Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-438/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Tatjani Ledinšćak-Babić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ostović & Rakušić d.o.o. iz Osijeka, protiv tuženika Vinkovački vodovod i kanalizacija d.o.o. iz Vinkovaca, Dragutina Žanića-Karle 47a, OIB:30638414709, zastupanog po punomoćnici Nedi Brčić, odvjetnici iz Vinkovaca, radi naknade štete, povodom žalbe tužitelja podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima od 5. ožujka 2026. broj Pn-30/2026-15, dana 8. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja djelomično se uvažava, a djelomično odbija pa se rješenje Općinskog suda u Vinkovcima od 5. ožujka 2026. broj Pn-30/2026-15:

- potvrđuje u točki II. izreke za iznos troška od 23,95 EUR-a,

- preinačuje u preostalom dijelu točke II. izreke na način da se odbija zahtjev za naknadu parničnog troška tuženika za iznos od 301,82 EUR-a.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 53,53 EUR-a.

III. U nepobijanom dijelu pod točkom I. izreke navedena odluka ostaje neizmijenjena.

IV. Trošak odgovora na žalbu tuženiku se ne dosuđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke utvrđeno je da je tužba u ovom predmetu povučena, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku da naknadi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 325,77 EUR-a.

2. Navedeno rješenje, pravodobno podnesenom žalbom, pobija tužitelj u odnosu na točku II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud istu usvoji, pobijano rješenje preinači , odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da je tužitelj povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari slijedom čega je dužan protivnoj strani naknaditi parnične troškove koje je prouzročio vođenjem ovog parničnog postupka, pa predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana te potvrdi prvostupanjsko rješenje kao i da obveže tužitelja da naknadi tuženiku daljnji trošak postupka u iznosu od 65,82 EUR-a.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Nije sporno da se tuženik, nakon što je sukladno odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) obaviješten o povlačenju tužbe, s istim nije protivio, ali je potraživao parnični trošak na ime radnji zastupanja po punomoćniku tuženika te trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u ukupnom iznosu od 325,77 EUR-a.

6. Obzirom na navedeno, sud je primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a donio odluku pod točkom I. izreke da je tužba tužitelja u ovoj pravnoj stvari povučena, dok se odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji na odredbi čl. 158. u svezi s čl. 155. ZPP-a.

7. Stoga je tuženiku sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 - dalje: Tarifa) odobren trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 50,00 EUR-a, trošak zastupanja na ročištu od 5. listopada 2017. u istom iznosu te trošak sastava dva pismena podneska od 22. prosinca 2017. i 26. rujna 2025. svaki u iznosu od 50,00 EUR-a, kao i trošak sastava žalbe od 19. veljače 2020. u istom iznosu što uz pripadajući PDV u iznosu od 62,50 EURA iznosi 312,50 EURA da je tuženiku također odobren trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 13,27 EURA, pa ukupni trošak koji je dosuđen tuženiku iznosi 325,77 EURA a koji je obračunat sukladno vrijednosti predmeta spora u visini od 265,45 EURA.

8. U žalbi tužitelj ističe da je bitna povreda odredaba parničnog postupka u pobijanoj odluci ostvarena prvenstveno u okolnosti da rješenje ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati, da je izreka rješenja nerazumljiva te proturječi sama sebi i razlozima rješenja, da su razlozi o odlučnim činjenicama izostavljeni, nejasni i proturječni , a sve zbog činjenice da je prvostupanjski sud izostavio dati ikakvo obrazloženje u pogledu dosuđenih troškova a koji bi bili potrebni za vođenje ovog postupka. Pozivajuć i se na odredbu čl. 155. ZPP-a tužitelj ističe da prvostupanjski sud neosnovano priznaje tuženiku trošak parničnih radnji i to sastava odgovora na tužbu te trošak zastupanja na ročištu od 5. listopada 2017. u iznosu od 50,00 EUR-a za svaku radnju, iako mu u ovom predmetu pripada tek 1/15 dijela naknade za navedene radnje, jer je tuženik dao samo jedan odgovor na tužbu, jedan podnesak i jedno zastupanje na ročištu po tužbi 15 tužitelja nakon čega je inicijalni postupak razdvojen na 15 postupaka, slijedom čega mu se u svakom od razdvojenih postupaka može priznati samo razmjeran dio naknade. Osim toga tvrdi da neosnovano prvostupanjski sud priznaje tuženiku sastav podneska od 22. prosinca 2017., koji niti je dostavljen tužitelju, niti je evidentiran u predmetu, pa je nejasno zbog čega bi isti bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a. Nadalje, tvrdi da tuženik nema pravo na dosuđeni trošak žalbe od 19. veljače 2020. obzirom da je ista odbijena, a da podnesak tuženika od 26. rujna 2025. nije obrazloženi podnesak pa mu može priznati samo trošak sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife. Osim toga tvrdi da osporava i dio odluke u kojem se tuženiku odobrava trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu budući da iz spisa ne proizlazi da bi ista pristojba bila i plaćena.

9. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima valja istači da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a, na koju sadržajno ukazuje tužitelj, obzirom da ista nema nikakvih nedostataka ni manjkavosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, a razlozi o odlučnim činjenicama su jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa. Isto tako primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi u istoj bila počinjena ijedna bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Međutim, pravilno smatra tužitelj da je nezakonito tuženiku na ime troška sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištu 5. listopada 2017. dosuđen trošak u iznosu od 50,00 EUR-a za svaku radnju, cijeneći da je vrijednost predmeta spora u vrijeme obavljanja tih radnji iznosila 2.000,00 kn za 15 tužitelja , pa kako je tuženik dao samo jedan odgovor na tužbu i imao trošak zastupanja na ročištu po tužbi 15 tužitelja nakon čega je inicijalni postupak razdvojen na 15 postupaka tuženiku za te radnje pripada 1/15 dijela naknade za navedene radnje odnosno za svaku radnju po 3,33 EUR-a obzirom da mu za svaku od tih radnji pripada trošak za svih 15 tužitelja u visini od 50,00 EUR-a za svaku radnju, na koje iznose valja dodati još i trošak PDV-a. To stoga jer sukladno odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a proizlazi da suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove.

11. Osim toga, pogrešno je tuženiku dosuđen trošak sastava podneska od 22. prosinca 2017. u iznosu od 50,00 EUR-a plus trošak PDV-a jer pravilno navodi tužitelj u svojoj žalbi da podnesak koji bi bio predan navedenog dana ne postoji u spisu niti je zaveden u eSpisu, a neosnovano je tuženiku dosuđen i trošak sastava žalbe od 19. veljače 2020. jer navedena žalba nije usvojena, pa taj trošak nije dužan istom nadoknaditi tužitelj.

12. Nadalje, pravilno smatra tužitelj da trošak podneska od 26. rujna 2025. nije obrazloženi podnesak sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife obzirom da u istom podnesku tuženik ističe da pristaje na povlačenje i traži trošak pa mu pripada trošak za taj podnesak temeljem Tbr. 8. toč. 4. Tarife u iznosu od 12,50 EUR-a na koji valja dodati trošak PDV-a temeljem Tbr. 46. Tarife.

13. Isto tako tuženik nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer se ista plaća ovisno o uspjehu u sporu primjenom odredbe čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23), pa tuženik nije ni obveznik plaćanja te pristojbe, te na plaćanje iste nije ni pozvan, niti ju je platio.

14. Stoga trošak kojeg je tužitelj dužan naknaditi tuženiku iznosi 23,95 EUR-a, slijedom čega je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a djelomičnim odbijanjem žalbe tužitelja potvrditi dio odluke o troškovima postupka pod točkom II. izreke za navedeni iznos, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja valjalo preinačiti dio točke II. izreke i odbiti dio zahtjeva tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 301,82 EUR-a.

15. Kako je tužitelj uspio s žalbom u omjeru od 92,64% u tom omjeru valjalo mu je dosuditi i trošak iste, pa je tužitelju priznat trošak sastava žalbe temeljem Tbr. 10. toč. 4. Tarife u iznosu od 25,00 EUR-a na koji iznos valja dodati trošak PDV-a temeljem Tbr. 46. Tarife u iznosu od 6,25 EUR-a te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 EUR-a što iznosi 57,79 EUR-a, koji iznos treba staviti u omjer s uspjehom u sporu, pa trošak kojeg je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznosi 53,53 EUR-a, dok trošak odgovora na žalbu tuženiku nije dosuđen, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka, odnosno odlučivanja po žalbi sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

16. U nepobijanom dijelu pod točkom I. izreke navedena odluka ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 8. travnja 2026.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić