Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž Ovr-109/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep, kao sutkinji pojedinki, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, iz Zagreba, Vrtni put 1, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Zec i partneri d.o.o. iz Osijeka, protiv ovršenice ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi ovrhe radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Ovr-26/2025-3 od 17. ožujka 2025., 8. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana te se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Ovr-26/2025-3 od 17. ožujka 2025. potvrđuje u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 62,50 EUR (slovima: šezdeset dva eura i pedeset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos.

II. Rješenje u dijelu u kojem je naloženo ovršenici da ovrhovoditelju naknadi trošak u iznosu od 46,88 EUR (slovima: četrdeset šest eura i osamdeset osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. siječnja 2025. do isplate, nije bilo predmet drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„Nalaže se ovršeniku da u roku od 8 dana naknadi ovrhovoditelju trošak izvansudske ovrhe u iznosu od 46,88 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 03. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 62,50 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, odbija kao neosnovan.“

2. Protiv dijela rješenja kojim je odbijen zahtjev za naknadu troškova pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je ovrhovoditelj 14. svibnja 2025. zbog svih žalbenih navoda iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. -Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP), koji se Zakon primjenjuje i u ovršnim postupcima temeljem članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2017., 131/2020. i 114/2022.; dalje: OZ), te predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu odluku u ožalbljenom dijelu te ovrhovoditelju dosudi i trošak za koji je njegov zahtjev odbijen ili podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovrhovoditelj je podnio zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe koju je pokrenuo 13. prosinca 2024. pred Financijskom agencijom radi naplate novčane tražbine po Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Radoslava Vukovića u Omišu pod poslovnim brojem Ovrv-19826/2024 od 27. kolovoza 2024. Potražuje troškove u ukupnom iznosu od 109,38 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana kada su troškovi učinjeni do dana naplate i to za pribavu klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave iznos od 62,50 eura (uključen PDV 25%), za sastav zahtjeva za naplatu FINA-i iznos od 31,25 eura (uključen PDV 25%) i za sastav predmetnog zahtjeva za naknadom troška iznos od 15,63 eura (uključen PDV 25%).

5.1. Pozivom na članak 14. stavak 4. OZ-a i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa), prvostupanjski sud mu je dosudio trošak nagrade za sastav zahtjeva za naplatu FINA- i u iznosu od 25,00 eura temeljem Tbr. 11.6. Tarife i za sastav predmetnog zahtjeva za naknadom troška 12,50 eura temeljem Tbr.11.10. Tarife te iznos PDV-a od 9,38 eura ili ukupno iznos od 46,88 eura. Na navedeni iznos dosuđena je i zakonska zatezna kamata primjenom članka 30. stavka 3. OZ-a.

5.2. Ovrhovoditelju nije priznat trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave u iznosu od 62,50 eura jer je u konkretnom slučaju ovršna isprava rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je donio Javni bilježnik u ovršnom postupku pokrenutom nakon 28. studenog 2020., a prema članku 283. stavak 1. i 4. OZ-a, javni bilježnik je dužan, i bez zahtjeva ovrhovoditelja, staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio te rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju. Prvostupanjski sud ocjenjuje da navedeni trošak nije bio potreban u smislu članka 14. stavak 4. OZ-a i članka 155. stavak 1. ZPP-a.

5.3. U prilog svog zaključka prvostupanjski sud se pozvao na činjenicu da je u prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona s konačnim prijedlogom zakona kao obrazloženje razloga donošenja odredbe članka 16. novele Ovršnog zakona iz 2020., kojim je izmijenjen članak 283. dotadašnjeg OZ-a, navedeno sljedeće: „Predmetnom odredbom se smanjuju troškovi postupka na način da se brišu odredbe o određivanju predvidivih troškova postupka, potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdaje javni bilježnik kada se za to steknu zakonski uvjeti, a ne kao dosad na prijedlog ovrhovoditelja. Navedenim rješenjem trošak provedbe ovrhe se pojeftinjuje i pojednostavljuje, jer se iz poslovnog procesa ovrhe miče jedan korak.“

5.4. Prvostupanjski sud naglašava da zahtjev za naknadu ovog troška nije odbijen iz razloga što ovrhovoditelj nije dokazao da je podneskom doista zatražio izdavanje i dostavu potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, već zbog toga što bi, i u slučaju da je ovrhovoditelj po odvjetniku kao punomoćniku takav podnesak i podnio, takav trošak bio nepotreban jer su javni bilježnik ili sud (članak 283. stavak 6. OZ-a), prema spomenutim odredbama OZ-a, potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti za rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dužni izdati i dostaviti ovrhovoditelju po službenoj dužnosti.

5.5. Navodi da pravno stajalište prvostupanjskog suda nije u suprotnosti s pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici održanoj 5. lipnja 2023., niti odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-74/2023-2 i Rev-229/2023-2. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: „Ovrhovoditelj zastupan po odvjetniku u postupku izravne naplate koji se vodi prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, br. 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20.) ima pravo na naknadu troškova za sastav prijedloga ili podneska za naknadu troškova izravne naplate, odnosno zahtjeva za naknadu troškova iz članka 14. stavak 6. Ovršnog zakona – („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20), kao i za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u tom postupku.“ Ovo pravno shvaćanje da se odnosi na troškove u postupku izravne naplate, ali ne i na troškove u postupku izvansudske ovrhe, jer se radi o različitim postupcima. Izvansudska ovrha kod Financijske agencije u smislu članka 284. stavak 1. OZ-a pokreće se na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je određena ovrha na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, dok se izravna naplata pokreće na temelju ostalih sudskih odluka i ovršnih isprava pobrojanih u članku 209. OZ-a. Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-74/2023-2 i Rev-229/2023- 2 da nisu primjenjive jer daju odgovore na neka druga pitanja u vezi s pribavljanjem potvrde pravomoćnosti, ali ne i na specifično pitanje s obzirom na odredbe članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a. Prvostupanjski sud se pozvao i na odluke županijski sudova (Gž Ovr-342/24 Županijskog suda u Velikoj Gorici, Gž Ovr-254/24 Županijskog suda u Bjelovaru, Gž Ovr-524/24 Županijskog suda u Osijeku, Gž Ovr-465/24 Županijskog suda u Puli-Poli, Gž Ovr-1576/24 i Gž Ovr-1839/24 Županijskog suda u Zagrebu, Gž Ovr-215/24 Županijskog suda u Vukovaru, Gž Ovr-471/24 Županijskog suda u Varaždinu).

6. U svojoj žalbi ovrhovoditelj navodi da žalbu podnosi i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ali ne konkretizira bitnu povredu koju je prvostupanjski sud učinio. Zbog toga je ovaj sud ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP- a te je ocijenio da prvostupanjski sud nije učinio niti jednu od navedenih bitnih povreda.

6.1. U žalbi ovrhovoditelj navodi da sukladno članku 36. stavak 2. Tarife ima pravo na trošak izvida ili pribave pravomoćnosti presude, rješenja i platnog naloga u visini od 25 bodova, koje pravo nije uvjetovano dokazom da je punomoćnik stranke pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti. Pri tome navodi da je takvo pravno stajalište izraženo i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. veljače 2023. broj Rev- 74/2023-2.

6.2. Nesporno je Tarifom propisano pravo punomoćnika stranke na nagradu za pribavu pravomoćnosti presude, rješenja i platnog naloga, te to pravo nije uvjetovanom dokazom da je upravo punomoćnik stranke pribavio klauzulu pravomoćnosti.

6.3. Ovo pravo punomoćnika stranke potrebno je sagledati u smislu članka 14. stavak 4. OZ-a, po kojemu se ovrhovoditelju naknađuju samo troškovi potrebni za provedbu ovrhe i članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a prema kojemu stavljanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i dostava takvog rješenja s potvrdom ovrhovoditelju je dužnost javnog bilježnika i pribava potvrde pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio javni bilježnik ne zahtjeva nikakav angažman ovrhovoditelja. Zbog takve zakonske regulacije, i kako je javni bilježnik u konkretnom slučaju postupio sukladno članku 283. stavak 1. i 4. OZ-a, a ovrhovoditelj ne tvrdi da nije, tada taj trošak nije bio potreban za provedbu izvansudske ovrhe i pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev ovrhovoditelja u tom dijelu.

6.4. U konkretnom slučaju nije primjenjiva odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. veljače 2023. broj Rev-74/2023 u kojoj je izraženo stajalište da Tarifa ne uvjetuje da stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, odnosno izraženo je shvaćanje da taj trošak pripada stranci (ovrhovoditelju) bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, jer u navedenoj odluci činjenično nije bilo sporno da je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti pribavljena na inicijativu ovrhovoditelja, za razliku u ovom slučaju, pa se ne radi o istom činjeničnom stanju kao u navedenoj odluci.

7. Stoga je ovaj sud odbio žalbu ovrhovoditelja i primjenom članka 380. točka 2. ZPP- a u vezi člankom 21. stavak 1. OZ-a potvrdio prvostupanjsko rješenje u dijelu odbijenog zahtjeva za naknadu troškova.

8. U dijelu u kojem je naloženo ovršenici da ovrhovoditelju naknadi trošak u iznosu od 46,88 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. siječnja 2025. do isplate, prvostupanjska odluka nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv tog dijela nije izjavljena žalba.

Koprivnica, 8. travnja 2026.

Sutkinja

Vesna Rep