Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-72/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Daniele Pivčević kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Marinu Kordiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Unikoma d. o. o. iz Osijeka, Ružina 11a, OIB: 07507345484, zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš & Šutalo, odvjetnicima iz Vinkovaca, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj Pr-4182/2021-42 od 12. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 8. travnja 2026.,
p r e s u d i o je
I. Odbija se djelomično žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-4182/2021-42 od 12. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I/ izreke.
2. Djelomično se uvažava žalba tužitelja, pa se preinačuje odluka o trošku sadržana pod točkom II/ izreke prvostupanjske presude i to na način da ista u tom dijelu sada glasi:
„Dužan je tužitelj u roku od 15 dana na ime parničnog troška isplatiti tuženiku iznos od 625,00 eura sa zateznim kamatama od 12. prosinca 2025. do isplate, dok se u preostalom dijelu za više traženo do iznosa od 2.091,36 eura s pripadajućim kamatama zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.“
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„I/ Odbija se tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom kako glasi:
„I. Utvrđuje se da otkaz Ugovora o radu, temeljem Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, broj: 21 – 1255/ZS/DV, od dana 30. ožujka 2021. godine, nije dopušten i da radni odnos tužitelja ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kod tuženika UNIKOM d.o.o., OIB: 07507345484, Ružina 11a, Osijek nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku UNIKOM d.o.o., OIB: 07507345484, Ružina 11a, Osijek, da tužitelja ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vrati na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije nezakonitog otkaza ugovora o radu, te da mu prizna sva prava iz rada i po osnovu rada, sve u roku 8 dana.
III. Nalaže se tuženiku UNIKOM d.o.o., OIB: 07507345484, Ružina 11a, Osijek, da tužitelju ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi prouzročeni parnični trošak, u roku od 8 dana.“
II/ Nalaže se tužitelju ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Unikomu d. o. o. iz Osijeka, Ružina 11a, OIB: 07507345484 naknadi prouzročeni parnični trošak ovoga postupka u iznosu 2.091,36 eura, prema određenju suda, uvećan za zatezne kamate koje na isti teku od 12. prosinca 2025. do konačne isplate, po stopi u smislu članka 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječe kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve roku 15 dana.“
2. Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/23, 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
5. Pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane odluke. Protivno žalbi, obrazloženje presude sadrži sve što je propisano procesnim pravilima te nije počinjena relativno bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 338. stavak 4. ZPP-a.
6. Sud prvog stupnja dovoljno je ispitao sve okolnosti koje su pravno relevantne za donošenje zakonite odluke u ovome sporu te je na temelju provedenih dokaza u okviru dokaznih prijedloga stranaka i njihove pravilne ocjene, u obrazloženju presude utvrdio potrebno činjenično stanje, pa stoga nije počinjena u žalbi sadržajno istaknuta relativno bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i zahtjev za vraćanje tužitelja na rad.
8. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim uz
obrazloženje:
- da je tužitelj kod tuženika od 1. lipnja 2017. bio zaposlen na radnom mjestu vozača specijalnog vozila( Ugovor o radu od 31. svibnja 2017.),
- da je prilikom zasnivanja radnog odnosa odnosno sklapanja ovog ugovora tužitelj priložio tuženiku svjedodžbu Škole za cestovni promet Zagreb o stečenoj školskoj/ srednjoj stručnoj spremi koja sprema se tražila za to radno mjesto,
- da je navedena diploma bila krivotvorena,
- da iz Izjave – obrane radnika od 22. ožujka 2021. proizlazi da je tužitelj kupio stručnu spremu odnosno da je upotrijebio nevjerodostojnu odnosno krivotvorenu ispravu,
- da nije protekao 15-dnevni rok za izvanredni otkaz ugovora o radu,
- da iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. ožujka 2021. proizlazi da je tuženik na temelju odredbe članka 116. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR) tužitelju otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, jer je tužitelj za dokazivanje stručne spreme koristio krivotvorenu ispravu i svojim postupkom je doveo u zabludu poslodavca vezano za njegovu stručnu (srednju) spremu, a koja je formalni uvjet za obavljanje poslova njegovog radnog mjesta, čime je došlo do potpunog gubitka povjerenja poslodavca u radnika,
- da se odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu dakle, temelji već na samoj činjenici dovođenja poslodavca u zabludu u pogledu stručne spreme, a što predstavlja opravdan razlog za izvanredan otkaz uslijed gubitka povjerenja poslodavca u radnika,
- da je postupak savjetovanja prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu pravilno proveden, tj. da je prije donošenja Odluke o otkazu tuženik proveo savjetovanje sa radničkim vijećem, kojemu su dostavljeni svi podaci koji su mu bili potrebni za njegovo očitovanje, pa Odluka o otkazu nije ništetna iz razloga predviđenog odredbom članka 150. stavak 12. ZR-a,
- da je pred Općinskim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem K-439/2021 protiv tužitelja 18. lipnja 2021. bila podignuta optužnica radi počinjenja kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenjem isprave, opisano po članku 278. stavak 1. Kaznenog zakona koja optužba je odbijena zbog nastupa zastare kaznenog progon,
- da je tužitelj protiv odluke o otkazu pravovremeno podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava, a potom i tužbu u ovom predmetu.
9. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 116. stavak 1. ZR-a kada je zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu, slijedom čega je tužbeni zahtjev odbio.
10. Prema odredbi članka 116. stavak 1. i 2. ZR-a radnik i poslodavac imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa više nije moguć. Kod toga se ugovor o radu izvanredno može otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
11. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da dovođenje poslodavca u zabludu u pogledu stručne spreme je dovelo do gubitka povjerenja tuženika kao poslodavca u tužitelja kao radnika, a tim prije što je na temelju krivotvorene isprave koju je koristio tužitelj, sklopljen predmetni ugovor o radu i to za obavljanje poslova za koje je bila potrebna stručna sprema iz te isprave.
12. Naime, gubitak povjerenja poslodavca u radnika kao osobito važna činjenica koja opravdava otkazivanje, opravdan je u onim situacijama kad je utvrđeno da je radnik u ostvarenju prava iz radnog odnosa koristio krivotvorenu svjedodžbu, te je svjesno dao upisati kvalifikaciju u radnu knjižnicu na temelju nevjerodostojne svjedodžbe.
13. Pritom je za ukazati i na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 18. travnja 2019. pod brojem Su-IV-56/19-5 kako je korištenje nevjerodostojne svjedodžbe prilikom zasnivanja radnog odnosa opravdan razlog za otkaz ugovora o radu čak i ako na temelju te svjedodžbe nije sklopljen ugovor o radu niti je za poslove koje je radnik obavljao kod poslodavca bila potrebna stručna sprema iz nevjerodostojne svjedodžbe.
14. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je primijenjena i odredba članka 150. stavak 1. ZR-a kojom je propisano da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika. U postupku je utvrđeno da je radničko vijeće bilo upoznato sa svim relevantnim činjenicama, a njihovo protivljenje otkazu svodi se zapravo na zamolbu poslodavcu da se radnik ostavi u radnom odnosu ali na radnom mjestu za koje posjeduje valjane isprave, pa stoga nema osnove za zaključak da postupak savjetovanja nije pravilno proveden. Navedeno protivljenje moglo je dovesti do posljedica iz odredbe članka 150. stavak 9. ZR-a, a to u okolnostima da je postavljen zahtjev radnika za privremeno zadržavanje na poslu. Pored toga, tužitelj ne spada u kategorije radnika iz članka 78. stavak 1. ZR-a, 146. stavak 1. ZR-a i 182. stavak 1. ZR-a kojima poslodavac može otkazati samo uz suglasnost radničkog vijeća.
15. Nadalje, u konkretnom slučaju je donesena predmetna Odluka o izvanrednom otkazu, dok tužiteljev podnesak od 19. travnja 2021. isti nije podnio u odnosu na samu odluku o otkazu nego u odnosu na postupanje poslodavca-odjavu s obveznih osiguranja, pa nisu osnovani žalbeni prigovori s tim u vezi.
16. Prekluzivni rok od 15 dana za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju za poslodavca ne počinje teći prije nego li sazna za činjenicu odnosno vjerojatnost i opravdanost sumnje da je upravo određeni radnik počinio osobito tešku povredu radne obveze, a kako to pravilno cijeni i sud prvog stupnja.
17. Kako je dakle, do izvanrednog otkazivanja ugovora u radu došlo u okolnostima postojanja opravdanog razloga za ovaj otkaz, te u pretpostavkama iz članka 116. stavak 1. i 2., članka 119. stavak 2., članka 120. stavak 2. ZR-a i članka 150. ZR-a, to je prvostupanjski sud osnovano odbio tužitelja kako sa zahtjevom na utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu, tako i sa zahtjevom koji je tužitelj postavio prema pravnim posljedicama nedopuštenog otkaza.
18. Pored toga, za istaći je sve da su i povrijeđene odredbe o objavi presude, radilo bi se o relativno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s odredbom članka 335. stavak 3. ZPP-a, koja u konkretnom slučaju nema utjecaja na zakonitost presude.
19. Inače, suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je ispravno cijenio da ishod kaznenog postupka (u kojem je optužba odbijena zbog nastupa zastare kaznenog progona) nije od utjecaja za ovaj postupak, te je pretpostavke tužiteljeve odgovornosti u svezi kršenja obveza iz radnog odnosa u ovom radnom sporu pravilno prosudio prema pravilima ZR-a.
20. U odnosu na pozivanje tužitelja na povredu odredbe članka 5. ZPP-a (da je bio onemogućen izjasniti se o dostavljenim Pravilnicima o radu), valja reći kako ista nije prouzročila posljedice u suđenju o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
21. Nadalje, u svezi preostalih žalbenih navoda još treba kazati kako otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu poslodavac koristi u situaciji kada u stvari ne želi dati otkaz radniku nego samo želi neku izmjenu ugovora koja je za njega važna, a o tome nije uspio postići dogovor s radnikom.
22. Međutim, osnovano tužitelj osporava zakonitost odluke o troškovima postupka.
23. Naime, u konkretnom slučaju radilo se prvenstveno o radno statusnom sporu, te su sve provedene radnje u postupku i bile upravo i jedino s tim u vezi.
24. Utoliko tuženiku sukladno Tarifnom broju 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa) pripada samo jednokratna nagrada od 250 bodova za cijeli prvostupanjski postupak, a kojem iznosu je onda u smislu Tbr. 42. Tarife trebalo dodati i pripadajući porez na dodanu vrijednost. Inače, zakonsko oslobođenje od plaćanja pristojbene obveze u radnom sporu iz članka 11. stavak 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23) djeluje bezuvjetno što znači da tužitelj ne može biti obvezan u smislu odredbe članak 4. stavak 1. toč. 2. ZSP-a na podmirenje sudske pristojbe koju bi trebao platiti tuženik iz razloga što je tuženik uspio u sporu jer bi time njegovo zakonsko oslobođenje od plaćanja pristojbene obveze bilo anulirano (istovjetno pravnom shvaćanju iz odluke Gž R-74/2025-2 Županijskog suda u Varaždinu od 27. svibnja 2025., te Gž R-244/2025-2 Županijskog suda u Rijeci od 14. studenog 2025.).
25. Slijedom svega iznijetog, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. točka 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Splitu 8. travnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
dr. sc. Daniela Pivčević
