Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-815/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja SŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Jošku Biliškovu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, tuženice ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Nikoli Kvaterniku, odvjetniku iz Rijeke, te tuženika Goran graditeljstvo d.o.o., OIB: 40967760995, iz Delnica, Sajmišna 31, zastupanog po punomoćniku Nikoli Kvaterniku, odvjetniku iz Rijeke, radi uspostave prijašnjeg stanja, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6696/2022-154 od 14. ožujka 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalbe tužitelja odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuju presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6696/2022-154 od 14. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika ZŽ i Gorana graditeljstvo d.o.o. za naknadu troškova odgovora na žalbe tužitelja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Nalaže s tuženima, u roku od 15 dana, na nekretnini tužiteljice označenoj kao kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište, uspostaviti prijašnje stanje na način da postave dva lokota na ulaznu kapiju ove nekretnine (u Nalazu –skici lica mjesta sačinjenoj po vještaku Ninoslavu Lahu, dipl. ing. geodezije, Zagreb, 4. studenog 2011. označenu slovima "kolni ulaz"), a tužiteljici da predaju ključeve tih lokota, da zabetoniraju betonsku stazu dimenzija 13,10 m2 dužine, 0,50 m širine i dubine0,30 m, nalazeću uz postojeći zid na navedenoj nekretnini (u Nalazu –Skici lica mjesta sačinjenoj po vještaku Ninoslavu Lahu, dipl. ing. geodezije, Zagreb, 4. studenog 2011. označenu spojnicama slova E-E2-C2-C-E), da uklone postavljeni dobetonirani zidić (u Nalazu –Skici lica mjesta sačinjenoj po vještaku Ninoslavu Lahu, dipl. ing. geodezije, Zagreb, 4. studenog 2011. označen spojnicama slova A-B-C-D-E-E3-D3-C3-B3-A3, dimenzija 19,60 m dužine, širine 1,10 m i dubine 0,45 m na mjestu spojnica točaka A-A3, širine 0,13 m i dubine 0,65 m na mjestu spojnica točaka B-B3, širine 0,15 m i dubine 0,65 m na mjestu spojnica točaka C-C3, širine 0,19 m i dubine 0,45 m na mjestu spojnica točaka D-D3, te širine 0,19 m i dubine 0,45 m na mjestu spojnica točaka E-E3, sve prikazano u navedenom Nalazu

–Skici lica mjesta), izgrađen uz postojeći zid (u Nalazu –Skici lica mjesta sačinjenoj po vještaku Ninoslavu Lahu, dipl. ing. geodezije, Zagreb, 4. studenog 2011. označen spojnicama slova E1-A1), te da tužiteljici, u istom roku, naknade parnične troškove."

II. Nalaže se tužitelju SŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi troškove parničnog postupka I. tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, u roku od 15 (petnaest) dana, u iznosu od 1.400,00 eura (tisućučetristo eura).

III. Nalaže se tužitelju SŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi troškove parničnog postupka II. tuženiku ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tuženiku Goran graditeljstvo d.d., OIB: 40967760995, u roku od 15 (petnaest) dana, u iznosu od 5.018,75 eura (pettisućaosamnaest eura i sedamdesetpet centi) sa zateznim kamatama tekućim od 14. ožujka 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.“

1.1. Prvostupanjski sud je u sklopu citirane presude donio i rješenje čija izreka glasi:

„Odbacuje se tužba tužitelja koja glasi:

"Nalaže se tuženima, u roku od 15 dana i solidarno, tužiteljici isplatiti iznos od 6.636,14 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama od podnošenja tužbe pa sve do isplate, te da tužiteljici u istom roku naknade parnične troškove."“

2. Protiv navedene presude i rješenja pravovremene, potpune i dopuštene žalbe podnio je tužitelj osobno 24. ožujka 2025. i po punomoćniku 28. ožujka 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007.-Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. -Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu odluku i predmet vrati na ponovno suđenje pred drugog suca.

3. Tuženici ZŽ i Goran graditeljstvo d.o.o. su podnijeli odgovor na žalbu tužitelja 25. travnja 2025., kojim osporavaju navode žalbe tužitelja i predlažu iste odbiti kao neosnovane te potražuju trošak odgovora na žalbe.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. U svojim žalbama tužitelj ističe kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda ima ozbiljnih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, obrazloženje je proturječno izreci i „pogibeljno po ozbiljenje Ustavom i Konvencijom zajamčena prava žalitelja na pravično suđenje i na normalno funkcioniranje vladavine prava.“ Konkretno, da su u obrazloženju navedeni razlozi u prilog usvajanja, a ne u prilog odbijanja tužbenog zahtjeva jer je prvostupanjski sud konstatirao da obavljene radnje u postupku ovrhe su obavljene mimo i iznad granica koje su bile određene rješenjem o ovrsi, zbog čega ne proizlazi da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti, već isti usvojiti, što dovodi do proturječnosti između izreke i obrazloženja presude.

5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu na način kako ju tumači tužitelj, za svoju odluku je dao jasne razloge, te izreka ne proturječi obrazloženju, pa je pobijanu odluku moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.

5.2. Nadalje, tužitelj navodi da su počinjene i bitne povrede iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 8., člankom 220. i člankom 221.a ZPP-a.

5.3. Po ocjeni ovog suda, nisu učinjene niti navedene bitne povrede za koje tužitelj i ne daje posebno obrazloženje.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za uspostavu prijašnjeg stanja zbog nezakonitog rada suda, a podredno zahtjev za isplatu s osnove naknade štete također zbog nezakonitog rada suda, sve temeljem odredbe članka 1085. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO). Tužitelj tvrdi da je sudski ovršitelj u provedbi ovrhe koja se provodila pod brojem Ovr-129/04 prekoračio svoje ovlasti, odnosno proveo ovrhu na način koji je protivan ovršnoj ispravi, zbog čega je tužitelju učinjena šteta. Štetu da su mu počinili i prednik tuženice ZŽ, raniji tuženik SŽ, po čijem nalogu je pokrenuta i provedena ovrha i koji je angažirao neposrednog izvođača radova, odnosno tuženika Goran graditeljstvo d.d.

6.1. Tuženica Republika Hrvatska istaknula je prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer da nije dokazano vlasništvo nekretnine tužitelja, prigovor nedostatka pasivne legitimacije, prigovor javnopravne odgovornosti i prigovor zastare jer je ovrha provedena u srpnju 2009., a zahtjev za mirno rješenje spora je podnesen 12. veljače 2013. U odnosu na tužbeni zahtjev na isplatu istaknuto je postojanje procesne zapreke za podnošenje tužbe jer se tužitelj, odnosno njegova prednica KŽ s kojom je postupak započeo i koja je u međuvremenu umrla, nije obratila nadležnom državnom odvjetništvu radi mirnog rješenja spora u odnosu na taj dio zahtjeva.

6.2. I prednik tuženice ZŽ, SŽ, i tuženik Goran graditeljstvo d.d. su osporili tužbeni zahtjev u cijelosti.

6.3. Prvostupanjski sud je otklonio prigovor nedostatka aktivne legitimacije iz razloga što prednica tužitelja KŽ nije bila upisana kao zemljišnoknjižni vlasnik u vrijeme podnošenja tužbe, ali se ista u međuvremenu upisala.

6.4. Prvostupanjski sud je odbacio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 6.636,14 eura jer je uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora od 11. travnja 2013. utvrdio da se prednica tužitelja obratila tuženici Republici Hrvatskoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora radi uspostave prijašnjeg stanja na nekretnini tužitelja, ali ne i sa zahtjevom za isplatom naknade štete u novčanom iznosu. Pri tome se pozvao na članak 186.a ZPP-a kojim je propisano da je osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije podnošenja tužbe obratiti se sa zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu, te da zahtjev mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba. Sud će odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka od 3 mjeseca od dana njegovog podnošenja. Nepodnošenje zahtjeva za naknadu štete isplatom određenog novčanog iznosa da predstavlja procesnu smetnju za vođenje sudskog postupka, zbog čega je taj tužbeni zahtjev odbačen.

6.5. Na temelju dokaza koji su provedeni u postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je presudom Općinskog suda u Delnicama broj P-358/87 od 8. lipnja 1999. naloženo prednici tužitelja kao ovršenici KŽ saniranje betonskog zida koji se nalazi između nekretnina KŽ i nekretnine SŽ i to na stručan način, otkopom zemlje uz temelje betonskog zida do terena tužene (KŽ), u [adresa], očistiti oštećeni beton temelja, te nakon toga podbetonirati oštećeni temelj betonskog zida u dvorištu dimenzija 19,80 x 0,20 x 0,40 i betonskog zida u vrtu dimenzija 10,60 x 0,20 x 0,40, što predstavlja ukupno 2,43 m3 s betonom MB [matični broj], a sve u svrhu osiguranja stabilnosti predmetnog zida,

- da je tuženik SŽ kao ovrhovoditelj protiv prednice tužitelja KŽ kao ovršenice kod Općinskog suda u Delnicama broj Ovr-129/04 pokrenuo postupak ovrhe temeljem navedene pravomoćne sudske odluke,

- da je navedena ovrha provedena kao ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti i druga osoba u smislu članka 231. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/1996., 29/1999., 42/2000., 173/2003., 194/2003., 151/2004., 88/2005., 121/2005. i 67/2008.; dalje: OZ),

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke Željka Perića od 1. veljače 2016., a koji je dan nakon provedenog očevida, proizlazi da se „stari zid“ oznake A-B-C-D-E-F (crna štrafura) koji počinje od kraja željezne ograde u duljini od 19,60 m i širini 0,25 m) nalazi između parcela kčbr. [katastarska čestica] (vlasništvo tužitelja) i kčbr. [katastarska čestica] (vlasništvo tuženice ZŽ),

- da se na kčbr. [katastarska čestica] nalazi kolni prolaz između stambenog objekta i predmetnog zida, a da se uz „stari zid“ sa sjeverne strane nalazi „novi zid“, niži, duljine 19,50 m, označene A-B-C-D-E (crvena štrafura), čija širina nije ista cijelom duljinom pa na početku iznosi 0,10 m, na središnjem dijelu 0,23 m i pri kraju 0,20 m,

- da betonska staza nije bila vidljiva na očevidu, ali da je prema pokazivanju se ista protezala uz zid oznake B-C-D-E u duljini od 13,10 m,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka građevinske struke Žarka Željka od 20. srpnja 2016. proizlazi da izvedeni radovi ne odgovaraju radovima predviđenim u ovršnoj ispravi, odnosno rješenju o ovrsi broj Ovr-129/04,

- da je izvođenje radova kako su oni određeni ovršnom ispravom bilo moguće, ali tako izvedeni radovi ne bi bili tehnički ispravni, odnosno ne bi bili izvedeni prema pravilima struke,

- da su radovi učvršćivanja zida, kako su oni provedeni od strane tuženika Goran graditeljstvo d.d., izvedeni prema pravilima struke,

- da se odstupanje od ovršne isprave sastoji u tome da je trebalo izvesti radove podbetoniranja, a da su izvedeni u naravi radovi na dijelu temelja i dobetoniranjem na nekretnini tužitelja u širini od 10 do 20 cm,

- da iz iskaza građevinskog vještaka proizlazi da uspostava prijašnjeg stanja nije moguća jer bi na taj način zid izgubio mehaničku otpornost i stabilnost te bi predstavljao opasnost za korisnike čestica između kojih se nalazi.

6.6. Prvostupanjski sud zaključuje kako je ovršnom ispravom na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi broj Ovr-129/04 predviđeno podbetoniranje cijelom dužinom ograde, dok je u naravi ovršnim radnjama izvedeno podbetoniranje i dobetoniranje te su postojeće dimenzije temelja različitih dimenzija širine 43 do 52 cm i dubine 45 do 65 cm, odnosno da su prekoračene u dimenzijama „do terena tužene“ i to na strani ovdje tužitelja u širini od 10 do 20 cm i da uspostava prijašnjeg stanja nije moguća jer bi na taj način zid izgubio mehaničku otpornost i stabilnost te bi predstavljao opasnost za korisnike nekretnina između kojih se nalazi. Također, na temelju nalaza i mišljenja građevinskog vještaka Žarka Željka od 20. srpnja 2016. zaključuje da izvođenje rješenja prema ovršnoj ispravi na temelju koje je određena ovrha ne bi bilo izvedeno tehnički ispravno, odnosno ne bi bilo izvedeno kako je to navedeno u ovršnoj ispravi stručno.

6.7. Stoga je prvostupanjski sud ocijenio da iako provedene radnje u ovršnom postupku naložene po sudskom ovršitelju i provedene po djelatnicima tuženika Goran graditeljstvo d.d. premašuju granice radnji određenih u rješenju o ovrsi kako u vrsti, tako i u dimenzijama, da su iste učinjene u skladu s pravilima struke, odnosno u svrhu osiguranja stabilnosti zida i posljedično time i sigurnost korisnika okolnih čestica.

6.8. Prvostupanjski sud navodi kako su opće pretpostavke odgovornosti za štetu koje moraju biti kumulativno ispunjene subjekti, štetna radnja, šteta, uzročna veza i protupravnost. Protupravnost kao povreda pravne norme da je isključena ako je subjekt postupao u granicama svojih ovlaštenja (po službenoj dužnosti).

6.9. Kako je za radnje sudskog ovršitelja, a posljedično time i za radnje djelatnika tuženika Goran graditeljstvo d.d., utvrđeno da su poduzete u skladu s pravilima struke (kako pravne, tako i u skladu s tehničkim pravilima građevinske struke), prvostupanjski sud ocjenjuje da iste nisu protupravne.

6.10. Nasilan ulazak u nekretninu tužitelja i presijecanje lokota na ulaznim vratima dvorišta ne sadrži u sebi element protupravnosti, već element sredstva ovrhe kao ovršne radnje kojima se po zakonu tražbina prisilno ostvaruje, a sve sukladno zakonito donesenog rješenja o ovrsi. Eventualna radnja uništenja betonske staze tijekom provedbi ovršnih radnji, čije je stanje i postojanje prema nalazu vještaka bilo nemoguće utvrditi, bi bilo učinjeno u svrhu osiguranja zida te također ne bi imalo elemente protupravnosti. Nezakonitost postupanja suda koju tužitelj vidi u izostanku sudske odluke za svaku tehničku radnju izvedenu na uviđaju, u svrhu provedbe ovrhe, ne predstavlja protupravnost u postupanju suda jer se ne može predvidjeti svaka moguća buduća potrebna radnja u svrhu provedbe ovrhe, a pored toga i da isto obuhvaća dio rješenja o ovrsi kojim je naložena provedba po drugoj osobi „na stručan način“.

6.11. Prvostupanjski sud je ocijenio da je ovrha provedena sukladno i u granicama ovlaštenja iz članka 231. OZ-a obzirom se svaka ovršna radnja, ukoliko obuhvaća radnje po osobama drugih struka, mora izvesti u skladu s pravilima važeće struke, vodeći pritom obzira i da se ne radi o nezakonitim i nepravilnim radnjama sudskog ovršitelja u smislu članka 45. OZ-a.

6.12. Prvostupanjski sud se pozvao i na članak 7. stavak 1. i članak 219. ZPP-a jer da tužitelj nije dokazao da bi na strani tuženika postojao propust ili štetna radnja koja je bila protupravna (nezakonita ili nepravilna), već je utvrđeno da se na temelju zakonito donesenog rješenja o ovrsi provela sudska ovrha (prisilno ostvarenje tražbine), da je sudski ovršitelj postupao u granicama svojih ovlaštenja, da tuženica ZŽ uopće nije postupala jer nije poduzela niti jednu radnju obzirom da je sudska ovrha provedena po prijedlogu njezinog prednika UŽ, a tuženik Goran graditeljstvo d.d. da je postupao sukladno nalozima ovlaštenog sudskog ovršitelja pa niti u odnosu na njega nema protupravnosti.

6.13. Zaključno, kako tužitelj nije dokazao da postoji protupravnost u postupanju tuženika kao jedna od kumulativno određenih pretpostavki za odgovornost za štetu u vidu uspostave prijašnjeg stanja temeljem članka 1085. ZOO-a, to je odbijen zahtjev tužitelja.

6.14. Odbijen je prigovor zastare kojeg je istakla tuženica Republika Hrvatska jer da iz spisa broj Ovr-129/04 proizlazi da je tužitelj za navedenu štetnu radnju saznao tijekom mjeseca srpnja 2009., kada je ovrha provedena, i da je nakon toga tužitelj poduzimao određene pravne radnje radi ostvarenja zaštite svojih prava (žalba na rješenje o dovršetku ovrhe, prijedlog za protuovrhu, prijedlog za uklanjanje nepravilnost u provođenju ovrhe) te je o žalbama protiv odluka ovršnog suda odlučivao Županijski sud u Rijeci u svojim odlukama broj Gž-970/11 od 7. srpnja 2011., Gž-421/11 od 7. rujna 2011., Gž-1499/08 od 7. ožujka 2011., Gž-3793/10 od 11. svibnja 2011., pa eventualna šteta zbog radnji sudskog ovršitelja, odnosno nezakonitog postupanja suda za tužitelja nastaje tek u trenutku u kojemu on nema više mogućnosti pravnim putem, u odgovarajućem sudskom postupku, tražiti uklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe. Stoga da je temeljem članka 230. stavak 1. ZOO-a zastarijevanje tražbine tužitelja započelo teći prvog idućeg dana nakon dana nastanka štete, a to je dan kada su mu uručene pravomoćne odluke Županijskog suda u Rijeci, a povodom odluka donesenih u ovršnom postupku jer je s tim danom saznao za nastanak i postojanje štete, a što je bilo tijekom 2011. godine. Stoga do podnošenja tužbe u lipnju 2013. godine nije protekao trogodišnji zastarni rok za podnošenje tužbe za naknadu štete.

6.15. Odbijen je i prigovor promašene pasivne legitimacije koju je istakla tuženica Republika Hrvatska, obzirom da za štetu koja bude učinjena nezakonitim postupanjem suda odgovara upravo Republika Hrvatska.

6.16. Kako je odbijen tužbeni zahtjev na uspostavu prijašnjeg stanja, a odbačen zahtjev za naknadu štete u novčanom iznosu, to je sud temeljem članka 154. stavak 1. u svezi s člankom 155. ZPP-a obvezao tužitelja da tuženicima naknadi parnični trošak, a visina parničnog troška utvrđena je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.).

7. Tužitelj osporava i pravilnost i potpunost činjeničnog stanja, ali zbog počinjenih procesnih povreda. Smatra da je pogrešno utvrđena činjenica da nije bilo protupravnosti i da su radnje obavljene prema pravilima struke, kao što je pogrešno utvrđena činjenica da su tuženici bili ovlašteni na nasilan ulazak u nekretninu tužitelja, presjecanje lokota i uništenje betonske staze te da se radilo o pravilnom i zakonitom postupanju. Također smatra da je sukladno navedenom pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer mu nije osigurano pravično suđenje i pravo na pristup sudu, odnosno pravo koje mu jamči zaštitu privatnog vlasništva od neosnovanog zadiranja tuženika.

7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo, ali ne iz razloga koji su navedeni u pobijanoj odluci.

7.2. Iz ovršne isprave, presude Općinskog suda u Delnicama broj P-358/87 od 8. lipnja 1999., određeno je koje radnje treba provesti prednica tužitelja kao tuženica u tom postupku da bi osigurala stabilnost predmetnog zida i na koji način, s tim što je navedeno kako saniranje betonskog zida mora biti izvedeno „na stručan način“. Građevinski vještak je u ovom postupku utvrdio kako se saniranjem betonskog zida na način kako je to određeno u ovršnoj ispravi (otkopom zemlje uz temelje betonskog zida do terena tužene, očistiti oštećeni beton temelja i nakon toga podbetonirati oštećeni temelj betonskog zida u dvorištu dimenzija 19,80 x 0,20 x 0,40 i betonskog zida u vrtu dimenzija 10,60 x 0,20 x 0,40, što predstavlja ukupno 2,43 m3 s betonom MB [matični broj]), ne bi osigurala stabilnost navedenog betonskog zida i kako je upravo stabilnost navedenog zida osigurana na način kako je to učinjeno od strane tuženika Goran graditeljstvo d.d. Iz nalaza navedenog vještaka nesporno je da su se radovi kako su oni navedeni u ovršnoj ispravi mogli provesti, ali da to ne bi bilo stručno i da se time ne bi osigurala stabilnost betonskog zida, a što je i svrha izvođenja radova koji su naloženi prednici tužitelja.

7.3. Dakle, iz provedenih dokaza, prije svega na temelju mišljenja građevinskog vještaka, utvrđeno je da su radovi na saniranju betonskog zida izvedeni na način koji u cijelosti ne prati ovršnu ispravu, a izvođenje radova nadgledao je i istima rukovodio sudski ovršitelj DŽ, kako to proizlazi iz njegovog iskaza kojeg je dao u postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Delnicama pod brojem P-536/09 u pravnoj stvari tužiteljice KŽ protiv SŽ i Goran graditeljstva d.d. radi smetanja posjeda. Iz njegovog iskaza proizlazi da je po njegovom naređenju i pod njegovim nadzorom tuženik Goran graditeljstvo d.d. izveo radove. Iz toga proizlazi da je upravo po nalogu sudskog ovršitelja postupljeno djelomično protivno ovršnoj ispravi i to u dijelu gdje je izvršeno dobetorniranje temelja zida. Mišljenje je ovog suda da iako su radovi na taj način izvedeni stručno, kako to navodi građevinski vještak, te je njima postignuta svrha ovršne isprave, da je postupanje sudskog ovršitelja koji je rukovodio radovima bilo protivno ovršnoj ispravi pa time i nepravilno te je tužiteljici učinjena šteta u vidu oduzimanja dijela njezine nekretnine dobetoniranjem zida u dužini i širini kako je to navedeno u nalazu građevinskog vještaka.

7.4. Međutim, kako je građevinski vještak izričito naveo da saniranje štete uklanjanjem dobetoniranog dijela temelja zida nije moguće zbog prijeteće opasnosti nastanka štete za vlasnike nekretnina između kojih se zid nalazi zbog mogućnosti njegovog urušavanja, a time i ugrožavanja sigurnosti vlasnika nekretnina, to iz tog razloga nije moguća uspostava stanja kakvo je bilo prije provođenja ovrhe. Zbog toga je u tom dijelu valjalo odbiti zahtjev tužitelja u odnosu na tuženicu Republiku Hrvatsku jer nisu ispunjene pretpostavke iz članka 1085. ZOO-a.

7.5. Do uklanjanja lokota s ulaznih vrata u dvorište nekretnine tužitelja došlo je nakon što je prednica tužitelja kao ovršenica odbila omogućiti sudskom ovršitelju i djelatnicima tuženika Goran graditeljstvo d.d. da uđu u njezino dvorište i izvrše sanaciju predmetnog zida. Prije poduzimanja navedene radnje radi ulaska u dvorišta i omogućivanja provođenja ovrhe prednica tužitelja kao ovršenica bila je pozvana da omogući slobodan ulazak u svoje dvorište, na što se ista oglušila. Kako je to vidljivo iz ovršnog spisa, punomoćnica prednice tužitelja, HŽ, je onemogućavala ovršitelja u provođenju ovrhe na način da je parkirala svoje vozilo na ulaz i odbila isto maknuti kako bi radnici tuženika Goran graditeljstvo d.d. ušli u dvorište i započeli s radovima, nakon toga je stavljen lanac s lokotom na vrata u dvorište i iza istih naslagana drva, koje je prednica tužitelja odbila ukloniti i otvoriti vrata, zbog čega je sudski ovršitelj bio ovlašten na način na koji je to učinio ući u dvorište prednice tužitelja, uklanjanjem lokota s ulaznih vrata u dvorište, pa se ne radi o protupravnom postupanju sudskog ovršitelja.

7.6. Također treba reći da je prednica tužitelja kao ovršenica podnijela i prijedlog za uklanjanjem nepravilnosti u provođenju ovrhe koji je odbijen i odluka prvostupanjskog suda je potvrđena od strane višeg suda.

7.7. U odnosu na betonsku stazu za koju tužitelj tvrdi da je postojala i da je uklonjena prilikom izvođenja radova na sanaciji zida, treba reći da postojanje te staze, odnosno njezine dimenzije nisu bile vidljive prilikom očevida, već je vještak istu pozicionirao u pogledu dužine prema izjavi prednice tužitelja, pa prednica tužitelja, odnosno tužitelj doista nisu pružili dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi gdje se staza točno nalazila (osim iskaza prednice tužitelja), kolika je bila njezina širina i dubina i je li ista uklonjena prilikom provođenja ovrhe u cijelosti ili djelomično.

7.8. Tužitelj bi imao pravo na naknadu štete u novcu zbog toga što su radovi napravljeni djelomično protivno sudskoj odluci kao ovršnoj ispravi i to samo u odnosu na tuženicu Republiku Hrvatsku, a koji tužbeni zahtjev je odbačen zbog procesne smetnje za podnošenje tužbe iz članka 186.a ZPP-a. Tuženica ZŽ, a niti njezin prednik SŽ nisu postupali protuzakonito zbog toga što su podnijeli prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave koju su ishodili protiv prednice tužitelja, a niti su rukovodili radovima, osim što je prednik tuženice ZŽ pronašao izvođača radova, a niti bi postojala takova odgovornost tuženika Goran graditeljstvo d.d. čiji djelatnici su postupali po nalogu i uz nadzor sudskog ovršitelja, kako je to on sam naveo u svom iskazu u predmetu Općinskog suda u Delnicama broj P-536/09 (list 704 ovršnog spisa).

7.9. Žalbom se osporava i odluka o naknadi parničnog troška, ali tužitelj ne navodi konkretne razloge zbog kojih tu odluku osporava, osim što navedeno osporavanje veže uz osporavanje odluke o glavnoj stvari. Stoga je ovaj sud ispitao pobijanu odluku u odnosu na pravilnost primijene materijalnog prava na što pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a kako je on glasio prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/2019), obzirom da je ovaj postupak započeo 2013. godine, te je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo u točkama II., III. i IV. izreke u kojima je odlučio o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška.

8. Zbog navedenih razloga ovaj sud je odbio žalbe tužitelja i potvrdio pobijanu presudu i rješenje primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

9. Odbijen je zahtjev tuženika ZŽ i Goran graditeljstva d.d. da im tužitelj naknadi troškove odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio nužan u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 8. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković