i zrele osobe, očekuje da primjeni dužnu pažnju prilikom hodanja, u kojem slučaju bi uočila rupu na kolniku pa do ozljede ne bi došlo, tim više što se tužiteljica mogla kretati sredinom prolaza na kojem dijelu nema oštećenja i što tužiteljica nije oslobođena obveze da postupa pažljivo, odnosno da upotrijebi pažnju prosječnog čovjeka, kao i da se iz odredbe članka 1092. Zakona o obveznim odnosima može zaključiti kako se doprinos oštećenika očituje u njegovom djelovanju koje dovodi do nastanka štete ili do njezinog povećanja pa da na strani tužiteljice nesporno postoji veliki stupanj neadekvatnosti ponašanja u omjeru od najmanje 70%, uzevši u obzir zaštitu njenih pravnih dobara i interesa, o čemu je tužiteljica kao oštećenik bila dužna voditi brigu.

5.3. Predlaže žalbu usvojiti i preinačiti prvostupanjsku presudu, uz naknadu parničnog troška tuženiku, a podredno pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak žalbenog postupka.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba umješača je neosnovana.

8. Žalba tužiteljice je dijelom osnovana, a dijelom neosnovana te nedopuštena u odnosu na točku I izreke prvostupanjske presude.

9. Tužiteljica ima pravni interes pobijati presudu u dijelu u kojem nije uspjela u sporu, ali ne i u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan. Stoga je žalba tužiteljice podnesena protiv točke I izreke pobijane odluke, na temelju odredbe članka 366. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), u svezi članka 358. stavka 3. ZPP-a, odbačena kao nedopuštena.

10. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice i umješača, presuda prvostupanjskog suda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te dostatno obrazloženi i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, s tim da je prilikom ispitivanja prvostupanjske presude, utvrđeno da nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

11. U postupku je potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, međutim osnovano tužiteljica navodi da je prvostupanjski sud utvrđenjem visine pravične novčane naknade tužiteljici za povredu prava osobnosti i ocjenom doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja, pogrešno primijenio materijalno pravo.

12. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpjela u štetnom događaju od 6. travnja 2019.

13. U žalbenom postupku sporna je pasivna legitimacija, osnova tužbenog zahtjeva i visina štete.

14. Iz prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da se tužiteljica ozlijedila na način da je lijevom nogom zapela u otvorenu rupu kod šahta na pločniku, pri čemu je pala i ozlijedila se,

- da se predmetni šaht nalazi u [adresa], u ravnini kućnog broja 2,

- da se radi o starom neodržavanom otvoru, da je na dijelu nogostupa postavljen novi asfalt i rubnjaci, dok se na dijelu na kojem se nalazi predmetni otvor nalazi šljunak i da se otvor nalazi neposredno uz stambenu zgradu,

- da je tužiteljica iskazala da se spornog dana šetala sa suprugom Ulicom kralja Zvonimira, da je pri tome doživjela nezgodu na način da je lijevom nogom upala u rupu na nogostupu, koja je bila prekrivena rešetkom i koja nije bila u ravnini s nogostupom, da tom ulicom prolazi trideset godina i da do sada nije primijetila navedeni otvor s rešetkom, da joj je lijeva noga do koljena upala u rupu, a desnim koljenom je pala na asfalt, da je prilikom hodanja gledala naprijed i nije gledala u pod, da ju je desno koljeno boljelo dva do tri dana zbog čega je otišla kod liječnika, gdje je dobila ortozu i štake te je morala strogo mirovati, da je ukupno bila 3 mjeseca na bolovanju, da je dva mjeseca ležala i trebala joj je tuđa pomoć, da je po zanimanju trgovac i da se bojala kako će obavljati svoj posao zbog ozljede i posljedica koje su nastale,

- da je svjedok HZ, suprug tužiteljice, potvrdio da je tužiteljica 6. travnja 2019., propala lijevom nogom u rupu koja je bila prekrivena rešetkom, a koja je rešetka propala, da je tužiteljici pomogao da se ustane, da ju je noga boljela i da je zbog toga stavljala obloge, a s obzirom da bolovi nisu prošli nakon dva do tri dana otišla je liječniku, da je dobila ortozu, da je išla na fizikalne terapije i da je bolnost koljena trajala dva do tri mjeseca te da je svjedok tužiteljici u svemu pomagao, kuhao i odlazio u trgovinu,

- da je prema nalazu i mišljenu medicinskog vještaka tužiteljica u štetnom događaju zadobila istegnuće desnog koljena, da je pregledom ortopeda utvrđena hipotrofija muskulature unutrašnje muskulature, stavljena je ortoza i prepisan analgetik te mirovanje, preporučena je fizikalna terapija, nakon skidanja ortoze koristila je štake, da su se ozljede tužiteljice mogle dogoditi u dinamici opisanog ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem, da su po završenom liječenju zaostale trajne posljedice radi pogoršanja statusa desnog koljena uslijed djelomičnog puknuća patelarnog retinakula od 2%, da je liječenje s kirurškog stanovišta završeno 30. kolovoza 2019., da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpjela fizičke bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta pet dana i manjeg intenziteta četrdeset pet dana kumulativno, da je primarni strah bio jakog intenziteta i kratkotrajan, a da je sekundarni strah jakog intenziteta trajao jedan dan, srednjeg intenziteta pet dana i manjeg intenziteta četrdeset dana te da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 2 sata tijekom četrdeset dana kumulativno.

15. Na temelju navedenih činjenica i na temelju Odluke o nerazvrstanim cestama (Službeni glasnik Sisačko-moslavačke županije broj: 21/12, 3/16 i 25/17) te članka 100. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 23/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23 i 133/23; dalje ZC) i članka 101. ZC-a, prvostupanjski sud zaključuje da je cesta u [adresa] u [adresa] nerazvrstana cesta, koju između ostalog čini i nogostup, a nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, da se nerazvrstana cesta ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava građenja i prava služnosti, koji evidentno nisu upisani u zemljišne knjige niti dokazani, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste te da se osim toga nogostup može dati u zakup sukladno posebnim propisima, ako se time ne ometa odvijanje prometa, sigurnost kretanja pješaka i održavanje nerazvrstane ceste.

15.1. Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje da je sukladno odredbama članka 22. stavak 1. točka 1., članka 59 stavka 1. i članka 64. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 68/18, 110/18 i 32/20; dalje ZKG), tuženik kao jedinica lokalne samouprave dužan održavati komunalnu infrastrukturu i to između ostalog javne površine na kojima nije dopušten promet motornih vozila – pločnike te da je i prema odredbi članka 109. stavka 1. ZC-a, na jedinici lokalne samouprave da uređuje radove redovitog i izvanrednog održavanja nerazvrstanih cesta te kontrola i nadzor nad izvođenjem tih radova pa s obzirom da se sporni šaht nalazi na nogostupu i da se radi o otvoru prekrivenom dotrajalom rešetkom, da je rešetka dijelom propala u otvor ispod razine nogostupa i da kao takva predstavlja opasnost za ozljeđivanje pješaka koji se kreću nogostupom, da tuženik nije nogostup održavao na način da omogući nesmetano i sigurno kretanje pješaka, slijedom čega je dužan naknaditi štetu koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju i to za strah iznos od 500,00 eura, za fizičke bolove iznos od 920,00 eura i za umanjenje životne aktivnosti od 2% iznos od 150,00 eura, dakle ukupno 1.570,00 eura te tuđu pomoć i njegu u iznosu od 320,00 eura.

15.2. Isto tako prvostupanjski sud je stajališta da za nastalu štetu ne postoji isključiva odgovornost tuženika, već i doprinos tužiteljice, a to stoga što iz iskaza tužiteljice proizlazi da Ulicom kralja Zvonimira prolazi više od trideset godina i da je pri hodu gledala naprijed, da nije gledala kuda se kreće pa da se kretala krajnjom nepažnjom, odnosno da pri kretanju nije upotrijebila niti onu pažnju koju bi upotrijebio prosječan čovjek, čime je doprinjela nastanku štetnog događaja, odnosno šteti u omjeru od 50%, slijedom čega prvostupanjski sud nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici za povledu prava osobnosti iznos od 785,00 eura i za tuđu pomoć i njegu iznos od 160,00 eura.

16. Žalba umješača

16.1. Suprotno žalbenim navodima umješača, prvostupanjski pravilno je utvrdio odgovornost tuženika za štetni događaj na temelju članka 22. stavak 1. točka 1., članka 59 stavka 1. i članka 64. stavka 1. ZKG-a, budući da je održavanje javnih prometnih površina u djelokrugu jedinica lokalne samouprave.

16.2. Naime, jedinice lokalne samouprave dužne su osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti, što uključuje i održavanje javnih površina u stanju sigurnom za njihovu redovitu uporabu. Odredba članka 1084. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) propisuje da osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost pa se odgovornost tuženika temelji na propustu u održavanju nogostupa jer tuženik nije osigurao da predmetni otvor bude ispravan i siguran za kretanje pješaka niti je opasno mjesto bilo označeno ili na drugi način osigurano.

16.3. Okolnost da je predmetni otvor eventualno povezan s dijelovima zgrade uz koju se nalazi ili instalacijama zgrade, ne isključuje odgovornost tuženika jer je za nastanak štete odlučno tko je dužan održavati površinu na kojoj se opasnost nalazi i osigurati njezinu sigurnost za javnu uporabu. Obveza održavanja javne površine obuhvaća i dužnost uklanjanja ili osiguranja opasnih mjesta, neovisno o njihovom vlasničkopravnom statusu pa tuženik ne može svoju odgovornost prebaciti na treće osobe.

16.4. Površine na kojima se odvija promet moraju biti tehnički ispravne te na njima ne smije biti nepravilnosti i oštećenja koje mogu ugroziti sigurnost građana, slijedom čega se od jedinice lokalne samouprave zahtijeva pojačana pažnja u održavanju javnih površina, upravo zbog njihove svakodnevne i opće uporabe.

16.5. Budući da je šteta nastala upravo kao posljedica takvog propusta, osnovano je prvostupanjski sud utvrdio odgovornost tuženika za štetni događaj.

16.6. Nadalje, sama činjenica da štetni događaja nije odmah prijavljen i da se tužiteljica nije odmah javila liječniku, ne predstavlja odlučnu okolnost za utvrđenje nastanka štete niti uzročne veze jer je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza, a osobito medicinske dokumentacije, nalaza medicinskog vještaka te iskaza tužiteljice i saslušanog svjedoka, utvrdio da je tužiteljica zadobila ozljedu upravo na način i na mjestu kako to navodi u tužbi, a takav zaključak ovaj sud prihvaća pravilnim. Osim toga, okolnost da se tuženica javila liječniku nakon par dana nakon nastanka štetnog događaja logična je i životna, s obzirom na prirodu događaja i nastalu ozljedu tužiteljice i ne dovodi sama po sebi u pitanje vjerodostojnost navoda tužiteljice, osobito kada su njezini navodi potvrđeni svim provedenim dokazima.

16.7. Neosnovani su i navodi umješača da prvostupanjski sud nije obrazložio odluku o odbijenom dokaznom prijedlogu za saslušanje svjedoka na okolnosti promašene pasivne legitimacije, s obzirom da je prvostupanjski sud navedeni dokazni prijedlog odbio raspravnim rješenjem, uz obrazloženje da se suvlasnici stambene zgrade ne mogu saslušati jer nisu dostavljeni osobni podaci potrebni za njihovo saslušanje. Dužnost je parnične stranke predložiti dokaze na način koji omogućuje njihovo izvođenje, što uključuje i dostavu potrebnih identifikacijskih podataka za svjedoke. Budući da umješač nije postupio na navedeni način, prvostupanjski sud je pravilno odbio takav dokazni prijedlog pa nije ostvarena relativno bitna povreda na koju se sadržajem žalbe upire.

16.8. S obzirom na utvrđenu odgovornost tuženika za štetni događaj, žalbeni navodi umješača, kako u odnosu na isključivu odgovornost tužiteljice za štetni događaj ili eventualni doprinos od 70%, tako i u odnosu na promašenu pasivnu legitimaciju u cijelosti su neosnovani.

17. O žalbi tužiteljice

17.1. Osnovano tužiteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je utvrdio njezin doprinos nastanku štetnog događaja i visini štete.

17.2. Naime, činjenica da se tužiteljica kretala nogostupom gledajući u smjeru kretanja, ne predstavlja postupanje protivno standardu pažnje prosječnog pješaka. Suprotno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda od pješaka se ne može zahtijevati pojačani oprez koji bi uključivao stalno usmjeravanje pogleda u tlo po kojem se kreće, osobito kad se radi o javnoj površini namijenjenoj sigurnom kretanju pješaka. Pješak ima opravdano očekivanje da je nogostup održavan i siguran za uporabu, odnosno da na njemu ne postoje neoznačene i neočekivane opasnosti, koje odstupaju od uobičajenog stanja. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je predmetni otvor bio neodržavan i oštećen, pri čemu je dio rešetke propao, a opasnost nije bila označena niti na drugi način učinjena uočljivom pa se radi o skrivenoj opasnosti koju prosječno pažljiv pješak nije bio dužan očekivati, niti izbjeći uz uobičajenu pažnju.

17.3. Zaključak prvostupanjskog suda o doprinosu tužiteljice u bitnome se svodi na zahtjev da pješak predviđa i izbjegava neoznačene i neočekivane opasnosti na javnoj površini, što prelazi standard dužne pažnje i nije pravno prihvatljiv. Doprinos oštećenika, u ovom slučaju tužiteljice, pretpostavljao bi njezino ponašanje koje je u uzročnoj vezi s nastankom štete ili njezinim povećanjem, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno jer se štetni događaj ima pripisati isključivo postojanju opasne i neosigurane prepreke koja predstavlja opasnu stvar. Za razliku od situacija u kojima oštećenik svojim postupanjem doprinosi težini posljedica, u ovom slučaju štetni događaj je nastao isključivo zbog postojanja neosiguranog i oštećenog otvora na nogostupu pa se stoga pitanje odgovornosti tužiteljice može razmatrati jedino u smislu postojanja ili nepostojanja njezine isključive krivnje, a ne kao doprinos nastanku ili povećanju štete. Kako takva krivnja nije utvrđena, nema niti mjesta primjeni instituta doprinosa oštećenika pa je žalba tužiteljice u ovom dijelu osnovana.

17.4. Osnovani su i daljnji žalbeni navodi tužiteljice budući da je visina pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti prenisko utvrđena, kao i da prvostupanjski sud pri utvrđivanju visine štete zbog povrede prava osobnosti nije vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kao i cilju kojemu služi novčana naknada.

17.5. Naime, tužiteljica je u štetnom događaju zadobila istegnuće desnog koljena, zbog čega je bila podvrgnuta ne samo jednokratnoj medicinskoj obradi, već i daljnjem liječenju, koje je prema nalazu vještaka trajalo od 9. travnja 2019. do 30.kolovoza 2019., a uključivalo je nošenje koljenske zglobne ortoze, korištenje štaka, analgetike, višekratne fizikalne terapije i vježbe kod kuće, a takvo liječenje podrazumijeva kontinuiranu nelagodu i ograničenja u svakodnevnom funkcioniranju. Osim toga tužiteljica je bila podvrgnuta dijagnostičkoj radiološkoj obradi, čime je bila izložena ionizirajućem zračenju. Takav tijek liječenja, praćen bolovima i ograničenjem pokretljivosti te potrebom za daljnjim medicinskim postupcima, kao i utvrđeno trajanje fizičkih bolova, straha i duševnih boli zbog umanjenja životnih aktivnosti od 2%, uz utvrđenu činjenicu da je tužiteljica po zanimanju trgovac, opravdava dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti u iznosu postavljenom u tužbenom zahtjevu pa prvostupanjski sud nije pravilno vrednovao intenzitet i trajanje pretrpljenih bolova i straha, kao i umanjenja životne aktivnosti. Pri tome valja posebno uzeti u obzir da se radi o ozljedi koljena kao nosivog zgloba, koji je od bitne važnosti za svakodnevno kretanje i obavljanje životnih i radnih aktivnosti. Posljedice takvih ozljeda izraženije su kod osoba čije zanimanje zahtijeva dugotrajno stajanje i kretanje, kao u konkretnom slučaju zanimanje trgovca. Stoga ograničenje pokretljivosti, bolovi te potreba za poštedom i liječenjem, imali su izraženiji utjecaj na kvalitetu života tužiteljice i njezinu životnu aktivnost, što je prvostupanjski sud propustio u dovoljnoj mjeri vrednovati prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade. Upravo iz navedenih razloga dosuđena naknada u prvostupanjskom postupku ne odgovara kriteriju pravičnosti iz članka 1100. ZOO-a.

17.6. Na temelju navedenih činjenica, utvrđenih iz medicinske dokumentacije, nalaza medicinskog vještaka te dijelom i iz iskaza tužiteljice, ovaj sud smatra da pravična novčana naknada, u smislu članka 1100. ZOO-a, mora biti dosuđena pravilnim vrednovanjem svih okolnosti konkretnog slučaja, a koji u konkretnom slučaju opravdavaju dosudu iznosa od 3.584,00 eura (27.000,00 kuna). Po ocijeni ovog suda, zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, tužiteljici pripada iznos od 3.264,00 eura i to prema slijedećim kvalifikatornim elementima: za pretrpljene fizičke bolove iznos od 914,00 eura, za strah iznos od 850,00 eura i za duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti od 2% iznos od 1.500,00 eura. Tužiteljici pripada i dosuđeni iznos za tuđu pomoć i njegu od 320,00 eura, pa u konačnici tužiteljici pripada ukupan iznos od 3.584,00 eura, koliko je tužbenim zahtjevom i tražila.

17.7. Slijedom navedenog, prihvaćena je žalba tužiteljice te joj je dosuđen daljnji iznos naknade imovinske i neimovinske štete od 2.639,00 eura (za povredu prava osobnosti iznos od 2.479,00 eura i za imovinsku štetu iznos od 160,00 eura) sa zakonskom zateznom kamatom naznačenom u prvostupanjskoj presudi, u kojem dijelu ista nije žalbama osporavana.

18. U odnosu na žalbu tužiteljice podnesenu protiv točke II, stavak 2. i 3. izreke prvostupanjske presude, pravilno je primijenjeno materijalno pravo i to odredbe članka 1103., članka 1086. i 29. ZOO-a, a koje materijalno pravo sadržajno u žalbi nije niti osporavano pa je u ovom dijelu žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana.

19. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa žalbom u odnosu na glavno potraživanje, pripadaju joj parnični troškovi na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a.

19.1. Tužiteljica je troškove postavila u ukupnom iznosu od 3.371,38 eura. Zakonska zatezna kamata nije postavljena.

19.2. Na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje Tarifa), tužiteljici pripadaju slijedeći troškovi: po Tbr. 7/1 Tarife za sastav tužbe iznos od 200,00 eura, za sastav očitovanja na odgovor na tužbu tuženika iznos od 200,00 eura po Tbr. 8/1 Tarife, kao i za očitovanje na odgovor na tužbu umješača iznos od 200,00 eura po Tbr. 8/1 Tarife, za sastav podneska od 21. travnja 2023., kojim se tužiteljica očitovala na nalaz i mišljenje vještaka iznos od 200,00 eura po Tbr. 8/1 Tarife, za sastav podneska od 23. kolovoza 2022., iznos od 50,00 eura po Tbr. 8/3 Tarife jer se ne radi o obrazloženom podnesku, za zastupanje na pripremnim ročištima održanim 28. listopada 2021. i 14. veljače 2022. iznos od 100,00 eura po ročištu po Tbr. 9/2, umjesto postavljenog iznosa od 200,00 eura po ročištu jer se na pripremnom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, za zastupanje na ročištu od 26. rujna 2022., od 24. travnja 2023. i za uviđaj na licu mjesta iznos od 200,00 eura po ročištu po Tb. 9/1 Tarife te za pristup na objavu presude iznos od 100,00 eura po Tbr. 9/3 Tarife, što ukupno s PDV-om u iznosu od 450,00 eura, iznosi 2.250,00 eura. Tužiteljici pripada i plaćeno medicinsko vještačenje u iznosu od 331,80 eura te sudska pristojba na presudu u iznosu od 41,14 eura (50%) što sve ukupno iznosu 2.622,94 eura. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu jer pristojba nije plaćena niti se više zbog zastare može naplatiti.

20. Iz naprijed navedenih razloga, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalba umješača odbijena je kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u točki I izreke, dok je žalba tužiteljice djelomično odbijena kao neosnovana te je na temelju navedenog zakonskog propisa prvostupanjska presuda potvrđena u točki II, stavak 2. i 3. izreke te je žalba djelomično prihvaćena kao osnovana pa je, na temelju članka 373. stavka 3. ZPP-a i članka 380. točka 3. ZPP-a, preinačena prvostupanjska odluka u točki II stavak 1. točki III i IV izreke, na način naveden u izreci ove odluke.

21. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa žalbom u odnosu na glavno potraživanje, na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 166. stavka 2. ZPP-a, dosuđeni su joj troškovi žalbe u iznosu od 385,34 eura, a odnose se na sastav žalbe u iznosu od 250 eura i PDV-a u iznosu od 62,50 eura te sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 78,84 eura prema vrijednosti predmeta spora pobijanog dijela presude. Tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe na žalbu (kao i na prvostupanjsku presudu) u iznosu od 50% propisane pristojbe, budući da je sudsku pristojbu trebala platiti odmah uz žalbu, uz zakonsko umanjenje sudske pristojbe, a koju mogućnost nije iskoristila. Kako protivna strana nije dužna snositi teret takvog propuštanja, ovaj sud smatra da se kao nužan trošak može priznati samo iznos koji bi nastao uz razumno i ekonomično postupanje stranke.

22. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

Slavonski Brod, 8. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić